Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62019CA0041

    Predmet C-41/19: Presuda Suda (treće vijeće) od 4. lipnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Köln – Njemačka) – FX protiv GZ, zakonski zastupane po majci (Zahtjev za prethodnu odluku – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja – Uredba (EZ) br. 4/2009 – Članak 41. stavak 1. – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Članak 24. točka 5. – Odluka proglašena izvršivom kojom se utvrđuje tražbina uzdržavanja – Zahtjev za obustavu izvršenja – Nadležnost suda države članice izvršenja)

    SL C 262, 10.8.2020, p. 6–6 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    10.8.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 262/6


    Presuda Suda (treće vijeće) od 4. lipnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Köln – Njemačka) – FX protiv GZ, zakonski zastupane po majci

    (Predmet C-41/19) (1)

    (Zahtjev za prethodnu odluku - Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja - Uredba (EZ) br. 4/2009 - Članak 41. stavak 1. - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 24. točka 5. - Odluka proglašena izvršivom kojom se utvrđuje tražbina uzdržavanja - Zahtjev za obustavu izvršenja - Nadležnost suda države članice izvršenja)

    (2020/C 262/08)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Amtsgericht Köln

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: FX

    Tuženica: GZ, zakonski zastupana po majci

    Izreka

    Uredbu Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja treba tumačiti na način da u njezino područje primjene kao i u međunarodnu nadležnost sudova države članice izvršenja ulazi zahtjev za obustavu izvršenja koji podnese dužnik tražbine uzdržavanja, a koji je usmjeren protiv izvršenja odluke koju je donio sud države članice podrijetla i kojom je utvrđena ta tražbina te koji je usko povezan s postupkom izvršenja.

    U skladu s člankom 41. stavkom 1. Uredbe br. 4/2009 i relevantnim odredbama nacionalnog prava, na sudu koji je uputio zahtjev, kao sudu države članice izvršenja, jest da odluči o dopuštenosti i osnovanosti dokaza koje je dužnik tražbine uzdržavanja podnio u prilog tvrdnji da je u velikoj mjeri namirio svoj dug.


    (1)  SL C 155, 6. 5. 2019.


    Top