1

Europski ured za odabir osoblja (EPSO) 12. siječnja 2017. objavio je u Službenom listu Europske unije obavijest o otvorenom natječaju EUIPO/AD/01/17 – Administratori (AD 6) u području intelektualnog vlasništva (SL 2017., C 9 A, str. 1., u daljnjem tekstu: obavijest o natječaju). Cilj tog natječaja koji je organizirao EPSO bio je sastaviti popis uspješnih kandidata s kojeg bi Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zapošljavao administratore. Ispravak te obavijesti objavljen je u Službenom listu C 315A od 22. rujna 2017.

2

Obavijest o natječaju u dijelu pod naslovom „Postupak odabira” navodila je da će kandidati koji ispunjavaju uvjete i koji u odabiru na temelju kvalifikacija ostvare najveći broj bodova biti pozvani u „EPSO‑ov centar za procjenu”, u kojem će ih se ocijeniti putem niza računalnih testova s „višestrukim izborom odgovora” u vještinama u području verbalnog, numeričkog i apstraktnog zaključivanja, a zatim će ih se ocijeniti u osam općih kompetencija putem intervjua, simulacije e‑sandučića, rada u skupini i pismenog ispita te će se naposljetku putem intervjua ocijeniti njihove posebne kompetencije iz područja natječaja.

3

Obavijest o natječaju precizirala je da će se opće kompetencije ocjenjivati s maksimalno 80 bodova, a da je bodovni prag za te opće kompetencije 40 bodova, dok će se posebne kompetencije ocjenjivati s maksimalno 100 bodova, a da je bodovni prag za te posebne kompetencije 50 bodova.

4

Prilog III. obavijesti o natječaju, koji se odnosio na „Opća pravila otvorenih natječaja”, u točki 6.4. navodio je da kandidati mogu zatražiti preispitivanje svake odluke povjerenstva za odabir, a u točki 6.5. da imaju pravo podnijeti upravnu pritužbu tijelu za imenovanje (u daljnjem tekstu: TZI), odnosno izvršnom direktoru EUIPO‑a.

5

Tužitelj Lars Helbert bio je kandidat na predmetnom natječaju. EPSO ga je 12. srpnja 2017. obavijestio da je pozvan u centar za procjenu, gdje je 11. i 12. listopada 2017. pristupio testiranjima.

6

Dopisom od 1. prosinca 2017. EPSO je obavijestio tužitelja da je povjerenstvo za odabir odlučilo da ga neće uvrstiti na popis uspješnih kandidata na natječaju (u daljnjem tekstu: prva odluka povjerenstva za odabir). Razlog za neuvrštavanje bila je činjenica da je tužitelj na testovima u centru za procjenu ostvario 99,5 bodova, što nije bilo dovoljno da bude među najuspješnijim kandidatima. Nakon navedenih testova, ukupan broj bodova koji je ostvario posljednji kandidat uvršten na popis uspješnih kandidata bio je 102 od 180.

7

EPSO‑ovu dopisu od 1. prosinca 2017. bio je priložen dokument naslovljen „indeks kompetencija”. Iz tog dokumenta proizlazilo je da je tužitelj na testiranjima čiji je cilj bio ocijeniti njegove opće kompetencije ostvario ukupno 44,5 od 80 bodova i na intervju o posebnim kompetencijama 55 od 100 bodova, odnosno ukupnu ocjenu 99,5 od 180 bodova na svim navedenim testovima.

8

Tužitelj je 10. prosinca 2017. povjerenstvu za odabir podnio zahtjev za preispitivanje.

9

Popis uspješnih kandidata bio je objavljen u Službenom listu C 14 A od 16. siječnja 2018.

10

Tužitelj je 26. veljače 2018. EUIPO‑u podnio žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) protiv prve odluke povjerenstva za odabir.

11

Dopisom od 7. ožujka 2018. predsjednik povjerenstva za odabir obavijestio je tužitelja da je ono nakon zahtjeva za preispitivanje preispitalo njegov dosje i da je potvrdilo svoju prvu odluku (u daljnjem tekstu: odluka donesena nakon preispitivanja).

12

Na EUIPO‑ov prijedlog, tužitelj je 29. travnja 2018. priložio dopunu svojoj žalbi koju je podnio EUIPO‑u protiv prve odluke povjerenstva za odabir, a koja je potvrđena odlukom donesenom nakon preispitivanja.

13

Odlukom od 8. lipnja 2018., koja je tužitelju dostavljena tog istog dana, EUIPO je odbio tu žalbu (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe).

14

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 18. rujna 2018. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

15

Odlukom Općeg suda od 9. srpnja 2019., donesenom na temelju članka 27. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, ovaj je predmet dodijeljen novom sucu izvjestitelju iz prvog vijeća.

16

Odlukom Općeg suda od 17. listopada 2019., donesenom na temelju članka 27. stavka 5. Poslovnika, ovaj je predmet dodijeljen četvrtom vijeću.

17

Na prijedlog suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je, u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 89. Poslovnika, pozvao stranke da dostave određene dokumente i u pisanom im obliku postavio pitanja te ih je pozvao da odgovore pisanim putem ili na raspravi. Stranke su na te zahtjeve odgovorile u za to im dodijeljenom roku.

18

Izlaganja stranaka i njihovi odgovori na pitanja koja je postavio Opći sud saslušani su na raspravi 2. srpnja 2020.

19

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

20

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

21

Prvim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva tužitelj traži poništenje prve odluke povjerenstva za odabir i odluke donesene nakon preispitivanja, koja je postala konačna nakon odluke o odbijanju žalbe. U tužbi se precizira da prva odluka povjerenstva za odabir i odluka donesena nakon preispitivanja zajedno čine „pobijanu odluku”.

22

U tom pogledu, valja istaknuti da je tužitelj 10. prosinca 2017. podnio zahtjev za preispitivanje prve odluke povjerenstva za odabir, u skladu s točkom 6.4 priloga III. obavijesti o natječaju. Odlukom donesenom nakon preispitivanja povjerenstvo za odabir potvrdilo je svoju prvu odluku.

23

Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ako kandidat čiji je zahtjev za primanje na natječaj Unije odbijen zahtijeva preispitivanje te odluke na temelju precizne odredbe koja obvezuje upravu, odluka povjerenstva donesena nakon preispitivanja jest akt kojim je osoba oštećena u smislu članka 90. stavka 2. odnosno, ovisno o slučaju, članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju (presuda od 16. svibnja 2019., Nerantzaki/Komisija, T‑813/17, neobjavljena, EU:T:2019:335, t. 25.; vidjeti također u tom smislu rješenje od 3. ožujka 2017., GX/Komisija, T‑556/16, neobjavljeno, EU:T:2017:139, t. 21. i presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 29.).

24

Tako odluka donesena nakon preispitivanja zamjenjuje prvu odluku povjerenstva za odabir (presuda od 16. svibnja 2019., Nerantzaki/Komisija, T‑813/17, neobjavljena, EU:T:2019:335, t. 25.; vidjeti također u tom smislu rješenje od 3. ožujka 2017., GX/Komisija, T‑556/16, neobjavljeno, EU:T:2017:139, t. 22. i presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 29.).

25

Iz prethodno navedenog proizlazi da zahtjev za poništenje treba tumačiti na način da se odnosi na odluku donesenu nakon preispitivanja (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

26

U potporu zahtjevu za poništenje tužitelj u biti ističe četiri tužbena razloga, koji se temelje na:

27

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj osobito prigovara nepostojanje stalnosti u sastavu povjerenstva za odabir tijekom usmenih testova, s obzirom na to da svi članovi povjerenstva za odabir nisu bili prisutni na svim tim testovima i da su umjesto njih „odbori za ocjenu” sastavljeni od samo nekoliko članova ispitivali ograničen broj kandidata. Tako ocjenjuje da ga je tijekom razgovora o posebnim kompetencijama ispitao odbor za ocjenu koji je ispitao samo 20 % kandidata. Prema njegovu mišljenju, objektivna i dosljedna ocjena kandidata zahtijeva kontinuiranu prisutnost barem jezgre članova povjerenstva tijekom svih testova. Također se poziva na nedostatnost provedenih mjera koordinacije kako bi se osigurala dosljedna i objektivna ocjena, jednake mogućnosti i jednako postupanje prema kandidatima.

28

U tim okolnostima, povrijeđena su načela stalnosti povjerenstva za odabir, jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema kandidatima te objektivnosti ocjenjivanja, kao i točke 2.4. i 3.1. priloga III. obavijesti o natječaju.

29

EUIPO osporava tu argumentaciju.

30

U tom pogledu treba podsjetiti na to da agencije i institucije Unije raspolažu širokom marginom prosudbe za utvrđivanje načina organizacije natječaja te je u tom kontekstu na sucu Unije revidiranje tih načina samo u mjeri potrebnoj kako bi se osiguralo jednako postupanje prema kandidatima i objektivnost izbora između njih (vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 63.).

31

Osim toga, obveza zapošljavanja najsposobnijih, najučinkovitijih i najčasnijih dužnosnika znači da tijelo za imenovanje i povjerenstvo za odabir moraju paziti, svatko u okviru svoje nadležnosti, da se natječaji provode uz poštovanje načela jednakog postupanja prema kandidatima, usklađenosti bodovanja i objektivnosti ocjenjivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 64.).

32

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema kandidatima, usklađenost bodovanja i objektivnost ocjenjivanja, povjerenstvo mora jamčiti usklađenu primjenu kriterija ocjenjivanja na sve kandidate, osiguravajući osobito stalnost svojeg sastava (vidjeti u tom smislu presude od 24. rujna 2002., Girardot/Komisija, T‑92/01, EU:T:2002:220, t. 24. do 26. i od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 65.).

33

Prema sudskoj praksi, taj zahtjev nalaže se posebno u usmenim testovima, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da su ti testovi po svojoj prirodi manje usklađeni od pisanih (vidjeti u tom smislu presude od 10. studenoga 2004., Vonier/Komisija, T‑165/03, EU:T:2004:331, t. 39.; od 29. rujna 2010., Brune/Komisija, F‑5/08, EU:F:2010:111, t. 38 do 41. i od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 66.).

34

U ovom slučaju iz točke 2.4 priloga III. obavijesti o natječaju proizlazi da tijelo koje je nadležno za organizaciju natječaja „u svojim postupcima odabira dosljedno provodi politiku jednakih mogućnosti kako bi svim kandidatima osigura[l]o ravnopravne uvjete”.

35

U skladu s točkom priloga III. obavijesti o natječaju, „[p]ovjerenstvo za odabir ima zadatak međusobno usporediti kandidate i među njima odabrati najbolje na temelju njihovih kompetencija, sposobnosti i kvalifikacija, u skladu sa zahtjevima navedenima u obavijesti o natječaju”, „[p]ovjerenstva za odabir čine dužnosnici, od kojih polovinu imenuje uprava (službe za ljudske resurse), a drugu polovinu odbori osoblja” i „[i]mena članova povjerenstva za odabir objavljuju se na internetskim stranicama EPSO‑a (www.eu‑careers.eu)”.

36

U skladu s odlukom ADM-16‑60 od 23. studenoga 2016. o imenovanju članova povjerenstva za natječaj, kako je posljednje izmijenjena odlukom ADM-16‑60-Rev4 od 19. rujna 2017. o imenovanju članova povjerenstva za natječaj, EUIPO je imenovao povjerenstvo za odabir koje je bilo sastavljeno od predsjednika, potpredsjednice, osam redovnih članova i tri zamjenika članova. Predsjednik, potpredsjednica, osam redovnih članova i dva od tri zamjenika članova bili su službenici EUIPO‑a, a treći zamjenik bio je službenik Europske komisije.

37

Testiranja u centru za ocjenu uključivala su, među ostalim, dva intervjua, od kojih se jedan odnosio na ocjenu posebnih kompetencija, a drugi na ocjenu općih kompetencija kandidata (u daljnjem tekstu: intervju o općim kompetencijama).

38

Među strankama nije sporno da svi članovi povjerenstva nisu bili prisutni na svakom intervju. Iz podataka koje je EUIPO dostavio u svojim odgovorima od 28. veljače i 9. travnja 2020. na mjere upravljanja postupkom Općeg suda (u daljnjem tekstu: EUIPO‑ov odgovor od 28. veljače 2020. odnosno EUIPO‑ov odgovor od 9. travnja 2020.) proizlazi da su odbori za ocjenu sastavljeni od dvaju članova povjerenstva za odabir ocjenjivali kompetencije svakog kandidata na navedenim intervjuima. Tako je bilo, među ostalim, i u tužiteljevu slučaju prilikom intervjua o općim kompetencijama.

39

Ukupno 196 kandidata pristupilo je usmenim testovima u centru za procjenu, koji su uključivali, za svakog kandidata, s jedne strane, intervju o posebnim kompetencijama i, s druge strane, intervju o općim kompetencijama, odnosno ukupno 392 intervjua. Ti testovi odvijali su se u razdoblju od 20 dana tijekom ukupno sedam tjedana. Bili su ravnomjerno raspodijeljeni između dvaju centara za procjenu.

40

Tijekom 20 dana posvećenih usmenim testovima intervjui su bili raspodijeljeni između četiri odbora za ocjenu, odnosno dva u svakom centru za procjenu. Tako je ukupno 80 odbora za ocjenu ocjenjivalo kandidate tijekom 20 dana testova. Iako je jedan dio tih odbora u više navrata tijekom tog razdoblja zasjedao u potpuno istom sastavu, iz EUIPO‑ovih odgovora od 28. veljače i 9. travnja 2020. proizlazi da je tijekom navedenog razdoblja najmanje 26 različitih odbora za ocjenu ocjenjivalo sposobnosti 196 kandidata pozvanih na navedene testove.

41

Iz EUIPO‑ovih odgovora od 28. veljače i 9. travnja 2020. također proizlazi da nijedan redovni član ili zamjenik nije bio prisutan na svim intervjuima te da je najviša stopa prisutnosti bila 22 %, a najniža 17 %. Usto, nijedan odbor za ocjenu nije ocijenio sposobnosti više od 33 kandidata na svim usmenim testovima (ukupno 392 intervjua), što predstavlja manje od jedne desetine kandidata. Tako nijedan odbor za ocjenu nije sudjelovao u više od sedam dana usmenih testiranja ni u više od tri dana testova zaredom. Od triju članova koji su sudjelovali u najvećem broju razgovora, sa stopom prisutnosti od 22 % za prvog i 21,6 % za druga dva člana, samo je njih dvoje ispitalo sve kandidate, pri čemu su to učinili samo na osam intervjua, što čini tek 2 % usmenih testova. Primjerice, odbor za ocjenu koji je ocjenjivao tužitelja tijekom njegova razgovora o posebnim kompetencijama sastao se samo tog dana te je ukupno ocijenio samo šest kandidata na šest intervjua, što predstavlja samo 1,5 % usmenih testova.

42

Stoga valja utvrditi da se sastav povjerenstva za odabir znatno mijenjao tijekom usmenih testova, kao što to ističe tužitelj i kao što je to potvrdio EUIPO.

43

EUIPO tvrdi da su u ovom slučaju promjene u sastavu povjerenstva za odabir bile nužne zbog nemogućnosti osiguranja prisutnosti svih članova povjerenstva za odabir na svakom testu.

44

U tom pogledu valja istaknuti da se, prema sudskoj praksi, stalnost u sastavu povjerenstva za odabir mora osigurati „u najvećoj mogućoj mjeri” (vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 66.).

45

Iznimno, primjerice, logistički problemi mogu opravdati činjenicu da svaki član povjerenstva za odabir nije bio prisutan na svakom testu (vidjeti u tom smislu presude od 29. rujna 2010., Brune/Komisija, F‑5/08, EU:F:2010:111, t. 41. i od 29. rujna 2010., Honnefelder/Komisija, F‑41/08, EU:F:2010:112, t. 36.).

46

To osobito vrijedi kad na natječaju na kojem sudjeluje velik broj kandidata organizacija usmenih testova podrazumijeva znatne poteškoće povezane, s jedne strane, s organizacijom više testova za kandidate koji se nalaze u različitim jezičnim skupinama i, s druge strane, s nužnosti da članovi povjerenstva za odabir ili u svakom slučaju neki od njih poštuju zahtjeve svoje službe kada se natječaji odvijaju u relativno dugom razdoblju (vidjeti u tom smislu presudu od 12. ožujka 2008., Giannini/Komisija, T‑100/04, EU:T:2008:68, t. 196.).

47

U takvim okolnostima nužnost osiguranja kontinuiteta javne službe može opravdati ublažavanje strogosti načela stalnosti povjerenstva za odabir (vidjeti u tom smislu presudu od 13. veljače 1979., Martin/Komisija, 24/78, EU:C:1979:37, t. 10.).

48

U ovom slučaju EUIPO ističe tri razloga kako bi opravdao to da su posebna obilježja organiziranog natječaja i ograničenja na koja se naišlo u njegovoj organizaciji zahtijevala ublažavanje primjene načela stalnosti sastava povjerenstva za odabir.

49

Kao prvo, EUIPO ističe da su se različiti odbori za ocjenu morali sastaviti tako da uzmu u obzir, s jedne strane, jezike na kojima su se intervjui trebali održati i, s druge strane, istodobnu organizaciju intervjua u dvama centrima za procjenu, kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi se natječaj odužio na predugo razdoblje.

50

U tom pogledu iz podataka koje je pružio EUIPO proizlazi da su, od 392 intervjua o kojima je riječ, njih 342, odnosno devet od deset intervjua, bila održana na engleskom jeziku. Samo 50 intervjua, odnosno nešto više od jedan od deset, održano je na drugom jeziku, odnosno 20 na španjolskom, 18 na njemačkom, osam na francuskom i četiri na talijanskom.

51

Tijekom 20 dana posvećenih usmenim testovima odbori za ocjenjivanje ukupno su ocijenili kandidate više od osam od deset puta na engleskom, a manje od dva od deset puta na jednom od drugih četiriju jezika. Stoga su se za potonje intervjui mogli ograničiti na tri dana u prvom centru za procjenu (5., 12. i 19. listopada 2017.) i na četiri dana u drugom (5., 12., 19. i 24. listopada 2017.), dok su se intervjui na engleskom jeziku odužili u prvom centru na 17 dana, a u drugom na 16 dana.

52

Iz tablice koju je EUIPO priložio na raspravi također proizlazi da je deset članova povjerenstva za odabir, uključujući redovne članove i zamjenike, bilo sposobno provesti intervjue na engleskom jeziku. Usto, njihove su jezične sposobnosti bile dovoljno opsežne da im omoguće prisustvovanje razgovorima na većini drugih četiriju jezika. Naime, prema toj tablici, tih deset članova povjerenstva moglo je također sudjelovati na intervjuima na španjolskom, sedam od njih na intervjuima na francuskom, šest na intervjuima na njemačkom i četiri na intervjuima na talijanskom.

53

Iz prethodno navedenog proizlazi da jezična raznolikost sama po sebi ne opravdava utvrđene promjene u sastavu povjerenstva za odabir iz točaka 40. i 41. ove presude. Konkretno, znatne jezične sposobnosti kojima raspolažu članovi povjerenstva za odabir i vrlo velik udio intervjua na engleskom jeziku ne opravdavaju to da samo dva člana povjerenstva ocjenjuju svakog kandidata na intervjuu ni to da svaki član povjerenstva za odabir ispituje tako malen broj kandidata.

54

Što se tiče okolnosti da su testovi bili podijeljeni između dvaju centara za procjenu kako bi se skratilo trajanje natječaja, ona sama po sebi ne može opravdati uspostavljanje tako velikog broja različitih odbora za ocjenu, u ovom slučaju 26.

55

Kao drugo, EUIPO tvrdi da su se različiti odbori za ocjenu morali uspostaviti kako bi se izbjegla pojava velikog broja sukoba interesa.

56

Nakon što je pozvan da pojasni taj argument, EUIPO je na raspravi istaknuo, a da nije mogao pružiti druge elemente, da su se u ovom slučaju utvrđeni sukobi interesa mogli klasificirati u dvije kategorije, odnosno postojanje, s jedne strane, prijateljskih odnosa i, s druge strane, hijerarhijskih odnosa između određenih kandidata i članova povjerenstva za odabir.

57

Nakon što je ponovno pozvan da pojasni taj argument, EUIPO je na raspravi priznao da ne može precizirati sukobe interesa koji su se stvarno pojavili ni pružiti precizne primjere takvih sukoba interesa.

58

U tim okolnostima nije moguće utvrditi u kojoj je mjeri opasnost od sukoba interesa zahtijevala način rada povjerenstva za odabir poput onog opisanog u točkama 40. i 41. ove presude.

59

Kao treće, EUIPO ističe nemogućnost određenih članova povjerenstva za odabir da budu na raspolaganju za održavanje intervjua sa svakim kandidatom ili, u svakom slučaju, s velikim brojem kandidata.

60

U tom pogledu valja istaknuti da je organizacija natječaja dio mjera koje agencije i institucije Unije moraju provesti u upravljanju ljudskim resursima koji su im stavljeni na raspolaganje.

61

U tom kontekstu, agencije i institucije Unije moraju moći osloboditi osoblje raspoređeno za provođenje zapošljavanja tijekom određenog razdoblja kako bi im omogućile obavljanje njihovih zadataka jer u suprotnom ne bi mogle zaposliti, kako se zahtijeva, najsposobnije, najučinkovitije i najčasnije dužnosnike ili osoblje (vidjeti točku 31. ove presude).

62

Usto, zbog spriječenosti redovni članovi povjerenstva za odabir mogu biti zamijenjeni za testiranja nekih kandidata zamjenskim članovima, u cilju omogućavanja povjerenstvu da obavi svoje poslove u razumnom roku (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2005., Pantoulis/Komisija, T‑290/03, EU:T:2005:316, t. 78. i od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 67. i navedenu sudsku praksu).

63

Iz prethodno navedenog proizlazi da okolnosti koje je naveo EUIPO ne opravdavaju podjelu povjerenstva za odabir na 26 različitih odbora za ocjenu za ispitivanje 196 kandidata na usmenim testovima.

64

Nakon što ga je tužitelj kritizirao u tom pogledu, EUIPO ističe da su promjene u sastavu povjerenstva za odabir bile prihvatljive s obzirom na poduzete mjere za osiguranje jednakog postupanja prema svim kandidatima, dosljednosti u bodovanju i objektivnosti ocjenjivanja.

65

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi, stalnost sastava povjerenstva nije sama po sebi obvezna, nego je sredstvo kojim se jamči jednako postupanje prema svim kandidatima, dosljednost u bodovanju i objektivnost ocjenjivanja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 70.).

66

Ne može se isključiti da se jednako postupanje prema svim kandidatima, dosljednost bodovanja i objektivnost ocjenjivanja mogu postići i uspostavljanjem nužne koordinacije kako bi se zajamčilo poštovanje tih triju načela (vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija, F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 67.).

67

Tužitelj smatra da u ovom predmetu to nije bio slučaj, za razliku od EUIPO‑a, koji se poziva na presudu od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14).

68

Valja podsjetiti na to da je u predmetu koji je doveo do presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14), kad je riječ o usmenim testiranjima koja se provode u centru za procjenu kandidata, bilo predviđeno više mjera s ciljem prevladavanja kognitivne pristranosti koja se općenito primjećuje među ocjenjivačima i osiguravanja jednakog postupanja, dosljednosti u bodovanju i objektivnosti ocjenjivanja (točka 25. navedene presude).

69

Kao prvo, u predmetu koji je doveo do presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14) bilo je predviđeno da se povjerenstvo za odabir mora sastati:

70

Kao drugo, u predmetu u kojem je donesena presuda od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14) bilo je predviđeno da se u obzir moraju uzeti provedene mjere za uklanjanje različitih kognitivnih pristranosti koje su općenito utvrđene kod ocjenjivača te za osiguranje jednakosti postupanja prema svim kandidatima, dosljednosti bodovanja i objektivnosti ocjenjivanja, među kojima:

71

Valja utvrditi jesu li u ovom predmetu provedene takve mjere koordinacije, kao što to tvrdi EUIPO.

72

EUIPO tvrdi da su, s jedne strane, redovita razmjena mišljenja između članova povjerenstva za odabir i, s druge strane, tjedni sastanci cjelokupnog sastava omogućili povjerenstvu za odabir razgovor o učincima svih kandidata čije su sposobnosti već ocijenjene te provođenje usporedbe između navedenih kandidata.

73

Međutim, tužitelj smatra da razmjene mišljenja i sastanci o kojima je riječ nisu omogućili razmjenu mišljenja o zaslugama kandidata zbog toga što nije postojala ista jezgra ocjenjivača koji su ocijenili dovoljno značajan udio kandidata.

74

U tom pogledu iz presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 26. i 71.) proizlazi da je razmjena mišljenja između članova povjerenstva prije, tijekom i nakon testova imala veliku važnost za osiguranje jednakog postupanja prema svim kandidatima, dosljednosti bodovanja i objektivnosti ocjenjivanja.

75

Kao prvo, EUIPO je dostavio popise prisutnosti s 19 sastanaka koji su se održali prije testiranja u centru za procjenu između 9. prosinca 2016. i 21. lipnja 2017.

76

Valja utvrditi da nisu svi članovi povjerenstva za odabir bili prisutni na svakom od 19 sastanaka o kojima je riječ. Osim toga, nisu sastavljeni nikakvi zapisnici s navedenih sastanaka te stoga nije moguće utvrditi o čemu se na njima razgovaralo. Konkretno, Opći sud ne može provjeriti je li na tim sastancima odlučeno o načinu provođenja testiranja, kao u predmetu u kojem je donesena presuda od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14) (vidjeti točku 69. ove presude). Usto, može se istaknuti da, s obzirom na to da su se ti sastanci odvijali prije početka testiranja u centru za procjenu, oni povjerenstvu za odabir nisu mogli omogućiti ocjenu rada i zasluga kandidata ni provođenje njihove usporedbe.

77

Kao drugo, EUIPO se poziva na postojanje sedam tjednih sastanaka tijekom faze natječaja organiziranog u centru za procjenu. Povjerenstvo za odabir sastajalo se na kraju svakog tjedna tijekom sedam tjedana usmenih testiranja, odnosno 15., 22. i 29. rujna 2017. te zatim 6., 13., 20. i 26. listopada 2017.

78

Međutim, elementi koje je pružio EUIPO ne omogućuju provjeru, osobito, članova povjerenstva za odabir koji su bili prisutni tijekom sedam tjednih sastanaka o kojima je riječ te koji je bio precizan cilj tih sastanaka, konkretno, u kojoj su mjeri oni omogućili razmjenu mišljenja koja su se odnosila na učinke kandidata i njihovu usporedbu.

79

Najprije, iako u svojem odgovoru od 28. veljače 2020. EUIPO tvrdi da se na sedam tjednih sastanaka o kojima je riječ povjerenstvo za odabir sastajalo „u načelu u cijelosti, uključujući predsjednika i potpredsjednicu”, i da je „samo povremeno, kada član odbora za odabir nije bio dostupan, on bio zamijenjen svojim zamjenikom, koji je zasjedao u povjerenstvu za odabir u predmetnom tjednu”, u svojem odgovoru od 9. travnja 2020. EUIPO navodi da su na tjednim sastancima sudjelovali samo članovi povjerenstva za odabir koji su proveli intervjue u predmetnom tjednu, uključujući predsjednika i potpredsjednicu povjerenstva za odabir.

80

Nadalje, suprotno onomu što je dostavio u pogledu sastanaka povjerenstva za odabir koji su održani prije i poslije usmenih testova, EUIPO nije dostavio nikakav popis prisutnosti koji se odnosi na sedam tjednih sastanaka o kojima je riječ ni ikakav drugi dokument koji bi omogućio provjeru njegovih navoda. Konkretno ispitan o tome u dva navrata u okviru mjera upravljanja postupkom, odgovorio je da takvi popisi prisutnosti nisu bili sastavljeni u pogledu potonjih sastanaka. Međutim, zapisnik sastanka povjerenstva za odabir od 9. studenoga 2017. koji je dostavio EUIPO upućuje na zapisnik sa sastanka povjerenstva za odabir od 20. listopada 2017., odnosno sastanak koji se održao nakon šestog tjedna navedenih testova u centru za procjenu. EUIPO je u tom pogledu na raspravi priznao postojanje proturječnosti a da pritom nije mogao potvrditi postojanje ili nepostojanje zapisnika navodno sastavljenog nakon potonjeg sastanka.

81

Kao treće, EUIPO je dostavio zapisnik sa sedam sastanaka koji su se održali nakon testiranja u centru za procjenu kandidata 7., 8., 9., 17., 21. i 22. studenoga 2017. te 1. veljače 2018.:

82

Iz prethodno navedenog proizlazi da se usporedno ocjenjivanje koje je provelo povjerenstvo za odabir nije odnosilo na ocjene svih kandidata, nego na odstupanja između ocjena, odnosno ocjena koje su dovele do pritužbe i onih koje su, prema dosjeima dostavljenima članovima povjerenstva, bile iznimno niske.

83

Takvo razmatranje nedvosmisleno osigurava, s brojčanog gledišta, približavanje između ocjena koje su dali ocjenjivači, ali se na temelju njega ne može utvrditi, kao što se to zahtijeva presudom od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 71.), na koju se EUIPO oslonio, da su članovi povjerenstva stvarno usporedili kandidate tako da jamče jednakost postupanja prema svim kandidatima, dosljednost bodovanja i objektivnost ocjenjivanja.

84

Nadalje, EUIPO nije dokazao da se povjerenstvo za odabir sastalo u punom sastavu kako bi donijelo konačne odluke na temelju rezultata svih testova, kao što je to bio slučaj u predmetu koji je doveo do presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 26.).

85

Naime, iz informacija koje je pružio EUIPO proizlazi da je određen broj odluka donesen, s jedne strane, na sastanku održanom 9. studenoga 2017., kada su se rezultati određenih kandidata na testovima u centru za procjenu preispitali, i, s druge strane, na posljednjem sastanku povjerenstva za odabir 1. veljače 2018., kada su se razmatrali zahtjevi za preispitivanje koji su se odnosili na prvotne odluke povjerenstva za odabir u odnosu na 35 kandidata te ih je povjerenstvo odlučilo odbiti. Iako su svi članovi povjerenstva za odabir, i redovni članovi i njihovi zamjenici, bili prisutni na tim dvama sastancima, valja istaknuti da potpredsjednica nije bila prisutna na posljednjem sastanku.

86

Stoga valja utvrditi da EUIPO nije pružio dovoljno elemenata koji bi omogućili utvrđivanje da je redovita razmjena mišljenja između članova povjerenstva za odabir omogućila osiguranje dosljednosti u bodovanju i objektivnosti ocjenjivanja kandidata te stoga jednako postupanje prema svim kandidatima.

87

EUIPO tvrdi da se oslonio na prethodno definiranu metodologiju i prethodno utvrđene kriterije za ocjenjivanje.

88

Kad ga je Opći sud o tome ispitao, EUIPO je u prilogu F.8 svojem odgovoru od 28. veljače 2020. dostavio dokument bez naslova od 13 stranica a da na raspravi nije mogao objasniti kako taj dokument sadržava zahtijevane kriterije ocjenjivanja.

89

Prva stranica predmetnog dokumenta – koja se sastoji od dviju tablica i pet odjeljaka, od kojih je svaki sastavljen na jednom od pet jezika natječaja – sadržava:

90

Druga do trinaeste stranice dokumenta o kojem je riječ sadržavale su tablice slične jednoj od dviju tablica koje se nalaze na prvoj stranici dokumenta. Čini se da su navedene tablice služile za ocjenu kandidata prilikom njihova intervjua o posebnim kompetencijama. EUIPO nije naveo na kojem se temelju izvršio odabir tablica i osobito obuhvaćaju li one kandidate koji su uvršteni na popis uspješnih kandidata. Čini se da se nijedna od tablica ne odnosi na tužitelja, s obzirom na to da nijedna od ukupnih ocjena koje se u njima nalaze ne odgovara onoj koja mu je dodijeljena prilikom njegova intervjua o posebnim kompetencijama.

91

Iz prethodno navedenog proizlazi da podaci koji se nalaze u prilogu F.8 EUIPO‑ovu odgovoru od 28. veljače 2020. ne mogu biti dovoljni za utvrđivanje prethodno utvrđenih kriterija ocjenjivanja koji se zahtijevaju presudom od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 26. i 73.). Naime, u ovom predmetu, uz kompetencije koje je trebalo ocijeniti, ljestvicu bodovanja i ljestvicu ocjena na temelju te ljestvice bodovanja, povjerenstvo za odabir također je trebalo, prije testiranja, definirati objektivne kriterije kvalitativne prirode koji omogućuju primjenu navedene ljestvice bodovanja. Ti kriteriji trebali su, među ostalim, obuhvaćati elemente koji će se od kandidata očekivati prilikom njihove izvedbe, a koje su članovi povjerenstva trebali uzeti u obzir u ocjeni kandidata, te je, osim toga, ta ocjena trebala biti usavršena usporednom ocjenom koja će uzeti u obzir uspjeh drugih kandidata. Međutim, u ovom predmetu ništa u navedenom prilogu ni u bilo kojem drugom dijelu spisa ne omogućava utvrđivanje takvih kriterija ni a fortiori provjeru jesu li oni bili utvrđeni prije početka testiranja.

92

EUIPO ističe da su važnu ulogu u koordinaciji imali predsjednik i potpredsjednica povjerenstva za odabir.

93

Kao prvo, ta koordinacija bila je osigurana zahvaljujući, s jedne strane, prisutnosti predsjednika ili potpredsjednice povjerenstva za odabir tijekom prvih nekoliko minuta svakog testa i, s druge strane, dnevnom razmjenom mišljenja tijekom cijelog trajanja testiranja između predsjednika i potpredsjednice povjerenstva.

94

Međutim, tužitelj smatra da prisutnost predsjednika povjerenstva ili njegove potpredsjednice tijekom testiranja nije bila dovoljna kako bi se osigurala njihova koordinacijska uloga. Predsjednik je mogao samo neizravno ocijeniti zasluge kandidata a da pritom nije mogao osigurati dosljednost ocjenjivanja i usporedbe kandidata, s obzirom na to da je u potpunosti ovisio o mišljenju trećih osoba i da je njegova prisutnost tijekom razgovora o tužiteljevim posebnim kompetencijama bila prekratka, odnosno samo od pet do sedam minuta. Usto, predsjednik i potpredsjednica povjerenstva nisu ocjenjivali kompetencije kandidata, nego su samo slušali članove povjerenstva koji su ih ispitivali. Štoviše, oni nisu istodobno sudjelovali na intervjuima, nego naizmjence, zbog čega je bilo nemoguće osigurati da oni primjenjuju iste kriterije prilikom ocjene prakse koju su primjenjivali članovi povjerenstva.

95

U tom pogledu treba podsjetiti na to da je u predmetu koji je doveo do presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14), na koju upućuje EUIPO, predsjednik povjerenstva prisustvovao nekoliko prvih minuta svakog testa kako bi osigurao pravilnu primjenu metodologije (t. 26. i 72. navedene presude).

96

U ovom slučaju EUIPO je naveo da su predsjednik i potpredsjednica povjerenstva prosječno sudjelovali u prvih deset ili 15 minuta svakog intervjua. Osim toga, pojasnio je da su, s obzirom na to da su testovi bili podijeljeni između dvaju centara za procjenu, te dvije osobe međusobno raspodijelile intervjue između navedenih centara.

97

Iz tih elemenata proizlazi da predsjednik i potpredsjednica povjerenstva nisu nikada zajedno bili prisutni prvim minutama istog intervjua. U tom pogledu, organizacija uspostavljena na natječaju odstupa od metode razmotrene u presudi od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14), u kojoj se kontinuitet u intervjuima osiguravao prisutnošću iste osobe, u tom slučaju predsjednika povjerenstva, u prvim minutama svakog intervjua.

98

Prema EUIPO‑ovu mišljenju, kontinuitet u intervjuima mogao se osigurati svakodnevnom razmjenom mišljenja između predsjednika i potpredsjednice povjerenstva tijekom cijelog trajanja testiranja jer im je ta razmjena mišljenja osiguravala usklađivanje pristupa između različitih odbora za ocjenu.

99

Kako bi utvrdio postojanje te razmjene mišljenja, EUIPO je na raspravi uputio na drugu stranicu priloga F.9 svojem odgovoru od 28. veljače 2020. Taj dokument, naslovljen „IP COMP AD/01/2017 MARKING ANALYSIS FOR DATE”, s rukom napisanim datumom „26/9/17”, sastavljen je od lista za ocjenu učinka petero kandidata za četiri testiranja, odnosno tri testiranja u kojima se ocjenjuju opće kompetencije i intervju o posebnim kompetencijama. Na tom listu određeni brojevi, čini se, predstavljaju ocjene dodijeljene kandidatima kada su se te ocjene unosile ručno. Osim toga, rukom pisane napomene „checked” i „ok” nalaze se na sredini stranice. Određeni brojevi također su podcrtani žutom bojom. Konačno, za tri od pet predmetnih kandidata drugi red tablice, naslovljen „Comments”, sadržava slovo „F”, napisano ručno žutim markerom.

100

Međutim, druga stranica priloga F.9 EUIPO‑ovu odgovoru od 28. veljače 2020. odnosila se na ocjenu kompetencija kandidata, kao što je to priznao EUIPO na raspravi, a ne na onu članova povjerenstva. Taj dokument stoga ne omogućava utvrđivanje postojanja razmjene mišljenja između predsjednika i potpredsjednice povjerenstva u pogledu koordinacije metoda rada članova povjerenstva, a još manje navodnu svakodnevnu razmjenu tih mišljenja.

101

Osim toga, nijedan element ne omogućuje utvrđivanje utjecaja koji su te razmjene mišljenja mogle imati. Konkretno, EUIPO nije pružio nikakvo objašnjenje koje se odnosi na dostavu rezultata tih razmjena mišljenja različitim odborima za ocjenu i da su ih navedeni odbori proveli.

102

Kao drugo, EUIPO tvrdi da su odluka ADM-16‑60 od 23. studenoga 2016. o imenovanju povjerenstva za odabir i četiri naknadne odluke koje su je izmijenile konkretno potpredsjednici povjerenstva povjerile zadatak osiguranja usklađivanja kriterija i metoda rada u okviru natječaja.

103

Međutim, treba utvrditi da je potpredsjednica povjerenstva bila odsutna s nekoliko sastanaka koji su prethodili ili su uslijedili nakon testiranja u centru za procjenu kandidata, iako su ti sastanci, prema EUIPO‑ovu mišljenju, bili ključan korak u postupku čiji je cilj osigurati jednako postupanje prema svim kandidatima, dosljednost ocjenjivanja i objektivnost ocjene.

104

Stoga, prema popisima prisutnosti koji su dostavljeni u prilogu F.4 EUIPO‑ovu odgovoru od 28. veljače 2020., potpredsjednica povjerenstva sudjelovala je samo na 12 od 19 sastanaka koji su prethodili testovima u centru za procjenu te je stoga bila odsutna sa sedam od tih sastanaka, što je više od jedne trećine njihova ukupnog broja. Međutim, iako EUIPO nije pružio nikakvu naznaku o predmetu tih sastanaka, vjerojatno je da su oni bili odlučujući za osiguranje usklađivanja metoda rada koje će se slijediti tijekom testiranja i pripremu članova povjerenstva za odabir u tu svrhu, što je bio najvažniji potpredsjedničin zadatak.

105

Što se tiče sedam sastanaka nakon testiranja u centru za procjenu, potpredsjednica povjerenstva, prema zapisnicima s tih sastanaka, sudjelovala je na njih pet. Suprotno tomu, ona je bila odsutna sa sastanka održanog 21. studenoga 2017., tijekom kojeg se raspravljalo osobito o dokumentima koje je podnijelo više kandidata za utvrđivanje njihova profesionalnog iskustva u području intelektualnog vlasništva. Štoviše, ona je propustila posljednji sastanak povjerenstva za odabir održan 1. veljače 2018., na kojem je povjerenstvo za odabir odlučilo odbiti 35 zahtjeva za preispitivanje podnesenih nakon objave rezultata natječaja. Međutim, ti zahtjevi zahtijevaju poseban oprez, kako bi se osiguralo da odluke povjerenstva za odabir proizlaze iz primjene usklađenih metoda i kriterija.

106

Konačno, EUIPO nije dostavio nikakve informacije o sudionicima navedenih tjednih sastanaka (vidjeti točke 78. i 80. ove presude) te Opći sud ne može provjeriti jesu li predsjednik ili potpredsjednica sudjelovali na svima ili samo na nekima od tih sastanaka.

107

U prilogu F.9 svojem odgovoru od 28. veljače 2020. EUIPO je dostavio dokument od dvije stranice koji se odnosio na istraživanja i analize koji su izvršeni kako bi se provjerila dosljednost u ocjenjivanju.

108

EUIPO je na raspravi pojasnio da je prva stranica dokumenta o kojem je riječ, naslovljena „Assessor check list (for JSI, CBI, OP)”, sadržavala popis elemenata koji su se odnosili na ponašanje članova povjerenstva za odabir koji su zasjedali prilikom intervjua, a koje su predsjednik i potpredsjednica povjerenstva nadzirali tijekom prvih nekoliko minuta intervjua na kojima su bili prisutni, pri čemu je taj nadzor imao za cilj ograničiti prethodno navedenu kognitivnu pristranost (vidjeti točke 68. i 70. ove presude).

109

Što se tiče druge stranice predmetnog dokumenta, ona se odnosi na ocjenu sposobnosti kandidata, kao što je to navedeno u točki 100. ove presude, a ne na ocjenu članova povjerenstva za odabir. Dakle, ona se ne može smatrati istraživanjem ili analizom koja omogućava provjeru dosljednosti ocjenjivanja između navedenih članova.

110

Stoga je samo prva stranica dokumenta o kojem je riječ relevantna u svrhu utvrđivanja postojanja istraživanja i analiza koje su proveli predsjednik i potpredsjednica. Međutim, riječ je o praznom dokumentu koji sam po sebi ne omogućava provjeru ni broja tih istraživanja i tih analiza ni jesu li ta istraživanja i analize provedeni za svakog člana povjerenstva prilikom svakog intervjua.

111

Iz prethodno navedenog proizlazi da EUIPO nije dokazao postojanje, u smislu presude od 12. veljače 2014., De Mendoza Asensi/Komisija (F‑127/11, EU:F:2014:14, t. 67. i 71. do 73.), dostatnih koordinacijskih mjera kojima se osiguralo da se postupak odabira temeljio na jednakom postupanju i na dosljednoj i objektivnoj ocjeni kandidata.

112

Prigovor koji se u biti temelji na povredi pravila o stalnosti sastava povjerenstva za odabir stoga treba prihvatiti.

113

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, s obzirom na važnost načela jednakosti postupanja prema svim kandidatima, dosljednosti u bodovanju i objektivnosti ocjenjivanja, to što povjerenstvo za odabir nije poštovalo stalnost u svojem sastavu predstavlja bitnu povredu postupka koja mora dovesti do poništenja pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 10. studenoga 2004., Vonier/Komisija, T‑165/03, EU:T:2004:331, t. 39. i navedenu sudsku praksu) a da nije potrebno ispitati druge prigovore istaknute u prilog prvom tužbenom zahtjevu i drugim tužbenim zahtjevima koje je istaknuo tužitelj.

114

Tužitelj tvrdi da je pretrpio „psihološku i neimovinsku” štetu uzrokovanu nezakonitim ponašanjem povjerenstva za odabir i EUIPO‑a. Ta se šteta sastoji od činjenice da ga je pobijana odluka stavila u položaj trajne nesigurnosti barem od 1. prosinca 2017., što je od tada bilo stalni izvor zabrinutosti te je utjecalo na njegovu buduću karijeru u EUIPO‑u. Navedena odluka također je bacila sumnju na njegove vještine i kompetencije, bila je protivna njegovim razumnim očekivanjima te je kod njega izazvala znatan stres.

115

EUIPO je osporio taj zahtjev.

116

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, postojanje odgovornosti Unije ovisi o ispunjenju triju uvjeta, odnosno nezakonitosti postupanja koje se stavlja na teret instituciji, tijelu, uredu ili agenciji, stvarne i izvjesne štete i postojanju uzročne veze između postupanja koje se stavlja na teret i te štete (presude od 21. veljače 2008., Komisija/Girardot, C‑348/06 P, EU:C:2008:107, t. 52. i 54.; od 12. ožujka 2008., Giannini/Komisija, T‑100/04, EU:T:2008:68, t. 327. i od 29. studenoga 2018., Di Bernardo/Komisija, T‑811/16, neobjavljena, EU:T:2018:859, t. 60.).

117

Ta su tri uvjeta kumulativna, pri čemu je nepostojanje jednog od njih dovoljno za odbijanje zahtjeva za naknadu štete (vidjeti u tom smislu presude od 9. rujna 1999., Lucaccioni/Komisija, C‑257/98 P, EU:C:1999:402, t. 14.; od 10. studenoga 2004., Vonier/Komisija, T‑165/03, EU:T:2004:331, t. 78. i od 29. studenoga 2018., Di Bernardo/Komisija, T‑811/16, neobjavljenu, EU:T:2018:859, t. 60.).

118

U ovom slučaju tužitelj je dokazao da je pobijana odluka bila nezakonita, čime je ispunjen prvi uvjet.

119

Međutim, čak i pretpostavljajući da se neimovinska šteta i uzročna veza mogu smatrati utvrđenima, s obzirom na to da tužitelj nije ni tvrdio ni a fortiori dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu koja je odvojiva od nezakonitosti na kojoj se temelji poništenje i koja se ne može u cijelosti popraviti tim poništenjem, valja utvrditi da je poništenje te nezakonite pobijane odluke samo po sebi dostatno i u načelu dovoljna naknada za neimovinsku štetu koju je ta odluka mogla uzrokovati (vidjeti u tom smislu presudu od 6. lipnja 2006., Girardot/Komisija, T‑10/02, EU:T:2006:148, t. 131.).

120

Kad je riječ o psihološkoj šteti, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 76. točke (d) Poslovnika, tužba za naknadu štete koju je navodno nanijela institucija, tijelo, ured ili agencija Unije mora sadržavati elemente na temelju kojih je moguće identificirati postupanje zbog kojeg tužitelj prigovara instituciji, tijelu, uredu ili agenciji i razloge zbog kojih tužitelj smatra da postoji uzročna veza između postupanja i štete za koju tvrdi da ju je pretrpio kao i prirodu i opseg te štete (vidjeti u tom smislu presudu od 20. srpnja 2017., ADR Center/Komisija, T‑644/14, EU:T:2017:533, t. 65. i 66. i navedenu sudsku praksu).

121

Međutim, na temelju elemenata koje je iznio tužitelj nije moguće utvrditi na koji se način on želi pozivati na „psihološku” štetu različitu od neimovinske štete čije postojanje tvrdi. Pretpostavljajući da želi tvrditi postojanje te štete, tužitelj nije pružio elemente koji omogućuju utvrđivanje postojanja takve štete ni njezina opsega.

122

Stoga se u ovom slučaju ne može smatrati da je ispunjen drugi uvjet za dodjelu naknade štete.

123

Iz toga slijedi da zahtjev za naknadu štete treba odbiti.

124

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da tužbu treba prihvatiti u dijelu u kojem se traži poništenje pobijane odluke, a u preostalom dijelu odbiti.

125

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

126

Budući da EUIPO u biti nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje, uz vlastitih, i tužiteljevih troškova, u skladu s njegovim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje: