1

Svojom žalbom Red Bull GmbH zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 30. studenoga 2017., Red Bull protiv EUIPO‑a –Optimum mark (Kombinacija plave i srebrne boje) (T‑101/15 i T‑102/15; u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2017:852), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu za poništenje dviju odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 2. prosinca 2014. (predmet R 2036/2013‑1 i predmet 2037/2013‑1) koje se odnose na dva postupka za proglašavanje žiga ništavim između društava Optimum Mark sp. z o.o. i Red Bull.

2

Članak 4. Uredbe (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), naslovljen „Znakovi od kojih se može sastojati žig Zajednice”, propisuje:

„Žig Zajednice može se sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, posebno riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.”

3

Člankom 7. te uredbe, naslovljenim „Apsolutni razlozi za odbijanje”, propisuje se:

„1.   Neće se registrirati sljedeće:

[…]

3.   Stavak 1. točke (b), (c) i (d) ne primjenjuju se ako je žig slijedom svoje uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.”

4

Člankom 15. navedene uredbe, naslovljenim „Uporaba žiga Zajednice”, propisuje se:

„1.   Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije nositelj nije stvarno rabio svoj žig u Zajednici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig Zajednice podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

2.   Uporabom u smislu točke 1. također se smatra sljedeće:

[…]”

5

Člankom 51. iste uredbe, naslovljenim „Apsolutni razlozi za ništavost”, propisuje se:

„1.   Žig Zajednice proglašava se ništavim na zahtjev podnesen [EUIPO‑u] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

2.   Kad je žig Zajednice registriran protivno odredbama članka 7. stavka 1. točke (b), (c) ili (d), ipak ne može biti proglašen ništavim ako je zbog svoje uporabe nakon registracije stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran.

[…]”

6

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009., stavila je izvan snage i zamijenila Uredbu br. 40/94.

7

Članak 4., članak 7., članak 15. stavak 1. i članak 52. Uredbe br. 207/2009 u biti preuzimaju sadržaj, redom, članka 4., članka 7., članka 15. stavaka 1. i 2. i članka 51. Uredbe br. 40/94.

8

Okolnosti spora, koje su iznesene u točkama 1. do 26. pobijane presude, mogu se, za potrebe ovog postupka, sažeti na sljedeći način.

9

Kad je riječ o predmetu T‑101/15, društvo Red Bull je 15. siječnja 2002. podnijelo prijavu za registraciju koja se odnosila na kombinaciju dviju boja kao takvih koje su prikazane u nastavku:

10

Dopisom od 30. lipnja 2003. žalitelj je podnio dodatne dokumente kako bi dokazao razlikovni karakter stečen uporabom tog žiga. Žalitelj je 11. listopada 2004. dostavio opis tog žiga, koji je glasio:

„Zatražena zaštita sadržava plavu (RAL 5002) i srebrnu (RAL 9006) boju. Omjer boja je otprilike 50 % – 50 %.”

11

Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 32. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidirana i izmijenjena, te odgovaraju opisu: „Energetski napitci”.

12

Prijava žiga Zajednice objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 10/2005 od 7. ožujka 2005. Žig je registriran 25. srpnja 2005., pod brojem 002534774, s naznakom njegova razlikovnog karaktera stečenog uporabom i opisom navedenim u točki 10. ove presude.

13

Društvo Optimum Mark podnijelo je EUIPO‑u 20. rujna 2013. zahtjev za proglašavanje žiga ništavim.

14

U prilog svojem zahtjevu to je društvo navelo, s jedne strane, da žig ne ispunjava zahtjeve iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 zato što njegov grafički prikaz ne sadržava sustavni raspored boja koji ih povezuje na prethodno utvrđen i dosljedan način i, s druge strane, da je opis žiga, prema kojem je udio dviju boja koje čine žig „otprilike 50 % – 50 %”, takve prirode da omogućuje veći broj kombinacija, tako da potrošači ne bi mogli sa sigurnošću ponoviti daljnje kupnje.

15

Kad je riječ o predmetu T‑102/15, žalitelj je EUIPO‑u 1. listopada 2010. podnio drugu prijavu za registraciju žiga Europske unije koja se odnosila na kombinaciju boja kao takvih, kako je prikazana u točki 9. ove presude, i koja se odnosila na iste proizvode poput onih navedenih u točki 11. ove presude.

16

Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 48/2011 od 29. studenoga 2010.

17

Ispitivač je 22. prosinca 2010. izdao obavijest o neispunjavanju formalnih uvjeta i slijedom toga zatražio od žalitelja da pojasni „omjere u kojima će se dvije boje primjenjivati (na primjer, u jednakim omjerima) i način na koji će se one pojavljivati”.

18

Žalitelj je 10. veljače 2011. ispitivaču naveo da je, „[u] skladu s [njegovom] obavijesti od 22. prosinca 2010., [on] obavijestio EUIPO […] da će se dvije boje primjenjivati u jednakim omjerima i postavljene jedna pored druge”.

19

Taj drugi žig registriran je 8. ožujka 2011. na temelju razlikovnog karaktera stečenog uporabom, s naznakom boja „plava (Pantone 2747 C), srebrna (Pantone 877 C)” i sa sljedećim opisom: „Dvije boje primjenjivat će se u jednakim omjerima i postavljene jedna pored druge”.

20

Društvo Optimum Mark podnijelo je EUIPO‑u 27. rujna 2011. zahtjev za proglašavanje navedenog žiga ništavim tvrdeći, s jedne strane, da žig ne ispunjava zahtjeve iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, s obzirom na činjenicu da izraz „postavljene jedna pored druge” može imati različita značenja, da opis žiga ne upućuje na vrstu rasporeda prema kojem će se dvije boje primjenjivati na proizvode i stoga nije bio potpun, jasan i precizan sam po sebi.

21

Dvjema odlukama od 9. listopada 2013. Odjel za poništaje EUIPO‑a proglasio je ništavim dva žiga o kojima je riječ (u daljnjem tekstu: sporni žigovi) s obrazloženjem, među ostalim, da nisu dovoljno precizni. Naime, odluke Odjela za poništaj temeljile su se na činjenici da je priroda žigova bila takva da je omogućavala veći broj različitih kombinacija koje potrošaču ne bi omogućile da percipira i zapamti posebnu kombinaciju koju bi mogao koristiti kako bi sa sigurnošću ponovio kupnju.

22

Društvo Red Bull podnijelo je žalbe protiv tih dviju odluka pred žalbenim vijećem EUIPO‑a.

23

Dvjema odlukama od 2. prosinca 2014. (u daljnjem tekstu: sporne odluke) prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je te žalbe smatrajući, u bitnome, da grafički prikaz spornih žigova, ocijenjen zajedno s opisom koji ga je pratio, ne ispunjava zahtjeve preciznosti i postojanosti utvrđene presudom od 24. lipnja 2004.Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), prema kojoj kombinacije boja koje čine žigove moraju biti sustavno raspoređene tako da su odnosne boje uključene na unaprijed određen i jednoobrazan način. Naime, prema mišljenju prvog žalbenog vijeća EUIPO‑a, sporni žigovi omogućuju raspored dviju boja s većim brojem različitih kombinacija koje daju vrlo različit ukupan dojam.

24

Tužbama podnesenima tajništvu Općeg suda 26. veljače 2015. žalitelj je pokrenuo dva postupka za poništenje spornih odluka.

25

U prilog svojim tužbama društvo Red Bull istaknulo je dva tužbena razloga, od kojih se prvi temeljio na povredi članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 kao i načela proporcionalnosti i jednakog postupanja, a drugi na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.

26

Opći je sud pobijanom presudom u cijelosti odbio tužbe.

27

Žalitelj, kojeg podupire Marques, od Suda zahtijeva da:

28

EUIPO od Suda zahtijeva da:

29

Društvo Optimum Mark od Suda zahtijeva da:

30

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe pet žalbenih razloga, od koji se prvi temelji na povredi načela jednakog postupanja i proporcionalnosti u okviru članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, drugi na povredi članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, treći na povredi načela legitimnih očekivanja, četvrti na povredi načela proporcionalnosti i, naposljetku, peti na povredi članka 134. stavka 1. i članka 135. Poslovnika Općeg suda.

31

Svojim drugim žalbenim razlogom, koji treba analizirati na prvom mjestu, žalitelj prigovara Općem sudu da je pogrešno protumačio presudu od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), kao i da je povrijedio članak 4. i članak 7. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 time što je presudio da žigovi koje čini kombinacija boja moraju sustavno sadržavati pojašnjenja o rasporedu boja u prostoru i, slijedom toga, time što je smatrao da je, u ovom slučaju, grafički prikaz spornih žigova nedovoljno precizan zbog nepostojanja takvog rasporeda.

32

Prvim dijelom drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da presudu od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), konkretno njezinu točku 34., suprotno onomu što je Opći sud utvrdio u točkama 55., 64., 96., 114. i 119. pobijane presude, treba tumačiti u posebnom kontekstu predmeta koji je doveo do te presude, a koji se odnosio na žig koji čini kombinacija boja i čiji je opis navodio da se potonje trebaju upotrebljavati „u svim mogućim oblicima”. U ovom slučaju, smatrajući da jednostavno postavljanje boja jedne pored druge nije dovoljno za jasan i precizan grafički prikaz, Opći sud povrijedio je pravilo prema kojem se žig mora razmotriti onako kako je podnesen, kao što je to Sud utvrdio u presudi od 10. srpnja 2014., Apple (C‑421/13, EU:C:2014:2070), te je tako zanijekao posebnost žigova koji se odnose na kombinaciju boja, a to je da nemaju obrise.

33

Drugim dijelom svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj osporava točke 78. i 89. pobijane presude jer je Opći sud naveo da žigovi koji se sastoje od kombinacije boja moraju sadržavati opis grafičkog prikaza, iako je takav opis uvijek bio prepušten diskreciji stranaka. U svakom slučaju, svaki od spornih žigova sadržava opis koji nije u suprotnosti s grafičkim prikazom i koji stoga ne opravdava njihovo proglašavanje ništavima.

34

Trećim dijelom svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da je u točkama 65., 66., 69., 71., 72. i 90. pobijane presude uzeo u obzir stvarnu uporabu spornih žigova kako bi utvrdio da njihov grafički prikaz omogućuje veći broj rasporeda te da je tako pomiješao analizu grafičkog prikaza i analizu razlikovnog karaktera predmetnog znaka, dok sukladno članku 7. stavku 3. i članku 15. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 nositelj žiga ima pravo rabiti taj žig u različitim oblicima i da se stoga žigovi koje čini kombinacija boja ne mogu svesti na samo jedan figurativni raspored koji odgovara načinu na koji se oni doista rabe.

35

EUIPO i društvo Optimum Mark zahtijevaju odbijanje žalbenog razloga.

36

Kad je riječ o prvom dijelu drugog žalbenog razloga, valja istaknuti da se u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o uredbama br. 40/94 i br. 207/2009 znak može registrirati kao žig samo ako ga je podnositelj prijave grafički prikazao u skladu sa zahtjevom iz članka 4. iz tih uredbi, u smislu da su predmet i opseg tražene zaštite jasno i precizno određeni (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2019., Hartwall, C‑578/17, EU:C:2019:261, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

37

Ako je uz zahtjev priložen verbalni opis znaka, taj opis mora pridonijeti preciziranju predmeta i opsega tražene zaštite na temelju žigovnog prava te takav opis ne može biti u suprotnosti s grafičkim prikazom žiga niti biti takve prirode da dovodi do sumnji o predmetu i opsegu tog grafičkog prikaza (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2019., Hartwall, C‑578/17, EU:C:2019:261, t. 39. i 40.).

38

Nadalje, u točki 33. presude od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), Sud je presudio da grafički prikaz dviju ili više boja koje su određene na apstraktan način i bez obrisa mora sadržavati sustavni raspored u kojem su predmetne boje povezane na prethodno utvrđen i dosljedan način i istaknuo, u točki 34. te presude, da jednostavno postavljanje dviju ili više boja jedne pored druge, koje nemaju ni oblik ni obris ili navođenje dviju ili više boja „u svim mogućim oblicima”, ne odražava preciznost i jednoobraznost koje se zahtijevaju člankom 4. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 4. Uredbe br. 207/2009). Naime, kao što je to Sud objasnio u točki 35. te presude, takvi prikazi dopustili bi veći broj različitih kombinacija koje potrošaču ne bi omogućile da percipira i zapamti posebnu kombinaciju koju bi mogao koristiti kako bi sa sigurnošću ponovio kupnju niti dopuštaju nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima da utvrde doseg zaštićenih prava nositelja žiga.

39

U ovom je slučaju nesporno da su se obje prijave za registraciju koje je podnijelo društvo Red Bull odnosile na kombinaciju plave i srebrne boje kao takve.

40

Dva znaka čija je zaštita zatražena na temelju žigovnog prava bila su grafički prikazana u obliku dviju uspravnih usporednih traka jednake površine, smještenih jedna pored druge, jedna obojana u plavu, a druga u srebrnu boju.

41

Usto, uz te grafičke prikaze bila su priložena dva opisa, prvi je navodio da je udio svake od te dvije boje „otprilike 50 % – 50 %”, a drugi da su dvije boje postavljene jedna pored druge i da će se primjenjivati u jednakim omjerima.

42

Opći je sud utvrdio u točki 89. pobijane presude, prihvaćajući zaključke žalbenog vijeća, da sama naznaka omjera dviju boja, plave i srebrne, dopušta raspored tih boja prema većem broju različitih kombinacija i da stoga ne čini sustavni raspored koji ih povezuje na prethodno utvrđen i dosljedan način te zaključio da se u ovom slučaju podneseni grafički prikaz uz koji je priložen opis koji navodi samo omjere dviju boja ne može smatrati dovoljno preciznim te da je sporni žig bio registriran u suprotnosti s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009.

43

U pogledu prve prijave za registraciju, Opći sud istaknuo je u točki 90. pobijane presude da izraz „otprilike” u opisu samo pojačava nepreciznost grafičkog prikaza koji dopušta različit raspored boja o kojima je riječ.

44

U odnosu na drugu prijavu za registraciju, iako je žalitelj naveo da „[bi se] dvije boje primjenjivale u jednakim omjerima i postavljene jedna pored druge”, Opći je sud u točki 62. pobijane presude ocijenio da to postavljanje boja jedne pored druge može poprimiti različite oblike koji bi stvorili različite slike i skice, a da se pritom poštuju jednaki omjeri.

45

U tom pogledu Opći sud istaknuo je, među ostalim, u točki 65. pobijane presude, da je nedovoljna preciznost dvaju grafičkih prikaza, uz koje je priložen njihov opis, potvrđen činjenicom da je žalitelj uz svoje prijave za registraciju, koje se temelje na razlikovnom karakteru stečenom uporabom spornih žigova, priložio dokaze o tome da ih primjenjuje na način koji znatno odstupa od okomitog postavljanja dviju boja jedne pored druge, koje proizlazi iz grafičkog prikaza sadržanog u navedenim prijavama.

46

Čak i pod pretpostavkom da su grafički prikazi o kojima je riječ bili precizniji od onih povodom kojih je donesena presuda od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), žalitelj ipak nije u pravu kada tvrdi da je Opći sud svojom ocjenom činjenica, prema kojoj ne postoji sustavni raspored koji povezuje predmetne boje na prethodno utvrđen i dosljedan način, pogrešno primijenio načela koja proizlaze iz te presude.

47

Konkretno, Opći sud mogao je zaključiti u pobijanoj presudi, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da registracija žiga koji dopušta veći broj primjena koje nisu unaprijed određene ni dosljedne nije u skladu s člankom 4. Uredbe br. 207/2009 i presudom od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384).

48

Nadalje, i suprotno onomu što navodi žalitelj, zahtijevati od žiga koji čini kombinacija boja da predstavlja sustavni raspored koji povezuje boje na prethodno utvrđen i dosljedan način nikako ne može tu vrstu žiga preinačiti u figurativni žig, s obzirom na to da taj zahtjev ne znači da boje moraju biti omeđene obrisima.

49

Naposljetku, žalitelj se ne može pozivati na presudu od 10. srpnja 2014., Apple (C‑421/13, EU:C:2014:2070), kako bi tvrdio da je Opći sud pogrešno zaključio da grafički prikaz spornih žigova nije bio dovoljno precizan.

50

Naime, predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio se na grafički prikaz žiga koji se sastojao od „skupa linija, obrisa i oblika”, što nije slučaj sa spornim žigovima, tako da se zaključak iz navedene presude ne može primijeniti na ovaj slučaj.

51

Iz prethodnih elemenata proizlazi da prvi dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

52

Kad je riječ o drugom dijelu drugog žalbenog razloga, valja istaknuti da argument prema kojem je Opći sud u točkama 78. i 89. pobijane presude pogrešno zaključio da uz grafički prikaz žiga koji čini kombinacija boja mora sustavno biti priložen i opis koji se odnosi na raspored svake boje treba odbiti kao bespredmetan.

53

Naime, nije sporno da su uz oba sporna žiga bili priloženi opisi.

54

Stoga, čak i ako bi Sud prihvatio taj argument, to ne bi imalo nikakva učinka na ocjenu žalbe u ovom predmetu.

55

Kad je riječ o trećem dijelu drugog žalbenog razloga, valja istaknuti da, prema članku 4. Uredbe br. 207/2009, žigove Europske unije mogu činiti svi znakovi koji se mogu grafički prikazati, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.

56

Stoga, kako bi se mogao registrirati kao žig Europske unije, znak mora imati razlikovni karakter, tako da se proizvodi ili usluge poduzetnika o kojem je riječ mogu razlikovati od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.

57

U ovom slučaju, sporni žigovi bili su registrirani na temelju razlikovnog karaktera stečenog uporabom.

58

U takvoj situaciji, bilo je legitimno da EUIPO, a zatim i Opći sud, ispituju zadovoljavaju li sporni žigovi zahtjeve iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 i, u okviru tog ispitivanja, uzmu u obzir različite izraze te uporabe, konkretno, stvarnu uporabu tih žigova.

59

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti treći dio drugog žalbenog razloga kao neosnovan i, prema tome, drugi žalbeni razlog u cijelosti.

60

Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio načela jednakog postupanja i proporcionalnosti u okviru članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

61

Žalitelj kritizira točke 85., 96. i 114. pobijane presude, tvrdeći da je Opći sud pogriješio uzimajući u obzir „inherentno manje preciznu narav žigova koje čini boja kao takva”, njihovu ograničenu sposobnost da odraze ikakvo precizno značenje kao i razmatranja koja se odnose na tržišno natjecanje u svrhu zahtjeva da žig koji čini kombinacija boja ima sustavni raspored tih boja.

62

Prema žaliteljevu mišljenju, takva razmatranja nisu relevantna za analizu grafičkog prikaza žiga, tako da je, postupivši na taj način, Opći sud postupio nejednako i neproporcionalno prema žigovima koje čini kombinacija boja u odnosu na druge vrste žigova i sveo ih na jednostavne figurativne žigove, žigove uzorka ili pozicijske žigove u boji.

63

EUIPO i društvo Optimum Mark smatraju da taj žalbeni razlog treba odbiti.

64

Valja istaknuti da je u točkama 85. do 87. pobijane presude Opći sud u bitnome podsjetio da žigovi koje čini kombinacija boja moraju imati sustavni raspored u kojem su boje povezane na prethodno utvrđen i dosljedan način.

65

Pozivajući se u tom pogledu na „zahtjev dostupnosti boja” u trgovačkom prometu, Opći je sud pravilno primijenio ustaljenu sudsku praksu Suda, u skladu s kojom se tijekom ispitivanja prilikom registriranja znaka koji čini kombinacija boja posebna pozornost mora pridati činjenici da se neopravdano ne ograniči dostupnost boja drugim subjektima koji nude proizvode i usluge iste vrste kakve su one za koje je zatražena registracija (vidjeti u tom smislu presude od 6. svibnja 2003., Libertel, C‑104/01, EU:C:2003:244, t. 54. do 56., i od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie, C‑49/02, EU:C:2004:384, t. 41.).

66

Nadalje, kao što to proizlazi iz prethodnih točaka, zahtjev da prijava žiga koji čini kombinacija boja predviđa sustavan raspored u kojem su boje povezane na prethodno utvrđen i dosljedan način nužan je za ispunjavanje uvjeta jasnoće i preciznosti žiga.

67

U tim okolnostima, pozivajući se na taj zahtjev, Opći sud nije povrijedio ni načelo proporcionalnosti ni načelo jednakog postupanja.

68

Stoga prvi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

69

Svojim trećim žalbenim razlogom žalitelj Općem sudu prigovara da je povrijedio načelo zaštite legitimnih očekivanja.

70

Prvim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj tvrdi da se nakon objave presude od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), koja se odnosila na pitanje jasnoće i preciznosti identifikacije proizvoda i usluga u kontekstu registracije žigova, presude od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122), i zatim presude od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus (C‑501/15 P, EU:C:2017:750), osiguralo da učinci prve presude, koja je bila u suprotnosti s ustaljenom praksom EUIPO‑a, nisu retroaktivni i ne utječu na žigove registrirane prije te presude kako bi se sačuvalo načelo legitimnih očekivanja.

71

Žalitelj pojašnjava da bi se, s obzirom na to da je EUIPO prije presude od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), sporne žigove smatrao valjanima, zahtjevi koji proizlaze iz te presude trebali primjenjivati samo na žigove registrirane nakon navedene presude.

72

Drugim dijelom svojeg trećeg žalbenog razloga žalitelj osporava točke 100. i 129. do 144. pobijane presude tvrdeći da je Opći sud propustio na sveobuhvatan način ocijeniti je li stajalište EUIPO‑a dovelo do nastanka žaliteljevih legitimnih očekivanja u pogledu valjanosti spornih žigova, čiji je razlikovni karakter bio utvrđen na temelju njihove uporabe.

73

U tom pogledu žalitelj tvrdi da je Opći sud smatrao da legitimno očekivanje ne može postojati na temelju jamstava koje je dao EUIPO, a koja nisu u skladu sa zakonodavstvom, iako se u to vrijeme samo presuda od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie (C‑49/02, EU:C:2004:384), odnosila na kombinacije boja „u svim mogućim oblicima” i jedine smjernice dostupne žalitelju bile su ustaljene smjernice EUIPO‑a koji je sporne žigove smatrao valjanima. Nadalje, žalitelj smatra da je Opći sud pogriješio kada se u točki 100. pobijane presude pozvao samo na smjernice EUIPO‑a nakon 2016., iako su ranije smjernice sadržavale naznake prema kojima bi se sporni žigovi smatrali valjanima i u točkama 141. i 142. pobijane presude, smatrajući da se ne može osloniti na presude koje su donijeli sudovi Unije, a koje se temelje isključivo na članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009. Žalitelj također osporava točke 126., 134., 135. i 138. pobijane presude, u kojima je Opći sud ocijenio da je EUIPO‑va praksa koja se odnosi na žigove koje čini kombinacija boja nezakonita.

74

EUIPO ističe nedopuštenost tog žalbenog razloga. Naime, kad je riječ o njegovu prvom dijelu, žalitelj se tijekom postupka pred Općim sudom nije pozvao na presudu od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122). U odnosu na drugi dio tog žalbenog razloga, koji se odnosi na načelo legitimnih očekivanja, argumenti koje je iznio žalitelj bili su samo puke tvrdnje.

75

Društvo Optimum Mark smatra da je taj žalbeni razlog neosnovan.

76

Kad je riječ o prvom dijelu trećeg žalbenog razloga, valja utvrditi da je u tužbi koju je podnio pred Općim sudom žalitelj u njezinoj točki 85. iznio argumentaciju koja se u biti temeljila na sudskoj praksi koja proizlazi iz presude od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122). U tim okolnostima ne može se smatrati da se žalitelj poziva na novi element koji nije bio iznesen Općem sudu na ocjenu.

77

Kad je riječ o drugom dijelu tog žalbenog razloga, svi argumenti koje je iznio žalitelj idu u prilog činjenici da se on ima pravo pozvati na povredu načela legitimnih očekivanja, što samo po sebi nije razlog za nedopuštenost.

78

Stoga je taj žalbeni razlog dopušten u cijelosti.

79

Kad je riječ o drugom dijelu tog žalbenog razloga, koji valja razmotriti na prvom mjestu, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja proteže se na svaku osobu kojoj je institucija stvorila utemeljena očekivanja. Nitko se ne može pozivati na povredu tog načela u nedostatku preciznih, bezuvjetnih i dosljednih jamstava koje mu je pružilo nadležno tijelo Unije (presude od 22. rujna 2011., Bell & Ross/OHIM, C‑426/10 P, EU:C:2011:612, t. 56. i navedena sudska praksa, i od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 77.).

80

U ovom slučaju nijedan od žaliteljevih argumenata ne može dokazati da je EUIPO povrijedio načelo zaštite legitimnih očekivanja i, slijedom toga, postojanje pogreške koja se tiče prava koju je počinio Opći sud.

81

Naime, ograničavajući se na isticanje „kombinacije čimbenika” čija bi ukupna ocjena bila takve prirode da mu pruži mogućnost pozivanja na to načelo, žalitelj se zapravo nije pozvao ni na jedan pozitivan akt koji je donio EUIPO, a koji bi mu mogao dati precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva da se sporni žigovi ne mogu poništiti.

82

U tom pogledu, valja istaknuti, kao prvo, da žalitelj nije istaknuo nijedan precizan razvoj smjernice EUIPO‑a prema kojem je potonji obavijestio javnost da smatra da nije potrebno da žig koji čini kombinacija boja mora sadržavati sustavni raspored koji te boje povezuje na prethodno utvrđen i dosljedan način. Kao drugo, kao što je to Opći sud naveo u točki 132. pobijane presude, činjenica da je ispitivač EUIPO‑a zatražio dodatna pojašnjenja o spornim žigovima ne može se smatrati preciznim i bezuvjetnim jamstvom koje je EUIPO pružio žalitelju u pogledu dovoljno preciznog grafičkog prikaza tih žigova. Naprotiv, ponašanje ispitivača pokazalo je da, prema mišljenju EUIPO‑a, ti znakovi nisu dovoljno precizni kako bi ispunili zahtjeve iz članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009. Kao treće, činjenica da je EUIPO sporne žigove izvorno registrirao nije takve naravi da veže EUIPO i u budućnosti jer, kao što je to Opći sud u biti naveo u točki 133. pobijane presude, registracija žiga ne sprečava to da se on proglasi ništavim ako je registriran u suprotnosti s nekim od apsolutnih razloga za odbijanje predviđenih u članku 7. te uredbe. Drukčije tumačenje uklonilo bi svaki doseg odredbama članka 52. Uredbe br. 207/2009.

83

Prema tome, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kad je zaključio da EUIPO nije pružio precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva da opisi koje je on podnio ispunjavaju zahtjeve iz članka 4. Uredbe br. 207/2009.

84

Dakle, Opći sud samo je podredno naveo, u točki 134. pobijane presude, da, čak i pod pretpostavkom da se informacije koje je dao ispitivač EUIPO‑a mogu okvalificirati kao precizna i bezuvjetna jamstva, ta jamstva, koja nisu u skladu s primjenjivim odredbama, ne mogu utemeljiti legitimna očekivanja. Iz toga slijedi da prigovor kojim žalitelj pobija taj argument, koji je tek podredan, treba smatrati bespredmetnim.

85

Valja još dodati da, suprotno onomu što tvrdi žalitelj, Opći sud također nije počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući u točki 142. pobijane presude da činjenica da se sud Unije izjasnio o razlikovnom karakteru žiga u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 ne podrazumijeva nužno da se žig smatra sukladnim s člankom 4. te uredbe. Naime, ispitivanje razlikovnog karaktera od strane EUIPO‑a ili suda Unije ne podrazumijeva da je zahtjev u vezi s jasnoćom i preciznošću žiga već ispunjen.

86

Budući da su ti elementi sami po sebi dovoljni za utvrđivanje da se žalitelj ne može osnovano pozivati na načelo zaštite legitimnih očekivanja, argument koji se odnosi na upućivanje Općeg suda na smjernice EUIPO‑a nakon 2016. valja odbiti kao bespredmetan.

87

U tim okolnostima drugi dio trećeg žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

88

Što se tiče prvog dijela tog žalbenog razloga, dovoljno je istaknuti da se presuda od 16. veljače 2017., Brandconcern/EUIPO i Scooters India (C‑577/14 P, EU:C:2017:122), i presuda od 11. listopada 2017., EUIPO/Cactus (C‑501/15 P, EU:C:2017:750), ne mogu primijeniti na ovaj predmet, s obzirom na to da se, kao što je to istaknuo EUIPO, s jedne strane, predmeti koji su doveli do tih presuda nisu odnosili na apsolutni razlog za ništavost i, s druge strane, te su presude donesene iako je presudom od 19. lipnja 2012., Chartered Institute of Patent Attorneys (C‑307/10, EU:C:2012:361), ukinuta praksa EUIPO‑a koja je ranije bila opisana u jednoj od njegovih obavijesti.

89

Međutim, u ovom slučaju riječ je o apsolutnom razlogu za ništavost i do njega je došlo, kao što je to navedeno u točki 81. ove presude, bez da stranke ispunjavaju precizne i dosljedne smjernice koje je EUIPO razvio u jednoj od svojih obavijesti.

90

Stoga prvi dio ovog žalbenog razloga treba odbiti kao neosnovan i, posljedično, treći žalbeni razlog u cijelosti kao neosnovan.

91

Svojim četvrtim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je pobijana presuda povrijedila načelo proporcionalnosti jer nije ispitala neproporcionalnost spornih odluka i nije dopustila pojašnjenje opisa spornih žigova kako bi se izbjeglo da se proglase ništavima.

92

Žalitelj priznaje da članci 43. i 48. Uredbe br. 207/2009 u načelu ne dopuštaju izmjenu žiga i njegova predmeta jednom kad je registriran. Ostaje činjenica da su, što se tiče spornih žigova, opisi koji se na njih odnose dodani nakon njihova podnošenja. Stoga bi se u skladu s točkama 37. i 38. presude od 6. svibnja 2003., Libertel (C‑104/01, EU:C:2003:244), taj nedostatak mogao riješiti dodavanjem potrebnih pojašnjenja, što je u praksi dopušteno Obaviješću br. 6/03 predsjednika EUIPO‑a od 10. studenoga 2003.

93

EUIPO i Optimum Mark zahtijevaju odbijanje tog žalbenog razloga.

94

Valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, razlog koji se prvi put iznosi u žalbi pred Sudom treba odbaciti kao nedopušten. Naime, dopuštanje stranci da pred Sudom prvi put iznese razlog koji nije iznijela pred Općim sudom dovelo bi do toga da joj se dopusti da pred Sudom, čije su ovlasti u žalbenom postupku ograničene, iznese spor koji je širi od onoga o kojem je odlučivao Opći sud. Stoga je u okviru žalbe nadležnost Suda ograničena na ispitivanje ocjene Općeg suda tužbenih razloga o kojima se pred njim raspravljalo (rješenje od 13. studenoga 2018., Toontrack Music/EUIPO, C‑48/18 P, neobjavljeno, EU:C:2018:895, t. 42. i navedena sudska praksa).

95

U ovom slučaju, iako žalitelj svoj žalbeni razlog temelji na navodnoj povredi Općeg suda načela proporcionalnosti, valja istaknuti da je on u svojoj tužbi pred Općim sudom zatražio mogućnost revizije spornih žigova pozivajući se ne na načelo proporcionalnosti, već na načelo legitimnih očekivanja.

96

Četvrti žalbeni razlog stoga je novi razlog i treba ga odbaciti kao nedopušten.

97

Svojim petim žalbenim razlogom žalitelj Općem sudu prigovara da je povrijedio članke 134. i 135. svojeg poslovnika time što mu je naložio snošenje svih troškova.

98

U potporu svojem žalbenom razlogu žalitelj ističe da je, s obzirom na iznimnu narav predmeta, Opći sud morao zbog razloga pravičnosti naložiti EUIPO‑u snošenje troškova.

99

EUIPO i Optimum Mark zahtijevaju odbijanje tog žalbenog razloga.

100

U skladu s člankom 58. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije, „[ž]alba samo protiv odluke o naknadi troškova ili o njihovoj visini nije dopuštena”. Kad su svi ostali žalbeni razlozi bili odbijeni, zahtjev koji se odnosi na navodnu nezakonitost odluke Općeg suda o troškovima treba odbiti kao nedopušten na temelju te odredbe (vidjeti u tom smislu rješenje od 15. listopada 2012., Internationaler Hilfsfonds/Komisija, C‑554/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:629, t. 38. i 39.).

101

U ovom slučaju, budući da su prva četiri žalbena razloga bila odbijena, peti žalbeni razlog, u skladu sa sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki, treba odbaciti kao nedopušten.

102

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba djelomično odbiti kao neosnovanu i djelomično odbaciti kao nedopuštenu.

103

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se na žalbene postupke primjenjuje na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da su EUIPO i društvo Optimum Mark podnijeli zahtjeve da se žalitelju naloži snošenje troškova i da žalitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) proglašava i presuđuje: