—

za Planta Tabak‑Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG, T. Masing i C. Eckart, Rechtsanwälte,

—

za španjolsku vladu, S. Jiménez García, u svojstvu agenta,

—

za francusku vladu, R. Coesme i D. Colas, u svojstvu agenata,

—

za mađarsku vladu, G. Koós i M. Z. Fehér, u svojstvu agenata,

—

za vladu Ujedinjene Kraljevine, S. Brandon, I. Rogers, Z. Lavery, u svojstvu agenata,

—

za norvešku vladu, P. Wennerås, M. Schei i M. Reinertsen Norum, u svojstvu agenata,

—

za Europski parlament, L. Visaggio, U. Rösslein i J. Rodrigues, u svojstvu agenata,

—

za Vijeće Europske unije, P. Plaza García, E. Karlsson i R. Wiemann, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, M. Kellerbauer i J. Tomkin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se, s jedne strane, na valjanost članka 7. stavaka 1., 7. i 14., članaka 8. do 11., a osobito članka 9. stavka 1. drugog podstavka, stavka 4. točke (a) druge rečenice i stavka 6., članka 10. stavka 1. točaka (b), (e) i (f), članka 11. stavka 1. prvog podstavka prve rečenice i članka 13. stavka 1. točke (c) te, s druge strane, na tumačenje članka 7. stavka 14. i članka 13. stavka 1. točke (c) i stavka 3. istog članka Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014., L 127, str. 1. i ispravak SL 2015., L 150, str. 24.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Planta Tabak‑Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Planta Tabak) i Landa Berlin (Savezna zemlja Berlin, Njemačka) u vezi sa zabranom stavljanja na tržište određenih duhanskih proizvoda i pravilima o označivanju i pakiranju duhanskih proizvoda.

3

U skladu s uvodnom izjavom 9. Direktive 2014/40:

„Potrebno je uspostaviti niz novih definicija kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive u državama članicama. Kada se različite obveze koje nameće ova Direktiva primjenjuju na različite kategorije proizvoda, a relevantni proizvod potpada u više od jedne od tih kategorija (npr. duhan za lule, duhan za motanje), trebalo bi primjenjivati strože obveze.”

4

U uvodnoj izjavi 16. te direktive navodi se:

„Vjerojatnost nepodudarnih propisa dodatno se povećava zbog zabrinutosti u vezi s duhanskim proizvodima koji imaju svojstvenu aromu drugačiju od arome duhana, što bi moglo olakšati započinjanje konzumacije duhana ili promjene uzoraka konzumacije. Mjere kojima se uvode neopravdane razlike u postupanju prema različitim vrstama aromatiziranih cigareta trebalo bi izbjegavati. Međutim, proizvode sa svojstvenim aromama koji se prodaju u većem obujmu trebalo bi uklanjati tijekom duljeg vremenskog razdoblja kako bi potrošačima omogućilo dovoljno vremena za prijelaz na druge proizvode.”

5

U članku 1. navedene direktive određuje se:

„Cilj ove Direktive je usklađivanje zakona i drugih propisa država članica […]

[…]

kako bi se olakšalo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude, te kako bi se zadovoljile obveze Unije prema Okvirnoj konvenciji Svjetske zdravstvene organizacije [(WHO)] o nadzoru nad duhanom […] (‚FCTC’)[, koja je potvrđena Odlukom Vijeća 2004/513/EZ od 2. lipnja 2004. o sklapanju Okvirne konvencije WHO‑a o nadzoru nad duhanom (SL 2004., L 213, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 123., str. 47.)].”

6

Člankom 2. iste direktive propisano je:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]”

7

Članak 7. Direktive 2014/40 određuje:

„1.   Države članice zabranjuju stavljanje na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom.

[…]

7.   Države članice zabranjuju stavljanje na tržište duhanskih proizvoda koji sadrže arome u bilo kojem od svojih sastavnih dijelova kao što su filtri, papiri, pakiranja, kapsule ili bilo kakva tehnička obilježja koja omogućuju izmjenu mirisa ili okusa dotičnog duhanskog proizvoda ili jačine njihova dima. Filtri, papiri i kapsule […] ne smiju sadržavati duhan ni nikotin.

[…]

12.   Duhanski proizvodi osim cigareta i duhana za samostalno motanje izuzimaju se iz zabrana utvrđenih u stavcima 1. i 7. […]

[…]

14.   U slučaju duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom čiji opseg prodaje na području cijele Unije predstavlja 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji, odredbe ovog članka primjenjuju se od 20. svibnja 2020.

[…]”

8

Članci 8. do 11. te direktive, iz poglavlja II., naslovljenog „Označivanje i pakiranje”, u glavi II. navedene direktive sadržavaju opće odredbe, odredbe o općim upozorenjima i informativnim porukama na duhanskim proizvodima za pušenje, odredbe o kombiniranim zdravstvenim upozorenjima na duhanskim proizvodima za pušenje kao i odredbe o označivanju duhanskih proizvoda za pušenje, osim cigareta, duhana za samostalno motanje i duhana za vodenu lulu.

9

U skladu s člankom 9. iste direktive:

„1.   Svako jedinično pakiranje i sva vanjska pakiranja duhanskih proizvoda za pušenje mora[ju] sadržavati jedno od sljedećih općih upozorenja:

‚Pušenje ubija – odmah prestanite’

ili

,Pušenje ubija'

Države članice utvrđuju koje će od ovih općih upozorenja navedenih u prvom podstavku upotrebljavati.

[…]

4.   Opće upozorenje i informativna poruka iz stavaka 1. i 2. moraju biti:

[…]

6.   Komisija provedbenim aktima određuje točan položaj općih upozorenja i informativnih poruka na duhanu za samostalno motanje koji se stavlja na tržište u vrećicama uzimajući u obzir različite oblike vrećica.”

10

U članku 10. Direktive 2014/40 navodi se:

„1.   Svako jedinično pakiranje i sva vanjska pakiranja duhanskih proizvoda za pušenje moraju sadržavati kombinirana zdravstvena upozorenja. Kombinirana zdravstvena upozorenja moraju:

[…]

[…]

[…]

[…]”

11

Člankom 11. stavkom 1. prvim podstavkom prvom rečenicom te direktive propisano je:

„Države članice mogu izuzeti duhanske proizvode za pušenje, osim cigareta, duhana za samostalno motanje i duhana za vodenu lulu iz obveze navođenja informativne poruke iz članka 9. stavka 2. i kombiniranih zdravstvenih upozorenja utvrđenih u članku 10.”

12

U članku 13. navedene direktive određuje se:

„1.   Označivanje jediničnih pakiranja ni svih vanjskih pakiranja ni sam duhanski proizvod ne smiju sadržavati nikakav element ni obilježje koje:

[…]

[…]

3.   Elementi i obilježja koji su zabranjeni na temelju stavaka 1. ili 2. mogu uključivati tekstove, simbole, imena, zaštitne znakove, figurativne i druge oznake, ali nisu ograničeni na njih.”

13

U skladu s člankom 29. stavkom 1. iste direktive:

„Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 20. svibnja 2016. One o tekstu tih odredbi odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice primjenjuju [te] mjere od 20. svibnja 2016., ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 14., članak 10. stavak 1. točku (e), članak 15. stavak 13. i članak 16. stavak 3.”

14

U članku 30. Direktive 2014/40 navodi se:

„Države članice mogu dopustiti da sljedeći proizvodi, koji nisu usklađeni s ovom Direktivom, budu stavljeni na tržište do 20. svibnja 2017.:

[…]”

15

Planta Tabak proizvodi i stavlja na tržište duhanske proizvode, među kojima se ističe aromatizirani duhan za samostalno motanje.

16

Gesetzom über Tabakerzeugnisse und verwandte Erzeugnisse (Zakon o duhanskim i srodnim proizvodima) od 4. travnja 2016. (BGBl. 2016. I, str. 569., u daljnjem tekstu: TabakerzG) prenesena je Direktiva 2014/40.

17

Tužbom podnesenom 25. travnja 2016. pred Verwaltungsgerichtom Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka) Planta Tabak zahtijeva da se utvrdi da određene odredbe TabakerzG‑a o zabrani aroma, šokantnim fotografijama i zabrani reklamiranja aroma nisu primjenjive na njegove proizvode. Planta Tabak također tvrdi da članak 7. stavci 1. i 7., članci 8. do 11. i članak 13. stavak 1. točka (c) Direktive 2014/40 krše primarno pravo Unije, a osobito načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja i proporcionalnosti.

18

Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u pogledu valjanosti i tumačenja odredaba Direktive 2014/40 o zabrani aroma sadržanih u duhanskim proizvodima, pravilima o označivanju i pakiranju tih proizvoda i zabrani reklamiranja aroma.

19

Ponajprije se pita kako treba tumačiti članak 7. stavke 1., 7. i 14. Direktive 2014/40 i jesu li te odredbe u skladu s načelom pravne sigurnosti, uzimajući u obzir zabranu stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom od 20. svibnja 2016. ako je njihov obujam prodaje na području cijele Europske unije manji od 3 % u pojedinoj proizvodnoj kategoriji ili pak, u suprotnom slučaju, od 20. svibnja 2020. Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da obuhvaćeni proizvođači duhanskih proizvoda ne mogu pribaviti informacije o obujmu prodaje na razini Unije, unatoč tomu što je Komisija u svojoj Provedbenoj odluci (EU) 2015/2186 od 25. studenoga 2015. o uspostavi formata za podnošenje i stavljanje na raspolaganje informacija o duhanskim proizvodima (SL 2015., L 312, str. 5.) uvela sustav izvješćivanja i informiranja koji se u srednjoročnom razdoblju odnosi na prikupljanje i stavljanje na raspolaganje tih informacija. Ni na Komisijinim internetskim stranicama ni na onima nadležnih njemačkih saveznih tijela nema takvih informacija ni uputa pomoću kojih bi se mogle pribaviti. Postupak za primjenu izuzeća iz članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40 nije, dakle, jasno određen.

20

Nadalje, izraz „proizvodna kategorija”, koji se nalazi u toj odredbi, prema njegovim tvrdnjama, u Direktivi 2014/40 nije definiran i tumačenjem ga nije moguće pouzdano definirati. Sud koji je uputio zahtjev konkretno nije siguran treba li proizvode raspodijeliti samo prema vrsti duhanskog proizvoda ili prema vrsti arome koju sadržavaju ili pak treba primijeniti oba kriterija zajedno (cigarete s mentolom, sitno nasjeckani duhan s mentolom itd.).

21

Sud koji je uputio zahtjev usto ističe da je u pogledu dana početka primjene zabranâ kretanja duhanskih proizvoda članak 7. protivan načelu jednakog postupanja, s obzirom na to da među aromatiziranim duhanskim proizvodima pravi razliku ovisno o obujmu njihove prodaje, a oni se nalaze u usporedivim situacijama s obzirom na ciljeve zaštite zdravlja potrošača i uklanjanja prepreka trgovini, koji su zadani tom direktivom.

22

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev pita se je li zabrana aroma s obzirom na rokove utvrđene Direktivom 2014/40 usklađena s načelom proporcionalnosti i člankom 34. UFEU‑a, uzimajući u obzir negativne ekonomske i socijalne posljedice koje pogađaju male i srednje poduzetnike specijalizirane za „proizvodnu nišu” kojoj je tržišni udio na razini Unije manji od 3 %, zbog čega je stavljanje proizvoda iz te niše na tržište zabranjeno već od 20. svibnja 2016.

23

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev također ističe kratkoću roka do 20. svibnja 2016., predviđenog člankom 29. stavkom 1. Direktive 2014/40 za njezino prenošenje i početak primjene nacionalnih odredbi, u odnosu na datume donošenja Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/1735 od 24. rujna 2015. o točnom položaju općeg upozorenja i informativne poruke na duhanu za samostalno motanje koji se stavlja na tržište u vrećicama (SL 2015., L 252, str. 49.) i Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/1842 od 9. listopada 2015. o tehničkim specifikacijama za položaj, dizajn i oblik kombiniranih zdravstvenih upozorenja za duhanske proizvode za pušenje (SL 2015., L 267, str. 5.).

24

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev ponajprije se pita smije li s gledišta prava Unije nacionalni zakonodavac općenito donijeti vlastite prijelazne odredbe. Nadalje, u slučaju negativnog odgovora, taj se sud također pita nije li u suprotnosti s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a u vezi s načelom ujednačene i učinkovite primjene prava Unije zahtijevati da države članice prenesu Direktivu 2014/40 znatno prije isteka roka određenog u njezinu članku 29. stavku 1.

25

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev ističe da je vremensko podudaranje roka za prenošenje Direktive 2014/40 i onoga za primjenu nacionalnih odredbi teško spojivo s načelom proporcionalnosti. U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev smatra da – bez pojašnjenja propisanih u provedbenim odlukama 2015/1735 i 2015/1842, a osobito onih o točnom položaju općeg upozorenja i informativne poruke na duhanu za samostalno motanje koji se stavlja na tržište u vrećicama – proizvođači nisu bili u stanju planirati i naručiti matrice pakiranja i tiska te, prema potrebi, predvidjeti preinaku strojeva za odgovarajuće punjenje i pakiranje. Međutim, od 20. svibnja 2016., datuma predviđenog člankom 29. stavkom 1. Direktive 2014/40, do donošenja tih odluka prošlo je otprilike sedam mjeseci.

26

Kao treće, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, sud koji je uputio zahtjev pita se je li prema članku 13. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/40 dopušteno neutralno i bez promotivne svrhe na jediničnom pakiranju ili vanjskom pakiranju jednostavno navesti aromu ili tvar koja daje miris ili okus i smije se nalaziti u duhanskim proizvodima.

27

Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita čini li se člankom 13. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2014/40, kojim se zabranjuje uporaba određenih žigova, neproporcionalno izvlaštenje u smislu članka 17. stavka 1. druge rečenice Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). Nositeljima žigova iz te odredbe onemogućena je njihova svaka razumna ili relevantna uporaba i to ih ekonomski pogađa na isti način kao i formalno izvlaštenje. Zahtjevi u pogledu označivanja koji proizlaze iz te odredbe imaju za posljedicu to da su nositeljima žigova trajno oduzete određene bitne mogućnosti uporabe predviđene člankom 10. Direktive (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2015., L 336, str. 1.).

28

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

29

Prvim pitanjem točkama (a) do (c) sud koji je uputio zahtjev u biti propituje valjanost odredaba članka 7. stavaka 1. i 7. Direktive 2014/40 i njezina članka 7. stavka 14. s obzirom na načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja i proporcionalnosti te s obzirom na članak 34. UFEU‑a.

30

Sud koji je uputio zahtjev pita jesu li načelu pravne sigurnosti protivni stavci 1., 7. i 14. članka 7. Direktive 2014/40, koji od država članica zahtijevaju da zabrane stavljanje na tržište određenih duhanskih proizvoda a da pritom ne navode jasno i točno koje od tih proizvoda treba zabraniti već od 20. svibnja 2016., a koje tek od 20. svibnja 2020.

31

Dakako, prema ustaljenoj sudskoj praksi, načelo pravne sigurnosti zahtijeva da propis Unije zainteresiranim osobama omogućuje da točno znaju doseg obveza koje im on nameće i da mogu nedvojbeno znati svoja prava i obveze te na temelju toga poduzimati svoje radnje (presuda od 25. srpnja 2018., Teglgaard i Fløjstrupgård, C‑239/17, EU:C:2018:597, t. 52. i navedena sudska praksa).

32

Međutim, valja također naglasiti da nije nužno da sâm zakonodavni akt propisuje tehnička pojašnjenja i Unijin zakonodavac može se koristiti općim pravnim okvirom koji prema potrebi treba naknadno precizirati (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 78. i 139.).

33

To što se u članku 7. stavcima 1., 7. i 14. Direktive 2014/40, s jedne strane, podrobno ne određuje kojim proizvodima sa svojstvenom aromom obujam prodaje na području cijele Unije iznosi 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji i, s druge strane, to što nije propisan konkretan postupak radi utvrđivanja koji su proizvodi obuhvaćeni člankom 7. stavkom 14. te direktive ne znači, međutim, da je njezin članak 7. u stavcima 1., 7. i 14. protivan načelu pravne sigurnosti. Naime, kada na razini Unije ne postoji propis u tom pogledu, na državama je članicama, odnosno, ovisno o slučaju, na samim proizvođačima, da odaberu pouzdanu metodu koja može osigurati poštovanje zahtjeva koji proizlazi iz te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 101.).

34

U tim okolnostima valja smatrati da stavci 1., 7. i 14. članka 7. Direktive 2014/40 nisu protivni načelu pravne sigurnosti.

35

Sud koji je uputio zahtjev ponajprije pita je li načelu jednakog postupanja protivna odredba članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40, s obzirom na njezino razlikovanje duhanskih proizvoda prema obujmu prodaje.

36

U tom pogledu valja podsjetiti na to da načelo jednakog postupanja, kao opće načelo prava Unije, nalaže da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presuda od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 35.).

37

Usporedivost različitih situacija utvrđuje se s obzirom na sve elemente koji ih obilježavaju. Te elemente valja utvrđivati i cijeniti osobito vodeći računa o predmetu i cilju akta Unije kojim se provodi razlikovanje u pitanju. Usto se moraju uzeti u obzir načela i ciljevi područja u koje ulazi predmetni akt (presuda od 12. svibnja 2011., Luksemburg/Parlament i Vijeće, C‑176/09, EU:C:2011:290, t. 32.).

38

U tom smislu Direktiva 2014/40, u skladu sa svojim člankom 1., nastoji ostvariti dvostruki cilj, koji se sastoji od olakšanja neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite zdravlja ljudi, pogotovo mladih (presuda od 4. svibnja 2016., Poljska/Parlament i Vijeće, C‑358/14, EU:C:2016:323, t. 80.).

39

Radi ostvarenja cilja olakšanja neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, u skladu s uvodnom izjavom 16. Direktive 2014/40, mjere kojima se uvode neopravdane razlike u postupanju prema različitim vrstama aromatiziranih cigareta trebalo bi izbjegavati.

40

Sud je usto u presudi od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr. (C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 114.) utvrdio da duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom, s jedne strane, imaju istovrsna objektivna obilježja i, s druge strane, slične učinke u vezi sa započinjanjem konzumacije duhana i održavanjem ovisnosti o duhanu.

41

Prema tome, duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom kojima je obujam prodaje na području cijele Unije manji od 3 % u pojedinoj proizvodnoj kategoriji ne razlikuju se od duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom kojima je obujam prodaje na području cijele Unije 3 % ili više u pojedinoj proizvodnoj kategoriji ni u odnosu na cilj olakšanja neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda ni u odnosu na cilj ostvarenja visoke razine zaštite zdravlja ljudi.

42

Iz toga slijedi da se aromatizirani proizvodi na koje se odnose zabrane svojstvenih aroma, propisane člankom 7. stavcima 1. i 7. Direktive 2014/40, nalaze u usporedivim situacijama s gledišta primjene načela jednakog postupanja.

43

Međutim, kako to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 36. ove presude, razlika u postupanju opravdana je kada je utemeljena na objektivnom i razumnom kriteriju, odnosno kada je u vezi s pravno dopuštenim ciljem kojem teži predmetno zakonodavstvo i kada je ta razlika proporcionalna cilju koji se želi postići predmetnim postupanjem (presuda od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 47.).

44

U tom pogledu Sud je zakonodavcu Unije u okviru izvršavanja ovlasti koje su mu dodijeljene priznao široku marginu prosudbe kada njegovo djelovanje podrazumijeva odabire političke, ekonomske i socijalne naravi i kada treba izvršiti složene ocjene i procjene (presuda od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 57.). Zakonodavac Unije mogao bi, dakle, prilikom ostvarivanja svoje široke margine prosudbe provesti samo usklađivanje u fazama i zahtijevati samo postupno ukidanje jednostranih mjera koje su poduzele države članice (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr. (C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 63. i 134.).

45

Međutim, što se tiče ciljeva postavljenih člankom 7. stavkom 14. Direktive 2014/40, iz njezine uvodne izjave 16. proizlazi da bi proizvode sa svojstvenim aromama koji se prodaju u većem obujmu trebalo uklanjati tijekom duljeg razdoblja kako bi se potrošačima omogućilo dovoljno vremena za prelazak na druge proizvode.

46

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 48. svojeg mišljenja, kriterij obujma prodaje duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom u pojedinoj proizvodnoj kategoriji ne odnosi se na duhanske proizvode sa svojstvenom aromom i neutralan je u odnosu na proizvođače. Naime, iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da uglavnom mali i srednji poduzetnici proizvode duhanske proizvode sa svojstvenom aromom kojima je obujam prodaje na području cijele Unije manji od 3 % u pojedinoj proizvodnoj kategoriji. Slijedom toga, treba smatrati da je taj kriterij objektivno opravdan.

47

Osim toga, valja smatrati da potrošačima treba ostaviti dovoljno vremena za prelazak na druge proizvode, što također omogućava da se ekonomske posljedice zabrane predviđene u članku 7. Direktive 2014/40 pomire sa zahtjevom postizanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi.

48

Naime, kriterij koji se temelji na obujmu prodaje proizvoda, poput onoga u glavnom postupku, odražava, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 50. svojeg mišljenja, potrošačke navike i ekonomsku važnost proizvodnje dotičnih proizvoda.

49

U tim okolnostima valja smatrati da stavci 1., 7. i 14. članka 7. Direktive 2014/40 nisu protivni načelu jednakog postupanja.

50

Nadalje, sud koji je uputio zahtjev pita jesu li stavci 1. i 7. članka 7. Direktive 2014/40 u skladu s načelom proporcionalnosti, s obzirom na to da zabranjuju stavljanje na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom kojima je obujam prodaje na području cijele Unije manji od 3 % u pojedinoj proizvodnoj kategoriji.

51

S tim u vezi, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, načelo proporcionalnosti zahtijeva da akti institucija Unije budu prikladni za ostvarenje zadanih legitimnih ciljeva predmetnog propisa i da ne prekoračuju granice onoga što je nužno za njihovo ostvarenje, pri čemu, u slučaju kada je moguće odabrati između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je najmanje ograničavajuća, a prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni zadanim ciljevima (presuda od 4. svibnja 2016., Poljska/Parlament i Vijeće, C‑358/14, EU:C:2016:323, t. 78.).

52

Što se tiče sudskog nadzora pretpostavki navedenih u prethodnoj točki ove presude, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 44. ove presude, zakonodavac Unije ima široku diskrecijsku ovlast u području poput onoga o kojem je riječ u ovom slučaju, koje od njega zahtijeva političke, ekonomske i socijalne odabire i u kojem treba izvršiti složene procjene.

53

Međutim, uzimajući u obzir cilj zabrane stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom, valja istaknuti da je ta zabrana također prikladna za postizanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi, a osobito mladih. Naime, nije sporno da su određene arome osobito privlačne mladima i da olakšavaju započinjanje konzumacije duhana (presuda od 4. svibnja 2016., Poljska/Parlament i Vijeće, C‑358/14, EU:C:2016:323, t. 81. i 82.).

54

U tom pogledu u presudama od 4. svibnja 2016., Poljska/Parlament i Vijeće (C‑358/14, EU:C:2016:323, t. 102.) i od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr. (C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 190.) Sud je utvrdio da je Unijin zakonodavac člankom 7. stavkom 14. Direktive 2014/40 odvagnuo, s jedne strane, ekonomske posljedice zabrane propisane u članku 7. te direktive i, s druge strane, obvezu osiguranja visoke razine zaštite zdravlja ljudi u vezi s proizvodom za koji su karakteristična štetna svojstva.

55

Stoga valja utvrditi da zabrana stavljanja na tržište duhanskih proizvoda sa svojstvenom aromom očito ne prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje postavljenog cilja.

56

U tim okolnostima valja smatrati da stavci 1., 7. i 14. članka 7. Direktive 2014/40 nisu protivni načelu proporcionalnosti.

57

Osim toga, što se tiče dvojbi nacionalnog suda u pogledu usklađenosti članka 7. stavaka 1., 7. i 14. Direktive 2014/40 s člankom 34. UFEU‑a, iako stavci 1., 7. i 14. članka 7. te direktive čine prepreku u smislu članka 34. UFEU‑a, valja utvrditi da je takvo ograničenje – kako je to utvrđeno u točki 54. ove presude – opravdano odvagivanjem ekonomskih posljedica zabrane propisane u članku 7. Direktive 2014/40 i obveze osiguranja visoke razine zaštite zdravlja ljudi te ono nije protivno načelu proporcionalnosti. Slijedom toga, stavci 1., 7. i 14. članka 7. Direktive 2014/40 nisu protivni ni članku 34. UFEU‑a.

58

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje točke (a) do (c) valja odgovoriti tako da njegovo ispitivanje nije otkrilo nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 7. stavaka 1., 7. i 14. Direktive 2014/40.

59

Prvim pitanjem točkama (d) i (e) sud koji je uputio zahtjev u biti od Suda traži da protumači pojam „proizvodna kategorija” iz članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40 i da ga pojasni u pogledu postupka koji valja primijeniti kako bi se utvrdilo doseže li pojedini duhanski proizvod prag od 3 % propisan tom odredbom.

60

Treba naglasiti da prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te zadane ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 26. rujna 2018., Baumgartner, C‑513/17, EU:C:2018:772, t. 23.).

61

Najprije valja napomenuti da pojam „proizvodna kategorija”, koji se nalazi u članku 7. stavku 14. Direktive 2014/40, nije definiran u njezinu članku 2., naslovljenom „Definicije”.

62

Zatim, što se tiče konteksta u kojem se nalazi članak 7. stavak 14. navedene direktive, valja istaknuti da su, u skladu s člankom 7. stavkom 12. Direktive 2014/40, cigarete i duhan za samostalno motanje jedini obuhvaćeni zabranama koje su propisane u njezinu članku 7. stavcima 1. i 7.

63

Nadalje, u članku 2. točki 14. Direktive 2014/40, u kojem se definira pojam „novi duhanski proizvodi”, cigarete i duhan za samostalno motanje navedeni su kao dvije zasebne kategorije duhanskih proizvoda.

64

Osim toga, duhan za samostalno motanje naveden je kao primjer „proizvodne kategorije” u uvodnoj izjavi 9. te direktive.

65

To znači da su i cigarete, poput duhana za samostalno motanje, „proizvodna kategorija” u smislu članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40.

66

Što se tiče ciljeva postavljenih člankom 7. stavkom 14. te direktive, iz njezine uvodne izjave 16. proizlazi da bi proizvode sa svojstvenim aromama koji se prodaju u većem obujmu trebalo uklanjati tijekom duljeg razdoblja kako bi se potrošačima omogućilo dovoljno vremena za prelazak na druge proizvode.

67

Međutim, budući da, s jedne strane, tim ciljevima nije protivno tumačenje prema kojem cigarete, isto kao i duhan za samostalno motanje, čine „proizvodnu kategoriju” u smislu članka 7. stavka 14. Direktive 2014/40 i da se, s druge strane, može predmnijevati jednako značenje istih pojmova koji se upotrebljavaju u istom aktu Unije, pojam „proizvodna kategorija” – u smislu navedene odredbe – ne treba tumačiti različito od istih pojmova koji se nalaze u drugim odredbama iste direktive.

68

Nadalje, što se tiče metode kojom se može utvrditi doseže li pojedini duhanski proizvod na području cijele Unije prag od 3 % propisan u članku 7. stavku 14. Direktive 2014/40, za potrebe primjene izuzeća iz te odredbe, iz sudske prakse navedene u točki 33. ove presude proizlazi da je u uvjetima nepostojanja propisa Unije na državama članicama da odrede pouzdanu metodu koja može osigurati poštovanje zahtjeva iz te odredbe.

69

Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da je u skladu s tom sudskom praksom Savezna Republika Njemačka članak 7. stavak 14. Direktive 2014/40 provela tako što je u članku 34. stavku 3. Verordnunga über Tabakerzeugnisse und verwandte Erzeugnisse (Uredba o duhanskim i srodnim proizvodima) od 27. travnja 2016. (BGBl. 2016. I, str. 980.) propisala koje arome duhanski proizvodi moraju sadržavati kako bi se na njih zabrana stavljanja na tržište primjenjivala tek od 20. svibnja 2020.

70

Uzimajući u obzir ta razmatranja, na prvo pitanje točke (d) i (e) valja odgovoriti tako da članak 7. stavak 14. Direktive 2014/40 valja tumačiti na način da, s jedne strane, pojam „proizvodna kategorija” u smislu te odredbe obuhvaća i cigarete i duhan za samostalno motanje i da se, s druge strane, postupak koji valja primijeniti kako bi se utvrdilo doseže li pojedini duhanski proizvod prag od 3 % propisan u toj odredbi mora odrediti u skladu s unutarnjim pravom dotične države članice.

71

Drugim pitanjem točkom (a) sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 8. do 11. Direktive 2014/40 tumačiti na način da državama članicama dopuštaju da propišu dodatne rokove za prenošenje, uz one koji su predviđeni u članku 29. stavku 1. i članku 30. točki (a) te direktive.

72

Valja napomenuti da je člankom 29. stavkom 1. Direktive 2014/40 propisano da države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom direktivom najkasnije do 20. svibnja 2016. i da ih od istog datuma primjenjuju, ne dovodeći u pitanje, među ostalim, njezin članak 7. stavak 14.

73

Međutim, člankom 30. iste direktive, naslovljenim „Prijelazne odredbe”, u točki (a) propisano je da države članice mogu dopustiti da se duhanski proizvodi proizvedeni ili pušteni u slobodan promet i označeni u skladu s Direktivom 2001/37 prije 20. svibnja 2016. smiju stavljati na tržište do 20. svibnja 2017.

74

Nasuprot tomu, u člancima 8. do 11. Direktive 2014/40 nisu predviđeni prijelazni rokovi koji zamjenjuju one predviđene u njezinim člancima 29. i 30.

75

Uzimajući u obzir ta razmatranja, na drugo pitanje točku (a) valja odgovoriti tako da članke 8. do 11. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da državama članicama ne dopuštaju da propišu dodatne rokove za prenošenje, uz one koji su predviđeni u člancima 29. i 30. te direktive.

76

Sud koji je uputio zahtjev drugim pitanjem točkom (b) pita jesu li – u slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje točku (a) – članak 9. stavak 1. drugi podstavak, stavak 4. točka (a) druga rečenica i stavak 6., članak 10. stavak 1. točke (b), (e) i (f) te članak 11. stavak 1. prvi podstavak prva rečenica Direktive 2014/40 protivni načelu proporcionalnosti i članku 34. UFEU‑a.

77

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev podsjeća na to da članak 9. stavak 6. i članak 10. stavak 1. točka (f) Direktive 2014/40 utvrđivanje određenih zahtjeva u pogledu označivanja i pakiranja duhanskih proizvoda delegiraju Komisiji a da joj za to ne određuju rok i ne propisuju podrobnija prijelazna pravila ili rokove kako bi se osiguralo da obuhvaćeni poduzetnici imaju dovoljno vremena za prilagodbu zahtjevima iz te direktive.

78

Međutim, kada je riječ o načelu proporcionalnosti, s obzirom na to da opća načela prava, uključujući i takvo načelo, čine dio pravnog poretka Unije, valja istaknuti da ih moraju poštovati ne samo institucije Unije nego i države članice pri izvršavanju ovlasti koje im dodjeljuju direktive Unije (presuda od 2. lipnja 2016., ROZ-ŚWIT, C‑418/14, EU:C:2016:400, t. 20.).

79

U ovom slučaju, prema članku 32. Direktive 2014/40, ona je stupila na snagu 19. svibnja 2014., dok su države članice bile dužne početi primjenjivati zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom direktivom najkasnije 20. svibnja 2016., ne dovodeći u pitanje, među ostalim, njezin članak 7. stavak 14.

80

Razdoblje od dvije godine koje su države članice imale na raspolaganju kako bi donijele zakone i druge propise radi prenošenja Direktive 2014/40 i kako bi se jamčilo da obuhvaćeni gospodarski subjekti imaju potrebno vrijeme za prilagodbu zahtjevima iz te direktive dovoljno je s gledišta načela proporcionalnosti.

81

Usto, prema članku 30. Direktive 2014/40 države članice smiju dopustiti da se duhanski proizvodi proizvedeni ili pušteni u slobodan promet i označeni u skladu s Direktivom 2001/37 prije 20. svibnja 2016. stavljaju na tržište do 20. svibnja 2017.

82

Osim toga, što se tiče usklađenosti članka 9. stavka 1. drugog podstavka, stavka 4. točke (a) druge rečenice i stavka 6., članka 10. stavka 1. točaka (b), (e) i (f) te članka 11. stavka 1. prvog podstavka prve rečenice Direktive 2014/40 s člankom 34. UFEU‑a, mora se naglasiti da načelo slobodnog kretanja robe ne sprečava zabrane ili ograničenja uvoza, izvoza ili tranzita ako su opravdana, među ostalim, razlozima zaštite zdravlja i života ljudi (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2004., Swedish Match, C‑210/03, EU:C:2004:802, t. 60.).

83

Slijedom toga, mora se smatrati da su odredbe članka 9. stavka 1. drugog podstavka, stavka 4. točke (a) druge rečenice i stavka 6., članka 10. stavka 1. točaka (b), (e) i (f) te članka 11. stavka 1. prvog podstavka prve rečenice Direktive 2014/40 u skladu s načelom proporcionalnosti i člankom 34. UFEU‑a.

84

U tim okolnostima na drugo pitanje točku (b) valja odgovoriti tako da njegovim ispitivanjem nije otkriven nijedan element koji može utjecati na valjanost članka 9. stavka 1. drugog podstavka, stavka 4. točke (a) druge rečenice i stavka 6., članka 10. stavka 1. točaka (b), (e) i (f) te članka 11. stavka 1. prvog podstavka prve rečenice Direktive 2014/40.

85

Trećim pitanjem točkom (a) sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 13. stavak 1. točku (c) i stavak 3. Direktive 2014/40 tumačiti na način da se njime od država članica zahtijeva da zabrane uporabu podataka koji upućuju na okus, miris, aromu ili druge aditive čak i ako ti podaci nisu promotivni, a uporaba predmetnih sastojaka i dalje je dopuštena.

86

Prema članku 13. stavku 1. točki (c) i stavku 3. Direktive 2014/40, označivanje jediničnih pakiranja, vanjsko pakiranje i sam duhanski proizvod ne smiju sadržavati nikakav element ni obilježje koje upućuje na okus, miris, bilo kakve arome ili druge aditive ili njihovu odsutnost. Valja naglasiti da ti elementi i obilježja mogu biti, među ostalim, tekstovi, simboli, imena, žigovi, figurativne i druge oznake.

87

Budući da prema članku 13. stavku 1. točki (c) Direktive 2014/40 duhanski proizvodi ne smiju sadržavati „nikakav element ni obilježje koje”„upućuje na”„bilo kakve arome”, a prema tekstu njezina članka 13. stavka 3. ti elementi i obilježja smiju sadržavati, među ostalim, tekstove, simbole, imena, žigove ili figurativne oznake koji nisu promotivni, valja zaključiti da Unijin zakonodavac nije namjeravao razlikovati promotivne od nepromotivnih podataka. To tumačenje potkrepljuje i činjenica da je – za razliku od onoga što je predviđeno u članku 13. navedene direktive – Unijin zakonodavac u njezinu članku 20. stavku 4. točki (b) izričito propisao da jedinična pakiranja i vanjska pakiranja elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje ne uključuju elemente ni obilježja iz članka 13. Direktive 2014/40, uz iznimku onih iz njezina članka 13. stavka 1. točke (c) koji upućuju na arome ili njihovu odsutnost.

88

Nadalje, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 78. svojeg mišljenja, duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom i dalje se smiju razlikovati od drugih duhanskih proizvoda, samo ne smiju sadržavati neki od elemenata navedenih u članku 13. stavku 1. točkama (a) do (e) navedene direktive.

89

Usto, budući da je Sud u presudi od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr. (C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 141.) utvrdio da se zabrana svakog elementa ili obilježja koje upućuje na bilo kakve arome primjenjuje neovisno o tome jesu li predmetne informacije sadržajno točne, valja zaključiti da se ta zabrana odnosi i na nepromotivne podatke o sastojcima uporaba kojih je prema Direktivi 2014/40 dopuštena.

90

Slijedom toga, članak 13. stavak 1. točku (c) i stavak 3. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da se njime od država članica zahtijeva da zabrane uporabu podataka koji upućuju na okus, miris, aromu ili druge aditive čak i ako ti podaci nisu promotivni, a uporaba predmetnih sastojaka i dalje je dopuštena.

91

Trećim pitanjem točkom (b) sud koji je uputio zahtjev pita čini li se člankom 13. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2014/40 povreda članka 17. Povelje zbog znatnih ograničenja uporabe žigova predviđenih tom odredbom.

92

Valja istaknuti da se pravo vlasništva zajamčeno člankom 17. Povelje, u skladu s njegovim stavkom 2., odnosi i na intelektualno vlasništvo.

93

Zabranjujući to da označivanje jediničnih pakiranja, vanjska pakiranja i sam duhanski proizvod sadržavaju žigove koji upućuju na bilo kakvu aromu, članak 13. stavak 1. točka (c) Direktive 2014/40 u vezi s njezinim člankom 13. stavkom 3. ograničava njihovu uporabu.

94

Međutim, pravo na vlasništvo nije apsolutno, već ga treba uzeti u obzir u odnosu na njegovu ulogu u društvu (vidjeti u tom smislu presudu od 15. siječnja 2013., Križan i dr., C‑416/10, EU:C:2013:8, t. 113.).

95

To se pak razmatranje osobito odražava u načinu na koji valja provesti načelo proporcionalnosti na temelju članka 52. stavka 1. Povelje (presuda od 22. siječnja 2013., Sky Österreich, C‑283/11, EU:C:2013:28, t. 47.).

96

U skladu s potonjom odredbom, svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom mora biti predviđeno zakonom, mora poštovati njihov bitan sadržaj i, uz poštovanje načela proporcionalnosti, mora biti nužno i stvarno odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba (presuda od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 160.).

97

U ovom slučaju valja utvrditi da je ograničenje uporabe žigova uvedeno Direktivom 2014/40 i da se odnosi jedino na uporabu žigova proizvođačâ na oznakama jediničnih pakiranja, na vanjskom pakiranju i na samom duhanskom proizvodu, što znači da ne povređuje samu bit njihova prava na žig, sve kako bi se prilikom uklanjanja prepreka koje u pogledu označivanja proizlaze iz nacionalnih zakonodavstava jamčila visoka razina zaštite zdravlja (vidjeti u tom smislu presudu od 10. prosinca 2002., British American Tobacco (Investments) i Imperial Tobacco, C‑491/01, EU:C:2002:741, t. 150.).

98

Naime, Direktiva 2014/40 nositeljima žigova o kojima je riječ u članku 13. stavku 1. točki (c) i stavku 3. ostavlja slobodu da se njima koriste na bilo koji drugi način, osim onog predviđenog u tim odredbama, poput primjerice u prodaji na veliko. Slijedom toga, ograničavanje uporabe žigova opisano u točki 93. ove presude ne može se izjednačiti s oduzimanjem vlasništva.

99

Osim toga, budući da prema uvodnoj izjavi 16. Direktive 2014/40 duhanski proizvodi sa svojstvenom aromom olakšavaju započinjanje konzumacije duhana i utječu na obrasce potrošnje, zabrana stavljanja žigova koji upućuju na neku aromu na oznake jediničnih pakiranja, na vanjsko pakiranje kao i na sam duhanski proizvod može smanjiti njihovu privlačnost i odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija tako što doprinosi jamčenju visoke razine zaštite javnog zdravlja.

100

Prema tome, ispitivanje trećeg prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 13. stavka 1. točke (c) i stavka 3. Direktive 2014/40.

101

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje: