–

za Eurobolt BV, C. van Oosten,

–

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i A. M. de Ree, u svojstvu agenata,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju F. De Luce i P. Gentilija, avvocati dello Stato,

–

za Vijeće Europske unije, H. Marcos Fraile i B. Driessen, u svojstvu agenata, uz asistenciju N. Tuominena, avocat,

–

za Europsku komisiju, F. Ronkes Agerbeek, H. Krämer, N. Kuplewatzky i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 15. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.; u daljnjem tekstu: Osnovna uredba) i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) kao i na valjanost Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 723/2011 od 18. srpnja 2011. o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 91/2009 o uvozu određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje poslanih iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne (SL 2011., L 194, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 118., str. 24.).

2

Zahtjev je upućen u okviru postupka koji je pokrenulo društvo Eurobolt BV u pogledu ubiranja antidampinških pristojbi na uvoz željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje u Europsku uniju.

3

U vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku Unijino donošenje antidampinških mjera bilo je uređeno Osnovnom uredbom.

4

Uvodne izjave 12., 24. i 25. te uredbe navodile su:

[…]

5

U skladu s člankom 6. stavkom 7. Osnovne uredbe:

„Podnositelji zahtjeva, uvoznici i izvoznici i udruženja koja ih predstavljaju, kao i udruge korisnika i potrošača, a koji su postali poznati u skladu s drugim podstavkom članka 5. stavka 10., kao i predstavnici zemlje izvoznice mogu, na pisani zahtjev, pregledati sve podatke koje je Komisiji dostavila stranka u ispitnom postupku, a različite od internih dokumenata koje pripremaju nadležna tijela Komisije ili njezinih država članica, a koji su relevantni za predstavljanje njihovih slučajeva i koji nisu povjerljivi u smislu članka 19. te se koriste u ispitnom postupku. Navedene stranke mogu odgovoriti na podatke, a njihovi se komentari uzimaju u obzir ako su u odgovoru dovoljno argumentirani.”

6

Članak 13. te uredbe, naslovljen „Izbjegavanje mjera”, propisivao je:

„1.   Antidampinške pristojbe uvedene prema ovoj Uredbi mogu se proširiti i na uvoze iz trećih zemalja istovjetnih proizvoda, bilo malo modificiranih ili ne, ili na uvoze malo modificiranih istovjetnih proizvoda iz zemlje na koju se mjere primjenjuju ili na njihove dijelove, ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Antidampinške pristojbe, koje ne prelaze preostalu antidampinšku pristojbu uvedenu u skladu s člankom 9. stavkom 5., mogu se proširiti na uvoze iz društava koja koriste pojedinačne pristojbe u zemljama na koje se mjere primjenjuju, ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Izbjegavanje mjera definira se kao promjena strukture trgovine između trećih zemalja i Zajednice ili između pojedinačnih društava u zemlji na koju se mjere primjenjuju i Zajednice, a koja proizlazi iz prakse, obrade ili rada za koji ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska opravdanost osim uvođenja pristojbe, a ako postoji dokaz o šteti ili da su preostali učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina istovjetnog proizvoda i ako postoji dokaz o dampingu u odnosu na uobičajene vrijednosti koje su ranije uspostavljene za istovjetni proizvod, ako je potrebno u skladu s odredbama članka 2.

[…]

3.   Ispitni postupci pokreću se prema ovom članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili zainteresirane stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima utvrđenim u stavku 1. Postupci se pokreću nakon savjetovanja sa savjetodavnim odborom, na temelju uredbe Komisije koja također može sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuju evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. ili traženjem jamstava. Komisija provodi ispitni postupak, a u kojem joj mogu pomagati carinska tijela te koji završava u roku od devet mjeseci. Ako konačno utvrđene činjenice opravdavaju produljenje mjera, produljuje ih Vijeće na temelju prijedloga Komisije nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom. Prijedlog donosi Vijeće osim ako ono odluči običnom većinom odbiti prijedlog u roku od jednog mjeseca nakon što ga podnese Komisija. Produljenje stupa na snagu na dan kada je evidentiranje prema članku 14. stavku 5. postalo obvezno ili na dan kada se zatraže jamstva. Relevantne postupovne odredbe ove Uredbe o pokretanju i vođenju ispitnog postupka primjenjuju se prema ovom članku.

[…]”

7

Članak 15. navedene uredbe, naslovljen „Savjetovanje”, propisivao je:

„1.   Sva savjetovanja predviđena ovom Uredbom odvijaju se u okviru Savjetodavnog odbora, koji se sastoji od predstavnika svake od država članica, s predstavnikom Komisije kao predsjedavajućim. Savjetovanja se održavaju odmah na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije, a u svakom slučaju u roku koji omogućava poštivanje rokova utvrđenih ovom Uredbom.

2.   Odbor se sastaje kada ga sazove predsjedavajući. Predsjedavajući daje državama članicama, što je ranije moguće, ali najmanje 10 radnih dana prije sastanka sve relevantne podatke.

3.   Ako je potrebno, savjetovanja se mogu održati samo pisanim putem. U tom slučaju Komisija obavještava države članice te navodi rok u kojemu mogu izraziti svoja stajališta ili zatražiti usmeno savjetovanje, a koje dogovara predsjedavajući pod uvjetom da se usmeno savjetovanje može održati u roku koji omogućava poštivanje rokova utvrđenih ovom Uredbom.

4.   Savjetovanja posebno pokrivaju:

8

Vijeće je 26. siječnja 2009. donijelo Uredbu (EZ) br. 91/2009 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2009., L 29, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 82., str. 72.).

9

Uredbom (EU) br. 966/2010 od 27. listopada 2010. o pokretanju ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih Uredbom br. 91/2009 uvozom željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje poslanih iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne, te o uvjetovanju takvog uvoza evidentiranjem (SL 2010., L 282, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 79., str. 84.) Komisija je u skladu s člankom 13. stavkom 3. Osnovne uredbe na vlastitu inicijativu pokrenula ispitni postupak o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih na uvoz željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine.

10

Nadalje, u članku 2. Uredbe br. 966/2010 Komisija je carinskim tijelima naložila da odrede obvezu evidentiranja uvoza na koji se odnosi ta uredba.

11

Eurobolt je društvo sa sjedištem u ’s‑Heerenbergu (Nizozemska) koje trguje čeličnim i željeznim elementima za pričvršćivanje koje kupuje od proizvođača i dobavljača sa sjedištem u Aziji radi njihove prodaje u Uniji.

12

Nakon uvođenja Uredbom br. 91/2009 antidampinških pristojbi na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine, Eurobolt je odlučio kupovati te elemente od dvaju proizvođača sa sjedištem u Maleziji, tj. od društava TZ Fasteners (u daljnjem tekstu: TZ) i HBS Fasteners Manufacturing (u daljnjem tekstu: HBS).

13

Eurobolt je u razdoblju od 29. listopada 2010. do 4. kolovoza 2011. u Nizozemskoj podnio 32 deklaracije radi puštanja čeličnih elemenata za pričvršćivanje koje je kupio od društava HBS i TZ u slobodan promet. Malezija je bila navedena kao zemlja njihova podrijetla. U skladu s Uredbom br. 966/2010 carinska tijela su evidentirala te elemente te su ih pustila u slobodan promet ne naplativši antidampinške pristojbe.

14

Nakon objave te uredbe tijela Narodne Republike Kine i Malezije, poznate uvoznike iz tih zemalja, među kojima i Eurobolt, te predmetnu industriju Unije Komisija je obavijestila o pokretanju ispitnog postupka predviđenog tom uredbom.

15

Društva HBS i TZ javila su se Komisiji u okviru tog ispitnog postupka te su dostavila svoje odgovore na antidampinški upitnik. Društvo Eurobolt također se javilo kao zainteresirana stranka.

16

Komisija je dopisom od 26. svibnja 2011. društvu Eurobolt poslala svoja preliminarna utvrđenja iz ispitnog postupka. Eurobolt je 13. lipnja 2011. pisanim putem odgovorio na taj dopis u predviđenom roku. Savjetodavni odbor sastao se 15. lipnja 2011.

17

Konačna antidampinška pristojba na određene željezne ili čelične elemente za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine proširena je Provedbenom uredbom br. 723/2011 na određene željezne ili čelične elemente za pričvršćivanje poslane iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne.

18

Nakon stupanja na snagu te provedbene uredbe nadležna nizozemska tijela provela su kod Eurobolta kontrolu nakon uvoza, nakon čega mu je naloženo plaćanje antidampinške pristojbe u iznosu od 587802,20 eura.

19

Nakon što je neuspješno podnio pritužbu protiv ubiranja te antidampinške pristojbe pred carinskim uredom u Nijmegenu (Nizozemska), Eurobolt je podnio tužbu pred Rechtbankom Noord‑Holland (Sud za Sjevernu Holandiju, Nizozemska) ističući, među ostalim, nevaljanost proširenja Provedbenom uredbom br. 723/2011 antidampinške pristojbe uvedene Uredbom br. 91/2009 na uvoz predmetnih proizvoda poslanih iz Malezije.

20

Nakon što je taj sud odbio tu tužbu presudom od 1. kolovoza 2013., Eurobolt je podnio žalbu pred Gerechtshofom Amsterdam (Žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska), koji je presudom od 8. rujna 2015. također odbio zahtjev Eurobolta, smatrajući, među ostalim, da Sudu nije potrebno uputiti prethodno pitanje o valjanosti Provedbene uredbe br. 723/2011.

21

Eurobolt je 12. listopada 2015. podnio žalbu pred sudom koji je uputio zahtjev. On ističe da je ta provedbena uredba nevaljana s obzirom na kriterije propisane člankom 13. Osnovne uredbe jer je njegova prava obrane Komisija povrijedila tijekom ispitnog postupka. Naime, tvrdi da je ona u suprotnosti s člankom 15. stavkom 2. Osnovne uredbe propustila dostaviti članovima Savjetodavnog odbora barem deset radnih dana prije njegova sastanka bitne informacije koje joj je Eurobolt poslao.

22

U tom kontekstu sud koji je uputio zahtjev dvoji, kao prvo, o opsegu zadaće koju nacionalni sudovi imaju kad ocjenjuju valjanost akata Unijinih institucija, osobito s obzirom na članak 47. Povelje. Kao drugo, taj sud dvoji o pravilnom tumačenju članka 15. stavka 2. Osnovne uredbe. Naime, iz sudske prakse Suda proizlazi da nepoštovanje postupovnih odredaba može uzrokovati poništavanje akta na temelju bitne povrede postupka. Prema tome, postavlja se pitanje može li u ovom slučaju Komisijina povreda obveze predviđene tom odredbom uzrokovati nevaljanost Provedbene uredbe br. 723/2011.

23

U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

24

Svojim prvim pitanjem točkama (a) i (c) sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 267. UFEU‑a tumačiti na način da se radi osporavanja valjanosti akta sekundarnog prava Unije osoba može pred nacionalnim sudom pozivati na prigovore koji se mogu isticati u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, uključujući prigovore koji se temelje na nepoštovanju uvjeta za donošenje akta.

25

Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, nadležnost Suda za odlučivanje, na temelju članka 267. UFEU‑a, o valjanosti akata koje su donijele institucije Unije nema granica u pogledu razloga na temelju kojih se valjanost tih akata može osporavati (presude od 12. prosinca 1972., International Fruit Company i dr., 21/72 do 24/72, EU:C:1972:115, t. 5. i od 16. lipnja 1998., Racke, C‑162/96, EU:C:1998:293, t. 26.).

26

Posljedično, na prvo pitanje točke (a) i (c) valja odgovoriti tako da članak 267. UFEU‑a treba tumačiti na način da se radi osporavanja valjanosti akta sekundarnog prava Unije osoba može pred nacionalnim sudom pozivati na prigovore koji se mogu isticati u okviru tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, uključujući prigovore koji se temelje na nepoštovanju uvjeta za donošenje takvog akta.

27

Svojim prvim pitanjem točkom (b) sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 267. UFEU‑a u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a tumačiti na način da nacionalni sud ima pravo od institucija Unije koje su sudjelovale u izradi akta sekundarnog prava Unije valjanost kojega se pred njime osporava zatražiti informacije o elementima koje su one uzele ili trebale uzeti u obzir prilikom donošenja tog akta.

28

Valja podsjetiti na to da nacionalni sudovi mogu ispitivati valjanost akta Unije i, ako ocijene da razlozi za nevaljanost izneseni po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranaka nisu osnovani, odbiti te razloge i zaključiti da je akt u potpunosti valjan (vidjeti u tom smislu presude od 16. lipnja 1981., Salonia, 126/80, EU:C:1981:136, t. 7. i od 22. listopada 1987., Foto‑Frost, 314/85, EU:C:1987:452, t. 14.). Nasuprot tomu, nacionalni sudovi nisu ovlašteni sami utvrditi nevaljanost akata institucija Unije (presuda od 6. prosinca 2005., Gaston Schul Douane‑expediteur, C‑461/03, EU:C:2005:742, t. 17.).

29

Iz toga slijedi da ako su razlozi koje su iznijele stranke dovoljno uvjerili nacionalni sud u nevaljanost akta Unije, on bi na temelju toga trebao uputiti Sudu pitanje o njegovoj valjanosti, bez provedbe dodatnih ispitivanja. Naime, kao što to proizlazi iz presude od 22. listopada 1987., Foto‑Frost (314/85, EU:C:1987:452, t. 18.), Sud je u najboljem položaju izjasniti se o valjanosti akata sekundarnog prava Unije jer institucije Unije čiji su akti sporni imaju na temelju članka 23. drugog stavka Statuta Suda Europske unije pravo podnijeti pisana očitovanja pred Sudom radi obrane valjanosti tih akata. Nadalje, Sud na temelju članka 24. drugog stavka tog Statuta može od institucija, tijela, ureda i agencija Unije koji nisu stranke u postupku zatražiti sve informacije koje smatra potrebnima za postupak.

30

Međutim, nacionalni sud ima pravo, prije eventualnog obraćanja Sudu, od institucije Unije zatražiti precizne informacije i elemente koje smatra neophodnima radi uklanjanja svake sumnje o valjanosti dotičnog akta Unije i na taj način izbjegavanja obraćanja Sudu s prethodnim pitanjem o ocjeni valjanosti.

31

U tom smislu iz sudske prakse Suda proizlazi da institucije Unije imaju obvezu lojalne suradnje s pravosudnim tijelima država članica, zaduženima za nadzor primjene i poštovanja prava Unije u nacionalnom pravnom poretku. U tu svrhu te institucije u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a moraju tim tijelima priopćiti elemente i dokumente koji su od njih zatraženi u izvršavanju njihovih nadležnosti, osim ako je odbijanje priopćavanja opravdano legitimnim razlozima, među ostalim, zaštite prava trećih osoba ili rizika sprečavanja funkcioniranja ili neovisnosti Unije (vidjeti, u tom smislu, rješenje od 6. prosinca 1990., Zwartveld i dr., C‑2/88-IMM, EU:C:1990:440, t. 10. i 11.).

32

Posljedično, na prvo pitanje točku (b) valja odgovoriti tako da članak 267. UFEU‑a u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU‑a treba tumačiti na način da nacionalni sud ima pravo prije obraćanja Sudu od institucija Unije koje su sudjelovale u izradi akta sekundarnog prava Unije valjanost kojega se pred njime osporava zatražiti precizne informacije i elemente koje smatra neophodnima radi uklanjanja svake svoje sumnje o valjanosti dotičnog akta Unije i izbjegavanja obraćanja Sudu s prethodnim pitanjem o ocjeni valjanosti tog akta.

33

Točkama (a) do (c) drugog pitanja, koje valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Uredba br. 723/2011 nevaljana s obzirom na članak 15. stavak 2. Osnovne uredbe jer očitovanja Eurobolta na Komisijine zaključke nisu bila, kao relevantni podaci u smislu te odredbe, stavljena na raspolaganje Savjetodavnom odboru predviđenom tom odredbom najmanje deset radnih dana prije njegova sastanka.

34

Najprije valja navesti da se, kao što to proizlazi iz članka 15. stavka 1. Osnovne uredbe, sva savjetovanja predviđena tom uredbom odvijaju u okviru Savjetodavnog odbora, koji se sastoji od predstavnika svake od država članica, s predstavnikom Komisije kao predsjedavajućim.

35

Članak 15. stavak 2. te uredbe propisuje da se taj savjetodavni odbor sastaje kad ga sazove predsjedavajući, koji daje državama članicama, „što je ranije moguće, ali najmanje 10 radnih dana prije sastanka sve relevantne podatke”.

36

U ovom slučaju nije sporno da je sastanak Savjetodavnog odbora održan 15. lipnja 2011., tj. dva dana nakon što je Eurobolt u roku koji mu je u tu svrhu određen podnio svoja očitovanja kao odgovor na Komisijine zaključke.

37

Kako bi se odgovorilo na pitanje je li zbog toga članak 15. stavak 2. Osnovne uredbe bio povrijeđen i u Provedbenu uredbu br. 723/2011 unesena nevaljanost, valja, kao prvo, ispitati jesu li ta očitovanja obuhvaćena pojmom „relevantni podaci” u smislu te odredbe.

38

U tom smislu valja zaključiti da, s obzirom na općenitost izričaja u članku 15. stavku 2. Osnovne uredbe, pojam „relevantni podaci” treba razumjeti vrlo široko. Također, budući da taj članak spominje da se državama članicama moraju priopćiti „svi” relevantni podaci, iz te odredbe jasno proizlazi da se Savjetodavnom odboru žele dati što potpunije informacije.

39

Nadalje, važnost mogućnosti zainteresiranih stranaka da budu saslušane i da brane svoje interese tijekom ispitnog postupka naglašena je u uvodnoj izjavi 12. te uredbe.

40

U ovom slučaju Eurobolt je očitovanja u glavnom postupku podnio u svojstvu zainteresirane stranke u okviru ispitnog postupka koji je pokrenula Komisija na temelju članka 13. stavka 3. Osnovne uredbe. Tim se očitovanjima željelo odgovoriti na preliminarne zaključke koje je Komisija usvojila.

41

Eurobolt je tako dao do znanja svoje stajalište i dostavio podatke u skladu s člankom 6. stavkom 7. te uredbe.

42

Posljedično i kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 47. do 50. svojeg mišljenja, očitovanja koja je podnio Eurobolt relevantni su podaci u smislu članka 15. stavka 2. Osnovne uredbe.

43

Iz toga slijedi da je ta odredba bila povrijeđena jer ta očitovanja nisu bila dostavljena državama članicama najkasnije deset radnih dana prije sastanka Savjetodavnog odbora, kao što je to navedeno u točki 36. ove presude.

44

Stoga, kao drugo, valja ispitati unosi li ta povreda članka 15. stavka 2. Osnovne uredbe nevaljanost u Provedbenu uredbu br. 723/2011.

45

Najprije valja navesti da se donošenje na temelju Osnovne uredbe antidampinških mjera poput Provedbene uredbe br. 723/2011 provodi na temelju postupka, konkretno ispitnog postupka, u kojem se u određenim stadijima s državama članicama, koje imaju predstavnike u Savjetodavnom odboru, mora provesti savjetovanje, kao što to naglašava uvodna izjava 24. Osnovne uredbe.

46

U tu svrhu članak 15. stavak 2. Osnovne uredbe predviđa da se svi relevantni podaci moraju dostaviti Savjetodavnom odboru, i to „što je ranije moguće, ali najmanje 10 radnih dana prije sastanka”.

47

U tom smislu iz samog teksta te odredbe, koja ima bezuvjetan izričaj, proizlazi da je taj rok od deset dana obvezujući (vidjeti prema analogiji presudu od 29. srpnja 2010., Grčka/Komisija, C‑54/09 P, EU:C:2010:451, t. 46.).

48

Nadalje, iz uvodne izjave 25. Osnovne uredbe proizlazi da se, s obzirom na to da su dotični podaci „često vrlo tehničke prirode te uključuju izradu gospodarskih i pravnih analiza”, rokom predviđenim člankom 15. stavkom 2. Osnovne uredbe želi državama članicama zastupljenima u Savjetodavnom odboru dati dovoljno vremena za temeljito razmatranje tih podataka prije njegova sastanka (vidjeti prema analogiji presudu od 20. rujna 2017., Tilly‑Sabco/Komisija, C‑183/16 P, EU:C:2017:704, t. 102.).

49

Usto, taj rok također ima za cilj omogućiti vladama država članica da se preko svojih predstavnika u Savjetodavnom odboru upoznaju sa svim relevantnim podacima u vezi s određenim ispitnim postupkom kako bi te vlade unutarnjim i vanjskim savjetovanjem mogle definirati stajalište radi zaštite vlastitih interesa u okviru tog odbora (vidjeti prema analogiji presudu od 20. rujna 2017., Tilly‑Sabco/Komisija, C‑183/16 P, EU:C:2017:704, t. 103.).

50

Naposljetku, valja dodati da se tim rokom želi osigurati da se podaci i očitovanja koje zainteresirane stranke imaju pravo, kao što je to navedeno u točki 39. ove presude, iznijeti tijekom ispitnog postupka mogu odgovarajuće uzeti u obzir u okviru postupka savjetovanja unutar Savjetodavnog odbora.

51

U tim okolnostima i kao što je to nezavisni odvjetnik naveo, među ostalim, u točkama 61. i 66. svojeg mišljenja, zahtjev dostavljanja svih relevantnih podataka Savjetodavnom odboru najmanje deset radnih dana prije njegova sastanka, propisan člankom 15. stavkom 2. Osnovne uredbe, bitna je postupovna odredba čija povreda uzrokuje ništavost predmetnog akta (vidjeti prema analogiji presude od 10. veljače 1998., Njemačka/Komisija, C‑263/95, EU:C:1998:47, t. 32. i od 20. rujna 2017., Tilly‑Sabco/Komisija, C‑183/16 P, EU:C:2017:704, t. 114.).

52

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da je Provedbena uredba br. 723/2011 nevaljana i da je donesena u suprotnosti s člankom 15. stavkom 2. Osnovne uredbe.

53

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: