–

za Argo Kalda Mardi talu, M. Kõiva, vandeadvokaat,

–

za estonsku vladu, N. Grünberg, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, A. Sauka i E. Randvere, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 72. stavka 1. točke (a), članka 93. stavaka 1. i 2., članka 94. i Priloga II. Uredbi (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549. i ispravci SL 2014., L 61, str. 11., SL 2016., L 130, str. 13. i SL 2017., L 327, str. 83.) te članka 4. stavka 1. točaka (b), (c) i (e) Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608.).

2

Zahtjev je upućen u sklopu spora između Argo Kalda Mardi talu i Põllumajanduse Registrite ja Informatsiooni Amet (Ured za poljoprivredne registre i informacije, Estonija; u daljnjem tekstu: PRIA) u vezi s umanjenjem izravnih plaćanja odobrenih tužitelju u glavnom postupku zbog povrede zahtjeva koji se odnose na održavanje dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja zemljišta.

3

U skladu s uvodnom izjavom 54. Uredbe br. 1306/2013:

„[…] Višestruka sukladnost smjera doprinijeti razvoju održive poljoprivrede uz bolju osviještenost na strani korisnikâ za potrebe poštovanja ovih osnovnih standarda. […] Iskustvo je isto tako pokazalo da niz zahtjeva koji spadaju u područje višestruke sukladnosti nisu dovoljno relevantni za poljoprivrednu djelatnost ili područje poljoprivrednog imanja ili se više tiču nacionalnih tijela nego korisnika. […]”

4

U članku 2. stavku 1. točkama (c) i (d) te uredbe određuje se:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

5

U članku 72. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 1306/2013 predviđa se:

„Svake godine korisnik potpore iz članka 67. stavka 2. podnosi zahtjev za izravna plaćanja odnosno zahtjev za plaćanje za odgovarajuće mjere ruralnog razvoja vezane uz područje i životinje navodeći, prema potrebi:

6

Glava VI. te uredbe, naslovljena „Višestruka sukladnost”, obuhvaća poglavlje I., naslovljeno „Područje primjene”, čiji su dio članci 91. do 94.

7

Članak 91. iste uredbe određuje:

„1.   Ako se korisnik iz članka 92. ne pridržava pravila o višestrukoj sukladnosti iz članka 93., tom se korisniku nalaže administrativna kazna.

2.   Administrativna kazna iz stavka 1. primjenjuje se samo kada je neispunjavanje obveza posljedica radnje ili propusta koji se mogu izravno pripisati korisniku o kojem se radi; i ako je zadovoljen jedan ili oba od sljedećih dodatnih uvjeta:

[…]

3.   Za potrebe ove glave primjenjuju se sljedeće definicije:

8

Članak 93. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 glasi kako slijedi:

„Pravila o višestrukoj sukladnosti sastoje se od propisanih zahtjeva o upravljanju u okviru prava Unije i standard[a] za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta ustanovljeni[h] na nacionalnoj razini kako je navedeno u Prilogu II. vezano uz sljedeća područja:

9

U skladu s člankom 94. te uredbe:

„Države članice osiguravaju da se sve poljoprivredne površine, uključujući zemljišta koja se više ne koriste u proizvodne svrhe, održavaju u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju. Države članice definiraju, na nacionalnoj i regionalnoj razini, minimalne standarde za korisnike za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta na osnovi Priloga II., uzimajući u obzir posebna svojstva dotičnih područja, uključujući uvjete tla i klimatske uvjete, postojeće sustave poljoprivredne proizvodnje, korištenje zemljišta, plodored, uzgojne metode i strukture poljoprivrednih gospodarstava.

Države članice ne definiraju minimalne uvjete koji nisu određeni u Prilogu II.”

10

U Prilogu II. toj uredbi, naslovljenom „Pravila o višestrukoj sukladnosti u skladu s člankom 93.”, navodi se popis zakonom propisanih zahtjeva o upravljanju i standarda za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta.

11

Standard za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta naziva „standard GAEC 7”, čije je glavno pitanje naslovljeno „Krajobraz, najniža razina održavanja”, određen je kako slijedi:

„Zadržavanje obilježja krajobraza uključujući, prema potrebi, živice, ribnjake, jarke, drvorede, drveće u skupini ili izolirano, granična područja polja i terase […]”

12

Članak 4. stavak 1. točke (b), (c) i (e) Uredbe br. 1307/2013, naslovljen „Definicije i povezane odredbe”, predviđa:

„U smislu ove Uredbe:

[…]

[…]

13

U skladu s člankom 32. stavkom 3. Euroopa Liidu põllumajanduspoliitika rakendamise seadus (Zakon o primjeni zajedničke poljoprivredne politike Europske unije):

„Zahtjevi u vezi s održavanjem zemljišta u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju donose se uredbom ministra nadležnog u tom području.”

14

Članak 3. stavak 9. põllumajandusministri määrus nr 4 „Maa heas põllumajandus- ja keskkonnaseisundis hoidmise nõuded” (Uredba br. 4 ministra poljoprivrede – Zahtjevi u vezi s održavanjem zemljišta u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju) od 14. siječnja 2015. (u daljnjem tekstu: Uredba br. 4) glasi kako slijedi:

„Na poljoprivrednim površinama mora se održavati nepomični spomenik, u smislu članka 3. stavka 2. muinsuskaitseseadusa [Zakon o zaštiti spomenika], kad je riječ o grobnici, pretpovijesnom nalazištu, arheološkom kamenju, kultnom mjestu, putu ili mostu.”

15

U skladu s člankom 8. stavkom 1. maaeluministri määrus nr 32 „Otsetoetuste saamise üldised nõuded, ühtne pindalatoetus klimaa- ja keskkonnatoetus ning noore põllumajandustootja toetus” (Uredba br. 32 ministra poljoprivrede – Opći zahtjevi za primanje izravnih plaćanja, jedinstvenog plaćanja po površini, plaćanja za klimu i okoliš te plaćanja za mlade poljoprivrednike) od 17. travnja 2015.:

„Primatelj plaćanja iz članka 92. Uredbe […] br. 1306/2013 […] poštovat će pri svojoj poljoprivrednoj djelatnosti i na ukupnoj površini poljoprivrednog imanja zahtjeve propisane Uredbom br. 4 […] i objavljene obvezujuće zahtjeve u području upravljanja sukladno članku 32. stavku 2. Zakona o provođenju zajedničke poljoprivredne politike Europske unije.”

16

Članak 3. muinsuskaitseseadusa (Zakon o zaštiti spomenika), naslovljen „Vrste spomenika”, u stavku 2. određuje:

„Sljedeći predmeti ili skupine predmeta mogu biti nepomični spomenici:

17

Tužitelj u glavnom postupku zahtijevao je za 2016. jedinstveno plaćanje po površini i plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš.

18

PRIA je nakon provjere 24. studenoga 2016. obavijestila tužitelja u glavnom postupku da je povrijedio članak 4. Uredbe br. 4 zbog toga što je kamenje arheološkog spomenika, odnosno kameni grob, smješten na rubu poljoprivrednog zemljišta, pomaknut na rub polja, a postojeće grmlje je uklonjeno. PRIA je stoga odlučila umanjiti zahtijevano plaćanje za 3 %.

19

PRIA je 7. prosinca 2016. odgovorila na prigovore tužitelja u glavnom postupku pojašnjavajući da povrijeđena obveza zapravo proizlazi iz članka 3. Uredbe br. 4 i da se trebala poštovati na dijelu površine koji se nalazi izvan granica poljoprivrednog zemljišta i za koji nije podnesen nijedan zahtjev za potporu.

20

Dvjema odlukama od 15. prosinca 2016. PRIA je umanjila za 3 % jedinstveno plaćanje odobreno tužitelju u glavnom postupku i plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, to jest za iznose od 2554,94 eura odnosno 1161,34 eura.

21

Odlukom od 20. veljače 2017. PRIA je odbila prigovor tužitelja u glavnom postupku smatrajući da je ona nadležna za utvrđivanje povrede obveze održavanja nepomičnog spomenika koji se nalazi na poljoprivrednom zemljištu, da su se zahtjevi trebali ispuniti na cjelokupnom poljoprivrednom području, uključujući i na zemljištu u odnosu na koje nije zatraženo nikakvo plaćanje, da je provjerila sve okolnosti koje su dovele do umanjenja plaćanja i da nije povrijeđeno pravo na saslušanje.

22

Tužitelj u glavnom postupku je 23. ožujka 2017. od Tartu Halduskohusa (Upravni sud u Tartuu, Estonija) zahtijevao poništenje odluka od 15. prosinca 2016. i odluke od 20. veljače 2017. te da se PRIA‑i naloži plaćanje iznosa koji mu na temelju tih odluka nisu bili plaćeni.

23

Tužitelj u glavnom postupku ističe da predmetno kamenje nije grob i da PRIA nije nadležna za utvrđivanje stanja nepomičnog spomenika. Tvrdi da ona nije ocijenila je li on počinio djelo koje mu se stavlja na teret i postoje li okolnosti koje isključuju krivnju. Smatra da odmjeravanje iznosa administrativne kazne nije razumljivo jer je PRIA primijenila matricu za ocjenu, a nije obrazložila predmetni upravni akt, što je formalno nezakonito.

24

On također ističe da se površina na kojoj je povreda počinjena nalazi izvan dotičnog poljoprivrednog zemljišta i nije dio njegova poljoprivrednog imanja. PRIA je zaključivši da ipak postoji povreda povrijedila članke 23. i 32. estonskog ustava jer ovlašćujuća norma nije dovoljno jasna i precizna. Prema njegovu mišljenju, administrativnom kaznom koja mu je određena povređuje se načelo ne bis in idem. Naposljetku, povrijeđeno je njegovo pravo na saslušanje jer PRIA nije uzela u obzir njegove argumente.

25

PRIA zahtijeva da se tužba odbije i ističe, kao prvo, da je tužitelj u glavnom postupku prilikom provedene provjere znao da je povrijedio svoje obveze i da su s tim u vezi razmijenjena pismena, kao drugo, da je predmetni upravni akt formalno zakonit, da su tužitelju u glavnom postupku s tim u vezi dana objašnjenja, da je također saslušan i, kao treće, da su se zaključci koji su doveli do donošenja tog akta temeljili na dokazima prikupljenima prilikom te kontrole.

26

PRIA navodi da je dotični arheološki spomenik, koji se sastoji od kamenog groba, upisan u državni registar koji se nalazi na internetskoj stranici Muinsuskaitseameta (Služba za zaštitu spomenika, Estonija). S tim u vezi, predviđeno je pravo prvokupa u korist države, a koje je upisano u zemljišne knjige. Navodi da se pri donošenju pobijanih odluka također temeljila i na tim elementima. Dodaje da je tužitelj u glavnom postupku u svojem zahtjevu za plaćanje naveo da posjeduje obilježje krajobraza koje treba zadržati. Smatra da nije povrijeđeno načelo ne bis in idem jer nije bilo kumuliranja administrativnih i kaznenih postupaka.

27

Prema PRIA‑inu mišljenju umanjenje plaćanja opravdano je ocjenom koju je donijela i matricom za ocjenu koja se nalazi u kontrolnom aktu, a pri određivanju tog umanjenja od 3 % vodilo se računa o iznosu plaćanja, težini i trajanju povrede.

28

Osim toga, budući da je dotično zemljište dio poljoprivrednog područja, na njemu bi se trebali poštovati zahtjevi u području dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja.

29

Uvodno, sud koji je uputio zahtjev navodi da je grob o kojem je riječ u glavnom postupku uvršten u nepomične spomenike Uredbom br. 59 ministra kulture od 1. rujna 1997.

30

Taj sud smatra da je cilj članka 3. stavka 9. Uredbe br. 4 štititi kamene grobove kao spomenike, ali da se iz prava Unije ne može jasno zaključiti da članak 93. stavak 1. Uredbe br.1306/2013 također slijedi takav cilj. Moguće je da se rubrika „očuvanje obilježja krajobraza”, iz Priloga II. toj uredbi, odnosi na zaštitu okoliša samo kao ekološkog i biološkog sustava, a ne kao kulturnog i povijesnog sustava.

31

Navedeni sud navodi da se tužitelj u glavnom postupku zemljištem na kojem se nalazi grob nije koristio kao poljoprivrednim područjem i da u odnosu na njega nije zahtijevao plaćanje.

32

Naposljetku, nije moguće jasno odrediti primjenjuju li se zahtjevi za dobro poljoprivredno i okolišno stanje na cjelokupno poljoprivredno imanje.

33

U tim je okolnostima Tartu Halduskohus (Upravni sud u Tartuu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

34

Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 93. stavak 1., članak 94. i Prilog II. Uredbi br. 1306/2013 tumačiti na način da im se protivi to da država članica kao standard za dobro poljoprivredno i okolišno stanje iz tog priloga II. postavlja zahtjev za zadržavanje kamenih grobova na poljoprivrednom području, čije premještanje znači povredu takvog standarda i posljedično dovodi do umanjenja plaćanja dotičnom poljoprivredniku.

35

Valja podsjetiti da je Sud presudio da je zadaća država članica da osiguraju da se poljoprivredna zemljišta održavaju u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju te da one u tu svrhu na nacionalnoj ili regionalnoj razini određuju minimalne zahtjeve na temelju okvira određenog u relevantnom prilogu važećoj uredbi u kojima se uzimaju u obzir obilježja dotičnih područja (vidjeti analogijom presudu od 16. srpnja 2009., Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 25.).

36

Iako su države članice pri određivanju tih zahtjeva dakle dužne poštovati navedeni prilog, njime im je ipak, upotrebom općih pojmova i izraza, ostavljena određena margina prosudbe prilikom konkretnog određivanja tih zahtjeva (vidjeti analogijom presudu od 16. srpnja 2009., Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 26.).

37

Osim toga, iz samog izričaja izraza „dobro poljoprivredno i okolišno stanje” proizlazi da države članice dobre poljoprivredne i okolišne uvjete mogu odrediti za okolišne svrhe (vidjeti analogijom presudu od 16. srpnja 2009., Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 27.).

38

Ta načela primijenjena za tumačenje članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima i o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL 2003., L 270, str. 1.) vrijede i za tumačenje članka 94. Uredbe br. 1306/2013, čiji je sadržaj sličan.

39

U skladu s člankom 93. potonje uredbe, standardi za dobro poljoprivredno i okolišno stanje dio su pravila o višestrukoj sukladnosti, koja se, kao što to predviđa članak 91. te uredbe, moraju poštovati pod prijetnjom administrativne kazne. Ti se standardi utvrđuju na nacionalnoj razini, navedeni su u Prilogu II. istoj uredbi i odnose se, među ostalim, na područje okoliša.

40

Članak 94. Uredbe br. 1306/2013 obvezuje države članice da na nacionalnoj i regionalnoj razini definiraju minimalne standarde koje korisnici potpora moraju primijeniti u području dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja zemljišta na osnovi Priloga II. istoj uredbi.

41

Kao što je to predviđao i Prilog IV. Uredbi br. 1782/2003, standard GAEC 7, iz Priloga II. Uredbi br. 1306/2013, čije je glavno pitanje naslovljeno „Krajobraz, najniža razina održavanja”, među zahtjevima i standardima koje na temelju toga treba poštovati uključuje zadržavanje obilježja krajobraza. Među obilježjima krajobraza iz Priloga II. toj potonjoj uredbi nalaze se živice, ribnjaci, jarci, drvoredi, drveće u skupini ili izolirano, granična područja polja i terase.

42

U ovom je slučaju važno utvrditi može li se kameni grob, kao što to tvrde estonska vlada i Komisija, smatrati „obilježjem krajobraza”, čije se zadržavanje nalazi među standardima navedenim u Prilogu II. Uredbi br. 1306/2013.

43

Budući da pojam „obilježje krajobraza” nije definiran Uredbom br. 1306/2013, valja ga tumačiti, kao što je to navela nezavisna odvjetnica u točki 26. svojeg mišljenja, uzimajući u obzir njegovo uobičajeno značenje i kontekst u kojem se općenito upotrebljava (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2009, Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 34.).

44

S tim u vezi, valja istaknuti da bi usko tumačenje pojma „obilježja krajobraza”, kojim bi se, među ostalim, isključili elementi koji su posljedica ljudske intervencije, bilo suprotno margini prosudbe kojom države članice raspolažu za definiranje minimalnih zahtjeva u vezi s dobrim poljoprivrednim i okolišnim stanjem u skladu s člankom 94. te uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2009., Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 37.).

45

U tom pogledu, Sud je presudio da su obilježja krajobraza fizičke sastavnice okoliša i da zahtjevi u vezi s dobrim poljoprivrednim i okolišnim stanjem tih obilježja moraju doprinositi njihovu zadržavanju kao fizičkih sastavnica (presuda od 16. srpnja 2009., Horvath, C‑428/07, EU:C:2009:458, t. 41.).

46

Dakle, zadržavanje kamenih grobova pridonosi očuvanju elemenata kulturne i povijesne baštine države članice kao fizičkih sastavnica okoliša.

47

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 93. stavak 1., članak 94. i Prilog II. Uredbi br. 1306/2013 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da država članica kao standard za dobro poljoprivredno i okolišno stanje iz tog priloga II. postavlja zahtjev za zadržavanje kamenih grobova na poljoprivrednom području, čije premještanje znači povredu takvog standarda i posljedično dovodi do umanjenja plaćanja dotičnom poljoprivredniku.

48

Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 72. stavak 1. točku (a), članak 91. stavke 1. i 2., članak 93. stavak 1. i članak 94. Uredbe br. 1306/2013 te članak 4. stavak 1. točke (b), (c) i (e) Uredbe br. 1307/2013 tumačiti na način da obveze u vezi s dobrim poljoprivrednim i okolišnim stanjem treba poštovati na cjelokupnom poljoprivrednom imanju ili samo na poljoprivrednom području u odnosu na koje se konkretno zahtijeva plaćanje.

49

S tim u vezi članak 91. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 predviđa primjenu administrativne kazne u slučaju nepoštovanja pravila o višestrukoj sukladnosti ako je, među ostalim, u pitanju područje poljoprivrednog imanja, a poljoprivredno imanje je za potrebe glave VI. te uredbe, u kojoj se ta odredba nalazi, definirano u njezinu članku 91. stavku 3. točki (a) na način da obuhvaća sve proizvodne jedinice i površine kojima upravlja korisnik, među ostalim, izravnih plaćanja, a koje se nalaze na području iste države članice.

50

Članci 93. i 94. te uredbe upućuju na sva poljoprivredna zemljišta poljoprivrednog imanja. Stoga taj članak 93. precizira sadržaj pravila koja se odnose na višestruku sukladnost, pozivajući se, među ostalim, na dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta, koje treba shvatiti kao cjelokupno poljoprivredno zemljište poljoprivrednog imanja. Kad je riječ o navedenom članku 94., njime se nalaže da države članice osiguravaju da se sve poljoprivredne površine, uključujući zemljišta koja se više ne koriste u proizvodne svrhe, održavaju u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju.

51

Valja utvrditi da nijedna od tih odredbi ne uvodi razliku, kad je riječ o poštovanju pravila o višestrukoj sukladnosti i, konkretnije, o dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju, između poljoprivrednih površina za koje su podneseni zahtjevi za potporu i onih za koje oni nisu podneseni.

52

Uostalom, bilo bi protivno samoj svrsi sustava višestruke sukladnosti, koji prema uvodnoj izjavi 54. Uredbe br. 1306/2013 smjera doprinijeti razvoju održive poljoprivrede, zahtijevati poštovanje pravila o višestrukoj sukladnosti samo za poljoprivredne površine za koje su podneseni zahtjevi za potporu.

53

Naime, s jedne strane, zahtjevi koji proizlaze iz tih pravila moraju, u skladu s uvodnom izjavom 54. te uredbe, biti povezani s poljoprivrednom djelatnošću ili zemljištima poljoprivrednog imanja, što za posljedicu ima obvezu poštovanja navedenih pravila i na zemljištima koja se više ne koriste u proizvodne svrhe, kao što to predviđa članak 94. te uredbe.

54

S druge strane, ako bi se nepoštovanje tih pravila kažnjavalo samo ako je u pitanju poljoprivredno područje za koje je podnesen zahtjev za potporu, postojala bi opasnost da poljoprivrednici izbjegnu pravila o višestrukoj sukladnosti. Kao što je to navela nezavisna odvjetnica u točki 58. svojeg mišljenja, bilo bi dovoljno da poljoprivrednik prve godine u svojem zahtjevu za potporu izostavi poljoprivredno područje s nezgodnim obilježjem krajobraza za svoju djelatnost, koje bi premjestio ili uništio prije nego sljedeće godine to područje uključi u svoj zahtjev za potporu a da se ne izloži nikakvoj administrativnoj kazni.

55

S obzirom na prethodna razmatranja na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 72. stavak 1. točku (a), članak 91. stavke 1. i 2., članak 93. stavak 1. i članak 94. Uredbe br. 1306/2013 te članak 4. stavak 1. točke (b), (c) i (e) Uredbe br. 1307/2013 treba tumačiti na način da obveze u vezi s dobrim poljoprivrednim i okolišnim stanjem, predviđene Uredbom br. 1306/2013, treba poštovati na cjelokupnom poljoprivrednom imanju, a ne samo na poljoprivrednom području u odnosu na koje se konkretno zahtijeva potpora.

56

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: