1

Misija Eulex Kosovo uspostavljena je Zajedničkom akcijom Vijeća 2008/124/ZVSP od 4. veljače 2008. o Misiji Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu, Eulex Kosovo (SL 2008., L 42, str. 92.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 76.; u daljnjem tekstu: Eulex Kosovo). Zajednička akcija 2008/124 bila je produljena nekoliko puta. Produljena je do 14. lipnja 2016. Odlukom Vijeća 2014/349/ZVSP od 12. lipnja 2014. o izmjeni Zajedničke akcije 2008/124 (SL 2014., L 174, str. 42.), koja je primjenjiva u ovom slučaju.

2

Osoba SC, tužiteljica, bila je zaposlena u misiji Eulex Kosovo kao državna odvjetnica na temelju pet uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme tijekom razdoblja od 4. siječnja 2014. do 14. studenoga 2016. Prva dva ugovora o radu na određeno vrijeme sadržavala su arbitražnu klauzulu koja je određivala sudove u Bruxellesu (Belgija) kao nadležne za slučaj spora koji proizlazi iz ugovora. Tri posljednja ugovora o radu na određeno vrijeme predviđala su u članku 21. nadležnost „Suda Europske unije na temelju članka 272. [UFEU‑a]” za sve sporove koji se odnose na ugovor.

3

Tužiteljica je 14. travnja 2014., povodom sastavljanja izvješća o njezinu ocjenjivanju, imala razgovor s tri sljedeće osobe: svojim nadređenim – glavnim državnim odvjetnikom misije Eulex Kosovo, s neposredno nadređenom osobom – voditeljem Ureda državnog odvjetnika te s članom Ureda za ljudske resurse. Tijekom tog sastanka tužiteljici je uručen primjerak izvješća o njezinu ocjenjivanju. Tužiteljica je najavila prethodno spomenutim osobama da će osporavati izvješće o ocjenjivanju jer nije bila suglasna s njegovim sadržajem.

4

Tužiteljica je 28. travnja 2014. direktoru Ureda za ljudske resurse podnijela prigovor protiv izvješća o ocjenjivanju. Tim prigovorom osporila je ocjene koje je izvješće sadržavalo kao i, na općenit način, nepravilnosti počinjene u postupku ocjenjivanja. Odlukom od 12. kolovoza 2014. voditelj misije Eulex Kosovo (u daljnjem tekstu: voditelj misije) obavijestio je tužiteljicu da je spomenuti prigovor prihvaćen i da je njezino izvješće o ocjenjivanju od 14. travnja 2014. poništeno.

5

Tužiteljica je 1. srpnja 2014. primila obavijest od svojeg nadređenoga da se održava interni natječaj za mjesto državnog odvjetnika jer se u skladu s planom operacije (u daljnjem tekstu: OPLAN) broj državnih odvjetnika treba smanjiti te je člankom 4.3. standardnih operativnih postupaka koji se odnose na reorganizaciju predviđeno održavanje natječaja u tim okolnostima. Interni natječaj održao se tijekom ljeta 2014. i bio je naknadno poništen.

6

Tijekom 2014. godine Eulex Kosovo zatražio je od tužiteljice da se podvrgne vozačkom ispitu. Tužiteljica je triput pala taj ispit tijekom tog razdoblja, a posljednji put 22. listopada 2014. Tijekom listopada 2014. tužiteljica je dostavila Uredu za ljudske resurse misije Eulex Kosovo dokumente koji dokazuju njezin invaliditet. Tijekom studenoga 2015. i veljače 2016. tužiteljica je primila nove zahtjeve da pristupi navedenom ispitu.

7

Ured za ljudske resurse misije Eulex Kosovo 24. lipnja 2016. dopisom je obavijestio tužiteljicu da je novi interni natječaj za mjesto državnog odvjetnika predviđen za srpanj 2016., točnije natječaj EK30077 (u daljnjem tekstu: interni natječaj iz 2016.), zbog smanjenja broja raspoloživih mjesta. U dopisu je bilo navedeno da nesudjelovanje na tom natječaju ili nezadovoljavajući rezultati podrazumijevaju da joj neće obnoviti ugovor o radu koji istječe 14. studenoga 2016.

8

Tužiteljica je 5. srpnja 2016. pisala Uredu za ljudske resurse misije Eulex Kosovo kako bi saznala sastav izbornog povjerenstva internog natječaja iz 2016.

9

Tužiteljica je 19. srpnja 2016. imala razgovor pred izbornim povjerenstvom. Kako prije tako i tijekom razgovora tužiteljica je osporavala sastav izbornog povjerenstva zbog svojeg odnosa s predsjednikom povjerenstva. Naime, tijekom razdoblja od 4. siječnja sve do kraja kolovoza 2014. predsjednik povjerenstva bio je, u svojem svojstvu glavnog državnog odvjetnika, nadređen tužiteljici.

10

Tijekom tog razdoblja tužiteljica je podnijela prigovor protiv izvješća o ocjenjivanju koje je sastavio i potpisao njezin nadređeni, što je dovelo do poništenja izvješća (vidjeti točku 4.). Osim toga, tijekom tog istog razdoblja, tužiteljica je 25. kolovoza 2014. podnijela prigovor protiv rezultata internog natječaja u kojem je sudjelovala 2014. godine. Osobito je osporavala sudjelovanje svojeg nadređenog u navedenom povjerenstvu, s obzirom na njegovu uključenost u postupak po prigovoru protiv izvješća o ocjenjivanju – postupak po prigovoru je, u to vrijeme, još uvijek bio u tijeku – kao i s obzirom na njegovu pristranost prema njoj. Voditelj misije prihvatio je taj prigovor zbog drugog razloga koji se odnosi na činjenicu da su dva člana izbornog povjerenstva imala isto državljanstvo. Stoga nije smatrao potrebnim ispitati navod tužiteljice o prisutnosti njezina nadređenog u izbornom povjerenstvu.

11

Nekoliko trenutaka prije održavanja razgovora pred izbornim povjerenstvom internog natječaja iz 2016., tužiteljica je istaknula da sastav navedenog povjerenstva ne zadovoljava zahtjev nepristranosti koji je predviđen odredbama o standardnim operativnim postupcima (u daljnjem tekstu: SOP) i OPLAN‑om.

12

Voditelj Ureda za ljudske resurse dopisom od 30. rujna 2016. obavijestio je tužiteljicu da nije uspjela na internom natječaju iz 2016. (u daljnjem tekstu: odluka o internom natječaju iz 2016.). Istim dopisom voditelj Ureda potvrdio je tužiteljici da njezin ugovor istječe 14. studenoga 2016., obavijestio ju o svojoj odluci da neće produljiti ugovor i da će joj uvjeti koji se odnose na okončanje ugovora biti priopćeni (u daljnjem tekstu: odluka o neproduljenju ugovora o radu).

13

Dopisom od 10. listopada 2016. tužiteljica je podnijela prigovor voditelju misije protiv odluke o internom natječaju iz 2016. i odluke o neproduljenju njezina ugovora o radu.

14

Dopisom od 31. listopada 2016. voditelj misije odbio je navedeni prigovor smatrajući da načela za odabir osoblja nisu bila povrijeđena. Naglasio je da nikakav sukob interesa nije bio otkriven i da, prije internog natječaja iz 2016., tužiteljica nije podnijela nikakvu pritužbu zbog mogućeg uznemiravanja ili zastrašivanja svojeg nadređenog. Voditelj misije smatrao je da činjenica ponovnog ocjenjivanja svojih podređenih ne predstavlja sukob interesa. Voditelj misije je dodao da iz Priloga 13. OPLAN‑u proizlazi da voditelj izvršnog odjela i glavni državni odvjetnik misije Eulex Kosovo trebaju biti članovi natječajnog izbornog povjerenstva te da to povjerenstvo treba biti isto za sve kandidate.

15

Tužiteljica je 1. studenoga 2016. uputila poruku elektroničke pošte voditelju misije kojom je zahtijevala arbitražu predviđenu člankom 20. stavkom 2. ugovora koji ju je vezao za misiju Eulex Kosovo. Taj je zahtjev odbijen 14. studenoga 2016., na dan isteka njezina ugovora o radu.

16

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 25. travnja 2017. tužiteljica je pokrenula ovaj postupak. Osim toga, podnijela je zahtjev za zaštitu identiteta, kojem je udovoljeno odlukom Općeg suda od 19. rujna 2017.

17

U svojoj tužbi tužiteljica u biti od Općeg suda zahtijeva da:

18

Eulex Kosovo zasebnim je aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 24. kolovoza 2017. istaknuo prigovor nedopuštenosti na temelju članka 130. stavaka 1. i 7. Poslovnika Općeg suda.

19

U prigovoru nedopuštenosti Eulex Kosovo od Općeg suda zahtijeva da:

20

Tužiteljica je 20. listopada 2017. podnijela svoj odgovor na taj prigovor nedopuštenosti.

21

U svojem odgovoru na prigovor nedopuštenosti tužiteljica u biti zahtijeva od Općeg suda da tužbu proglasi dopuštenom.

22

Na temelju članka 126. Poslovnika, kad je Opći sud očito nenadležan za odlučivanje o nekoj tužbi ili kad je tužba očito nedopuštena ili očito pravno neosnovana, Opći sud može, na prijedlog suca izvjestitelja, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

23

Budući da smatra da je na temelju sadržaja spisa predmet dovoljno razjašnjen, Opći sud odlučit će bez nastavljanja postupka.

24

Valja podsjetiti da na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, koji je primjenjiv na postupak pred Općim sudom na temelju članka 53. prvog stavka tog statuta i članka 76. točaka (d) i (e) Poslovnika, svaka tužba treba sadržavati predmet spora, tužbene razloge i argumente kao i sažeti prikaz tih razloga i tužbeni zahtjev. Ti elementi moraju biti dovoljno jasni i precizni kako bi omogućili tuženiku da pripremi svoju obranu i Općem sudu da odluči o tužbi, prema potrebi bez drugih podataka. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dobro sudovanje nužno je, da bi tužba bila dopuštena, da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se tužba temelji proizlaze, makar i sažeto, ali na smislen i razumljiv način, iz same tužbe (vidjeti rješenje od 27. ožujka 2017., Frank/Komisija, T‑603/15, neobjavljeno, EU:T:2017:228, t. 37. i 38. i navedenu sudsku praksu).

25

Konkretnije, što se tiče zahtjeva stranaka, valja naglasiti da oni definiraju predmet spora. Stoga je važno da se u njima navede, izričito i nedvosmisleno, što zahtijevaju stranke (vidjeti rješenje od 27. ožujka 2017., Frank/Komisija, T‑603/15, neobjavljeno, EU:T:2017:228, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

26

Osim toga, u slučaju kad tužitelj u prilog jednoj od točaka tužbenog zahtjeva ne istakne nijedan tužbeni razlog, nije ispunjen uvjet iz članka 76. točke (d) Poslovnika u skladu s kojim tužbeni razlozi moraju biti sažeto izneseni (presude od 12. travnja 2013., Koda/Komisija, T‑425/08, neobjavljena, EU:T:2013:183, t. 71. i od 16. rujna 2013, Dornbracht/Komisija, T‑386/10, EU:T:2013:450, t. 44.).

27

U konačnici, dužnost je tužitelja izabrati pravnu osnovu za vlastitu tužbu, a ne suda Unije da sam određuje najprikladniju pravnu osnovu (vidjeti presudu od 9. studenoga 2016., Trivisio Prototyping/Komsija, T‑184/15, neobjavljena, EU:T:2016:652, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

28

U predmetnom slučaju valja primijetiti da je tužbeni zahtjev u tužbi naveden dva puta, na početku i na kraju. Međutim te točke tužbenog zahtjeva nisu istovjetno sastavljene.

29

Nadalje, što se tiče razloga i argumenata istaknutih u prilog tužbi, važno je napomenuti da je tužba formalno strukturirana u dva dijela, odnosno jedan zahtjev „na temelju članka 272. UFEU‑a” i jedan zahtjev na temelju „članka 340. UFEU‑a”. Prvi dio koji se odnosi na zahtjev utemeljen na „članku 272. UFEU‑a” sadržava pet tužbenih razloga. Drugi dio koji se odnosi na zahtjev utemeljen na „članku 340. UFEU‑a” sadržava tri dijela, koja se u biti sastoje od dva tužbena razloga u odnosu na ugovornu i izvanugovornu odgovornost Europske unije. Međutim, u tužbi se ne navodi koji tužbeni razlog ide u prilog kojem tužbenom zahtjevu.

30

Stoga treba smatrati da je, usprkos nejasnoj strukturi i formulaciji tužbe, tužiteljica ustvari postavila, prvo, zahtjev za poništenje pobijanih odluka (treća točka tužbenog zahtjeva), drugo, zahtjev da Opći sud utvrdi da je Eulex Kosovo povrijedio svoje ugovorne i izvanugovorne obveze (prva točka tužbenog zahtjeva), treće, zahtjev da Opći sud utvrdi da je Eulex Kosovo povrijedio svoje izvanugovorne obveze (druga točka tužbenog zahtjeva) i, četvrto, zahtjev za naknadu s jedne strane imovinske i neimovinske štete nastale zbog pobijanih odluka i s druge strane imovinske i neimovinske štete zbog „nezakonitih odluka i radnji” misije Eulex Kosovo (četvrta točka tužbenog zahtjeva).

31

Trećom točkom tužbenog zahtjeva tužiteljica u biti zahtijeva poništenje pobijanih odluka, odnosno odluke o internom natječaju iz 2016. i odluke o neproduljenju ugovora o radu.

32

Treba napomenuti da tužiteljica ističe treću točku tužbenog zahtjeva za poništenje na osnovi „članka 272. UFEU‑a”. U prilog tom zahtjevu ona se poziva na pet tužbenih razloga, koji se temelje, prvi, na nepravilnostima u postupku u okviru internog natječaja iz 2016., drugi, na sukobu interesa, izostanku izuzeća i zlouporabi ovlasti predsjednika izbornog povjerenstva, treći, na povredi načela nepristranosti i prava tužiteljice na dobru upravu, četvrti, na povredi prava tužiteljice na radne uvjete kojima se čuvaju njezino zdravlje, sigurnost i dostojanstvo kao i na povredi zahtjeva iznesenih u pozivu na podnošenje prijava iz 2014. i prava na dobru upravu i, peti, na povredi prava na poštene i pravične radne uvjete.

33

Glede toga, što se tiče četvrtog i petog tužbenog razloga, tužiteljica prigovara da je Eulex Kosovo, s jedne strane, počinio nezakonitosti prilikom ocjenjivanja povezanog s vozačkim sposobnostima i prilikom postupanja zbog njezine invalidnosti i, s druge strane, da je povrijedio pravo na poštene i pravične radne uvjete. Međutim, treba napomenuti da te tvrdnje ne predstavljaju izravnu vezu ni s pobijanim odlukama ni s trećom točkom tužbenog zahtjeva, kojom se nastoji osporiti zakonitosti tih odluka. Stoga ih treba ispitati u okviru prve i druge točke tužbenog zahtjeva.

34

Što se tiče prvog, drugog i trećeg tužbenog razloga, tužiteljica u biti nastoji dovesti u pitanje odluku o internom natječaju iz 2016. i odluku o neproduljenju ugovora o radu.

35

Iako se Eulex Kosovo, u svojem prigovoru nedopuštenosti, nije u tom pogledu pozvao na postojanje apsolutne zapreke vođenju postupka, treba prethodno provjeriti potpadaju li odluke koje su predmet treće točke tužbenog zahtjeva pod pravila koja uređuju predmetni ugovorni odnos, tako da se može smatrati da je tužba podnesena na temelju članka 272. UFEU‑a.

36

U vezi s tim iz sudske prakse proizlazi da akti koji su dio okvira nekog ugovora od kojeg su neodvojivi poprimaju ugovornu prirodu (vidjeti u tom smislu rješenje od 31. kolovoza 2011., PPI/Komisija, T‑435/10, neobjavljeno, EU:T:2011:410, t. 30.). Nasuprot tomu, kada akt ima za cilj proizvoditi obvezujuće pravne učinke koji su izvan ugovornih odnosa kojima su stranke vezane i koji uključuju izvršavanje ovlasti javne vlasti koje su dodijeljene instituciji ugovornici kao upravnom tijelu, takav akt mora biti predmet tužbe radi poništenja na temelju članka 263. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2015., Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro/Komisija, C‑506/13 P, EU:C:2015:562, t. 20.).

37

U ovom predmetu, važno je istaknuti to da je članak 21. ugovora o radu, koji se odnosi na tri posljednja ugovora sklopljena za drugo ugovorno razdoblje, od 15. listopada 2014. do 14. studenoga 2016., predviđao da „će sporovi koji proizlaze iz predmetnog ugovora ili su u vezi s predmetnim ugovorom biti pokrenuti pred Sudom Europske unije u skladu s člankom 272.UFEU‑a”. Prema tome, kako bi se utvrdilo jesu li pobijane odluke ugovorne prirode ili su odvojive od ugovora, treba provjeriti jesu li temelj tih odluka ugovorne odredbe na snazi tijekom drugog ugovornog razdoblja.

38

Glede toga, kao prvo, u odnosu na odluku o internom natječaju iz 2016. potrebno je podsjetiti da je dopisom od 30. rujna 2016. tužiteljica obaviještena da nije uspjela na tom natječaju.

39

Međutim, valja utvrditi da se takva odluka ne temelji na odredbama ugovora o radu koji je tužiteljicu vezao za Eulex Kosovo, nego ju je donijelo izborno povjerenstvo internog natječaja iz 2016.

40

Naime, kao prvo, taj natječaj organizirao je Eulex Kosovo nakon donošenja odluke o smanjenju broja radnih mjesta za tu misiju, koja je donesena nakon odobrenja OPLAN‑a, 17. lipnja 2016. i plana razvoja misije Eulex Kosovo, 20. lipnja 2016. Međutim, što se tiče OPLAN‑a, iz članka 4. stavka 4. Zajedničke akcije 2008/124 proizlazi da njega sastavlja Tim za planiranje EU‑a (EUPT Kosovo) i da ga odobrava Vijeće Europske unije. Što se tiče plana razvoja misije Eulex Kosovo koji je odobrio zapovjednik civilne operacije, iz članka 7. stavka 2. Zajedničke akcije 2008/124 proizlazi da zapovjednik na strateškoj razini izvršava zapovjedništvo i nadzor nad misijom Eulex Kosovo, u okviru političkog nadzora i strateškog vođenja Političkog i sigurnosnog odbora (PSO) i sveukupne ovlasti Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. S obzirom na te elemente, odluka o organizaciji natječaja iz 2016. upravni je akt i nije donesena na temelju ugovora o radu koji je tužiteljicu vezao za Eulex Kosovo.

41

Kao drugo, odluku o internom natječaju iz 2016. donijelo je izborno povjerenstvo u kontekstu sustava opisanog u točki 40. ovog rješenja. Stoga nije bila donesena na temelju odredaba ugovora o radu koji je vezao tužiteljicu za Eulex Kosovo.

42

Iz toga proizlazi da je odluka o internom natječaju iz 2016., s jedne strane, odvojiva od navedenog ugovora i, s druge strane, predstavlja akt koji se može poništavati u mjeri u kojoj proizvodi obvezujuće pravne učinke koji su izvan ugovornih odnosa kojima su stranke vezane i koji uključuju izvršavanje ovlasti javne vlasti koje su dodijeljene Eulex Kosovu kao upravnom tijelu (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2015., Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro/Komisija, C‑506/13 P, EU:C:2015:562, t. 20. i rješenje od 29. rujna 2016., Investigación y Desarrollo en Soluciones y Servicios IT/Komisija, C‑102/14 P, neobjavljeno, EU:C:2016:737, t. 55. i 58.).

43

Osim toga, treba istaknuti da, u potporu svojem zahtjevu podnesenom u okviru treće točke tužbenog zahtjeva, kojim traži poništenje pobijanih odluka, tužiteljica ne iznosi nijedan tužbeni razlog, prigovor ili argument koji se temelji na odredbama ugovora koji ju veže za Eulex Kosovo. Naprotiv, tužiteljica kao razloge za poništenje navodi povredu pravila prava Unije kako bi se utvrdilo da pobijane odluke sadržavaju nedostatke svojstvene upravnim aktima, posebice takve kao što su postupovne nepravilnosti u kontekstu internog natječaja, nepravilnost u sastavu izbornog povjerenstva tog natječaja, nedostatak nepristranosti navedenog povjerenstva kao i povreda načela dobre uprave i jednakog postupanja (vidjeti u tom smislu i analogijom rješenje od 31. kolovoza 2011., IEM/Komisija, T‑435/10, neobjavljeno, EU:T:2011:410, t. 39.).

44

Kao drugo, u odnosu na odluku o neproduljenju ugovora o radu tužiteljica osporava odluku misije Eulex Kosovo da joj ne ponudi novi ugovor.

45

Glede toga, iz spisa proizlazi da je to što tužiteljici nije ponuđen novi ugovor opravdano njezinim neuspjehom na internom natječaju iz 2016. Važeći ugovor o radu na određeno vrijeme predviđao je u članku 16.1. da je njegovo trajanje pokrivalo razdoblje od 15. lipnja do 14. studenoga 2016. Međutim, taj ugovor nije sadržavao odredbu koja predviđa njegovo produljenje. Stoga valja zaključiti da odluka o tome hoće li se tužiteljici ponuditi novi ugovor nije proizlazila iz odredbi ugovora koji je tužiteljicu vezao za Eulex Kosovo, nego se temeljila na upravnoj odluci službe za ljudske resurse misije Eulex Kosovo koja se pak temeljila na odluci o internom natječaju iz 2016. i neuspjehu tužiteljice na tom natječaju. Dakle, prilikom usvajanja te odluke Eulex Kosovo nije djelovao u okviru prava i obveza koji proizlaze iz ugovora. Dakle, odluka o neproduljenju ugovora o radu predstavlja odluku upravne prirode, koja se ne može pobijati na temelju članka 272. UFEU‑a.

46

S obzirom na te okolnosti, premda je tužiteljica izrijekom sastavila zahtjev za poništenje na temelju „članka 272. UFEU‑a”, valja zaključiti da treću točku tužbenog zahtjeva ove tužbe, kojom tužiteljica traži poništenje pobijanih odluka, treba razmatrati kao zahtjev za poništenje podnesen na temelju odredaba članka 263. UFEU‑a.

47

U tom pogledu, kada je pozvan odlučivati u postupku povodom tužbe za poništenje na temelju odredbi članka 263. UFEU‑a, sud Unije treba ocijeniti zakonitost pobijanog akta s obzirom na UFEU ili bilo koje pravno pravilo vezano za njegovu primjenu i, dakle, s obzirom na pravo Unije. S druge strane, u okviru tužbe koja je podnesena na temelju članka 272. UFEU‑a tužitelj može prigovoriti instituciji suugovornici samo povrede ugovornih odredbi ili povrede prava koje se primjenjuje na ugovor (presuda od 27. rujna 2012., Applied Microengineering/Komisija, T‑387/09, EU:T:2012:501, t. 40.).

48

Čak i pod pretpostavkom da tužba za poništenje može biti podnesena protiv Eulexa Kosovo na temelju članka 263. prvog stavka UFEU‑a te čak i pod pretpostavkom da Opći sud može napraviti preinaku temelja treće točke tužbenog zahtjeva u tužbu za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, treba naglasiti da se tužba za poništenje mora, u okviru članka 263. šestog stavka UFEU‑a, podnijeti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja pobijanog akta ili obavješćivanja tužitelja o njemu ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj doznao za akt. U skladu s člankom 60. Poslovnika, taj se rok, između ostalog, zbog udaljenosti mora produljiti za deset dana.

49

Međutim, kao prvo, odluka o internom natječaju iz 2016. dostavljena je tužiteljici 30. rujna 2016. Odluka voditelja misije o prigovoru koji je tužiteljica podnijela dostavljena joj je 31. listopada 2016. U tim okolnostima, 31. listopada 2016. datum je koji označava početak roka za podnošenje tužbe protiv odluke o natječaju.

50

Kao drugo, kad je riječ o odluci o neproduljenju ugovora o radu, tužiteljica je primila obavijest o njoj 30. rujna 2016. Budući da je ona 14. studenoga 2016. primila obavijest o odbijanju zahtjeva za arbitražu, taj datum predstavlja početak roka za tužbu.

51

Posljedično, s obzirom na to da je tužiteljica ovu tužbu podnijela 25. travnja 2017., očito je da ju je podnijela nakon proteka roka za osporavanje zakonitosti pobijanih odluka.

52

Iz toga proizlazi da treću točku tužbenog zahtjeva treba odbaciti kao očito nedopuštenu.

53

Prvom i drugom točkom tužbenog zahtjeva tužiteljica od Općeg suda traži da utvrdi povrede ugovornih i izvanugovornih obveza koje je navodno počinio Eulex Kosovo kako bi dobila naknadu štete koju je pretrpjela.

54

U tom pogledu, s jedne strane, u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva naknadu štete koju je pretrpjela zbog neuspjeha na natječaju iz 2016. i zbog neproduljenja ugovora od 14. studenoga 2016., tužiteljica zapravo želi postići rezultat istovjetan onome koji bi dobila tužbom radi poništenja pobijanih odluka.

55

Međutim, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kad je zahtjev za naknadu štete usko povezan sa zahtjevom za poništenje koji je sam proglašen nedopuštenim, zahtjev za naknadu štete je također nedopušten (vidjeti u tom smislu i po analogiji, rješenja od 24. ožujka 1993., Benzler/Komisija, T‑72/92, EU:T:1993:27, t. 21. i od 9. lipnja 2004., Camós Grau/Komisija, T‑96/03, EU:T:2004:172, t. 44.).

56

S druge strane, u dijelu u kojem se tužiteljica poziva na povredu „ugovornih načela pravednosti i dobre vjere” i prava na poštene i pravične radne uvjete, čini se da upućuje na navode sadržane u četvrtom i petom razlogu, istaknute u potporu trećoj točki tužbenog zahtjeva i opisane u točki 32. ovog rješenja.

57

U tom pogledu, u odnosu na četvrti tužbeni razlog, tužiteljica ističe povredu prilikom ocjenjivanja povezanog s vozačkim sposobnostima i prilikom postupanja prema njoj zbog invalidnosti, čime upućuje na to da je bila žrtva uznemiravanja. Smatra da je to što je od nje zatraženo da polaže vozački ispit protivno pozivu na podnošenje prijava iz 2014. i obavijesti o odluci voditelja misije od 26. siječnja 2011. o „prijedlogu uvođenja procjene sposobnosti upravljanja vozilom”, da Eulex Kosovo nije vodio računa o njezinu invaliditetu i da ju je uznemiravao u odnosu na taj ispit. Iz toga proizlazi da je Eulex Kosovo povrijedio pravo tužiteljice na radne uvjete koji poštuju njezino zdravlje, sigurnost i dostojanstvo te pravo na dobru upravu.

58

Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, kako bi postojala izvanugovorna odgovornost Unije, u smislu članka 340. drugog stavka UFEU‑a, zbog nezakonitog postupanja njezinih institucija, mora se ispuniti nekoliko uvjeta, tj. postupanje institucija mora biti nezakonito, mora se pretrpjeti stvarna šteta i mora postojati uzročna veza između postupanja i štete na koju se poziva. Budući da su ta tri uvjeta kumulativna, nedostatak jednog je dovoljan da bi se odbio zahtjev za naknadu štete (vidjeti u tom smislu presudu od 15. siječnja 2015., Ziegler i Ziegler Relocation/Komisija, T‑539/12 i T‑150/13, neobjavljenu, EU:T:2015:15, t. 59. i 60. i rješenje od 1. veljače 2018., Collins/Parlament, T‑919/16, neobjavljeno, EU:T:2018:58, t. 43.).

59

Što se tiče uvjeta u vezi s postojanjem štete, valja podsjetiti da odgovornost Unije može postojati samo ako je tužitelj stvarno pretrpio „stvarnu i izvjesnu” štetu. S tim u vezi je na tužitelju da sudu Unije podnese dokaze radi utvrđivanja kako postojanja tako i opsega takve štete (vidjeti presude od 16. srpnja 2009., SELEX Sistemi Integrati/Komisija, C‑481/07 P, neobjavljena, EU:C:2009:461, t. 36. i navedenu sudsku praksu i presudu od 8. studenoga 2011., Idromacchine i dr./Komisija, T‑88/09, EU:T:2011:641, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

60

U ovom slučaju, valja istaknuti da tužba ne sadržava nikakav element koji bi Općem sudu omogućio da utvrdi prirodu i opseg štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela time što je pristupila vozačkom ispitu. Naime, tužiteljica ne navodi jasno i na nedvosmislen, dosljedan i razumljiv način sastavne dijelove navodne štete.

61

U odnosu na uvjet u pogledu uzročne veze, prema ustaljenoj sudskoj praksi taj se uvjet postavljen člankom 340. drugim stavkom UFEU‑a odnosi na postojanje dovoljno izravne uzročne veze između ponašanja institucija i štete (presude od 18. ožujka 2010., Trubowest Handel i Makarov/Vijeće i Komisija, C‑419/08 P, EU:C:2010:147, t. 53. i od 14. prosinca 2005., Beamglow/Parlament i dr., T‑383/00, EU:T:2005:453, t. 193.; vidjeti također u tom smislu presudu od 4. listopada 1979., Dumortier i dr./Vijeće, 64/76, 113/76, 167/78, 239/78, 27/79, 28/79 i 45/79, EU:C:1979:223, t. 21.). Na tužitelju je da pruži dokaz o postojanju uzročne veze između postupanja kojem prigovara i štete na koju se poziva (vidjeti presudu od 30. rujna 1998., Coldiretti i dr./Vijeće i Komisija, T‑149/96, EU:T:1998:228, t. 101. i navedenu sudsku praksu).

62

Međutim, valja utvrditi da tužba, osobito točka VIII. D, koja obuhvaća četvrti tužbeni razlog, ne sadržava nikakav element u tom pogledu. U dijelu koji se odnosi na uvjete postojanja izvanugovorne odgovornosti tužiteljica se ograničava na sljedeću tvrdnju „ postoji izravna i sigurna uzročna veza između tih odluka i nezakonitih radnji i nastale štete” a da pritom ne objašnjava u čemu se sastoji ta veza i ne podnosi nikakav dokaz.

63

U tim okolnostima, valja smatrati da uzročna veza između ponašanja kojem prigovara i štete na koju se poziva očito nije dokazana. Stoga, četvrti tužbeni razlog nije valjano potkrijepljen u dijelu koji se odnosi na izvanugovornu odgovornost misije Eulex Kosovo.

64

U odnosu na ugovornu odgovornost misije Eulex Kosovo, što se tiče četvrtog tužbenog razloga, u pogledu obveze tužiteljice polaganja vozačkog ispita i navodnog uznemiravanja koje iz toga proizlazi, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud nadležan ocjenjivati činjenice koje su nastale tijekom prvog ugovornog razdoblja, valja utvrditi da se u pozivu za podnošenje prijava za mjesto državnog odvjetnika za koje je tužiteljica podnijela prijavu navodi da izabrani kandidati moraju imati valjanu vozačku dozvolu i biti u mogućnosti voziti vozilo s četiri motorna kotača. Stoga su ti uvjeti bili dio ugovora o radu tužiteljice i ona se ne može pozivati na povredu ugovora misije Eulex Kosovo u odnosu na zahtjev da položi vozački ispit.

65

Što se tiče petog tužbenog razloga, tužiteljica se poziva na povredu svojeg prava na poštene i pravične radne uvjete, priznatog u članku 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Glede toga, navodi sljedeće:

„Tijekom čitavog razdoblja zaposlenja u misiji Eulex Kosovo,

66

Tužiteljica smatra da su je te činjenice „vrijeđale” i „ponižavale” te da „predstavljaju povredu njezina prava na poštene i pravične radne uvjete”.

67

Međutim, valja utvrditi da tužiteljica nije podnijela nikakav dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode.

68

Dakle, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud nadležan ocjenjivati činjenice koje su nastale tijekom prvog ugovornog razdoblja, četvrti i peti tužbeni razlog nisu utemeljeni.

69

Prema tome, prvu i drugu točku tužbenog zahtjeva treba odbiti kao djelomično očito nedopuštene i djelomično očito pravno neosnovane.

70

Kao prvo, tužiteljica smatra da su joj nezakonitosti koje je počinio Eulex Kosovo u okviru postupka natječaja iz 2016. prouzročile štetu zbog odluke o neproduljenju njezina ugovora o radu. Ona po toj osnovi traži od Općeg suda da obveže Eulex Kosovo u skladu s člankom 340. UFEU‑a da joj naknadi imovinsku štetu. Osim toga, tužiteljica smatra da odluka o natječaju iz 2016. također predstavlja neimovinsku štetu zbog obrazloženja o nezadovoljavajućim rezultatima spomenutima tijekom razgovora.

71

U tom pogledu, kao što je to navedeno u točki 55. ovog rješenja, kad postoji uska veza između zahtjeva za naknadu štete i zahtjeva za poništenje koji je sam proglašen nedopuštenim, zahtjev za naknadu štete jednako je tako nedopušten.

72

U ovom slučaju, kad tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske ili neimovinske štete koju je pretrpjela zbog neuspjeha na natječaju iz 2016. i zbog neproduljenja ugovora od 14. studenoga 2016., ona zapravo želi postići rezultat istovjetan onome koji bi dobila tužbom radi poništenja pobijanih odluka. Stoga je zahtjev za naknadu štete usko povezan sa zahtjevom za poništenje. Međutim, kao što proizlazi iz gornjih točaka 35. do 51., treća točka tužbenog zahtjeva, koja se odnosi na poništenje pobijanih odluka, očito je nedopuštena.

73

Posljedično, zahtjev za naknadu štete, koji se odnosi na naknadu imovinske ili neimovinske štete nastale zbog neuspjeha na natječaju iz 2016. i neproduljenja ugovora od 14. studenoga 2016., nedopušten je.

74

Kao drugo, u dijelu tužbe koji se odnosi na izvanugovornu odgovornost na temelju članka 340. drugog stavka UFEU‑a, tužiteljica tvrdi da je pretrpjela neimovinsku štetu zbog „nezakonitih odluka i radnji” misije Eulex Kosovo. Točnije, navodi da „su nezakonite odluke i radnje [misije Eulex Kosovo], posebno one koji su bile objektivno uvredljive i ponižavajuće za tužiteljicu, imale na njezino dostojanstvo štetan učinak zbog čega ima pravo na naknadu štete”, da „su imale jak utjecaj na profesionalni integritet i ugled tužiteljice kao i na mogućnost njezina napredovanja” i da „neimovinska šteta također proizlazi iz učinaka odluke da ju se ne odabere na radno mjesto državnog odvjetnika, utemeljene na navodnom lošem rezultatu na razgovoru”.

75

Međutim, kao što je to utvrđeno u točki 67. ovog rješenja, valja utvrditi da tužiteljica nije pružila nikakav dokaz u prilog svojim tvrdnjama. Ona samo iznosi puke tvrdnje, bez navođenja preciznih upućivanja na pravila koja su navodno povrijeđena kao i bez upućivanja na činjenice koje podupiru njezine tvrdnje.

76

Prema tome, valja odbiti četvrtu točku tužbenog zahtjeva kao očito pravno neosnovanu.

77

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi, a da nije potrebno ispitati prigovor nedopuštenosti koji je iznio Eulex Kosovo, da tužbu treba odbiti kao djelomično očito nedopuštenu i djelomično očito pravno neosnovanu.

78

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

79

Budući da tužiteljica nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje troškova u skladu sa zahtjevom Eulexa Kosovo.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

odlučuje: