1.

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 2. i članka 6. Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ ( 2 ).

2.

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Bankia SA i Unión Mutua Asistencial de Seguros (UMAS), subjekta koji obavlja djelatnost osiguranja u sklopu uzajamnih fondova, pri čemu je ovo potonje društvo steklo dionice prvog na temelju prospekta koji je sadržavao ozbiljne netočnosti.

3.

Ovaj predmet nudi Sudu priliku da protumači odredbe Direktive 2003/71 kojom je uveden prospekt kojim se može koristiti kao jedinstvenom putovnicom za sva mjesta na području Unije na kojima su za trgovanje uvršteni vrijednosni papiri koje je izdavatelj izdao. Iako je ta direktiva uvelike uskladila sadržaj tog prospekta, ona je, međutim, prepustila manevarski prostor, s jedne strane, državama članicama prilikom odabira sustava i postupovnih pravila na temelju kojih može nastati građanskopravna odgovornost, među ostalim, izdavatelja ili ponuditelja glede sadržaja informacija spomenutih u prospektu, te, s druge strane, izdavateljima koji, iako u određenim slučajevima nisu obvezani objaviti takav prospekt, osobito kada je ponuda za upis dana samo u korist kvalificiranih ulagatelja, to ipak mogu dobrovoljno učiniti.

4.

Tako se pitanja Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) odnose, kao prvo, na to može li netočan prospekt služiti kao osnova za zahtjev za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti koji podnese kvalificirani ulagatelj, te, kao drugo, na to može li se dokaz o saznanjima koja kvalificirani ulagatelj ima o izdavateljevoj stvarnoj situaciji temeljiti na poslovnim ili pravnim odnosima koji postoje između njih (sudjelovanje u kapitalu, upravljačkim tijelima itd.).

5.

Predložit ću Sudu da na prvo pitanje odgovori da prospekt čiji je sadržaj netočan može uvijek služiti kao temelj za zahtjev za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti koji podnese kvalificirani ulagatelj, a na drugo pitanje da je, u svrhu utvrđivanja građanskopravne odgovornosti osobito izdavatelja ili ponuditelja, nacionalno pravo mjerodavno za ocjenu stupnja saznanja koja kvalificirani ulagatelji imaju o financijskom položaju potonjih, pod uvjetom da se poštuju načela djelotvornosti i ekvivalentnosti.

6.

U uvodnim izjavama 10., 16., 18., 19. i 27. Direktive 2003/71 navedeno je:

[…]

[…]

[…]

7.

Članak 2. Direktive 2003/71 određuje:

„1.   U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

2.   U smislu stavka 1. točke (e) [podtočke] iv. kriteriji su sljedeći:

[…]”

8.

Članak 3. Direktive 2003/71 predviđa:

„1.   Države članice ne dopuštaju da se bilo kakva ponuda vrijednosnih papira objavi javnosti na njihovom području bez prethodne objave prospekta.

2.   Obveza objavljivanja prospekta ne primjenjuje se na sljedeće vrste ponuda:

[…]

3.   Države članice osiguravaju da svako uvrštenje vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu sa sjedištem ili koje posluje na njihovom području podliježe obvezi objavljivanja prospekta.”

9.

Za određene kategorije vrijednosnih papira članak 4. te direktive predviđa odstupanja od obveze objavljivanja prospekta.

10.

U skladu s člankom 5. navedene direktive:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 2., prospekt sadržava sve informacije koje su, u skladu s posebnim karakteristikama izdavatelja i vrijednosnih papira ponuđenih javnosti ili uvrštenih za trgovanje na uređenom tržištu, nužne da bi se ulagateljima omogućilo izvršenje na informacijama temeljene procjene imovine i obveza, financijskog položaja, dobiti i gubitaka, kao i očekivanja izdavatelja i bilo kojeg jamca, te prava danih takvim vrijednosnim papirima. Ova informacija mora biti predstavljena u jednostavno analizirajućem i razumljivom obliku [koji je jednostavno analizirati i razumjeti].

2.   Prospekt sadržava informaciju koja se odnosi na izdavatelja i vrijednosne papire koji će biti ponuđeni javnosti ili koji će biti uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu. Također uključuje sažetak. Sažetak prenosi u kratkom obliku i na opće razumljivom jeziku bitne karakteristike i rizike povezane s izdavateljem, bilo kojim jamcem i vrijednosnim papirima na jeziku na kojem je prospekt izvorno sastavljen. Sažetak također sadržava upozorenje da:

[…]”

11.

Članak 6. Direktive 2003/71 određuje:

„1.   Države članice osiguravaju da se odgovornost za informacije dane u prospektu povezuje barem s izdavateljem ili njegovim upravnim, rukovodećim ili nadzornim tijelima, ponuditeljem, osobom koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu ili jamcem, ovisno o slučaju. Odgovorne osobe će biti jasno navedene u prospektu zajedno s njihovim imenima i funkcijama ili, u slučaju pravnih osoba, njihovim imenima i sjedištima kao i njihovim izjavama da su, prema njihovim saznanjima, informacije sadržane u prospektu u skladu sa stvarnim činjenicama i da iz prospekta nisu izostavljene informacije koje bi mogle utjecati na njegovo značenje.

2.   Države članice osiguravaju da se njihovi zakoni i drugi propisi o građanskopravnoj odgovornosti primjenjuju na one osobe koje su odgovorne za informacije dane u prospektu.

[…]”

12.

Članak 28. leya 24/1988 del Mercado de Valores (Zakon 24/1988 o tržištu vrijednosnih papira) od 28. srpnja 1988. ( 4 ), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, predviđa:

„1.   Odgovornost za informacije dane u prospektu povezuje se barem s izdavateljem, ponuditeljem ili osobom koja traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu i upraviteljem prethodnih osoba, u skladu sa zakonom predviđenim uvjetima.

Isto tako, odgovornost iz prethodnog podstavka povezuje se s jamcem vrijednosnih papira u pogledu informacija koje treba pružiti. Odgovornost ima i uprava s obzirom na provjere koje treba provesti u zakonom predviđenim uvjetima.

Odgovornost također imaju, u zakonom predviđenim uvjetima, sve druge osobe koje prihvate preuzeti odgovornost na temelju prospekta, pod uvjetom da to proizlazi iz navedenog dokumenta, kao i sve druge osobe koje prethodno nisu navedene, a koje su odobrile sadržaj prospekta.

2.   Osobe odgovorne za informacije dane u prospektu bit će jasno navedene u prospektu zajedno s njihovim imenima i funkcijama ili, u slučaju pravnih osoba, njihovim imenima i sjedištima. Isto tako, morat će izjaviti da su, prema njihovim saznanjima, informacije sadržane u prospektu u skladu sa stvarnim činjenicama i da iz prospekta nisu izostavljene informacije koje bi mogle utjecati na njegovo značenje.

3.   U skladu sa zakonom predviđenim uvjetima, sve osobe navedene u prethodnim stavcima, ovisno o slučaju, dužne su nadoknaditi svu štetu koju su eventualno prouzročile nositeljima stečenih vrijednosnih papira i koja je nastala kao posljedica pogrešnih informacija ili izostavljanja relevantnih informacija iz prospekta ili dokumenta koji prema potrebi sastavlja jamac.

Zastara zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti nastupa tri godine od trenutka u kojem je podnositelj mogao imati saznanja o neistinitosti ili propustima u sadržaju prospekta.

4.   Ne postoji nikakva odgovornost osoba navedenih u prethodnim stavcima na temelju sažetka ili njegova prijevoda, osim ako dovodi u zabludu, ako je netočan ili nedosljedan kad ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta ili ne pruža, kad ga se čita zajedno s drugim dijelovima prospekta, ključne informacije kako bi se ulagateljima pomoglo prilikom razmatranja o ulaganju u takve vrijednosne papire.”

13.

Društvo Bankia je 2011. provelo javnu ponudu za upis dionica kako bi ga se uvrstilo na burzu koja je sadržavala dvije tranše: jedna je tranša bila upućena malim ulagateljima, zaposlenicima i upravi, a druga tranša, takozvana „institucionalna tranša” bila je pridržana kvalificiranim ulagateljima.

14.

Od 29. lipnja 2011., datuma upisa prospekta u registar Comisión Nacional del Mercado de Valores (Državna komisija za vrijednosne papire, Španjolska), obje su tranše bile ponuđene ulagateljima. Od tog datuma pa sve do 18. srpnja 2011. trajalo je takozvano „razdoblje prikupljanja ponuda” u kojem su potencijalni kvalificirani ulagatelji mogli podnijeti svoje prijedloge za upis.

15.

Dana 18. srpnja 2011. utvrđena cijena dionica iznosila je 3,75 eura u objema tranšama javne ponude.

16.

U okviru ponude za upis društvo Bankia stupilo je u kontakt s UMAS‑om, subjektom koji obavlja djelatnost osiguranja u sklopu uzajamnih fondova slijedom čega se smatra kvalificiranim ulagateljem. UMAS je 5. srpnja 2011. potpisao nalog za kupnju 160000 dionica u iznosu od 600000 eura odnosno 3,75 eura po dionici.

17.

Zbog izmjena godišnjeg financijskog izvještaja društva Bankia, dionice su izgubile gotovo cjelokupnu vrijednost na sekundarnom tržištu te je trgovanje tim dionicama obustavljeno.

18.

U prethodnim postupcima koje su pokrenuli mali ulagatelji, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) presudio je da prospekt koji je izdalo društvo Bankia sadržava ozbiljne netočnosti u pogledu stvarne izdavateljeve financijske situacije.

19.

UMAS je protiv društva Bankia podnio tužbu, prije svega, za utvrđivanje ništavosti naloga za kupnju dionica zbog pogreške prilikom davanja suglasnosti i, podredno, za utvrđivanje odgovornosti društva Bankia zbog neistinitosti u prospektu. Prvostupanjski sud je nalog za kupnju dionica proglasio ništavim zbog pogreške prilikom davanja suglasnosti te je naložio povrat isplaćenih iznosa.

20.

Protiv te presude društvo Bankia podnijelo je žalbu pred Audiencia Provincial (Provincijski sud, Španjolska). Potonji je sud odbio zahtjev za utvrđenje ništavosti, ali je prihvatio zahtjev za utvrđivanje odgovornosti podnesen protiv Bankie zbog netočnog prospekta.

21.

Protiv te presude društvo Bankia podnijelo je sudu koji je uputio zahtjev žalbu u kasacijskom postupku. On je smatrao da ni u Direktivi 2003/71 ni u španjolskom pravu nije izričito predviđena mogućnost da kvalificirani ulagatelji zatraže utvrđivanje odgovornosti izdavatelja zbog netočnog prospekta kada se provodi mješovita javna ponuda za upis, odnosno javna ponuda upućena i malim i kvalificiranim ulagateljima. Sud koji je uputio zahtjev naglašava u tom pogledu da članak 3. stavak 2. te direktive oslobađa od obveze izdavanja prospekta one ponude koje su upućene isključivo kvalificiranim ulagateljima jer potonji imaju sposobnost i raspolažu sredstvima informiranja kako bi donijeli informiranu odluku. Međutim, prema uvodnoj izjavi 27. navedene direktive, ulagatelje treba zaštititi tako da se osigura objavljivanje pouzdanih informacija, bez razlikovanja prema vrstama ulagatelja.

22.

U tim je okolnostima Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja u vezi s tumačenjem članka 3. stavka 2. i članka 6. Direktive 2003/71:

23.

Bankia, UMAS, španjolska i češka vlada kao i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja.

24.

Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi saznati, u biti, treba li članak 6. Direktive 2003/71, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 2. točkom (a), tumačiti na način da – u slučaju kada je javna ponuda za upis vrijednosnih papira upućena i malim i kvalificiranim ulagateljima i kada je prospekt izdan – kvalificirani ulagatelji mogu podnijeti zahtjev za utvrđivanje odgovornosti u vezi s prospektom, iako takav dokument nije nužno objaviti kada se ponuda odnosi isključivo na te ulagatelje. Svojim drugim prethodnim pitanjem taj sud želi saznati treba li, u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, članak 6. te direktive tumačiti na način da je – u slučaju u kojem kvalificirani ulagatelj podnese tužbu – moguće, radi utvrđivanja je li nastala odgovornost institucije izdavatelja, uzeti u obzir činjenicu da je taj ulagatelj mogao imati pristup informacijama u vezi s financijskom situacijom društva izdavatelja javne ponude koje nisu sadržane u prospektu.

25.

Kako bi se odgovorilo sudu koji je uputio zahtjev, valja se u slučaju netočnog prospekta izdanog u okviru mješovite ponude, to jest ponude koja obuhvaća dvije tranše od kojih je jedna namijenjena kvalificiranim ulagateljima, a druga malim ulagateljima, upitati, kao prvo, o postojanju načela građanskopravne odgovornosti prema kvalificiranim ulagateljima, te, po potrebi i kao drugo, o postupovnim pravilima za primjenu te odgovornosti.

26.

Uvodno valja, međutim, pojasniti da prigovor nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku, koji je UMAS istaknuo, valja odbiti na temelju ustaljene sudske prakse Suda ( 5 ).

27.

Naime, u konkretnom je slučaju sud koji je uputio zahtjev u dovoljnoj mjeri izložio vezu koja postoji između predmeta spora i zatraženog tumačenja prava Unije, postojanja problema koji treba riješiti te činjeničnih i pravnih pitanja nužnih za davanje korisnog odgovora na postavljena pitanja.

28.

To se pitanje postavlja u slučaju koji se pojavljuje u okviru predmeta u glavnom postupku, to jest mješovite ponude koja može uslijediti u sklopu javne ponude (članak 3. stavak 1. Direktive 2003/71) ili u slučaju izdavanja vrijednosnih papira namijenjenih uvrštenju za trgovanje na uređenom tržištu jer je u tom slučaju objavljivanje prospekta obvezno i jer kvalificirani ulagatelji, kao i ulagatelji na malo, mogu steći takve vrijednosne papire (članak 3. stavak 3. te direktive).

29.

Članak 6. navedene direktive postavlja načelo odgovornosti u slučaju izdavanja pogrešnog ili nepotpunog prospekta koja obuhvaća obvezu država članica da osiguraju, s jedne strane, određivanje i navođenje u tom prospektu onih osoba koje su odgovorne za njegov sadržaj (stavak 1.), te, s druge strane, postojanje sustava građanskopravne odgovornosti protiv njih (stavak 2.).

30.

Međutim, članak 6. Direktive 2003/71 ne predviđa iznimku od tog načela odgovornosti zasnovanog na prirodi mješovite ponude, neovisno o tome je li ona ponuđena samo javnosti ili je namijenjena uvrštenju za trgovanje na uređenom tržištu, dok druge odredbe te direktive predviđaju odstupanja od obveze objavljivanja prospekta koja su povezana s adresatima ponude, iznosom vrijednosnih papira ili ukupno izdane ponude (članak 3. stavak 2.) ili s vrstom izdanih vrijednosnih papira (članak 4.). Međutim, ta odstupanja od obveze objavljivanja ne zabranjuju dobrovoljnu objavu prospekta od strane izdavatelja koji će se tada koristiti „jedinstvenom putovnicom”, ako je do izdavanja došlo na uređenom tržištu ( 6 ).

31.

Zbog odstupanja od obveze objavljivanja prospekta, kako je predviđeno u članku 3. stavku 2. točki (a) Direktive 2003/71, kada je ponuda pridržana kvalificiranim ulagateljima, sud koji je uputio zahtjev dvoji glede mogućnosti potonjih da podnesu zahtjev za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti zasnovane na netočnosti prospekta. Time se sud koji je uputio zahtjev izgleda oslanja na pretpostavku da, s obzirom na to da je prospekt namijenjen samo zaštiti i obavještavanju nekvalificiranih ulagatelja, kvalificirani ulagatelji ne mogu isticati netočnost tog prospekta radi podnošenja zahtjeva za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti.

32.

Međutim, u stvarnosti, gore navedena odstupanja, razmatrana kao cjelina, stvaraju time situacije u kojima se ili nekvalificirani ulagatelji neće koristiti prospektom ( 7 ) ili će se kvalificirani ulagatelji koristiti prospektom, dok se njime ne bi koristili da su bili jedini adresati ponude izvan uređenog tržišta. Naime, povrh mješovite ponude izvan uređenog tržišta regulirane člankom 3. stavkom 1. Direktive 2003/71, kvalificirani ulagatelji koristit će se prospektom u slučaju ponude namijenjene uvrštavanju na uređeno tržište na temelju stavka 3. istog članka, osim iznimaka koje su povezane s vrstom izdanih vrijednosnih papira i predviđene su u članku 4. stavku 2. te direktive, pri čemu se iznimke primjenjuju i na nekvalificirane ulagatelje. Isto tako, kvalificirani ulagatelji mogu se koristiti izdavateljevom dobrovoljnom objavom prospekta.

33.

Stoga, i doslovno i sustavno tumačenje Direktive 2003/71 opovrgavaju zamisao da se prospekt izrađuje samo s ciljem zaštite nekvalificiranih ulagatelja.

34.

Osim toga, teleološkim tumačenjem te direktive dolazi se do istog zaključka. Naime, prvi cilj tog propisa je osigurati dovršetak jedinstvenog tržišta vrijednosnih papira (uvodna izjava 45.) razvojem pristupa financijskim tržištima (uvodna izjava 18.) osobito za mala i srednja poduzeća (MSP‑ove) (uvodna izjava 4.):

35.

Jedan od drugih ciljeva Direktive 2003/71, naveden u njezinoj uvodnoj izjavi 16., jest „zaštita ulagatelja” uzimajući u obzir različite „zahtjeve za zaštitu različitih kategorija ulagatelja i njihovu razinu stručnosti”. Ta se zaštita provodi objavom potpunih (uvodne izjave 18. i 20.), pouzdanih (uvodna izjava 27.) i dostupnih informacija (uvodna izjava 21.), čija je namjena omogućiti „[ulagateljima] izvršenje na informacijama temeljene procjene takvih rizika i na taj način donošenje ulagačkih odluka pri potpunoj spoznaji činjenica”, prema tekstu uvodne izjave 19. te direktive.

36.

Tako se navedenom direktivom objedinjavaju ta dva cilja. Sud je već imao prilike ocijeniti to objedinjavanje odlučivši da prospekt nije nužan u slučaju prodaje vrijednosnih papira u okviru ovršnog postupka ( 8 ).

37.

Slijedom navedenog, članak 6. Direktive 2003/71, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 2. točkom (a), treba tumačiti poštujući željenu ravnotežu između tih dvaju gore navedenih ciljeva.

38.

Stoga mi se čini jasnim da činjenica da članci 3. i 4. te direktive podrobno predviđaju brojna odstupanja od obveze objavljivanja prospekta, dok je u članku 6. navedene direktive utvrđeno beziznimno načelo građanskopravne odgovornosti u slučaju netočnog prospekta, mora dovesti do tumačenja prema kojem u slučaju postojanja prospekta mora postojati mogućnost podnošenja zahtjeva za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti na temelju netočnosti tog prospekta, i to neovisno o svojstvu ulagatelja koji se smatra oštećenim.

39.

Usto, ako se prihvati da svaka država članica može sama odrediti mogu li kvalificirani ulagači podnijeti zahtjev za utvrđivanje odgovornosti u slučaju netočnog prospekta, to bi dovelo do mogućih poremećaja među državama članicama koji bi neproporcionalno ugrozili cilj u vidu dovršetka jedinstvenog tržišta vrijednosnih papira. Zbog tog je cilja nužno ujednačeno tumačiti područje primjene članka 6. Direktive 2003/71 u vezi s osobama koje mogu pokrenuti sudske postupke protiv izdavatelja ponude.

40.

Isto tako, u slučaju dobrovoljne objave netočnog prospekta, kada je ponuda pridržana kvalificiranim ulagateljima, takav ulagatelj mora biti u mogućnosti pokrenuti protiv izdavatelja postupak za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti oslanjajući se na članak 6. te direktive.

41.

Iz svih tih razmatranja proizlazi da članak 6. Direktive 2003/71, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 2. točkom (a), treba tumačiti na način da u slučaju kada je javna ponuda za upis vrijednosnih papira upućena i malim i kvalificiranim ulagateljima i kada je prospekt izdan, kvalificirani ulagatelji mogu podnijeti zahtjev za utvrđivanje odgovornosti u vezi s prospektom, iako takav dokument nije nužno objaviti kada se ponuda odnosi isključivo na te ulagatelje.

42.

Svojim drugim prethodnim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev pita Sud konkretno glede margine prosudbe prepuštene državama članicama na temelju članka 6. Direktive 2003/71.

43.

Naime, u tom su članku 6. postavljena dva načela:

44.

Budući da članak 6. Direktive 2003/71 ne predviđa nikakvo postupovno pravilo za provedbu postupka za utvrđivanje odgovornosti, na državama članicama je da u svojem nacionalnom pravu predvide ta postupovna pravila.

45.

Kao i u svakom drugom slučaju u kojem je margina prosudbe prepuštena državama članicama, prilikom njihova odabira moraju se poštovati načela djelotvornosti i ekvivalentnosti kako bi se očuvao koristan učinak odredaba predmetne direktive. Nedavno je Sud još podsjetio da predviđena postupovna pravila ne smiju biti nepovoljnija od onih kojima su uređene slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) niti smiju činiti u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje pravima dodijeljenima pravom Unije (načelo djelotvornosti) ( 9 ).

46.

U presudi od 19. prosinca 2013., Hirmann ( 10 ) Sud je ta načela također potvrdio glede manevarskog prostora prepuštenog državama članicama na temelju članka 6. Direktive 2003/71.

47.

Stoga poštujući navedena načela države članice mogu kao osnovu te tužbe za utvrđivanje odgovornosti odabrati deliktnu, ugovornu ili kvaziugovornu osnovu.

48.

Naime, iako je u presudi od 19. prosinca 2013., Hirmann ( 11 ) Sud presudio da građanskopravna odgovornost izdavatelja za neregularnosti u prospektu proizlazi iz ugovora o stjecanju dionica ( 12 ), valja primijetiti da se radilo o predmetu u kojem su obveze, koje su proizlazile iz društvenog ugovora, bile istaknute radi protivljenja primjeni odgovornosti zasnovane na ugovoru o stjecanju dionica. Stoga je Sud odlučio u korist odgovornosti „koja proizlazi” iz ovog potonjeg ugovora, a ne iz društvenog ugovora, pri čemu to, prema mojem mišljenju, ne podrazumijeva obvezu država članica da odaberu ugovornu osnovu glede odgovornosti utemeljene na netočnosti prospekta.

49.

Na isti način, glede opsega same odgovornosti, činjenica hoće li se uzeti u obzir pogreška oštećenika kao i način na koji se shvaća uzročna veza ( 13 ) spada u nadležnost država članica, uz poštovanje načela djelotvornosti i ekvivalentnosti u pravu Unije.

50.

Iako je u predmetu povodom kojeg je donesena presuda od 19. prosinca 2013., Hirmann ( 14 ) Sud prihvatio da država članica može ograničiti građanskopravnu odgovornost izdavatelja, tako da ograniči iznos naknade štete ovisno o datumu na koji je cijena dionica bila utvrđena radi naknade štete, država članica mora još poštovati i načela ekvivalentnosti i djelotvornosti.

51.

Stoga je rasuđivanjem po analogiji moguće prihvatiti da država članica može u svojim propisima predvidjeti da se u obzir uzmu saznanja koja kvalificirani ulagatelj ima o izdavateljevoj stvarnoj situaciji, pod uvjetom da se poštuju načela djelotvornosti i ekvivalentnosti.

52.

Slijedom navedenog, države članice mogu utvrditi propise kojima je, u slučaju zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti koji je kvalificirani ulagatelj podnio zbog netočnosti prospekta, predviđeno da se povrh netočnih ili nepotpunih odredaba prospekta uzimaju u obzir saznanja koja kvalificirani ulagatelj ima o izdavateljevoj stvarnoj situaciji, ako se ta saznanja mogu također uzeti u obzir u okviru sličnih zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti i ako se prilikom tog uzimanja u obzir podnošenje tog zahtjeva ne čini u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim.

53.

Međutim, nadzor nad poštovanjem načela djelotvornosti i ekvivalentnosti može se provesti samo tako da se na određenu situaciju konkretno primijene zaključci do kojih se došlo takvim uzimanjem u obzir ulagateljevih saznanja. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev i koji želi izvesti pravne posljedice iz saznanja koja kvalificirani ulagatelj ima o izdavateljevoj financijskoj situaciji glede odgovornosti potonjeg na temelju netočnog prospekta, da poštuje ta načela prilikom ocjene dokaza o tim saznanjima i uzimanja u obzir tih saznanja.

54.

Iz svih tih razmatranja proizlazi da članak 6. stavak 2. Direktive 2003/71 treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se, u slučaju zahtjeva za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti koji kvalificirani ulagatelj podnese zbog netočnosti prospekta, u obzir uzmu saznanja koja taj ulagatelj ima o izdavateljevoj stvarnoj situaciji povrh netočnih ili nepotpunih odredaba prospekta, ako se ta saznanja mogu također uzeti u obzir u okviru sličnih zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti i ako se prilikom tog uzimanja u obzir podnošenje tog zahtjeva ne čini u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

55.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) odgovori na sljedeći način: