EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017TN0357

Predmet T-357/17: Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – Aide et Action France protiv Komisije

SL C 269, 14.8.2017, p. 28–30 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

14.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 269/28


Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – Aide et Action France protiv Komisije

(Predmet T-357/17)

(2017/C 269/40)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Aide et Action France (Pariz, Francuska) (zastupnik: A. Le Mière, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Europske komisije od 6. travnja 2017., zajedno s opomenom dužniku br. 3241607987 primljenom 8. travnja 2016., sa svim pravnim posljedicama;

naloži Europskoj komisiji plaćanje iznosa od 8 000 eura društvu Aide et Action France na osnovi članka 134. Poslovnika Općeg suda Europske unije.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbenom zahtjevu, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tužiteljevu pravnom interesu i aktivnoj procesnoj legitimaciji, jer se odlukom od 6. travnja 2017. (u daljnjem tekstu: „pobijana odluka”) protiv njega proizvode pravni učinci.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja pobijane odluke, u mjeri u kojoj:

se navedenom odlukom krše članci 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu „UFEU”) i 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu „Povelja”);

navedena odluka ne sadržava nijedan jasan i nedvosmislen činjenični i pravni element;

se Komisija samo poziva na povrede ugovora, a da ne navodi nijednu ugovornu odredbu koja bi omogućila njihovo utvrđenje i da nije pružila nijedan element za određivanje iznosa duga na koji se poziva;

navedena odluka nije dovoljno obrazložena u pogledu svog konteksta;

istrage i sažetak činjenica Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) tužitelju nisu omogućili shvaćanje dosega mjere provedene protiv njega.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na odbijanju pristupa OLAF-ovu završnom izvješću proslijeđenom Europskoj komisiji, u mjeri u kojoj:

se pobijanom odredbom krši članak 15. stavak 3. UFEU-a, članak 42. Povelje, kao i Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

je tužitelj trebao imati pristup OLAF-ovu završnom izvješću nakon što je izdana opomena dužniku te donesena odluka o prisilnoj naplati prijebojem, kako bi u cijelosti mogao ostvariti svoja prava obrane;

se Komisija trebala ujednačiti s nacionalnim uvjetima prava na pristup dokumentima na kojima se temelji nepovoljna odluka;

su načelo dostave izvješća o istrazi i Komisijinih provjera predviđeni sporazumom o subvenciji;

je Komisija u svakom slučaju mogla dostaviti dokument skrivajući pojedine dijelove.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju ikakve osnove pobijane odluke i posljedično, na povredi UFEU-a u mjeri u kojoj:

se pobijanom odlukom krši članak 209. UFEU-a, kao i njegove financijske provedbene uredbe br. 966/2012 od 25. listopada 2012. i br. 1268/2012 od 29. listopada 2012.;

se pobijana odluka ne temelji na tražbini koja je nedvojbena, fiksna i dospjela;

su se sva sredstva koja je primio tužitelj u cijelosti koristili za potrebe provedbe programa za koji su odobreni europski fondovi, u skladu s člankom 14. Priloga 2. sporazumu o subvenciji „Grant Contract”.


Top