—

kojima se korisniku kredita odobrava iznos novca izražen u (stranoj) valuti i kojima ga se obvezuje da vrati taj iznos u istoj (stranoj) valuti, ali iz okolnosti oko sklapanja i izvršenja ugovora proizlazi da je zajam zapravo stavljen na raspolaganje u potpuno drugoj valuti, te da je obračunska valuta korištena samo prividno i radi obračuna;

—

kojima se čitav rizik aprecijacije vanjske i/ili unutarnje vrijednosti prividno korištene (strane) obračunske valute prenosi na korisnika kredita (potrošača), iako je kredit primio u drugoj, stvarno upotrijebljenoj valuti plaćanja;

—

kojima se na transparentan način ne objašnjava konkretno funkcioniranje tečajnog mehanizma prividno korištene obračunske valute, kako bi potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ekonomske posljedice koje proizlaze iz potpisivanja ugovora;

—

kojima se potrošaču određuje novčana obveza plaćanja iznosa obroka kredita koji proizlaze iz razlike između obroka obračunatih u obračunskoj valuti prividno stavljenoj na raspolaganje korisniku kredita i obroka obračunatih u stvarno upotrijebljenoj valuti plaćanja;