This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62018CA0500
Case C-500/18: Judgment of the Court (Fourth Chamber) of 2 April 2020 (request for a preliminary ruling from the Tribunalul Specializat Cluj — Romania) — AU v Reliantco Investments LTD, Reliantco Investments LTD Limassol Sucursala Bucureşti (Reference for a preliminary ruling — Freedom of establishment — Freedom to provide services — Markets in financial instruments — Directive 2004/39/EC — Meanings of ‘retail client’ and ‘consumer’ — Conditions for relying on the status of consumer — Determining jurisdiction to hear the request)
Predmet C-500/18: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 2. travnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – AU protiv Reliantco Investments LTD, Reliantco Investments LTD Limassol Sucursala Bucureşti (Zahtjev za prethodnu odluku – Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Tržišta financijskih instrumenata – Direktiva 2004/39/EZ – Pojmovi „mali ulagatelj” i „potrošač” – Pretpostavke za pozivanje na svojstvo potrošača – Utvrđivanje nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu)
Predmet C-500/18: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 2. travnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – AU protiv Reliantco Investments LTD, Reliantco Investments LTD Limassol Sucursala Bucureşti (Zahtjev za prethodnu odluku – Sloboda poslovnog nastana – Slobodno pružanje usluga – Tržišta financijskih instrumenata – Direktiva 2004/39/EZ – Pojmovi „mali ulagatelj” i „potrošač” – Pretpostavke za pozivanje na svojstvo potrošača – Utvrđivanje nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu)
SL C 222, 6.7.2020, p. 9–10
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
6.7.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 222/9 |
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 2. travnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – AU protiv Reliantco Investments LTD, Reliantco Investments LTD Limassol Sucursala Bucureşti
(Predmet C-500/18) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Sloboda poslovnog nastana - Slobodno pružanje usluga - Tržišta financijskih instrumenata - Direktiva 2004/39/EZ - Pojmovi „mali ulagatelj” i „potrošač” - Pretpostavke za pozivanje na svojstvo potrošača - Utvrđivanje nadležnosti za odlučivanje o zahtjevu)
(2020/C 222/09)
Jezik postupka: rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunalul Specializat Cluj
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: AU
Tuženici: Reliantco Investments LTD, Reliantco Investments LTD Limassol Sucursala Bucureşti
Izreka
1. |
Članak 17. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se fizička osoba koja na temelju ugovora poput financijskog ugovora za razlike sklopljenog s financijskim društvom izvršava financijske transakcije posredstvom tog društva može smatrati „potrošačem” u smislu te odredbe ako sklapanje tog ugovora nije obuhvaćeno njezinom profesionalnom djelatnošću, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. U svrhu te kvalifikacije, s jedne strane, u načelu nisu kao takvi relevantni čimbenici poput činjenice da je navedena osoba izvršila velik broj transakcija u relativno kratkom razdoblju ili da je u te transakcije uložila velike iznose i, s druge strane, u načelu nije kao takva relevantna činjenica da je ta ista osoba „mali ulagatelj” u smislu članka 4. stavka 1. točke 12. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/39/EZ od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ. |
2. |
Uredbu br. 1215/2012 treba tumačiti na način da se, u svrhu utvrđivanja nadležnog suda, na potrošačevu tužbu zbog građanske odgovornosti za štetnu radnju primjenjuje poglavlje II. odjeljak 4. te uredbe ako je ta tužba neodvojivo povezana s ugovorom koji je potrošač stvarno sklopio s prodavateljem robe ili pružateljem usluga, što je na nacionalnom sudu da provjeri. |