1.

Balzam je aromatska i uljna tvar koja se iz raznih biljaka izlučuje u obliku soka. Tisućljećima je korišten kao baza za lijekove, namaze i mirise. Uporaba balzama u te svrhe ustaljena je u europskoj tradiciji i kulturi. U Bibliji i Shakespeareovim komadima više se puta upućuje na uporabu balzama u svrhu liječenja, a, naravno, u Wagnerovoj posljednjoj operi Parsifalu doznajemo da se patnje i intenzivna bol ranjenog kralja Amfortasa mogu ublažiti samo nanošenjem balzama iz Arabije na njegovu inače neizlječivu ranu.

2.

Tako je riječ „balzam” (i srodne riječi) kroz povijest ušla u uporabu. Naravno, riječ „balzam” danas se često povezuje s poznatim proizvodom „Aceto Balsamico di Modena”. To je veoma taman, koncentriran i začinjen ocat koji se pripravlja od zrelog (i djelomično fermentiranog) grožđa koje nekoliko godina dozrijeva u nizu drvenih bačava ( 2 ). On zapravo ne sadržava balzam, nego talijanska riječ „balsamico” znači „nalik balzamu”. Dakle, pridjev „balsamico” za opisivanje octa („aceto”) koristi se kako bi se naglasile ljekovite ili zdravstvene značajke te općenito značajke nalik onima balzama, za koje se izvorno smatralo da ih taj proizvod posjeduje.

3.

Sve to otvara pitanje može li se riječ „balsamico” zaštititi kao samostalna oznaka zemljopisnog podrijetla. To je bitno pitanje koje se postavlja u predmetnom zahtjevu za prethodnu odluku, koji je Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) podnio tajništvu Suda 2. srpnja 2018. te koje se odnosi na tumačenje članka 1. i Priloga I. Uredbi br. 583/2009. Upravo je tom uredbom naziv „Aceto Balsamico di Modena (ZOZP)” upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

4.

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem želi doznati obuhvaća li zaštita koju pruža registracija čitavog naziva „Aceto Balsamico di Modena (ZOZP)” i korištenje pojedinačnih sastavnih dijelova ( 3 ) tog naziva koji se ne odnose na zemljopisne oznake, to jest izraza „Aceto”, „Balsamico” i „Aceto Balsamico”. Prije razmatranja tog pitanja potrebno je izložiti relevantne pravne odredbe.

5.

Uredba br. 583/2009 usvojena je na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ( 4 ). Uredba br. 510/2006 stavljena je izvan snage, s učinkom od 3. siječnja 2013., člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 ( 5 ). U skladu s člankom 58. stavkom 2. Uredbe br. 1151/2012, upućivanja, među ostalim, na Uredbu br. 510/2006 smatraju se upućivanjima na Uredbu br. 1151/2012 ( 6 ).

6.

Članak 3. točka 6. Uredbe br. 1151/2012 predviđa da „generički nazivi”„znači nazivi proizvoda koji su, unatoč povezanosti s mjestom, regijom ili državom u kojoj je proizvod prvobitno proizveden ili stavljen na tržište, postali uobičajenim nazivom nekog proizvoda u Uniji”.

7.

Članak 5. stavak 2. Uredbe br. 1151/2012 predviđa:

„Za potrebe ove Uredbe ‚oznaka zemljopisnog podrijetla’ znači naziv kojim se označava proizvod:

8.

Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1151/2012 predviđa:

„Generički nazivi ne registriraju se kao zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.”

9.

Članak 13. Uredbe br. 1151/2012, naslovljen „Zaštita”, glasi:

„1.   Registrirani nazivi zaštićeni su od:

Kada zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla sadrži u sebi naziv proizvoda koji se smatra generičkim, korištenje toga generičkog naziva ne smatra se suprotnim točkama (a) ili (b) prvog podstavka.

2.   Zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ne mogu postati generičke.

[…]”

10.

Članak 41. Uredbe br. 1151/2012, naslovljen „Generički nazivi”, predviđa:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 13., ova Uredba ne utječe na uporabu naziva koji su generički u Uniji, čak i u slučaju da je generički naziv dio naziva koji je zaštićen prema sustavu kvalitete.

2.   Kako bi se utvrdilo je li neki naziv postao generički ili nije, potrebno je voditi računa o svim važnim čimbenicima, a posebno o:

3.   Radi potpune zaštite prava zainteresiranih strana, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 56. kojima se propisuju dodatna pravila vezana za određivanje generičkog statusa naziva iz stavka 1. ovog članka.”

11.

U uvodnim izjavama 2. do 5., 7., 8. i 10. Uredbe br. 583/2009 navedeno je:

[…]

[…]

12.

Članak 1. Uredbe br. 583/2009 glasi:

„Naziv naveden u Prilogu I. ovoj Uredbi upisuje se u Registar.”

13.

U Prilogu I. Uredbi br. 583/2009 spominje se „Aceto Balsamico di Modena (ZOZP)”.

14.

Društvo BALEMA GmbH (u daljnjem tekstu: BALEMA) proizvodi proizvode na bazi octa te ih stavlja na tržište u regiji Baden (Njemačka). Ono barem 25 godina prodaje proizvode pod oznakama „Balsamico” i „Deutscher Balsamico”. Etikete na njegovim proizvodima sadržavaju natpis „Theo der Essigbrauer, Holzfassreifung, Deutscher Balsamico traditionell, naturtrüb aus badischen Weinen” (Theo proizvođač octa, dozrio u drvenim bačvama, njemački balzamični ocat, tradicionalan, prirodno zamućen, dobiven od badenskog vina) ili „1. Deutsches Essig‑Brauhaus, Premium, 1868, Balsamico, Rezeptur No 3” (prva njemačka tvornica octa, premium, 1868., balzamični, recept br. 3).

15.

Proizvodi društva BALEMA s oznakom „Balsamico” nisu obuhvaćeni registracijom „Aceto Balsamico di Modena (ZOZP)” u skladu s člankom 1. i Prilogom I. Uredbi br. 583/2009 jer ne odgovaraju specifikacijama proizvoda navedenima u Prilogu II. toj uredbi.

16.

Consorzio Tutela Aceto Balsamico di Modena (u daljnjem tekstu: Consorzio) je konzorcij proizvođača proizvodâ pod nazivom „Aceto Balsamico di Modena”. On smatra da društvo BALEMA, korištenjem oznake „Balsamico”, povređuje zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla „Aceto Balsamico di Modena”. Consorzio je stoga društvu BALEMA uručio pismo opomene. Ono je na to pred njemačkim sudovima podnijelo tužbu protiv Consorzija zahtijevajući da se utvrdi da nije došlo do povrede žiga. Ta je tužba odbijena.

17.

Društvo BALEMA u žalbi je zahtijevalo da se utvrdi da nije obvezno prestati koristiti oznaku „Balsamico” za proizvode na bazi octa proizvedene u Njemačkoj. Žalba je prihvaćena jer je sud smatrao da korištenje naziva „Balsamico” u pogledu octa nije bilo u suprotnosti s člankom 13. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1151/2012. Prema navodu tog suda, zaštita naziva „Aceto Balsamico di Modena” dodijeljena Uredbom br. 583/2009 obuhvaća samo cjelokupan naziv, a ne sastavne dijelove pojma kao cjeline koji se ne odnose na zemljopisne oznake, čak i ako se koriste zajedno.

18.

Protiv te presude podnesena je žalba sudu koji je uputio zahtjev.

19.

Sud koji je uputio zahtjev smatra da će kasacijska žalba biti prihvaćena ako nazivi „Balsamico” i „Deutscher Balsamico”, koje koristi društvo BALEMA, povređuju članak 13. stavak 1. točku (a) ili (b) Uredbe br. 1151/2012. Taj sud navodi da je za takav zaključak potrebno da zaštita cjelokupnog naziva „Aceto Balsamico di Modena” dodijeljena člankom 1. Uredbe br. 583/2009 obuhvaća i korištenje pojedinačnih sastavnih dijelova odnosnog pojma kao cjeline koji se ne odnose na zemljopisne oznake („Aceto”, „Balsamico”, „Aceto Balsamico”).

20.

Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) ističe da iz članka 13. stavka 1. drugog podstavka Uredbe br. 1151/2012 i sudske prakse Suda jasno proizlazi da, u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (a) ili (b) te uredbe, zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla koja se sastoji od nekoliko pojmova može biti zaštićena ne samo od korištenja cjelokupne oznake nego i od korištenja pojedinih pojmova u toj oznaci. Člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe br. 1151/2012 uređena je specifična situacija u kojoj zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla u sebi sadržava naziv proizvoda koji se smatra generičkim. Ta odredba predviđa da korištenje tog generičkog naziva ne treba smatrati protivnim članku 13. stavku 1. točkama (a) i (b) te uredbe. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) ujedno upućuje na činjenicu da se Komisijinom uredbom kojom se registrira naziv može ograničiti opseg zaštite koja se pruža zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla koja se sastoji od nekoliko riječi, na način da se ne odnosi na korištenje pojedinačnih pojmova u toj oznaci. U tom pogledu, činjenica da podnositelj zahtjeva može navesti da ne traži zaštitu za sve elemente naziva pokazuje da je moguće ograničiti zaštitu koju pruža registracija tog naziva.

21.

Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) smatra da uvodne izjave 3., 5. i 10. Uredbe br. 583/2009 govore u prilog tomu da opseg zaštite treba ograničiti na naziv „Aceto Balsamico di Modena” kao cjelinu, uz isključenje pojedinačnih sastavnih dijelova koji se ne odnose na zemljopisne oznake. Također smatra, protivno stajalištu u kasacijskoj žalbi, da pretpostavka da se zaštita odnosi na naziv „Aceto Balsamico di Modena” kao cjelinu nije protivna registraciji zaštićenih oznaka izvornosti „Aceto balsamico tradizionale di Modena” i „Aceto balsamico tradizionale di Reggio Emilia” u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 813/2000 od 17. travnja 2000. o dopuni Priloga Uredbi Komisije (EZ) br. 1107/96 o registraciji oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17. Uredbe (EEZ) br. 2081/92 ( 7 ). Nasuprot Uredbi br. 583/2009, spominjanje ograničenog opsega zaštite u Uredbi br. 813/2000, koje je moguće pripisati činjenici da države članice tijekom postupka registracije nisu uložile prigovor u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 ( 8 ) (sadašnji članci 51. i 52. Uredbe br. 1151/2012), ne znači da zaštitni učinak naziva „Aceto Balsamico di Modena” kao cjeline nije moguće ograničiti.

22.

U tim okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Obuhvaća li zaštita cjelokupnog naziva ‚Aceto Balsamico di Modena’ upotrebu pojedinačnih sastavnih dijelova naziva kao cjeline koji se ne odnose na zemljopisne oznake (‚Aceto’, ‚Balsamico’, ‚Aceto Balsamico’)?”

23.

Pisana očitovanja podnijeli su Consorzio, talijanska, grčka i španjolska vlada te Komisija. Consorzio, društvo BALEMA, njemačka, grčka, španjolska i talijanska vlada te Komisija iznijeli su usmena očitovanja na raspravi održanoj 23. svibnja 2019.

24.

Za početak bi se moglo istaknuti da dio problema u ovom predmetu, a i u drugim sličnim predmetima, proizlazi iz pomalo slobodne uporabe izraza „generički nazivi” u dva različita smisla. Kako sam to ranije naveo, izraz „generički nazivi” definiran je u članku 3. točki 6. Uredbe br. 1151/2012 kao „nazivi proizvoda koji su, unatoč povezanosti s mjestom, regijom ili državom u kojoj je proizvod prvobitno proizveden ili stavljen na tržište, postali uobičajenim nazivom nekog proizvoda u Uniji”. Međutim, sudovi, suci, odvjetnici i komentatori taj su izraz koristili i u značenju uobičajenih ili svakodnevnih riječi koje se, upravo zbog svoje generičke naravi, ne mogu registrirati kao ZOZP‑ovi/ZOI‑ji ( 9 ). Budući da ti pojmovi moraju biti odvojeni, predlažem da se izraz „generički nazivi” koristi u posebnom smislu u kojem je definiran u članku 3. točki 6. Uredbe br. 1151/2012, ali da se inače za opisivanje riječi ili fraza koje bi se u drugim kontekstima mogle – ili se možda čak hoće – opisati kao generičke jednostavno koristi izraz „uobičajene riječi”.

25.

U članku 13. stavku 1. točkama (a) do (d) Uredbe br. 1151/2012 nalazi se stupnjevani popis zabranjene prakse u odnosu na nazive registrirane na temelju te uredbe ( 10 ). U članku 13. stavku 1. točkama (a) do (d) Uredbe br. 1151/2012 spominju se razne situacije u kojima se proizvod stavlja na tržište uz izričito ili prešutno upućivanje na oznaku zemljopisnog podrijetla ili zemljopisni naziv u okolnostima koje javnost mogu dovesti u zabludu u pogledu podrijetla proizvoda ili koje, u najmanju ruku, u svijesti javnosti mogu pobuditi asocijacije u pogledu podrijetla tog proizvoda ili omogućiti trgovcu da nepošteno iskoristi ugled dotične oznake zemljopisnog podrijetla ili zemljopisnog naziva ( 11 ).

26.

Sud je u presudi od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association (C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 29.) utvrdio da korištenje izraza „uporaba” u članku 16. točki (a) Uredbe br. 110/2008 u kontekstu „svake izravne ili neizravne komercijalne uporabe u pogledu proizvoda koji nisu obuhvaćeni registracijom” ( 12 )„zahtijeva po samoj definiciji […] da sporni znak koristi samu zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla u obliku u kojem je ta oznaka registrirana ili barem u obliku koji je s njome fonetski i/ili vizualno toliko usko povezan da je sporni znak od nje očito neodvojiv”. Sud je u točki 44. te presude utvrdio da pojam „aluzija” ( 13 )„podrazumijeva situaciju u kojoj pojam koji se koristi za označavanje proizvoda uključuje dio zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, tako da se u mislima potrošača koji se susretne s imenom dotičnog proizvoda kao referentna slika pojavi proizvod s tom oznakom” ( 14 ).

27.

Međutim, u skladu s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe br. 1151/2012, kada naziv ( 15 ) registriran u registru zaštićenih oznaka izvornosti („ZOI”) i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla („ZOZP”) sadržava generički element, korištenje tog generičkog elementa ne povređuje zaštitu prethodno navedenog naziva u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkama (a) i (b) te uredbe. Stoga iz samog teksta članka 13. stavka 1. drugog podstavka Uredbe br. 1151/2012 proizlazi da i sâm složeni naziv registriran u registru ZOI‑ja i ZOZP‑ova može sadržavati generičke ili druge nezaštićene elemente.

28.

Stoga, ako je ZOI ili ZOZP sastavljen od nekoliko elemenata/naziva, jedan ili više od kojih čini naziv proizvoda koji se smatra generičkim, korištenje treće osobe generičkog elementa/naziva načelno ne povređuje zaštitu koju članak 13. stavak 1. točke (a) i (b) ( 16 ) Uredbe br. 1151/2012 ( 17 ) pruža od bilo kakvog izravnog ili neizravnog komercijalnog korištenja registriranog naziva odnosno bilo kakve zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja na registrirani naziv ( 18 ). To se može ilustrirati vrlo jednostavnim primjerom. Prosciutto di Parma (pršut iz Parme) upisan je u registar ZOI‑ja ( 19 ), ali se nije moglo tvrditi, primjerice, da ostali proizvođači i dobavljači ne mogu koristiti riječ „prosciutto”/„pršut”.

29.

To važno načelo potvrđeno je rješenjem od 6. listopada 2015., Schutzgemeinschaft Milch und Milcherzeugnisse/Komisija (C‑517/14 P, EU:C:2015:700), u kojem je Sud naveo da se riječ „Edam” – s obzirom na to da je Komisija u članku 1. Uredbe Komisije (EU) br. 1121/2010 od 2. prosinca 2010. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Edam Holland (ZOZP)) ( 20 ) koja se odnosi na registraciju naziva „Edam Holland” utvrdila da ta riječ čini generičku oznaku – može i dalje koristiti na području Europske unije, neovisno o registraciji ZOZP‑a „Edam Holland”, pod uvjetom da se poštuju važeća načela i propisi u okviru njezina pravnog poretka. Sud je stoga utvrdio da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši, među ostalim, da Uredba br. 1121/2010 predviđa da se naziv „Edam” može i dalje koristiti u trgovanju sirevima ( 21 ).

30.

S obzirom na vrlo širok opseg zaštite koju pruža članak 13. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe br. 1151/2012 ( 22 ), za potrebe ovog predmeta nužno je, prije nego što se utvrdi postojanje povrede tih odredbi, provjeriti sadržava li složeni naziv registriran u registru ZOI‑ja i ZOZP‑ova generičke te stoga nezaštićene elemente.

31.

Kako sam to već naveo, smatram da je definicija „generičkih naziva” iz članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012 vrlo uska i ograničena opsega. Taj pojam „znači nazivi proizvoda koji su, unatoč povezanosti s mjestom, regijom ili državom u kojoj je proizvod prvobitno proizveden ili stavljen na tržište, postali uobičajenim nazivom nekog proizvoda u Uniji” ( 23 ). Dakle, ta se definicija odnosi na nazive koji su s vremenom izgubili svoju zemljopisnu konotaciju. Sud je u svojoj presudi od 2. srpnja 2009., Bavaria i Bavaria Italia (C‑343/07, EU:C:2009:415, t. 107.) naveo da, „kada je riječ o ZOZP‑u, naziv postaje generički samo ako je između zemljopisnog podrijetla proizvoda, s jedne strane, i specifične kvalitete tog proizvoda, njegova ugleda ili druge značajke koji su pripisivi tom podrijetlu, s druge strane, nestala izravna veza te naziv sada opisuje tek stil ili tip proizvoda”.

32.

Kako sam to već naveo, dio problema u ovom predmetu, a i u drugim sličnim predmetima, proizlazi iz pomalo uskog i ograničenog načina na koji je pojam „generički” definiran u Uredbi br. 1151/2012. Unatoč tomu, jasno je da, pored „generičkih naziva” u strogom smislu definicije iz članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012, korištenje uobičajenih naziva ili svakodnevnih izraza koji nemaju izravnu zemljopisnu konotaciju – te koji se ujedno često opisuju kao generički nazivi u nešto drukčijem smislu tog izraza – ne povređuje zaštitu registriranog naziva predviđenu člankom 13. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe br. 1151/2012.

33.

U tom se pogledu mora istaknuti da je Sud u točki 80. presude od 16. ožujka 1999., Danska i dr./Komisija (C‑289/96, C‑293/96 i C‑299/96, EU:C:1999:141) utvrdio da se izraz „naziv koji je postao generičnim” – sadržan u odredbi ekvivalentnoj članku 41. Uredbe br. 1151/2012 koja se odnosi na korištenje generičkih naziva – odnosi i na nazive koji su oduvijek generički.

34.

Osim toga, Sud je u presudi od 9. lipnja 1998., Chiciak i Fol (C‑129/97 i C‑130/97, EU:C:1998:274, t. 37.) utvrdio da zaštita koju je pružala odredba istovjetna članku 13. stavku 1. Uredbe br. 1151/2012 obuhvaća ne samo složenu oznaku kao cjelinu nego i sve njezine sastavne dijelove, pod uvjetom da nisu generički ili uobičajeni nazivi ( 24 ).

35.

Njemačka, grčka i španjolska vlada te Komisija smatraju da su „Aceto”, „Balsamico” i „Aceto Balsamico” generički i/ili uobičajeni nazivi. Primjerice, pred Sudom se tvrdilo da izraz „Balsamico” potječe od latinske riječi „balsamun” ili grčke riječi „βάλσαμον” ( 25 ), da se koristi u talijanskom, španjolskom i portugalskom jeziku te da se odnosi, među ostalim, na umirujući pripravak namijenjen medicinskoj uporabi.

36.

Smatram da pri utvrđivanju je li neki naziv generički u posebnom kontekstu definicije iz članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012 ili uobičajen (te stoga generički u širem smislu koji sam upravo opisao) nije nužno odlučujuće to ima li on u danom jeziku konkretno značenje ( 26 ), nego nedostaje li mu izravna zemljopisna konotacija.

37.

U tom se pogledu mora istaknuti da je Sud u presudi od 25. listopada 2005., Njemačka i Danska/Komisija (C‑465/02 i C‑466/02, EU:C:2005:636, t. 88. i 94.) utvrdio – unatoč činjenici da riječ „feta” na talijanskom znači „kriška” ( 27 ) te da se stoga, barem na prvu, čini kao uobičajen izraz – da naziv „feta” kao ZOI za sir nije generički ( 28 ). Sud je utvrdio da je Komisija imala pravo zaključiti da je „feta” oznaka izvornosti u pogledu sira koji se proizvodi u Grčkoj. Međutim, tu odluku treba promatrati s obzirom na specifična i konkretna činjenična utvrđenja iz tog predmeta.

38.

U tom predmetu Savezna Republika Njemačka i Kraljevina Danska zahtijevale su poništenje Uredbe Komisije (EZ) br. 1829/2002 od 14. listopada 2002. o izmjeni Priloga Uredbi (EZ) br. 1107/96 u pogledu naziva „feta” ( 29 ), navodeći, među ostalim, da je taj naziv generički u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92, a to je odredba koja je prethodila sadašnjem članku 3. točki 6. i članku 41. stavku 2. Uredbe br. 1151/2012. Pri utvrđivanju je li naziv „feta” generički Sud je uzeo u obzir mjesta proizvodnje dotičnog proizvoda, kako ona unutar tako i ona izvan države članice koja je ishodila registraciju naziva u pitanju, njegovu potrošnju te način na koji su ga doživljavali potrošači iz te države članice i oni izvan nje, postojanje nacionalnih propisa koji su se konkretno odnosili na taj proizvod te način na koji se naziv u pitanju koristio u pravu Zajednice ( 30 ).

39.

Kako je to Sud istaknuo u točkama 86. do 90. svoje presude:

40.

Dakle, taj se predmet vrtio oko činjenice da je velika većina europskih potrošača, kako je Sud utvrdio, riječ „feta” neraskidivo povezivala sa specifičnim sirom koji se proizvodi u Grčkoj. Naime, ta riječ, osim govornicima talijanskog jezika, potrošačima nije imala nikakvo drugo značenje. Iz toga je proizlazilo da je Komisija imala pravo zaključiti da riječ „feta” nije generički naziv u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe br. 2081/92 jer ima izravnu zemljopisnu konotaciju.

41.

Da je stvar isključivo osobne prosudbe, smatram da bih u predmetnom slučaju došao do suprotnog zaključka. „Aceto” je očito uobičajena talijanska riječ te, iako mnogi potrošači riječ „balsamico” nedvojbeno usko povezuju s proizvodom koji Consorzio proizvodi, smatram da je osnovna korijenska riječ „balzam” jednostavno preuobičajena i ustaljena da bi samostalno mogla uživati zaštitu kao ZOZP. Prema mojem mišljenju, ne može se tvrditi ni da te riječi imaju izravnu zemljopisnu konotaciju, zbog čega čine „generičke nazive” u smislu članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012.

42.

Unatoč tomu, relevantan kriterij jest način na koji bi te riječi doživljavao „prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan” ( 32 ). To bi u konačnici bilo na nacionalnom sudu da provjeri i ocijeni, možda uz pomoć odgovarajućih anketa potrošača i sličnog ( 33 ).

43.

Budući da nacionalni sud u predmetnom slučaju nije donio takva utvrđenja, smatram da Sud jednostavno ne može sâm prosuditi jesu li riječi „aceto” i „balsamico” uobičajene riječi u smislu koji sam opisao ili su ujedno „generički nazivi” u posebnom smislu članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012. Unatoč tom pridržaju, smatram da Sud ipak može donijeti konačnu odluku o predmetnom pitanju ako mu se pristupi iz nešto drukčije perspektive, to jest tako da se prouče odredbe Uredbe br. 583/2009. U tom sam pogledu utvrdio da su njezine uvodne izjave osobito korisne. Sada se okrećem tom pitanju.

44.

U skladu s člankom 1. i Prilogom I. Uredbi br. 583/2009, složeni naziv „Aceto Balsamico di Modena (ZOZP)” upisan je u registar. Opseg zaštite tog složenog naziva nije ograničen niti uvjetovan u članku 1. ili Prilogu I. toj uredbi.

45.

Međutim, iz uvodnih izjava 2., 3., 5. i 7. Uredbe br. 583/2009 proizlazi da su Njemačka, Grčka ( 34 ) i Francuska uložile prigovore na registraciju naziva „Aceto Balsamico di Modena”. Osobito, čini se da su Njemačka i Grčka smatrale da je, među ostalim, naziv „Aceto balsamico” generičke naravi. (Iz konteksta treba zaključiti da se izraz „generički nazivi” koristio u značenju uobičajenih ili svakodnevnih riječi.)

46.

Osim toga, u uvodnoj izjavi 10. Uredbe br. 583/2009 među ostalim je navedeno da je „zaštita […] odobrena cjelokupnom pojmu ‚Aceto Balsamico di Modena’kao cjelini. Pojedinačne sastavne dijelove pojma koji se ne odnose na zemljopisne oznake – čak i ako se zajedno koriste, kao i njihov prijevod – moguće je koristiti u cijeloj Zajednici pod uvjetom da se poštuju važeća načela i propisi pravnog sustava Zajednice” ( 35 ).

47.

Unatoč sadržaju uvodnih izjava u pitanju i očitim kontroverzama povezanima s registracijom ZOZP‑a „Aceto Balsamico di Modena”, mora se podsjetiti na to da Komisija u članku 1. ili Prilogu I. Uredbi br. 583/2009 nije izričito odredila je li ijedan od izraza „Aceto”, „Balsamico” ili „Aceto Balsamico” generičke naravi (bilo u posebnom smislu uredbe ili u podrednom i širem smislu tog naziva zbog činjenice da se jednostavno radi o uobičajenim riječima) ili sastavni dio koji se ne odnosi na zemljopisnu oznaku te se oni stoga, neovisno o registraciji ZOZP‑a, i dalje mogu koristiti na području Europske unije u skladu s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe br. 1151/2012.

48.

Taj se pristup razlikuje od onoga u situaciji na koju se odnosila Uredba br. 1121/2010, u čijoj je ne samo uvodnoj izjavi 8. nego i operativnom dijelu jasno navedeno da je naziv „Edam” generički ( 36 ).

49.

Međutim, mora se istaknuti da je Sud u presudi od 9. lipnja 1998., Chiciak i Fol (C‑129/97 i C‑130/97, EU:C:1998:274, t. 39.) u pogledu korištenja složenih izraza u oznaci izvornosti ( 37 ) utvrdio da činjenica da u prilogu uredbi kojom je oznaka u pitanju registrirana nije bilo bilješke u kojoj se navodilo da se registracija nije zahtijevala za jedan od dijelova te oznake ( 38 )nije nužno značila da su svi njezini dijelovi zaštićeni ( 39 ). Nasuprot tomu, Sud je u presudi od 26. veljače 2008., Komisija/Njemačka (C‑132/05, EU:C:2008:117, t. 31.) odbio argument da ZOI uživa zaštitu samo u onom obliku u kojem je registriran ( 40 ).

50.

Ukratko, nikakav se zaključak ne može izvesti iz činjenice da u članku 1. i Prilogu I. Uredbi br. 583/2009 nije izričito navedeno čini li ijedan od naziva „Aceto”, „Balsamico” ili „Aceto Balsamico” generičku oznaku (bilo u posebnom smislu članka 3. točke 6. Uredbe br. 1151/2012 ili zbog toga što čine uobičajene riječi) ili sastavni dio koji se ne odnosi na zemljopisnu oznaku.

51.

Budući da iz teksta članka 1. i Priloga I. Uredbi br. 583/2009, tumačenog u svjetlu gore navedene sudske prakse, nije jasno čini li ijedan od naziva „Aceto”, „Balsamico” ili „Aceto Balsamico” generičku oznaku (ponovno, bilo u posebnom smislu članka 3. točke 6. ili zbog toga što čine uobičajene riječi) ili sastavni dio koji se ne odnosi na zemljopisnu oznaku, smatram da te uvodne izjave treba tumačiti s obzirom na uvodne izjave te uredbe. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je operativni dio akta Europske unije neraskidivo povezan s njegovim obrazloženjem, što znači da se prilikom tumačenja tog akta u obzir moraju uzeti razlozi koji su doveli do njegova usvajanja ( 41 ).

52.

U tom pogledu uvodne izjave 2. do 5., 7., 8. i 10. Uredbe br. 583/2009 jasno i nedvosmisleno predviđaju da je zakonodavac Unije (u predmetnom slučaju Komisija) smatrao, na temelju izričitih prigovora Njemačke, Grčke i Francuske, da su izrazi „Aceto”, „Aceto Balsamico” i „Balsamico” generičke oznake ili sastavni dijelovi koji se ne odnose na zemljopisne oznake te da zaštitom treba obuhvatiti samo cjelokupan naziv „Aceto Balsamico di Modena”, a ne njegove pojedinačne sastavne dijelove koji se ne odnose na zemljopisne oznake.

53.

U uvodnoj izjavi 8. Uredbe br. 583/2009 naglašen je ugled naziva „Aceto Balsamico di Modena”, a uvodnoj izjavi 10. navedeno je da, unatoč prigovorima Njemačke, Grčke i Francuske na registraciju izraza „Aceto”, „Aceto Balsamico” i „Balsamico”, u pogledu cjelokupnog naziva „Aceto Balsamico di Modena” nije istaknut nijedan prigovor. Kako je to prethodno istaknuto, u uvodnoj izjavi 10. navodi se da je „zaštita […] odobrena cjelokupnom pojmu ‚Aceto Balsamico di Modena’kao cjelini” ( 42 ) te da se pojedinačni sastavni dijelovi tog naziva koji se ne odnose na zemljopisne oznake načelno mogu koristiti.

54.

Sukladno tomu, smatram da osobito iz uvodne izjave 10. Uredbe br. 583/2009 proizlazi da je zakonodavac Unije smatrao da su nazivi „Aceto”, „Aceto Balsamico” i „Balsamico” generički (u oba smisla tog izraza) ili da čine sastavne dijelove koji se ne odnose na zemljopisne oznake koji nisu zaštićeni te koje se moglo i dalje koristiti pod uvjetom da su se poštovala važeća načela i propisi pravnog sustava Unije.

55.

Tumačenju Uredbe br. 583/2009 kojim bi se opseg zaštite koja je njome dodijeljena ograničio na cjelokupan naziv „Aceto Balsamico di Modena”, uz isključenje njegovih pojedinačnih sastavnih dijelova koji se ne odnose na zemljopisne oznake, jasno idu u prilog presude Suda od 9. prosinca 1981., Komisija/Italija (193/80, EU:C:1981:298) i od 15. listopada 1985., Komisija/Italija (281/83, EU:C:1985:407). Sud je u tim presudama naveo da je pojam „Aceto” talijanska riječ za ocat te je utvrdio da je to generički naziv. Budući da su se te presude odnosile na slobodno kretanje robe, Sud je očito riječi „generički naziv” koristio nastojeći jednostavno reći da je riječ „aceto” uobičajena talijanska riječ za ocat.

56.

Unatoč tomu što u članku 1. ili Prilogu I. Uredbi br. 583/2009 ne postoji nikakva naznaka da je zaštita izričito ograničena na izraz „Aceto”, taj uobičajeni izraz, s obzirom na gore navedenu sudsku praksu, ne može biti zaštićen tom uredbom ( 43 ).

57.

Osim toga, smatram da registracija naziva „Aceto balsamico tradizionale di Modena (ZOI)” na temelju Uredbe br. 813/2000, koji je gotovo istovjetan ZOZP‑u „Aceto Balsamico di Modena”, osim dodatne riječi „tradizionale” ( 44 ) i velikog slova „b” u „balsamico”, jasno ide u prilog utvrđenju da zaštitu uživa samo cjelokupna oznaka „Aceto Balsamico di Modena”, a da su izrazi „Aceto”, „balsamico” i „Aceto Balsamico” jednostavno uobičajene riječi. Takvom pristupu nedvosmisleno u prilog idu uvodne izjave 8. i 9. Uredbe br. 583/2009.

58.

Ujedno smatram da i registracija oznake „Aceto balsamico tradizionale di Reggio Emilia (ZOI)” na temelju Uredbe br. 813/2000 također upućuje na to da su izrazi „Aceto”, „balsamico” i „Aceto Balsamico” uobičajene riječi.

59.

Nasuprot tomu, s obzirom na očito zemljopisnu konotaciju riječi „Modena” ( 45 ), smatram da korištenje te riječi ili izraza „di Modena” u odnosu na ocat ili druge začine može podsjetiti, u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1151/2012, ne samo na „Aceto balsamico di Modena” nego i na „Aceto balsamico tradizionale di Modena”.

60.

Stoga smatram da zaštita cjelokupnog naziva „Aceto Balsamico di Modena” na temelju Uredbe br. 583/2009 ne obuhvaća upotrebu pojedinačnih uobičajenih riječi ili sastavnih dijelova koji se ne odnose na zemljopisne oznake, to jest izraza „Aceto”, „Balsamico” i „Aceto Balsamico” ( 46 ). Te se pojedinačne uobičajene riječi ili sastavni dijelovi koji se ne odnose na zemljopisne oznake mogu koristiti pod uvjetom da se poštuju važeća načela i propisi pravnog sustava Unije.

61.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, smatram da Sud na pitanje koje je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) treba odgovoriti na sljedeći način:

Zaštita cjelokupnog naziva „Aceto Balsamico di Modena” na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 583/2009 od 3. srpnja 2009. ne obuhvaća upotrebu pojedinačnih uobičajenih riječi ili sastavnih dijelova koji se ne odnose na zemljopisne oznake, to jest izraza „Aceto”, „Balsamico” i „Aceto Balsamico”.