Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017CJ0372

    Presuda Suda (deveto vijeće) od 13. rujna 2018.
    Vision Research Europe BV protiv Inspecteur van de Belastingdienst/Douane kantoor Rotterdam Rijnmond.
    Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Noord-Holland.
    Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička carinska tarifa – Tarifni brojevi – Razvrstavanje robe – Kamera s nepostojanom memorijom, što podrazumijeva da se pohranjene fotografije prilikom gašenja kamere ili snimanja novih fotografija brišu – Kombinirana nomenklatura – Tarifni podbrojevi 8525 80 19 i 8525 80 30 – Napomene s objašnjenjem – Tumačenje – Provedbena uredba (EU) br. 113/2014 – Tumačenje – Valjanost.
    Predmet C-372/17.

    ECLI identifier: ECLI:EU:C:2018:708

    PRESUDA SUDA (deveto vijeće)

    13. rujna 2018. ( *1 )

    „Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička carinska tarifa – Tarifni brojevi – Razvrstavanje robe – Kamera s nepostojanom memorijom, što podrazumijeva da se pohranjene fotografije prilikom gašenja kamere ili snimanja novih fotografija brišu – Kombinirana nomenklatura – Tarifni podbrojevi 85258019 i 85258030 – Napomene s objašnjenjem – Tumačenje – Provedbena uredba (EU) br. 113/2014 – Tumačenje – Valjanost”

    U predmetu C‑372/17,

    povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Rechtbank Noord‑Holland (Sud za Sjevernu Holandiju, Nizozemska), odlukom od 15. lipnja 2017., koju je Sud zaprimio 19. lipnja 2017., u postupku

    Vision Research Europe BV

    protiv

    Inspecteur van de Belastingdienst/Douane kantoor Rotterdam Rijnmond,

    SUD (deveto vijeće),

    u sastavu: C. Vajda, predsjednik vijeća, E. Juhász i C. Lycourgos (izvjestitelj), suci,

    nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,

    tajnik: C. Strömholm, administratorica,

    uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 26. travnja 2018.,

    uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

    za Vision Research Europe BV, N. Ooyevaar, D. van Vliet i H. Ooyevaar, porezni savjetnici,

    za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman, P. Huurnink i J. Langer, u svojstvu agenata,

    za Europsku komisiju, A. Caeiros i P. Vanden Heede, u svojstvu agenata,

    odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,

    donosi sljedeću

    Presudu

    1

    Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje tarifnog podbroja 85258030 kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1001/2013 od 4. listopada 2013. (SL 2013., L 290, str. 1. i ispravak SL 2014., L 100, str. 13.), i na valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 113/2014 od 4. veljače 2014. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2014., L 38, str. 20.).

    2

    Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Vision Research Europe BV (u daljnjem tekstu: Vision Research) i Inspecteur van de Belastingdienst/douane kantoor Rotterdam Rijnmond (inspektor porezne uprave/carinski ured u Rotterdam Rijnmondu, Nizozemska) (u daljnjem tekstu: inspektor) u vezi s tarifnim razvrstavanjem kamere pod nazivom „Phantom V7.3”.

    Pravni okvir

    KN

    3

    Carinsko razvrstavanje robe uvezene u Europsku uniju uređeno je KN‑om. Njegova verzija koja je bila na snazi na datum nastanka činjenica iz glavnog postupka jest ona koja proizlazi iz Provedbene uredbe br. 1001/2013.

    4

    KN, uspostavljen Uredbom br. 2658/87, temelji se na harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS), koji je izradilo Vijeće za carinsku suradnju, sada Svjetska carinska organizacija (WCO), a koji je uveden Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. Ta je konvencija sa svojim Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986. odobrena u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 5.). KN je šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva preuzeo iz HS‑a, dok su sedma i osma znamenka dio njegova vlastitog razvrstavanja.

    5

    U skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) prvom alinejom i člankom 10. Uredbe br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000. (SL 2000., L 28, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 216.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 2658/87), Europska komisija, uz pomoć Odbora za Carinski zakonik, usvaja mjere koje se odnose na primjenu KN‑a, koji čini Prilog I. Uredbi br. 2658/87, glede razvrstavanja robe. Na temelju prve od tih odredbi donesena je Provedbena uredba br. 113/2014.

    6

    Prvi dio KN‑a sadržava uvodne odredbe, čiji odsjek I., naslovljen „Opća pravila”, u odjeljku A „Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature” određuje:

    „Razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu uređuju sljedeća načela:

    1.

    Naslovi odsjeka, poglavlja i potpoglavlja služe samo za lakše snalaženje; za zakonske potrebe, razvrstavanje se vrši na temelju naziva tarifnih brojeva i svih odgovarajućih napomena uz odsjeke i poglavlja, te na temelju sljedećih pravila pod uvjetom da iz naziva tarifnih brojeva ili napomena ne proizlazi drukčije.

    […]

    6.

    Za zakonske potrebe, razvrstavanje robe u podbrojeve tarifnog broja vrši se sukladno nazivu tih podbrojeva i svih odgovarajućih napomena za podbrojeve te, mutatis mutandis, u skladu s gore navedenim pravilima, podrazumijevajući da se može uspoređivati samo podbrojeve na istoj razini. U smislu ovog pravila, primjenjuju se i odgovarajuće napomene uz odsjeke i poglavlja, osim ako iz konteksta ne proizlazi drukčije.”

    7

    Drugi dio KN‑a, naslovljen „Popis carinskih stopa”, sadržava odsjek XVI., u kojem se među ostalim nalazi poglavlje 85. naslovljeno „Strojevi i mehanički uređaji; električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka; aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor”.

    8

    Poglavlje 85. KN‑a obuhvaća sljedeće tarifne brojeve i podbrojeve:

    „8525 Odašiljači za radiodifuziju ili televiziju, neovisno imaju li ugrađen prijamnik ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi):

    […]

    852580 televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi):

    ‐ ‐ televizijske kamere:

    […]

    85258019 – – – ostalo

    85258030 digitalni fotoaparati

    ‐ ‐ videokamere (kamkorderi):

    85258091 – – – sposobne pohraniti samo zvuk i slike snimljene televizijskom kamerom

    85258099 – – – ostalo”.

    Napomene s objašnjenjem HS‑a i KN‑a

    9

    Napomene s objašnjenjem HS‑a koje se odnose na tarifni broj 8525 glase:

    „B. Televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi):

    Ova skupina obuhvaća kamere za snimanje slika i njihovo pretvaranje u elektronički signal koji se:

    1.

    kao videoslika prenosi na vanjski medij da ih se može pregledavati ili daljinski snimati (televizijske kamere); ili

    2.

    snima u kameri kao nepomične ili pokretne slike (na primjer digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)).

    Brojni aparati iz tog tarifnog broja mogu posve nalikovati fotografskim aparatima iz tarifnog broja 9006 ili kinematografskim kamerama iz tarifnog broja 9007. Aparati iz tarifnog broja 8525 i oni razvrstani u poglavlje 90. obično sadržavaju objektive za fokusiranje slike na fotoosjetljivi medij i određene uređaje za reguliranje količine svjetlosti koja se propušta u aparat. Međutim, fotografski i kinematografski aparati iz poglavlja 90. osvjetljavaju slike na fotografskim filmovima iz poglavlja 37., dok aparati iz tog tarifnog broja pohranjuju slike u obliku analognih ili digitalnih podataka.

    Aparati iz tog tarifnog broja snimaju slike tako da ih fokusiraju na fotoosjetljivi uređaj, na primjer komplementarni metal‑oksidni poluvodič (CMOS senzor) ili uređaj s prijenosom naboja (CCD senzor). Fotoosjetljivi uređaj šalje signal koji odgovara slikama, koji se potom pretvara u analogni ili digitalni zapis tih slika.

    U televizijske kamere mogu biti ugrađeni uređaji za daljinsko upravljanje objektivom i zaslonom (blenda) te za daljinsko horizontalno i vertikalno pomicanje kamere (na primjer televizijske kamere za uporabu u televizijskim studijima ili za snimanje televizijskih reportaža, kamere koje se koriste u industrijske ili znanstvene svrhe, kamere sustava televizije zatvorenog kruga (nadzorne kamere) ili kamere za nadzor prometa). Te kamere nemaju uređaj za pohranjivanje slika.

    Neke se od tih kamera mogu također koristiti zajedno s uređajima za automatsku obradu podataka (na primjer web kamere).

    […]

    Digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi) pohranjuju slike na uređaj za unutarnju pohranu ili na vanjske medije (magnetske trake, optički medij, poluvodički medij ili neki drugi medij iz tarifnog broja 8523). Oni mogu uključivati analogno‑digitalni pretvarač i izlaz putem kojeg se slike mogu slati jedinicama uređajâ za automatsku obradu podataka, kao što su pisači, televizori ili drugi uređaji za gledanje slika. Neki digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi) imaju ulaze za unutarnju pohranu analognih ili digitalnih slikovnih datoteka s prethodno navedenih vanjskih uređaja.

    Ti uređaji najčešće imaju optičko tražilo, zaslon s tekućim kristalima (LCD), ili oboje. Brojni aparati sa zaslonom s tekućim kristalima (LCD) mogu taj zaslon upotrebljavati kao tražilo prilikom snimanja ili kao zaslon za pregledavanje pohranjenih slika. Neki aparati na zaslonu s tekućim kristalima mogu prikazivati slike iz drugih izvora.” [neslužbeni prijevod]

    10

    Napomene s objašnjenjem KN‑a (SL 2011., C 137, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 25., str. 3.) odnose se na KN u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EU) br. 861/2010 od 5. listopada 2010. (SL 2010., L 284., str. 1.). Tekst tarifnog broja 8525 i tarifnih podbrojeva 85258019, 85258030, 85258091 i 85258099 KN‑a istovjetan je u verzijama koje proizlaze iz Uredbe br. 861/2010 i Provedbene uredbe br. 1001/2013. Napomene s objašnjenjem KN‑a koje se odnose na te tarifne brojeve i podbrojeve glase:

    „8525

    Odašiljači za radiodifuziju ili televiziju, neovisno imaju li ugrađen prijamnik ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)

    […]

    8525 80 11 do 8525 80 99

    Televizijske kamere, digitalne kamere [digitalni fotoaparati] i videokamere (kamkorderi)

    Vidjeti Objašnjenja HS za tarifni broj 8525 pod B.

    Ovi tarifni podbrojevi ne obuhvaćaju elektroničke uređaje za čitanje za osobe s oštećenim vidom (vidjeti Napomene s objašnjenjem tarifnog podbroja 8543 70 90).

    8525 80 30

    Digitalne kamere [Digitalni fotoaparati]

    Digitalni fotoaparati iz ovog tarifnog podbroja uvijek omogućuju slikanje nepomične slike, bilo na mediju za unutarnju pohranu ili na zamjenjivom mediju.

    Većina fotoaparata koji se razvrstavaju u ovaj tarifni podbroj dizajnom sliče tradicionalnim fotoaparatima i nemaju sklopivi objektiv.

    Navedeni fotoaparati također mogu imati mogućnost bilježenja videozapisa snimanjem videosekvenci.

    Fotoaparati se razvrstavaju u ovaj tarifni podbroj osim ako ne omogućuju, uz korištenje maksimalnog kapaciteta pohrane, snimanje najmanje 30 minuta pojedinačne videosekvence kvalitete od 800 × 600 piksela (ili više) pri brzini od 23 sličice po sekundi (ili većoj).

    U usporedbi s videokamerama iz tarifnih podbrojeva 8525 80 91 i 8525 80 99, mnogi digitalni fotoaparati (kad funkcioniraju kao videokamere) ne nude mogućnost optičkog zuma tijekom snimanja videozapisa. Bez obzira na kapacitet [memorije], neki fotoaparati prekinu snimanje videozapisa nakon određenog vremenskog razdoblja.

    8525 80 91

    i

    8525 80 99

    Videokamere (kamkorderi)

    Videokamere iz ovih tarifnih podbrojeva uvijek omogućuju snimanje videosekvenci, bilo na mediju za unutarnju pohranu ili na zamjenjivom mediju.

    […]

    Navedene [digitalne] videokamere mogu nuditi mogućnost slikanja nepomične slike.

    Iz ovog tarifnog podbroja se isključuju oni digitalni fotoaparati koji ne omogućuju, uz korištenje maksimalnog kapaciteta pohrane, snimanje najmanje 30 minuta pojedinačne videosekvence kvalitete od 800 × 600 piksela (ili više) pri brzini od 23 sličice po sekundi (ili većoj).”

    Provedbena uredba br. 113/2014

    11

    Provedbena uredba br. 113/2014 razvrstava u KN robu iz stupca 1. tablice iz svojeg priloga. U stupcu 2. te tablice navedene su odgovarajuće KN oznake, u skladu s razlozima navedenima u stupcu 3. navedene tablice. Što se tiče tarifnog podbroja 85258019 KN‑a, u tablici iz priloga toj uredbi predviđeno je:

    Aparat pravokutnog oblika (tzv. „visokobrzinska kamera”) koji se sastoji od objektiva i električnih krugova, dimenzija približno 12 × 12 × 11 cm.

    Sadržava nepostojanu unutarnju memoriju kapaciteta 2 GB koja može privremeno pohraniti slike u slijedu s trajanjem najviše 1,54 sekunde pri brzini 1000 slika u sekundi (fps) u punoj rezoluciji. Snimljene slike izbrišu se kada se kamera isključi.

    Za uporabu kamere i snimanje slika na stroj za automatsku obradu podataka potrebno je kabelom povezati ta dva uređaja.

    Kamera je opremljena komplementarnim metal‑oksidnim poluvodičkim senzorom (CMOS) i ima elektronički automatski zatvarač, poznat i kao „kratkotrajno bljeskanje” ili „stroboskopsko prikazivanje”.

    Kamera je izrađena za snimanje slijeda slika s brzinom zatvarača od 60 do 1000 fps u punoj rezoluciji 1024 × 1024 piksela ili 109 500 fps u nižoj rezoluciji 128 × 16 piksela. Snimljene slike mogu se pregledavati pojedinačno ili se mogu reproducirati kao videozapis, na primjer, u usporenom snimku.

    Slike mogu biti predmet analiza u laboratoriju ili sličnom okruženju namijenjenom za proučavanje, na primjer, fenomena povezanih s vrlo velikim brzinama, kao što su testiranja vozila na sudar.

    8525 80 19

    Razvrstavanje se utvrđuje općim pravilima 1. i 6. za tumačenje kombinirane nomenklature i nazivima KN oznaka 8525, 8525 80 i 8525 80 19.

    Privremeno pohranjivanje u nepostojanu memoriju ne smatra se snimanjem na kameru jer se slike izbrišu kada se kamera isključi. Stoga, razvrstavanje u tarifni broj 8525 80 30 kao digitalni fotoaparati ili u tarifni broj 8525 80 91 kao videokamere sposobne pohraniti samo zvuk i slike snimljene televizijskom kamerom isključuje se (vidjeti također objašnjenja Harmoniziranog sustava za tarifni broj 8525, prvi i peti stavak skupine (B)).

    Uređaj se stoga razvrstava u KN oznaku 8525 80 19 kao ostale televizijske kamere (vidjeti također objašnjenja Harmoniziranog sustava za tarifni broj 8525, četvrti stavak skupine (B)).

    Glavni postupak i prethodno pitanje

    12

    Vision Research je 12. svibnja 2009. inspektoru podnio zahtjev za izdavanje obvezujuće tarifne informacije (u daljnjem tekstu: OTI) za kameru pod nazivom „Phantom V7.3”. U svojem je zahtjevu naveo da tu kameru treba razvrstati u tarifni podbroj 85258030 KN‑a kao digitalni fotoaparat.

    13

    Međutim, inspektor je OTI‑jem od 7. studenoga 2014. predmetnu kameru razvrstao u tarifni podbroj 85258019 KN‑a pod „ostale televizijske kamere”. Inspektor je svoje mišljenje utemeljio na općim pravilima 1. i 6. za tumačenje KN‑a, Provedbenoj uredbi br. 113/2014, za koju je smatrao da se primjenjuje po analogiji na tu kameru, i tekstu tarifnih brojeva 8525, 852580 i 85258019 KN‑a. Smatrao je da činjenica da navedena kamera ima opciju povezivanja s vanjskom memorijom nema utjecaja na primijenjeno razvrstavanje s obzirom na to da je OTI zatražen za aparat bez te memorijske opcije.

    14

    Protiv tog je OTI‑ja Vision Research podnio prigovor inspektoru koji ga je odbio kao neosnovan. Tužitelj je potom protiv inspektorove odluke podnio tužbu sudu koji je uputio zahtjev, zahtijevajući da se predmetna kamera razvrsta u tarifni podbroj 85258030 KN‑a.

    15

    Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, predmetna kamera je „visokobrzinska kamera”. Prilikom uporabe je spojena na stroj za automatsku obradu podataka putem kojeg se njome upravlja. Tom se kamerom snima veliki broj digitalnih fotografija u sekundi. Nakon snimanja, fotografije se pohranjuju u tzv. „nepostojanu memoriju” navedene kamere. To znači da se pohranjene fotografije prilikom snimanja novih fotografija ili gašenja kamere brišu iz te unutarnje memorije. Kapacitet nepostojane memorije iznosi najmanje 1496 MB, a može iznositi i 8, 16 ili 32 GB. Predmetna kamera nije opremljena uređajem poput zaslona s tekućim kristalima koji omogućuje gledanje fotografija pohranjenih u memoriji. Pri uvozu ta kamera ima izlaz na koji se pomoću kabela može spojiti trajna vanjska memorija (non‑volatile flash memory) u kojoj fotografije mogu biti trajno pohranjene. Navedena kamera se kabelom također može spojiti na stroj za automatsku obradu podataka kako bi se tamo pohranile fotografije. Ona ne nudi mogućnost umetanja (trajne) memorijske kartice ili takvog memorijskog modula.

    16

    Sud koji je uputio zahtjev smatra, kao prvo, da Provedbena uredba br. 113/2014 u svojem prilogu pod tarifnim podbrojem 85258019 KN‑a navodi robu sličnu predmetnoj kameri i da se stoga na nju primjenjuje po analogiji. On podsjeća da je u obrazloženju razvrstavanja iz navedene uredbe Komisija smatrala da se privremeno pohranjivanje u nepostojanu memoriju ne smatra snimanjem na kameru jer se slike prilikom gašenja kamere brišu. U skladu s tom uredbom, predmetnu bi kameru trebalo razvrstati u tarifni podbroj 85258019 KN‑a kao ostale televizijske kamere.

    17

    Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev također smatra da bi u skladu s napomenama s objašnjenjem HS‑a i KN‑a koje se odnose na tarifni podbroj 85258030 KN‑a, predmetnu kameru – koja među ostalim može pohranjivati slike u svoju nepostojanu memoriju, iako privremeno – trebalo razvrstati kao digitalni fotoaparat, a ne kao televizijsku kameru. Prema mišljenju tog suda iz tih napomena s objašnjenjem proizlazi da se televizijske kamere razlikuju od digitalnih fotoaparata zbog toga što prve, za razliku od drugih, nemaju mogućnost pohranjivanja slika. Sud koji je uputio zahtjev također navodi da se u navedenim napomenama ne navode nikakvi zahtjevi u pogledu trajanja razdoblja pohrane snimke u kameri.

    18

    Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev smatra da su dva pristupa koja je iznio nepomirljiva. On se stoga pita je li Komisija, smatrajući u obrazloženju priloga Provedbenoj uredbi br. 113/2014 da se privremeno pohranjivanje u nepostojanu memoriju ne smatra snimanjem na kameru, ograničila područje primjene tarifnog podbroja 85258030 KN‑a. U slučaju potvrdnog odgovora, Komisija bi time prekoračila svoju nadležnost koja joj je dodijeljena člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 2658/87, koja se sastoji u pojašnjavanju sadržaja tarifnih brojeva, a ne u njihovu preinačavanju.

    19

    U tim je okolnostima Rechtbank Noord‑Holland (Sud za Sjevernu Holandiju, Nizozemska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

    „Je li valjana Provedbena uredba br. 113/2014, ako je točna trenutna pretpostavka [Rechtbanka Noord‑Holland (Sud za Sjevernu Holandiju)] da tarifni podbroj 85258030 [KN‑a] treba tumačiti na način da se u njega može razvrstati [predmetnu] kameru koja ima nepostojanu memoriju, tako da se snimljene fotografije u kameri prilikom sljedećeg fotografiranja ili gašenja kamere brišu?”

    O prethodnom pitanju

    20

    Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li tarifni podbroj 85258030 KN‑a tumačiti na način da je tim tarifnim podbrojem obuhvaćena kamera, poput one iz glavnog postupka, kojom se može snimiti veliki broj fotografija u sekundi i koja te fotografije može zadržati u svojoj nepostojanoj unutarnjoj memoriji iz koje se one prilikom gašenja kamere brišu te, u slučaju potvrdnog odgovora, je li Provedbena uredba br. 113/2014, u mjeri u kojoj je primjenjiva po analogiji na takvu kameru, valjana.

    21

    Kako bi se odgovorilo na to pitanje kao prvo valja protumačiti relevantne tarifne brojeve i podbrojeve KN‑a da bi se predmetnu kameru moglo razvrstati u KN.

    22

    U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u interesu pravne sigurnosti i olakšavanja nadzora, odlučujući kriterij za tarifno razvrstavanje robe treba tražiti na općenit način u njezinim osobinama i objektivnim svojstvima, kako su definirani u tekstu tarifnog broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (presuda od 26. travnja 2017., Stryker EMEA Supply Chain Services, C‑51/16, EU:C:2017:298, t. 39. i navedena sudska praksa).

    23

    Sud je također ustanovio da napomene s objašnjenjem koje je sastavila Komisija, kad je riječ o KN‑u, i one koje je sastavio WCO, kad je riječ o HS‑u, znatno pridonose tumačenju dosega različitih tarifnih brojeva iako nemaju obvezujuću pravnu snagu. Napomene s objašnjenjem KN‑a, koje ne nadomještaju one HS‑a, moraju se smatrati dopunom potonjih te se zajedno s njima konzultirati (presuda od 19. veljače 2009., Kamino International, C‑376/07, EU:C:2009:105, t. 47. i 48. i navedena sudska praksa).

    24

    U ovom slučaju valja ispitati, s jedne strane, odgovaraju li osobine kamere iz glavnog postupka, kako su opisane u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje, osobinama iz tarifnog podbroja 85258019 KN‑a ili osobinama iz tarifnog podbroja 85258030 KN‑a.

    25

    U tom pogledu valja podsjetiti da poglavlje 85. KN‑a obuhvaća tarifni broj 8525 naslovljen „Odašiljači za radiodifuziju ili televiziju, neovisno imaju li ugrađen prijamnik ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijske kamere, digitalne kamere [digitalni fotoaparati] i videokamere (kamkorderi)”. Tarifni podbroj 852580 KN‑a naslovljen je „Televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)”. Tekst tarifnog podbroja 85258019 KN‑a sadržava samo pojam „ostalo”, dok tekst tarifnog podbroja 85258030 KN‑a sadržava samo izraz „digitalni fotoaparati”.

    26

    Kad je riječ o osobinama kamere iz glavnog postupka, iz činjeničnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev, koja su navedena u točki 15. ove presude, proizlazi da ta kamera snima veliki broj digitalnih fotografija u sekundi. Te se fotografije pohranjuju u nepostojanu memoriju navedene kamere te tamo ostaju pohranjene sve dok je kamera upaljena ili dok se ne snime nove fotografije.

    27

    Stoga valja utvrditi da predmetna kamera zbog svoje sposobnosti snimanja nepomičnih slika odgovara uobičajenoj osobini digitalnih fotoaparata. Stoga, osobine i objektivna svojstva te kamere odgovaraju onima utvrđenima tekstom tarifnog podbroja 85258030 KN‑a.

    28

    S druge strane, valja utvrditi da iz napomena s objašnjenjem KN‑a koje se odnose na taj tarifni podbroj proizlazi da digitalni fotoaparati uvijek omogućuju snimanje nepomične slike, bilo na mediju za unutarnju pohranu ili na zamjenjivom mediju, dok se u napomenama s objašnjenjem HS‑a navodi da navedeni aparati pohranjuju slike na uređaj za unutarnju pohranu ili na vanjske medije.

    29

    Što se tiče televizijskih kamera, napomene s objašnjenjem KN‑a upućuju na one HS‑a, broj 8525 pod B, u kojima je navedeno da kamere iz te skupine mogu snimati slike i pretvarati ih u elektronički signal koji se bilo prenosi kao videoslika na vanjski medij da ih se može pregledavati ili daljinski snimati (televizijske kamere) bilo snima u kameri kao nepomične ili pokretne slike (na primjer digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorderi)). U napomenama s objašnjenjem HS‑a također je navedeno da televizijske kamere nemaju uređaj za pohranjivanje slika.

    30

    Iz toga slijedi da je odlučujući element koji razlikuje digitalne fotoaparate iz tarifnog podbroja 85258030 KN‑a od televizijskih kamera iz tarifnog podbroja 85258019 KN‑a, sposobnost digitalnih fotoaparata da nepomične slike pohranjuju u memoriju ili uređaj za unutarnju pohranu.

    31

    U ovom slučaju, valja istaknuti da predmetna kamera ima sposobnost pohranjivanja slika u nepostojanu unutarnju memoriju.

    32

    Međutim, valja utvrditi da ni napomene s objašnjenjem KN‑a ni one HS‑a ne sadržavaju pojašnjenja u pogledu oblika, prirode ili drugih osobina unutarnje memorije ili uređaja za pohranu na koje upućuju.

    33

    S obzirom na nepostojanje pojašnjenja, među ostalim, u pogledu trajnosti takve unutarnje memorije ili takvog uređaja za pohranu, pohranjivanje slika snimljenih predmetnom kamerom u nepostojanu unutarnju memoriju treba dakle smatrati pohranjivanjem u smislu tih napomena s objašnjenjem jer činjenica da se pohranjene slike brišu prilikom gašenja kamere ili snimanja novih slika nije relevantna.

    34

    Iz toga slijedi da se kamere, poput one iz glavnog postupka, koje imaju sposobnost pohranjivanja slika u unutarnju nepostojanu memoriju, ne mogu razvrstati u tarifni podbroj 85258019 KN‑a kao „ostale televizijske kamere” jer te potonje nemaju uređaj za pohranjivanje slika.

    35

    Komisija ističe da se kamera iz glavnog postupka mora razvrstati kao televizijska kamera jer se slike snimljene tom kamerom mogu pregledavati kao videozapis.

    36

    U tom pogledu valja istaknuti da je s obzirom na prethodnu analizu takvo razvrstavanje isključeno. Međutim, s obzirom na to da se na temelju elemenata koji su podneseni Sudu, kako tijekom pisanog tako i tijekom usmenog dijela postupka, ne može isključiti da se slike snimljene dotičnom kamerom zaista mogu pregledavati kao videozapis, valja ispitati mora li se navedenu kameru razvrstati u tarifne podbrojeve 85258091 ili 85258099 KN‑a, kao videokameru (kamkorder). Naime, iako se sud koji je uputio zahtjev ne poziva na te tarifne podbrojeve, na Sudu je da iz svih elemenata koje mu je dostavio nacionalni sud, posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, izvuče elemente prava Unije koji zahtijevaju tumačenje uzimajući u obzir predmet spora (presuda od 19. listopada 2017., Otero Ramos, C‑531/15, EU:C:2017:789, t. 40. i navedena sudska praksa).

    37

    U tom pogledu, prema napomenama s objašnjenjem KN‑a koje se odnose na tarifne podbrojeve 85258091 i 85258099 KN‑a, videokamere (kamkorderi) imaju medij za unutarnju pohranu i omogućavaju snimanje, osim video sekvenci, nepomičnih slika.

    38

    Ipak, digitalni su fotoaparati prema tim istim napomenama isključeni iz tih tarifnih podbrojeva ako ne omogućuju snimanje najmanje 30 minuta pojedinačne videosekvence. Međutim, iz podataka sadržanih u odluci kojom je upućeno prethodno pitanje proizlazi da kamera iz glavnog postupka nema takvu sposobnost. Naime, prema tim podacima, sporna kamera može u unutarnju memoriju pohraniti slike u slijedu s trajanjem najviše 6,12 sekundi pri brzini od približno 6688 slika u sekundi, što je znatno ispod navedenog praga od 30 minuta za videosekvence. Prema tome, ne može je se razvrstati u tarifne podbrojeve 85258091 i 85258099 KN‑a.

    39

    Iz toga slijedi da tu kameru treba razvrstati u tarifni podbroj 85258030 KN‑a.

    40

    Kao drugo, što se tiče ispitivanja valjanosti Provedbene uredbe br. 113/2014, valja reći da, s jedne strane, prema ustaljenoj sudskoj praksi, uredba o razvrstavanju ima opći doseg jer se ne primjenjuje na zasebni subjekt nego općenito na proizvode koji su istovjetni onima koje je ispitao Odbor za Carinski zakonik. Za određivanje njezine primjene u okviru tumačenja uredbe o razvrstavanju treba među ostalim voditi računa o njezinu obrazloženju (presuda od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 35. i navedena sudska praksa).

    41

    U ovom je slučaju cilj Provedbene uredbe br. 113/2014 razvrstavanje u tarifni podbroj 85258019 KN‑a robe koja ima skup osobina iz stupca 1. tablice iz priloga navedenoj uredbi. Tako opisana roba mora sadržavati nepostojanu unutarnju memoriju kapaciteta 2 GB koja može privremeno pohraniti slike u slijedu s trajanjem najviše 1,54 sekunde pri brzini 1000 slika u sekundi i imati sposobnost snimanja slijeda slika s brzinom zatvarača od 60 do 1000 slika u sekundi u punoj rezoluciji (1024 × 1024 piksela) ili 109500 slika u sekundi u nižoj rezoluciji (128 × 16 piksela) te biti dimenzija 12 x 12 x 11 cm.

    42

    Nasuprot tomu, u predmetu u glavnom postupku, iz zahtjeva za OTI koji je podnio Vision Research proizlazi da dotična kamera ima memoriju od najmanje 1496 MB i da može snimiti niz fotografija, do 6688 u sekundi u punoj rezoluciji od 800 × 600 piksela s dubinom od najviše 14 bitova.

    43

    Iz usporedbe osobina aparata opisanih u Provedbenoj uredbi br. 113/2014 i osobina kamere iz glavnog postupka proizlazi da ti aparati nisu istovjetni i da slijedom toga navedena uredba nije izravno primjenjiva na spornu kameru.

    44

    Međutim, s druge strane valja istaknuti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iako uredba o razvrstavanju nije izravno primjenjiva na proizvode koji nisu istovjetni, nego su samo slični proizvodu koji je predmet te uredbe, potonja je primjenjiva po analogiji na takve proizvode. U tom je pogledu dovoljno da su proizvodi koje treba razvrstati i proizvodi uređeni uredbom o razvrstavanju dovoljno slični (vidjeti u tom smislu presudu od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 37. i 38. i navedenu sudsku praksu).

    45

    Iz sudske prakse Suda proizlazi da primjena po analogiji uredbe o razvrstavanju, poput Provedbene uredbe br. 113/2014, na proizvode koji su slični onima iz te uredbe potiče dosljedno tumačenje KN‑a kao i jednako postupanje prema subjektima (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2006., Anagram International, C‑14/05, EU:C:2006:465, t. 32.).

    46

    Aparati opisani u Provedbenoj uredbi br. 113/2014 i kamera iz glavnog postupka upravo imaju slične osobine i objektivna svojstva. Naime, ti aparati, baš kao i dotična kamera, imaju sposobnost snimanja velikog broja digitalnih fotografija u sekundi, opremljeni su komplementarnim metal‑oksidnim poluvodičem (CMOS senzor), imaju unutarnju nepostojanu memoriju iz koje se slike brišu prilikom gašenja aparata i mogu se koristiti za proučavanje fenomena povezanih s vrlo velikim brzinama.

    47

    Iz toga slijedi da je Provedbena uredba br. 113/2014 primjenjiva po analogiji na kameru iz glavnog postupka i da slijedom toga valja ispitati njezinu valjanost.

    48

    U tom pogledu valja reći da je Vijeće Europske unije, što se tiče primjene KN‑a, Komisiji, koja djeluje u suradnji s carinskim stručnjacima država članica, dodijelilo široku diskrecijsku ovlast za pobliže određivanje sadržaja tarifnih brojeva koji se uzimaju u obzir pri razvrstavanju određene robe. Međutim, ovlast za donošenje mjera iz članka 9. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 2658/87, poput razvrstavanja robe, ne ovlašćuje Komisiju da preinači sadržaj tarifnih brojeva utvrđenih na temelju HS‑a, uspostavljenog Konvencijom o HS‑u, za koju se Unija, na temelju članka 3. te konvencije, obvezala da joj neće preinačiti opseg (presuda od 12. veljače 2015., Raytek i Fluke Europe, C‑134/13, EU:C:2015:82, t. 29.).

    49

    U ovom slučaju, Provedbena uredba br. 113/2014 razvrstava „visokobrzinske kamere” pod tarifni podbroj 85258019 KN‑a. Razlozi kojima se obrazlaže navedeno razvrstavanje utemeljeni su na tvrdnji da se „[p]rivremeno pohranjivanje u nepostojanu memoriju ne smatra […] snimanjem na kameru jer se slike izbrišu kada se kamera isključi.” Međutim, kao što to proizlazi iz točaka 30. i 33. ove presude, sposobnost digitalnih fotoaparata da pohranjuju nepomične slike u unutarnju memoriju ključna je osobina robe iz tarifnog podbroja 85258030 KN‑a, neovisno o tome je li ta sposobnost pohranjivanja privremena ili trajna.

    50

    S obzirom na to da Provedbena uredba br. 113/2014 isključuje iz tog tarifnog podbroja, suprotno onomu što proizlazi iz tarifnog podbroja 85258030 KN‑a, aparate koji privremeno pohranjuju slike u nepostojanu memoriju i da, slijedom toga, razvrstava „visokobrzinske kamere” u tarifni podbroj 85258019 KN‑a, ta provedbena uredba nije u skladu s dosegom tarifnog podbroja 85258030 KN‑a.

    51

    Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija donošenjem Provedbene uredbe br. 113/2014 preinačila doseg tarifnog podbroja 85258030 KN‑a na način da ga je ograničila. Time je Komisija prekoračila svoje ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 2658/87.

    52

    Stoga valja utvrditi da je, u mjeri u kojoj je Provedbena uredba br. 113/2014 primjenjiva po analogiji na proizvode koji imaju osobine kamere iz glavnog postupka, ta uredba nevaljana.

    53

    S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da tarifni podbroj 85258030 KN‑a treba tumačiti na način da je njime obuhvaćena kamera, poput kamere iz glavnog postupka, koja ima sposobnost snimanja velikog broja fotografija u sekundi i koje može zadržati u svojoj unutarnjoj nepostojanoj memoriji iz koje se te fotografije prilikom gašenja kamere brišu, te da je Provedbena uredba br. 113/2014, u mjeri u kojoj je po analogiji primjenjiva na proizvode s osobinama navedene kamere, nevaljana.

    Troškovi

    54

    Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

     

    Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

     

    Tarifni podbroj 85258030 kombinirane nomenklature koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1001/2013 od 4. listopada 2013., treba tumačiti na način da je njime obuhvaćena kamera, poput kamere iz glavnog postupka, koja ima sposobnost snimanja velikog broja fotografija u sekundi i koje može zadržati u svojoj unutarnjoj nepostojanoj memoriji iz koje se te fotografije prilikom gašenja kamere brišu, te da je Provedbena uredba Komisije (EU) br. 113/2014 od 4. veljače 2014. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu, u mjeri u kojoj je po analogiji primjenjiva na proizvode s osobinama navedene kamere, nevaljana.

     

    Potpisi


    ( *1 ) Jezik postupka: nizozemski

    Top