1.

Treba li članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (1) tumačiti na način da glavni predmet ugovora o kreditu denominiranog u stranoj i otplativog u nacionalnoj valuti čine odredbe, koje se ne mogu razmatrati zasebno a propisuju otplatu u fiksnim mjesečnim obrocima koji se najprije uračunavaju u kamate te kojima se predviđa produljenje trajanja ugovora i povećanje iznosa za podmirenje salda računa, pri čemu se taj saldo [može] znatno povećati nakon promjena deviznog tečaja?

2.

Treba li članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 tumačiti na način da odredbe kojima se određuju plaćanja u fiksnim mjesečnim obrocima koji se najprije uračunavaju u kamate te kojima se predviđa produljenje trajanja ugovora i povećanje iznosa za podmirenje salda računa stvaraju znatniju neravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka, s obzirom na činjenicu da se taj saldo može znatno povećati nakon promjena deviznog tečaja, osobito jer se njima potrošača izlaže neproporcionalnom riziku promjene tečaja?

3.

Treba li članak 4. Direktive 93/13 tumačiti na način da se njime zahtijeva da se jasnoća i razumljivost odredbi ugovora o kreditu denominiranog u stranoj i otplativog u nacionalnoj valuti ocjenjuju upućivanjem na predvidivi gospodarski kontekst u trenutku sklapanja ugovora, u ovom slučaju na utjecaj gospodarskih poteškoća u razdoblju od 2007. do 2009. na promjene deviznog tečaja, uzimajući u obzir stručnost i znanje profesionalnog davatelja kredita te njegovu dobru vjeru?

4.

Treba li članak 4. Direktive 93/13 tumačiti na način da se njime zahtijeva da se jasnoća i razumljivost odredbi ugovora o kreditu denominiranog u stranoj i otplativog u nacionalnoj valuti ocjenjuju tako da se provjeri je li davatelj kredita, koji ima stručnost i znanje prodavatelja robe ili pružatelja usluga, potrošaču dostavio samo objektivne i apstraktne informacije, osobito brojčane, kojima se ne uzima u obzir gospodarski kontekst koji može utjecati na promjene deviznog tečaja?