–

za Fundación Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida Queso Manchego, M. Pomares Caballero, abogado,

–

za Industrial Quesera Cuquerella SL i J. R. Cuquerelle Montaguda, J. A. Vallejo Fernández, F. Pérez Álvarez i J. Pérez Itarte, abogados,

–

za španjolsku vladu, A. Rubio González i V. Ester Casas, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, T. Henze, M. Hellmann i J. Techert, u svojstvu agenata,

–

za francusku vladu, D. Colas, S. Horrenberger, A.-L. Desjonquères i C. Mosser, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, I. Galindo Martín, D. Bianchi i I. Naglis, u svojstvu agenata,

1

Prethodno pitanje odnosi se na tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL 2006., L 93, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 4., str. 184.).

2

Zahtjev je podnesen u okviru spora između, s jedne strane, Fundación Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida Queso Manchego (Zaklada regulatorno vijeće za zaštićenu oznaku izvornosti „Queso Manchego”, Španjolska) (u daljnjem tekstu: Zaklada Queso Manchego) i, s druge strane, Industrial Quesera Cuquerella SL (u daljnjem tekstu: IQC) te Juana Ramóna Cuquerelle Montaguda, povodom, među ostalim, toga što je IQC upotrebljavao etikete za označavanje i stavljanje na tržište sireva koji nisu obuhvaćeni zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) „Queso Manchego”.

3

Uvodne izjave 4. i 6. Uredbe br. 510/2006 glase:

[…]

4

Sukladno članku 2. stavku 1. točki (a) te uredbe:

„U smislu ove Uredbe:

5

Člankom 13. stavkom 1. navedene uredbe određuje se:

„Registrirani nazivi zaštićeni su od:

[…]

[…]”

6

U članku 14. stavku 1. iste uredbe predviđeno je:

„Kada su oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla registrirane u skladu s ovom Uredbom, prijava za registraciju žiga koji odgovara jednoj od situacija iz članka 13. i koji se odnosi na istu kategoriju proizvoda odbija se ako je prijava za registraciju žiga predana nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju [Europskoj] [k]omisiji.

Žigovi koji su registrirani u suprotnosti s prvim stavkom su ništavi.”

7

Zaklada Queso Manchego zadužena je za upravljanje i zaštitu ZOI‑a „queso manchego”. Na tom je temelju podnijela tužbu protiv tuženika u glavnom postupku pred nadležnim prvostupanjskim španjolskim sudom radi utvrđenja da etikete koje upotrebljava IQC kako bi identificirao i stavio u prodaju sireve „Adarga de Oro”, „Super Rocinante” i „Rocinante”, koji nisu obuhvaćeni ZOI‑jem „queso manchego” te upotreba izraza „Quesos Rocinante” impliciraju povredu ZOI‑ja „queso manchego” jer te etikete i izrazi nezakonito podsjećaju na taj ZOI u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006.

8

Prvostupanjski španjolski sud odbio je tu tužbu zato što znakovi i nazivi koje koristi IQC kako bi prodavao sireve koji nisu obuhvaćeni ZOI‑jem „queso manchego” nemaju nikakvu vizualnu ili fonetsku sličnost sa ZOI‑jem „queso manchego” ili ZOI‑jem „la Mancha” i zato što korištenje znakova poput naziva „Rocinante” ili korištenje crteža književnog lika Don Quijotea od Manche podsjeća na regiju la Mancha (Španjolska) a ne na sir obuhvaćen ZOI‑jem „queso manchego”.

9

Zaklada Queso Manchego podnijela je žalbu na tu odluku o odbijanju pred Audiencia Provincial de Albacete (Pokrajinski sud u Albaceteu, Španjolska) koji je presudom od 28. listopada 2014. potvrdio prvostupanjsku presudu. Taj je sud smatrao da korištenje krajolika i simbola la Manche za sireve koje prodaje IQC koji nisu obuhvaćeni ZOI‑jem „queso manchego” na etiketama tih sireva, potrošača navodi na pomisao na regiju la Mancha ali ne nužno na sir obuhvaćen ZOI‑jem „queso manchego”.

10

Tužitelj u glavnom postupku podnio je žalbu protiv te presude pred Tribunalom Supremo (Vrhovni sud, Španjolska).

11

U odluci kojom se upućuje zahtjev, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) iznosi skup činjeničnih razmatranja.

12

Najprije, sud koji je uputio zahtjev iznosi da je riječ „manchego” korištena u ZOI‑ju „queso manchego” pridjev koji u španjolskom jeziku opisuje osobe i proizvode porijeklom iz regije la Mancha. Zatim navodi da ZOI „queso manchego” obuhvaća sireve proizvedene od ovčjeg mlijeka u regiji la Mancha u skladu s tradicionalnim uvjetima proizvodnje, pripreme i dozrijevanja koji su navedeni u specifikaciji proizvoda zaštićenih tim ZOI‑jem.

13

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev precizira da je Miguel de Cervantes glavninu zbivanja romanesknog junaka Don Quijotea od Manche smjestio u regiju la Mancha. Nadalje, sud koji je uputio zahtjev opisao je tog lika s određenim fizičkim i odjevnim karakteristikama sličnima onima osobe prikazane na crtežu koji se nalazi na etiketi sira „Adarga de Oro”. U tom pogledu, u romanu je upotrjebljena riječ „adarga” (mali kožnati štitnik), arhaizam, kako bi se nazvao štit kojim se koristi Don Quijote. Osim toga, sud koji je uputio zahtjev ističe da jedan od naziva koji koristi IQC za neke od svojih sireva odgovara imenu konja koji jaše Don Quijote od Manche, odnosno imenu „Rocinante”. Vjetrenjače protiv kojih se bori Don Quijote tipično su obilježje krajolika La Manche. Krajolik s vjetrenjačama i ovcama prikazan je na nekim etiketama sireva koje proizvodi tuženik i koji ne nose ZOI „queso manchego” i na nekim slikovnim prikazima na internetskoj stranici IQC‑a, na kojoj se oglašavaju i sirevi koji ne nose taj ZOI.

14

U tim je okolnostima Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

15

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita, treba li članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006 tumačiti na način da može doći do podsjećanja na registrirani naziv korištenjem figurativnih znakova.

16

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio (vidjeti presude od 17. svibnja 2018., Piotrowski, Industrias Químicas del Vallés, C‑325/16, EU:C:2018:326, t. 27. i od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association, C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 27.).

17

Kao prvo, iz sadržaja članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006 proizlazi da ta odredba predviđa da su registrirani nazivi zaštićeni od bilo kakvog podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda, ili ako je naziv proizvoda preveden, ili ako mu je dodan izraz poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija” ili slično.

18

Takva formulacija može se shvatiti na način da ne upućuje samo na izraze kojima se na registrirani naziv može podsjetiti, nego također i svaki figurativni znak kojim se potrošača može podsjetiti na proizvode koji nose takav naziv. U tom pogledu, upotreba izraza „bilo kakve” odražava želju zakonodavca Europske unije da zaštiti registrirane nazive predviđajući da do podsjećanja može doći posredstvom verbalnog elementa ili figurativnog znaka.

19

Doduše, Sud je odlučio da pojam „podsjećanje” podrazumijeva situaciju u kojoj pojam koji se koristi za označavanje proizvoda uključuje dio zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, tako da se u mislima potrošača koji se susretne s imenom dotičnog proizvoda kao referentna slika pojavi proizvod s tom oznakom (vidjeti analogijom presudu od 4. ožujka 1999., Consorzio per la tutela del formaggio Gorgonzola, C‑87/97, EU:C:1999:115, t. 25.).

20

Sud je također naveo da u svrhu određivanja pojma „aluzije” u smislu članka 16. točke (b) Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL 2008., L 39, str. 16.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 62., str. 171.) odlučujući kriterij jest pitanje javlja li se izravno u mislima potrošača koji se susreće sa spornim imenom kao referentna slika proizvod sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (presuda od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association, C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 51.).

21

No, iako se sudska praksa navedena u točkama 19. i 20. ove presude odnosila na predmete koji se tiču naziva proizvoda a ne figurativnih znakova, ipak se može iz toga zaključiti, kao što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, da je odlučujući kriterij kako bi se ustanovilo podsjeća li element na registrirani naziv u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, može li taj element izravno u mislima potrošača podsjetiti, kao referentna slika, na proizvod koji nosi takav naziv.

22

Stoga se ne može u načelu isključiti da figurativni znakovi mogu izravno podsjećati potrošača, kao referentna slika, na proizvode koji nose registrirani naziv zbog njihove konceptualne sličnosti s takvim nazivom.

23

Kao drugo, kada je riječ o kontekstu u kojem se nalazi pojam „podsjećanje”, ne može se prihvatiti da se, kao što to tvrdi Komisija, podsjećanje na registrirani naziv putem figurativnih znakova može ispitati samo u odnosu na članak 13. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 510/2006.

24

Naime, s jedne strane, valja utvrditi da sami pojmovi iz članka 13. stavka 1. točke (b) te uredbe ne ograničavaju doseg te odredbe samo na nazive proizvoda koje oni pokrivaju. Naprotiv, kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 28. svojeg mišljenja, navedena odredba predviđa zaštitu od „bilo kakvog” podsjećanja, iako je zaštićeni naziv popraćen izrazom poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija” dodanim na ambalaži dotičnog proizvoda.

25

S druge strane, kao što je to iznijela Komisija, istina je da je Sud u presudi od 7. lipnja 2018.Scotch Whisky Association (C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 65.), utvrdio da je članak 16. Uredbe br. 110/2008 koji je sastavljen riječima sličnima članku 13. Uredbe br. 510/2006 sadržavao postupno nabrajanje zabranjenog djelovanja.

26

Ipak, činjenica da se članak 13. stavak 1. točka (c) te uredbe odnosi na bilo kakvu oznaku koja se nalazi na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod, ne omogućava smatrati da se samo ta odredba protivi korištenju figurativnih znakova koji povređuju registrirane nazive.

27

Naime, kao što je nezavisni odvjetnik naglasio u točki 33. svojeg mišljenja, postupno nabrajanje koje navodi Sud, odnosi se na prirodu zabranjenog djelovanja, odnosno, kada je riječ o članku 13. stavku 1. točki (c) navedene uredbe, na lažnu oznaku ili oznaku koja zavarava u pogledu izvora, podrijetla, prirode ili bitnih svojstava proizvoda u prezentiranju, opisivanju ili označivanju proizvoda, a ne o elementima koje treba uzeti u obzir kako bi se odredilo postojanje takvih lažnih ili zloupotrebljavajućih oznaka.

28

Stoga kontekstualno tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006 potkrepljuje tumačenje koje proizlazi iz sadržaja iznesenog u točki 22. ove presude.

29

Kao treće, valja utvrditi da Uredba br. 510/2006 teži cilju osiguravanja, prema uvodnim izjavama 4. i 6., da potrošač raspolaže jasnom, kratkom i vjerodostojnom informacijom koja ga precizno obavještava o podrijetlu proizvoda.

30

No takav cilj je još bolje osiguran kada registrirani naziv ne može biti predmet podsjećanja u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) te uredbe, putem figurativnih znakova.

31

Konačno, valja naglasiti da će biti na sudu koji je uputio zahtjev da konkretno ocijeni mogu li figurativni znakovi, poput onih iz glavnog postupka, izravno podsjećati potrošača na proizvode koji nose registrirani naziv.

32

Posljedično, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006 treba tumačiti na način da može doći do podsjećanja na registrirani naziv korištenjem figurativnih znakova.

33

Drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita, treba li članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006 tumačiti na način da korištenje figurativnih znakova koji podsjećaju na zemljopisno područje za koje je vezana oznaka izvornosti iz članka 2. stavka 1. točke (a) te uredbe, može biti podsjećanje na nju, uključujući u slučaju kada navedene figurativne znakove koristi proizvođač iz te regije, ali čiji proizvodi, slični ili usporedivi s onima zaštićenima tom oznakom izvornosti, nisu njome obuhvaćeni.

34

Najprije valja utvrditi da sadržaj članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006 ne predviđa nikakvo isključenje u korist proizvođača iz zemljopisnog područja koje odgovara ZOI‑ju i čiji su proizvodi koji nisu zaštićeni ZOI‑jem slični ili usporedivi s onima koji su zaštićeni ZOI‑jem.

35

Valja reći da bi takvo isključenje imalo za učinak odobriti proizvođaču korištenje figurativnih znakova koji podsjećaju na zemljopisno područje čiji naziv je dio oznake izvornosti koja pokriva proizvod istovjetan ili sličan onomu tog proizvođača, i stoga mu omogućiti da neopravdano iskorištava ugled te oznake.

36

Stoga, u situaciji poput ove iz glavnog postupka, činjenica da je proizvođač proizvoda sličnih ili usporedivih s onima koji su zaštićeni oznakom izvornosti smješten u zemljopisnom području povezanom s tom oznakom ne može isključiti iz područja primjene članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006.

37

Zatim, iako je na nacionalnom sudu da ocijeni predstavlja li to što proizvođač koristi figurativne znakove koji podsjećaju na zemljopisno područje čiji naziv je dio oznake izvornosti, za proizvode koji su istovjetni ili slični onima pokrivenima tom oznakom, podsjećanje na registrirani naziv u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) te uredbe, Sud koji odlučuje o prethodnom pitanju može, prema potrebi, dati pojašnjenja koja nacionalni sud vode u njegovoj odluci (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2009., Severi, C‑446/07, EU:C:2009:530, t. 60.).

38

Pri tome se nacionalni sud mora temeljiti na presumiranoj reakciji potrošača, pri čemu je temeljno da potonji ustanovi vezu između spornih elemenata, u ovom slučaju figurativnih znakova koji podsjećaju na zemljopisno područje čiji naziv je dio oznake izvornosti, i registriranog naziva (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2016., Viiniverla, C‑75/15, EU:C:2016:35, t. 22.).

39

U tom pogledu, na njemu je da ocijeni je li veza između tih spornih elemenata i registriranog naziva dovoljno izravna i nedvojbena na način da je potrošač u njihovoj prisutnosti naveden pomisliti poglavito na taj naziv (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association, C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 53. i 54.).

40

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi postoji li dovoljno izravna i nedvojbena konceptualna sličnost između figurativnih znakova koji su predmet glavnog postupka i ZOI‑ja „queso manchego” koji sukladno članku 2. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 510/2006 upućuje na zemljopisno područje za koje je vezan, odnosno regiju la Mancha.

41

U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev morat će se uvjeriti da figurativni znakovi koji su predmet glavnog postupka, osobito crteži lika koji sliči Don Quijotu od Manche, mršavog konja i krajolike s vjetrenjačama i ovcama, mogu stvoriti konceptualnu bliskost s ZOI‑jem „queso manchego” na način da će potrošača izravno podsjetiti, kao referentna slika, na proizvod koji nosi taj ZOI.

42

U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev morat će ocijeniti treba li, kako je naveo nezavisni odvjetnik u točki 41. svojeg mišljenja, uzeti u obzir sve figurativne i verbalne znakove koji se nalaze na proizvodima iz glavnog postupka kako bi proveo sveobuhvatno ispitivanje kojim se uzimaju u obzir svi verbalni ili figurativni elementi koji mogu dovesti do podsjećanja.

43

S obzirom na prethodno navedeno, članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 510/2006 treba tumačiti na način da korištenje figurativnih znakova koji podsjećaju na zemljopisno područje za koje je vezana oznaka izvornosti iz članka 2. stavka 1. točke (a) te uredbe, može dovesti do podsjećanja na tu oznaku, uključujući u slučaju kada navedene figurativne znakove koristi proizvođač iz te regije, ali čiji proizvodi, slični ili usporedivi s onima zaštićenima tom oznakom izvornosti, nisu njome obuhvaćeni.

44

Trećim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev pita u biti treba li pojam prosječnog potrošača koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, od čije percepcije nacionalni sud treba polaziti u svrhu utvrđivanja postoji li „podsjećanje” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, razumjeti tako da se taj pojam odnosi na europske potrošače ili samo na potrošače države članice u kojoj je proizveden proizvod koji dovodi do podsjećanja na zaštićeni naziv ili za koji je taj naziv zemljopisno povezan, i u kojoj se proizvod najviše konzumira.

45

Najprije, kada je riječ o tumačenju članka 16. točke (b) Uredbe br. 110/2008, sastavljenog na sličan način poput članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, Sud je ocijenio da je, kako bi se utvrdilo postojanje „podsjećanja” na registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla, na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni je li prosječni europski potrošač, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, koji se susreće sa spornim imenom, naveden izravno pomisliti na proizvod koji nosi zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla kao referentnu sliku (vidjeti u tom smislu presudu od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association, C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 56.).

46

Sud je također pojasnio da okolnost da sporni naziv u predmetu koji je doveo do presude navedene u prethodnoj točki upućuje na mjesto proizvodnje koje poznaju potrošači države članice u kojoj se taj proizvod proizvodi nije relevantan čimbenik u okviru ocjene pojma „aluzija” u smislu članka 16. točke (b) Uredbe br. 110/2008, s obzirom na to da ta odredba štiti registrirane oznake zemljopisnog podrijetla od svake aluzije na cijelom području Unije i da se, imajući u vidu potrebu jamčenja učinkovite i ujednačene zaštite navedenih oznaka na tom području, odnosi na sve potrošače s tog područja (vidjeti analogijom presude od 21. siječnja 2016., Viiniverla, C‑75/15, EU:C:2016:35, t. 27. i 28., te od 7. lipnja 2018., Scotch Whisky Association, C‑44/17, EU:C:2018:415, t. 59.).

47

Iz prethodno navedenog proizlazi da pojam prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, mora biti tumačen tako da jamči učinkovitu i ujednačenu zaštitu registriranih naziva od bilo kakvog podsjećanja na cijelom području Unije.

48

Stoga, kako je nezavisni odvjetnik naglasio u točki 51. svojeg mišljenja, iako učinkovita i ujednačena zaštita registriranih naziva zahtijeva da se ne uzimaju u obzir okolnosti koje mogu isključiti postojanje podsjećanja samo za potrošače jedne države članice, njome se ipak ne zahtijeva da podsjećanje ocijenjeno u odnosu na potrošača samo jedne države članice ne bude dovoljno da bi se primijenila zaštita predviđena u članku 13. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 510/2006.

49

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni podsjećaju li figurativni i verbalni elementi koji se odnose na proizvod iz glavnog postupka, proizveden ili najvećim dijelom konzumiran u Španjolskoj, potrošače iz te države članice na registrirani naziv, koji će trebati, ako je to slučaj, zaštititi od podsjećanja koje bi se dogodilo na cijelom području Unije.

50

Slijedi da na treće pitanje treba odgovoriti da pojam prosječni potrošač koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, od čije percepcije nacionalni sud treba polaziti u svrhu utvrđivanja postoji li „podsjećanje” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 510/2006, treba razumjeti tako da se taj pojam odnosi na europske potrošače, uključujući potrošače države članice u kojoj je proizveden proizvod koji dovodi do podsjećanja na zaštićeni naziv ili za koju je taj naziv zemljopisno povezan, i u kojoj se proizvod najviše konzumira.

51

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: