–

za Clergeaua, J.-L. Labroussea, A. Boucheta i J.-P. Matrata, P. Spinosi i B. Paillard, avocats,

–

za francusku vladu, D. Colas, S. Horrenberger i E. de Moustier, u svojstvu agenata,

–

za vladu Helenske Republike, G. Kanellopoulos, A. Vasilopoulou i M. Tassopoulou, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, A. Lewis i D. Bianchi, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje načela retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđenog u članku 49. stavku 1. trećoj rečenici Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjev je podnesen u okviru spora između Administration des douanes et droits indirects (Uprava za carine i neizravno oporezivanje, Francuska) i Établissement national des produits de l’agriculture et de la mer (FranceAgriMer) (Državno tijelo za poljoprivredne i riblje proizvode, Francuska), s jedne strane, i Huberta Clergeaua, Jean‑Luca Labroussea, Jean‑Jacquesa Berthellemyja, Alaina Boucheta, Jean‑Pierrea Duboisa, Marcela Géryja, Jean‑Paula Matrata, Jean‑Pierrea Paziota i Patricea Raillota (u daljnjem tekstu: optuženici u glavnom postupku), s druge strane, povodom kaznene odgovornosti potonjih za lažne deklaracije ili manipulacije kojima je cilj ostvariti prednosti u vezi s izvozom.

3

Uredba Komisije (EEZ) br. 1964/82 od 20. srpnja 1982. o utvrđivanju uvjeta za dodjelu posebnih izvoznih subvencija za određene komade otkoštenog mesa od životinja vrste goveda (SL 1982., L 212, str. 48.) utvrđivala je uvjete pod kojima se za određene komade mesa mogu dodijeliti posebne izvozne subvencije.

4

U uvodnoj izjavi 2. te uredbe bilo je navedeno:

„[…] zbog stanja na tržištu, gospodarskog stanja u sektoru govedine i teletine i opsega prodaje određenih proizvoda iz ovog sektora, potrebno je odrediti uvjete koji uređuju plaćanje posebnih izvoznih subvencija za navedene proizvode […]” [neslužbeni prijevod]

5

U tu je svrhu članak 1. navedene uredbe određivao:

„Pojedinačno zapakirani komadi bez kostiju svježih ili rashlađenih prednjih i stražnjih četvrtina odraslih muških goveda, pod uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi, ispunjavaju uvjete za posebne izvozne subvencije.

[…]” [neslužbeni prijevod]

6

Člankom 2. stavkom 1. te uredbe predviđalo se:

„Gospodarski subjekt dostavlja nadležnim tijelima koja su navele države članice deklaraciju u kojoj navodi svoju namjeru otkoštavanja stražnjih četvrtina kako je navedeno u članku 1. u skladu s pravilima ove Uredbe i izvoza cjelokupne količine dobivenih otkoštenih komada pri čemu je svaki komad pojedinačno zapakiran.” [neslužbeni prijevod]

7

Članak 1. i članak 2. stavak 1. Uredbe br. 1964/82 s učinkom od 19. siječnja 1998. izmijenjeni su Uredbom Komisije (EZ) br. 2469/97 od 11. prosinca 1997. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1964/82 o utvrđivanju uvjeta dodjele posebnih izvoznih subvencija za određene otkoštene komade mesa životinja vrste goveda, Uredbe (EEZ) br. 3846/87 o uspostavljanju nomenklature poljoprivrednih proizvoda za izvozne subvencije i Uredbe (EZ) br. 1445/95 o pravilima podnošenja zahtjeva za uvozne i izvozne dozvole u sektoru goveđeg i telećeg mesa (SL 1997., L 341, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 27., str. 46.).

8

Uvodna izjava 2. Uredbe br. 2469/97 glasi:

„budući da je nakon provedbe Sporazuma o poljoprivredi sklopljenog tijekom Urugvajskog kruga multilateralnih trgovinskih pregovora potrebno uvesti mjere kako bi se omogućila bolja usmjerenost proizvoda od goveđeg i telećeg mesa kojima bi se trebala dati prednost pri izvozu u treće zemlje; budući da bi uvođenje posebne subvencije na otkoštene komade mesa od prednjih četvrtina odraslih muških goveda ispunilo navedeni cilj; budući da bi mjere predviđene Uredbom (EEZ) br. 1964/82 stoga trebale biti proširene na navedene proizvode”

9

Člankom 1. Uredbe br. 1964/82, izmijenjene Uredbom br. 2469/97, propisano je:

„Pojedinačno zapakirani komadi bez kostiju od svježih ili rashlađenih prednjih i stražnjih četvrtina odraslih muških goveda s prosječnim sadržajem krtog mesa od 55 % ili više ispunjavaju uvjete za posebne izvozne subvencije u skladu s uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi.

[…]”

10

Uredba Komisije (EZ) br. 1359/2007 od 21. studenoga 2007. o utvrđivanju uvjeta dodjele posebnih izvoznih subvencija za određene komade otkoštenog mesa od životinja vrste goveda (SL 2007., L 304, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 153.) stavila je izvan snage i s učinkom od 1. siječnja 2008. zamijenila Uredbu br. 1964/82.

11

Sukladno uvodnoj izjavi 3. Uredbe br. 1359/2007:

„Zbog stanja na tržištu, gospodarskog stanja u sektoru govedine i teletine i opsega prodaje određenih proizvoda iz ovog sektora, potrebno je odrediti uvjete koji uređuju plaćanje posebnih izvoznih subvencija za navedene proizvode. Posebno je potrebno utvrditi uvjete za određene komade mesa dobivene otkoštavanjem četvrtina muških goveda.”

12

U člancima 1. i 2. navedene uredbe preuzima se, u osnovi istovjetnim riječima, tekst članka 1. Uredbe br. 1964/82, kako je izmijenjena Uredbom br. 2469/97.

13

Članak 426. code des douanes (Carinski zakonik) određuje:

„Uvozom ili izvozom zabranjene robe bez deklaracije smatraju se:

[…]

[…]”

14

Dana 21. prosinca 1990. državni odvjetnik u La Rochelleu (Francuska) pokrenuo je istragu protiv nepoznate osobe zbog kažnjivog djela davanja lažne deklaracije ili manipulacije u smislu članka 426. stavka 4. Carinskog zakonika. Ta se istraga odnosila na činjenice koje su se dogodile u okviru djelatnosti društva Clergeau, koje se osobito bavi kupnjom, prodajom, prijevozom, uvozom i klanjem mesa.

15

Dana 25. svibnja 2010. istražno vijeće Coura d’appel de Poitiers (Žalbeni su u Poitiersu, Francuska) okončalo je tu istragu te je optuženike iz glavnog postupka uputilo pred kazneni sud.

16

Njima se u osnovi stavlja na teret da su između 1987. i 1992. počinili radnje s ciljem ishođenja u korist društva Clergeau SA posebnih izvoznih subvencija u smislu Uredbe br. 1964/82, na koje ono nije imalo pravo, deklarirajući kao „komade bez kostiju stražnjih četvrtina” odraslih muških goveda, u smislu članka 1. navedene uredbe, komade mesa koji ne odgovaraju toj definiciji. Naime, optuženici u glavnom postupku u ovlašteno izvozno skladište isporučili su komade mesa koji u osnovi potječu od prednjih četvrtina, iako su samo komadi stražnjih četvrtina bili pogodni za dodjelu takvih subvencija.

17

Presudom Tribunala correctionnel de La Rochelle (Kazneni sud u La Rochelleu, Francuska) od 3. prosinca 2013., koju je u žalbenom postupku potvrdio Cour d’appel de Poitiers (Žalbeni sud u Poitiersu, Francuska) presudom od 12. ožujka 2015., optuženici u glavnom postupku su oslobođeni.

18

Budući da su Administration des douanes et droits indirects i FranceAgriMer protiv te presude podnijeli žalbu sudu koji je uputio zahtjev, isti smatra da prvi žalbeni razlog koji je istaknuo FranceAgriMer sadržava pitanje prava Unije u pogledu tumačenja načela retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđenog u članku 49. stavku 1. Povelje.

19

U potporu navedenom žalbenom razlogu FranceAgriMer u osnovi tvrdi da je Cour d’appel de Poitiers (Žalbeni sud u Poitiersu) povrijedio odredbe o vremenskoj primjeni kaznenog prava jer je na glavni postupak retroaktivno primijenio izmjenu kriterija dodjele posebnih izvoznih subvencija prvotno predviđenih Uredbom br. 1964/82. Naime, ta izmjena nije obuhvaćena načelom retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona jer se ne odnosi na konstitutivne elemente kažnjivog djela i ne mijenja kvalifikaciju inkriminacije o kojoj je riječ u glavnom postupku.

20

Sud koji je uputio zahtjev na početku ističe da je Uredba br. 1964/82 predviđala posebne izvozne subvencije primjenjive na komade bez kostiju stražnjih četvrtina odraslih muških goveda. Međutim, nakon nastanka činjenica iz glavnog postupka, ta je uredba zamijenjena Uredbom br. 1359/2007, koja je mogućnost dodjele tih subvencija proširila i na komade prednjih četvrtina. Tako se u ovom slučaju postavlja pitanje treba li te izmjene primijeniti u glavnom postupku, u skladu s načelom retroaktivne primjene blažeg kaznenog zakona.

21

U tom pogledu navedeni sud najprije primjećuje da je to načelo povezano s idejom prema kojoj se inkriminacije i kazne mogu odrediti samo ako su nužne. Međutim, ocjena te nužnosti ima poseban karakter kada je riječ o gospodarskom propisu, zbog razloga njegove promjenjive naravi. U tom području okolnost da s obzirom na trenutačnu gospodarsku situaciju neka mjera više nije nužna ne znači da njezina povreda u prošlosti više ne treba biti sankcionirana.

22

Sud koji je uputio zahtjev potom ističe da se člankom 426. stavkom 4. Carinskog zakonika u francuskom pravnom poretku provodi obveza koja proizlazi iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, da se sankcioniraju osobe koje zahvaljujući lažnim deklaracijama ili manipulacijama ostvaruju posebne izvozne subvencije na koje nisu imale pravo. No ta nacionalna odredba, koja predstavlja pravnu osnovu kaznenog progona u glavnom postupku, tijekom vremena nije pretrpjela nikakvu izmjenu.

23

Naposljetku, navedeni sud smatra da bi primjena načela retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona u okolnostima kao što su to one iz glavnog postupka za posljedicu imala slabljenje suzbijanja ugrožavanja financijskih interesa Europske unije. Tako bi primjena načela iz članka 49. stavka 1. Povelje mogla spriječiti poštovanje članka 4. stavka 3. UEU‑a.

24

U tim je okolnostima Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 49. Povelje […] tumačiti na način da mu se protivi to da se neka osoba osudi zbog dobivanja neprimjerenih izvoznih subvencija manipuliranjem ili lažnim izjavama o prirodi robe za koju su se tražile subvencije, kada je, zbog izmjene koja je nastupila nakon nastanka činjenica, roba koju je ona doista izvezla postala prihvatljiva za te subvencije?”

25

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li načelo retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđeno člankom 49. stavkom 1. trećom rečenicom Povelje, tumačiti na način da mu se protivi to da se neka osoba osudi zbog nepropisnog dobivanja posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom br. 1964/82 do kojeg je došlo manipulacijama ili lažnim deklaracijama o prirodi robe za koju su se tražile subvencije, ako je zbog izmjene te uredbe do koje je došlo nakon nastanka činjenica roba koju je ta osoba izvezla postala pogodna za dodjelu tih subvencija.

26

Uvodno treba podsjetiti na to da je načelo retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, kako je utvrđeno u članku 49. stavku 1. Povelje, dio primarnog prava Unije. Sud je presudio, čak i prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, koji je Povelji dodijelio jednaku pravnu snagu poput one koju imaju Ugovori, da to načelo proizlazi iz zajedničkih ustavnih tradicija država članica i da ga se stoga treba smatrati dijelom općih načela prava Unije koja nacionalni sudac treba poštovati pri primjeni nacionalnog prava (presuda od 6. listopada 2016.., Paoletti i dr., C‑218/15, EU:C:2016:748, t. 25.).

27

Stoga okolnost da su činjenice iz glavnog postupka nastale 1987. i 1992., odnosno prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009., nije sama po sebi prepreka primjeni u ovom slučaju načela retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona iz članka 49. stavka 1. treće rečenice Povelje.

28

Osim toga, valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih (presuda od 14. lipnja 2017., Online Games i dr., C‑685/15, EU:C:2017:452, t. 55.).

29

U ovom je slučaju dovoljno istaknuti da su, prema naznakama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, optuženici iz glavnog postupka procesuirani prema članku 426. stavku 4. Carinskog zakonika, zato što su dali lažne deklaracije ili poduzeli manipulacije čiji je učinak stjecanje posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom br. 1964/82. Tako bi ta odredba Carinskog zakonika imala za predmet osobito suzbiti ugrožavanje financijskih interesa Unije, u skladu s obvezama nametnutima državama članicama člankom 4. stavkom 3. UEU‑a i člankom 325. UFEU‑a.

30

U tim okolnostima treba utvrditi da inkriminacija predviđena člankom 426. stavkom 4. Carinskog zakonika i kazneni postupak o kojem je riječ u glavnom postupku potpadaju pod područje primjene temeljnih prava zajamčenih u pravnom poretku Unije u smislu sudske prakse navedene u točki 28. ove presude, tako da je sud koji je uputio zahtjev – u okviru tog postupka – obvezan osigurati poštovanje načela retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđenog u članku 49. stavku 1. trećoj rečenici Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 3. svibnja 2005., Berlusconi i dr., C‑387/02, C‑391/02 i C‑403/02, EU:C:2005:270, t. 69.).

31

U skladu s navedenim, kako bi se dao odgovor na pitanje suda koji je uputio zahtjev, valja podsjetiti na to da je – nakon nastanka činjenica o kojima je riječ u glavnom postupku – članak 1. Uredbe br. 1964/82 s učinkom od 19. siječnja 1998. izmijenjen Uredbom br. 2469/97, koja je pravo na posebne izvozne subvencije predviđene Uredbom br. 1964/82 proširila i na komade mesa prednjih četvrtina muških goveda, kao što su oni koji su predmet lažnih deklaracija ili manipulacija koje se stavljaju na teret optuženicima u glavnom postupku. Ta je izmjena potom preuzeta u članku 1. Uredbe br. 1359/2007, koji je s učinkom od 1. siječnja 2008. kodificirao i zamijenio Uredbu br. 1964/82.

32

Stoga valja provjeriti je li – uzimajući u obzir kriterije za dodjelu posebnih izvoznih subvencija predviđene u članku 1. Uredbe br. 1964/82 – načelu retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona iz članka 49. stavka 1. treće rečenice Povelje protivno to da se u okolnostima kao što su one iz glavnog postupka osoba osudi zbog toga što je dala lažne deklaracije ili poduzela manipulacije u smislu članka 426. stavka 4. Carinskog zakonika.

33

U tom pogledu valja podsjetiti na to da primjena povoljnijeg kaznenog zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište, bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti (presuda od 6. listopada 2016., Paoletti i dr., C‑218/15, EU:C:2016:748, t. 27.).

34

No valja istaknuti, s jedne strane, da, kako to proizlazi iz spisa podnesenog Sudu, od počinjenja kaznenog djela o kojem je riječ u glavnom postupku francuski zakonodavac nije izmijenio inkriminaciju predviđenu člankom 426. stavkom 4. Carinskog zakonika. Lažne deklaracije ili manipulacije koje za učinak imaju stjecanje prednosti u vezi s izvozom, kao što je posebna izvozna subvencija predviđena Uredbom br. 1964/82, stoga i nadalje ostaju kažnjive na jednak način kao i na dan nastanka činjenica iz glavnog postupka.

35

Stoga valja utvrditi, kao što je to učinila i nezavisna odvjetnica u točki 41. svojeg mišljenja, da u ovom predmetu nije bilo nikakve izmjene ocjene francuskog zakonodavca u pogledu kaznenopravne kvalifikacije inkriminirajućih činjenica ili kazne koju valja primijeniti na kažnjivo djelo koje se stavlja na teret optuženicima u glavnom postupku.

36

S druge strane, kad je riječ o izmjeni do koje je došlo u okviru propisa Unije navedenog u točki 31. ove presude, treba istaknuti da se – kako to proizlazi iz druge uvodne izjave Uredbe br. 2469/97 – uvođenjem posebne subvencije na otkoštene komade mesa od prednjih četvrtina odraslih muških goveda željelo taj propis prilagoditi promjenjivim okolnostima tržišta mesa, a osobito razvoju svjetskog tržišta, koji je slijedio provedbu sporazuma sklopljenih tijekom Urugvajskog kruga multilateralnih trgovinskih pregovora.

37

Stoga se izbor zakonodavca Unije da izmijeni kriterije dodjele predviđene u članku 1. Uredbe br. 1964/82 zasnivao na strogo gospodarskoj i tehničkoj ocjeni stanja na globalnom tržištu mesa.

38

Dakle, valja utvrditi da navedeni zakonodavac tom izmjenom ni na koji način nije želio dovesti u pitanje kaznenu kvalifikaciju ili ocjenu nadležnih nacionalnih tijela kazne koja se mora primijeniti na ponašanja koja za učinak imaju neosnovano stjecanje posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom br. 1964/82, kao što su to lažne deklaracije ili manipulacije koje se stavljaju na teret optuženicima u glavnom postupku.

39

Osim toga, kako to ističe osobito francuska vlada u svojem pisanom očitovanju, treba istaknuti i da izmjenom do koje je došlo u okviru propisa Unije nisu izmijenjeni konstitutivni elementi kažnjivog djela koje se stavlja na teret optuženicima u glavnom postupku.

40

Naime, s obzirom na to da se to kažnjivo djelo odnosi na lažne deklaracije ili manipulacije koje imaju za učinak stjecanje posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom br. 1964/82, okolnost da je roba za koju su subvencije zatražene nakon nastanka činjenica iz glavnog postupka postala pogodna za dodjelu tih subvencija ne može sama po sebi utjecati na kažnjivost takvih lažnih deklaracija ili manipulacije.

41

Imajući u vidu sve navedeno, na upućeno pitanje valja odgovoriti da načelo retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđeno člankom 49. stavkom 1. trećom rečenicom Povelje, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se neka osoba osudi zbog nepropisnog dobivanja posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom br. 1964/82 do kojeg je došlo manipulacijama ili lažnim deklaracijama o prirodi robe za koju su se tražile subvencije, iako je zbog izmjene te uredbe do koje je došlo nakon nastanka činjenica roba koju je ta osoba izvezla postala pogodna za dodjelu tih subvencija.

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Načelo retroaktivnosti blažeg kaznenog zakona, utvrđeno člankom 49. stavkom 1. trećom rečenicom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da se neka osoba osudi zbog nepropisnog dobivanja posebnih izvoznih subvencija predviđenih Uredbom Komisije (EEZ) br. 1964/82 od 20. srpnja 1982. o utvrđivanju uvjeta za dodjelu posebnih izvoznih subvencija za određene komade otkoštenog mesa od životinja vrste goveda do kojeg je došlo manipulacijama ili lažnim deklaracijama o prirodi robe za koju su se tražile subvencije, iako je zbog izmjene te uredbe do koje je došlo nakon nastanka činjenica roba koju je ta osoba izvezla postala pogodna za dodjelu tih subvencija.