1.

Prethodna pitanja Verwaltungsgerichta Oldenburg (Upravni sud u Oldenburgu, Njemačka)), koja su u pozadini spora o zakonitosti pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla iz Nizozemske u Njemačku, pružaju Sudu priliku da prvi put tumači članak 1. stavak 3. točku (d) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada ( 2 ), na temelju kojeg se ta uredba ne primjenjuje na „pošiljke koje podliježu zahtjevima odobrenja iz Uredbe (EZ) br. 1774/2002[ ( 3 )]”, i da stoga odredi granice područja primjene Uredbe br. 1013/2006 ( 4 ).

2.

Iako se u okviru ovog zahtjeva za prethodnu odluku ističu osjetljiva pitanja o odnosu akata sekundarnog prava, njime se također, bez obzira na određenu tehničku prirodu, poziva Sud da pruži važna pojašnjenja o pošiljkama otpada i osobito pošiljkama nusproizvoda životinjskog podrijetla.

3.

Tako će odgovor Suda imati vrlo konkretne posljedice na formalnosti koje treba poštovati za pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. unutar Europske unije. To je pitanje ključno s obzirom na izazove u području okoliša i javnog zdravlja povezane s politikom gospodarenja otpadom i nusproizvodima, osobito životinjskog podrijetla ( 5 ).

4.

U ovom ću mišljenju iznijeti razloge zbog kojih bi, prema mojem mišljenju, članak 1. stavak 3. točku (d) Uredbe br. 1013/2006 trebalo tumačiti na način da je predmetna pošiljka nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. obuhvaćena, ako nije drukčije propisano, područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1069/2009 ( 6 ), a ne područjem primjene Uredbe br. 1013/2006.

5.

Uvodne izjave 11. i 12. Uredbe br. 1013/2006 glase:

6.

U skladu s člankom 1. stavkom 3. te uredbe:

„Iz područja primjene ove Uredbe isključuje se sljedeće:

[…]

[…]”

7.

U skladu s člankom 3. stavkom 1. navedene uredbe, pošiljke otpada namijenjene postupcima odlaganja i otpad namijenjen postupcima oporabe, u slučaju kad je potonji, osobito, otpad na žutom popisu ( 7 ), podliježu postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja predviđene Uredbom br. 1013/2006. Na temelju članka 3. stavka 2. te uredbe, opći zahtjevi o dostavi općih podataka utvrđeni u članku 18. navedene uredbe primjenjuju se kad količina pošiljke prelazi 20 kg mješavine određenog otpada ili određenog onečišćenog otpada.

8.

Uvodne izjave 12. i 13. Direktive 2008/98 glase:

9.

U skladu s člankom 2. stavkom 2. te direktive:

„U mjeri u kojoj je obuhvaćeno drugim zakonodavstvom Zajednice, iz područja primjene ove Direktive isključuje se sljedeće:

[…]

[…]”

10.

Uvodne izjave 5., 6., 57. i 58. Uredbe br. 1069/2009 glase:

[…]

11.

Člankom 2. stavkom 2. te uredbe predviđa se:

„Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

[…]

[…]”

12.

U skladu s člankom 8. navedene uredbe:

„Materijal kategorije 1. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

[…]”

13.

Na temelju članka 10. Uredbe br. 1069/2009:

„Materijal kategorije 3. uključuje sljedeće nusproizvode životinjskog podrijetla:

[…]

14.

Člankom 48. stavcima 1. do 6. te uredbe određuje se:

„1.   U slučaju kada subjekt namjerava otpremiti materijal kategorije 1., materijal kategorije 2. i mesno‑koštano brašno ili životinjsku mast dobivenu od materijala kategorije 1. i kategorije 2. u drugu državu članicu, dužan je o tome obavijestiti nadležno tijelo države članice podrijetla i nadležno tijelo države članice odredišta.

Nadležno tijelo države članice odredišta u određenom roku donosi odluku o zahtjevu subjekta kojom:

2.   Obrasci zahtjeva koje podnose subjekti iz stavka 1. mogu se donijeti u skladu s regulatornim postupkom iz članka 52. stavka 3.

3.   Nadležno tijelo države članice podrijetla obavještava nadležno tijelo države članice odredišta putem sustava Traces u skladu s Odlukom [Komisije 2004/292/EZ, od 30. ožujka 2004., o uvođenju sustava Traces te izmjeni Odluke 92/486/EEZ ( 10 )] o otpremi svake pošiljke koja se šalje u državu članicu odredišta, a koju čine:

Nakon što primi podatak o otpremi, nadležno tijelo države članice odredišta obavještava nadležno tijelo države članice podrijetla o dolasku svake pošiljke putem sustava Traces.

4.   Materijal kategorije 1. i kategorije 2., mesno‑koštano brašno i životinjska mast iz stavka 1. prevoze se izravno u objekt ili pogon odredišta koji mora biti registriran ili odobren u skladu s člancima 23., 24. i 44. ili, ako je riječ o stajskome gnoju, na gospodarstvo odredišta.

5.   Ako se nusproizvodi životinjskog podrijetla ili od njih dobiveni proizvodi šalju u druge države članice preko državnog područja treće zemlje, šalju se u pošiljkama zapečaćenima u državi članici podrijetla i mora ih pratiti zdravstveni certifikat.

Zapečaćene pošiljke moraju ponovno ući u Zajednicu isključivo putem graničnih inspekcijsk[ih] postaja, u skladu s člankom 6. Direktive [Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta ( 11 )].

6.   Odstupajući od stavaka 1. i 5., nusproizvodi životinjskog podrijetla ili od njih dobiveni proizvodi iz tih stavaka pomiješan[i] sa ili onečišćen[i] bilo kojim otpadom s popisa opasnog otpada iz Odluke [2000/532] šalju se u druge države članice isključivo ako su ispunjeni zahtjevi Uredbe [br. 1013/2006].”

15.

Člankom 54. iste uredbe određuje se:

„Uredba [br. 1774/2002] stavlja se izvan snage s učinkom od 4. ožujka 2011.

Upućivanja na Uredbu [br. 1774/2002] tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu.”

16.

Njemačka je policija 7. travnja 2014. pregledala kamion koji je vozio član osoblja društva ReFood GmbH & Co. KG, tužitelja u glavnom postupku, i koji je prevozio nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3. u smislu Uredbe br. 1069/2009 sakupljene u Nizozemskoj, pri čemu su ti proizvodi bili otpremljeni prema objektu društva ReFood u Njemačkoj, gdje su trebali biti prerađeni radi naknadne oporabe u postrojenju za bioplin koje se također nalazi u Njemačkoj.

17.

Nakon te kontrole, Landwirtschaftskammer Niedersachsen (Poljoprivredna komora u Donjoj Saskoj, Njemačka), tuženik u glavnom postupku, naložio je društvu ReFood da vrati taj otpad u Nizozemsku jer je za predmetnu pošiljku otpada bio potreban postupak obavijesti na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1013/2006.

18.

Društvo ReFood podnijelo je 16. srpnja 2014. tužbu pred sudom koji je uputio zahtjev kako bi osporilo zakonitost naloga koji je izdala Poljoprivredna komora u Donjoj Saskoj.

19.

Taj sud ističe da, u slučaju nezakonite pošiljke otpada za koju nije podnesena nikakva obavijest nadležno nacionalno tijelo može, na temelju Gesetza zur Ausführung der Verordnung (EG) Nr. 1013/2006 des Europäischen Parlaments und des Rates vom 14. Juni 2006 über die Verbringung von Abfällen und des Basler Übereinkommens vom 22. März 1989 über die Kontrolle der grenzüberschreitenden Verbringung gefährlicher Abfälle und ihrer Entsorgung (Zakon o provedbi Uredbe br. 1013/2006 i Baselske konvencije) ( 12 ) od 19. srpnja 2007., izdati potrebne naloge kako bi osiguralo da predmetni otpad preuzme osoba koja je bila dužna poslati obavijest na temelju članka 2. točke 15. Uredbe br. 1013/2006.

20.

Međutim, dodaje da se takav nalog ne može izdati ako je predmetna pošiljka isključena iz područja primjene te uredbe na temelju njezina članka 1. stavka 3. točke (d).

21.

Iako zakonitost naloga izdanog protiv društva ReFood ovisi o tome je li predmetna pošiljka otpada obuhvaćena odredbama Uredbe br. 1013/2006 i podliježe li postupku obavijesti na temelju te uredbe, sud koji je uputio zahtjev ističe da članak 1. stavak 3. točku (d) navedene uredbe ne može tumačiti ni na temelju sudske prakse Suda ni na temelju pripremnih akata te uredbe.

22.

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Oldenburg (Upravni sud u Oldenburgu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23.

Najprije, čini mi se da je važno istaknuti dvije stvari.

24.

S jedne strane, nesporno je da su predmetni proizvodi ugostiteljski otpad koji treba, s obzirom na to da ne potječe iz prijevoznih sredstava u međunarodnom prometu, kvalificirati kao nusproizvode životinjskog podrijetla kategorije 3. u smislu članka 10. točke (p) Uredbe br. 1069/2009. Također je nesporno da je na temelju članka 2. stavka 2. točke (g) podtočke iii. Uredbe br. 1069/2009 ugostiteljski otpad koji se sastoji od nusproizvoda životinjskog podrijetla i namijenjen je za pretvorbu u bioplin ili preradu sterilizacijom ili za kompostiranje obuhvaćen područjem primjene te uredbe.

25.

S druge strane, tri se prethodna pitanja ne mogu ispitati uzastopno, nego ih je, naprotiv, potrebno analizirati zajedno.

26.

Naime, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati treba li izraz „pošiljke [otpada] koje podliježu zahtjevima odobrenja iz Uredbe [br. 1774/2002]”, koji je zakonodavac Unije upotrijebio u članku 1. stavku 3. točki (d) Uredbe br. 1013/2006, tumačiti tako da su iz područja primjene te uredbe isključene sve pošiljke iz Uredbe br. 1069/2009 ili samo neke od tih pošiljki koje ispunjavaju posebne uvjete propisane potonjom uredbom.

27.

U okviru glavnog postupka, na temelju tumačenja Suda utvrdit će se primjenjivost Uredbe br. 1013/2006, a stoga i primjenjivost postupka obavijesti koji je za otpad kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku predviđen u članku 3. stavku 1. točki (b) te uredbe.

28.

S obzirom na te elemente, ispitat ću podliježe li tom postupku obavijesti pošiljka otpada kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, odnosno nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3., iz Nizozemske u Njemačku.

29.

Što se tiče odgovora koji treba dati na to pitanje, potrebno je in fine utvrditi je li ta pošiljka obuhvaćena područjem primjene Uredbe br. 1069/2009, kojom se uređuju isključivo nusproizvodi životinjskog podrijetla kao i pošiljke tih proizvoda, ili područjem primjene Uredbe br. 1013/2006, kojom se utvrđuju uvjeti zakonitosti pošiljki nusproizvoda životinjskog podrijetla, uz iznimku „pošiljk[i] koje podliježu zahtjevima odobrenja iz Uredbe [br. 1774/2002]”.

30.

U tom pogledu najprije napominjem, kao i Komisija, da, s obzirom na to da se u Uredbi br. 1013/2006 ne definira taj izraz, tekst članka 1. stavka 3. točke (d) te uredbe ne nudi nikakvo nesporno rješenje problema koji je iznesen pred Sud ( 13 ).

31.

Usto, taj se izraz ne nalazi ni u uredbama br. 1774/2002 i 1069/2009.

32.

S jedne strane, valja utvrditi da Uredbom br. 1774/2002 prijevoz ili pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla nisu bili podvrgnuti nikakvom odobrenju ( 14 ). Konkretno, člankom 8. Uredbe br. 1774/2002 nije se zahtijevalo „odobrenje” za prijevoz nusproizvoda životinjskog podrijetla ( 15 ).

33.

S druge strane, zahtjevi koji su formalizirani Uredbom br. 1069/2009 nisu nedvosmisleni.

34.

Konkretno, na temelju različitih jezičnih verzija te uredbe nije moguće jasno odrediti njezin smisao. Uostalom, okolnost da se ovaj zahtjev za prethodnu odluku temelji na verziji Uredbe br. 1069/2009 na njemačkom jeziku dodatno potvrđuje dvosmislenost izraza iz te uredbe.

35.

Tako se stajalište Poljoprivredne komore u Donjoj Saskoj, prema kojem je predmetna pošiljka otpada obuhvaćena područjem primjene Uredbe br. 1013/2006 i koja treba biti predmet obavijesti, temelji na, kao što proizlazi iz spisa podnesenog Sudu, pretpostavci da, s obzirom na to da se u članku 48. stavku 2. Uredbe br. 1069/2009 upućuje na „zahtjeve za odobrenje” za otpremanje određenih nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 1. ili kategorije 2., pri čemu se isključuju nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3., potonji proizvodi nisu obuhvaćeni isključenjem iz članka 1. stavka 3. točke (d) Uredbe br. 1013/2006.

36.

Međutim, verzija članka 48. stavka 2. Uredbe br. 1069/2009 na njemačkom jeziku odnosi se na „Formate für Anträge auf Zulassung”, što su doslovno „obrasci zahtjeva za odobrenje”, dok se, na primjer, u verzijama na španjolskom, danskom, engleskom i francuskom jeziku upotrebljavaju izrazi „formatos para las solicitudes”, „formater for ansøgninger”, „formats for applications” i „modèles pour les demandes” kojima se upućuje na obrasce „zahtjeva”, a ne na zahtjeve za „odobrenje”.

37.

Osim činjenice da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije ne može služiti kao jedini temelj za tumačenje te odredbe ili imati prednost u odnosu na ostale jezične verzije ( 16 ), ne čini mi se uvjerljivim stajalište Poljoprivredne komore u Donjoj Saskoj prema kojem je pošiljka otpada o kojoj je riječ u glavnom postupku obuhvaćena područjem primjene Uredbe br. 1013/2006.

38.

Prema mojem mišljenju, takvo je tumačenje u suprotnosti s više glavnih argumenata koji se temelje na pripremnim aktima, smislu, strukturi i cilju uredbi br. 1013/2006 i 1069/2009.

39.

Kao prvo i općenito, čini mi se logičnim smatrati da je zakonodavac Unije donošenjem sektorskog zakonodavstva izrazio želju da se posebne kategorije proizvoda ili otpada podvrgnu posebnom sustavu.

40.

U tom je pogledu Uredba br. 1069/2009 sektorsko zakonodavstvo u kojem se, kao i u Uredbi br. 1774/2002, navode pravila u području otpreme i prijevoza nusproizvoda životinjskog podrijetla i u okviru kojeg se, zbog same njegove prirode, uzimaju u obzir posebnosti tih proizvoda s obzirom na, primjerice, posebne rizike koje uzrokuju ( 17 ). Stoga se ti nusproizvodi u načelu mogu u potpunosti i isključivo urediti takvim zakonodavstvom ( 18 ).

41.

Isto tako, Sud je u području odnosa s prethodnim zakonodavstvom o otpadu jasno potvrdio da „Direktivu 94/62[/EZ ( 19 )] treba smatrati posebnim zakonom (lex specialis) u odnosu na Direktivu 75/442[/EEZ ( 20 )], tako da njezine odredbe imaju prednost pred odredbama potonje direktive u situacijama koje se njome posebno uređuju” ( 21 ).

42.

Iz toga proizlazi da je, prema mišljenju Suda, svrha sektorskog zakonodavstva zamijeniti opće zakonodavstvo u području otpada.

43.

To je stajalište, prema mojem mišljenju, potkrijepljeno isključenjima koja je zakonodavac Unije naveo u Direktivi 2008/98, odnosno Okvirnoj direktivi o otpadu, kao i odnosu između te direktive i posebnog sektorskog zakonodavstva.

44.

Tako su, u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2008/98, nusproizvodi životinjskog podrijetla, uključujući prerađene proizvode obuhvaćene Uredbom br. 1774/2002, isključeni iz područja primjene te direktive. Takvo isključenje svjedoči o želji zakonodavca Unije da iz područja primjene općeg zakonodavstva u tom području izuzme određenu kategoriju otpada, odnosno nusproizvode životinjskog podrijetla ( 22 ).

45.

Kao drugo, tumačenje prema kojem su nusproizvodi životinjskog podrijetla i njihov prijevoz u načelu isključivo uređeni sektorskim odredbama, u ovom slučaju Uredbom br. 1069/2009, proizlazi iz stajališta koja su institucije usvojile u pripremnim aktima Uredbe br. 1013/2006.

46.

U tom pogledu napominjem da se člankom 1. stavkom 6. prvim podstavkom prijedloga Komisije koji je doveo do donošenja te uredbe ( 23 ) predviđa da se iz područja primjene uredbe o pošiljkama otpada isključe pošiljke otpada na koje se odnosi Uredba br. 1774/2002 „u dijelu u kojem podliježu odredbama sličnih ili strožih postupaka na temelju te uredbe i drugih povezanih zakonodavnih tekstova Zajednice koji se odnose na nusproizvode životinjskog podrijetla i javno zdravlje”.

47.

Međutim, Komisija je izmjene koje je u taj prijedlog unijelo Vijeće koje su dovele do teksta članka 1. stavka 3. točke (d) Uredbe br. 1013/2006 ( 24 ) shvatila kao potpuno isključenje nusproizvoda životinjskog podrijetla iz područja primjene Uredbe o pošiljkama otpada ( 25 ). To vrlo jasno proizlazi iz Komunikacije Komisije Europskom parlamentu u skladu s člankom 251. stavkom 2. drugim podstavkom UEZ‑a u pogledu Zajedničkog stajališta Vijeća radi donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pošiljkama otpada, u kojoj je navela da je „Vijeće u prijedlog unijelo određeni broj dodatnih izmjena. Najvažnija je izmjena da se člankom 1. stavkom 3. točkom (d) iz područja primjene Uredbe u potpunosti isključuju nusproizvodi životinjskog podrijetla” ( 26 ).

48.

Stoga, kao što je to pravilno istaknula nizozemska vlada, pripremni akti Uredbe br. 1013/2006 dokazuju da je Vijeće željelo da nusproizvodi životinjskog podrijetla budu potpuno izuzeti iz područja primjene Uredbe br. 1013/2006, neovisno o pitanju istovjetnosti postupaka otpremanja predviđenih Uredbom br. 1774/2002.

49.

Kao treće, tumačenje koje je predložila Poljoprivredna komora u Donjoj Saskoj dovedeno je u pitanje razvojem zakonodavstva o nusproizvodima životinjskog podrijetla i sve većom usklađenošću između tog zakonodavstva i Uredbe br. 1013/2006.

50.

Naime, u članku 1. stavku 3. točki (d) Uredbe br. 1013/2006 ne pojašnjava se na koje se odobrenje iz Uredbe br. 1774/2002 upućuje, dok se, kao što to proizlazi iz točke 32. ovog mišljenja, potonjom uredbom prijevoz nusproizvoda životinjskog podrijetla ne podvrgava nikakvom odobrenju.

51.

Iz toga slijedi da je od samog donošenja Uredbe br. 1013/2006 usklađenost između zakonodavstva o nusproizvodima životinjskog podrijetla i potonje uredbe bila upitna.

52.

Međutim, zakonodavne promjene u području nusproizvoda životinjskog podrijetla popraćene su sve većom usklađenošću među tim zakonodavstvima.

53.

Konkretno, iako je zakonodavac Unije tijekom postupka koji je doveo do donošenja Uredbe br. 1069/2009 nužno imao na umu odredbe Uredbe br. 1013/2006, odredbe Uredbe br. 1069/2009 i njezine uvodne izjave svjedoče o želji tog zakonodavca da osigura, ako ne i uvede određenu usklađenost između te uredbe i Uredbe br. 1013/2006.

54.

U uvodnim izjavama 5. i 6. Uredbe br. 1069/2009 pojašnjava se da se u okviru pravila o nusproizvodima životinjskog podrijetla trebaju uzeti u obzir rizici za okoliš koje uzrokuju ti proizvodi te da ta pravila čine usklađen i potpun okvir, osobito što se tiče prijevoza takvih proizvoda. Usto, zakonodavac Unije nedvosmisleno je u uvodnim izjavama 57. i 58. te uredbe naveo da je „[z]a usklađivanje zakonodavstva Zajednice potrebno […] pojasniti odnos između pravila utvrđenih [navedenom] Uredbom i zakonodavstva Zajednice o otpadu” i osobito da se nusproizvodi životinjskog podrijetla pomiješani ili kontaminirani opasnim otpadom trebaju isključivo uvoziti, izvoziti ili otpremati između država članica samo u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006.

55.

Ti su navodi, koji su formalizirani u članku 48. Uredbe br. 1069/2009, primjer jasne želje zakonodavca Unije da nusproizvode životinjskog podrijetla u načelu podvrgne isključivo potonjoj uredbi.

56.

Iz a contrario tumačenja članka 48. stavka 6. Uredbe br. 1069/2009, kojem nije istovjetan nijedan članak Uredbe br. 1774/2002, proizlazi da su pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3. uređene isključivo tom uredbom. Naime, s obzirom na to da se tom odredbom predviđa da se nusproizvodi životinjskog podrijetla pomiješani ili kontaminirani opasnim otpadom otpremaju u druge države članice samo u skladu s odredbama Uredbe br. 1013/2006, valja zaključiti, kao što je zaključilo društvo ReFood, da druge pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla nisu obuhvaćene potonjom uredbom.

57.

Iz toga proizlazi, kao što je to Komisija priznala na raspravi, da je područje primjene akata tako jasno utvrđeno i da su, ako ne postoji izričita iznimka, pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla obuhvaćene isključivo Uredbom br. 1069/2009.

58.

Kao četvrto, taj je pristup, prema mojem mišljenju, potvrđen tumačenjem članka 1. stavka 3. točke (d) Uredbe br. 1013/2006 u vezi s uvodnom izjavom 11. tog akta ( 27 ).

59.

U skladu s tom uvodnom izjavom, s jedne strane, valja izbjeći preklapanja s Uredbom br. 1774/2002 i, s druge strane, tu je uredbu zakonodavac Unije predvidio kao cjelovito zakonodavstvo u području nusproizvoda životinjskog podrijetla ( 28 ).

60.

Stoga me članak 1. stavak 3. točka (d) Uredbe br. 1013/2006, u vezi s potrebom, navedenom u uvodnoj izjavi 11. te uredbe, da se izbjegnu preklapanja između tog akta i zakonodavstva o nusproizvodima životinjskog podrijetla, navodi na to da smatram da je zakonodavac Unije pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla htio u potpunosti isključiti iz područja primjene Uredbe br. 1013/2006 zbog toga što, među ostalim, Uredba br. 1774/2002 čini cjelovit i neovisan propis u tom području ( 29 ).

61.

U okviru tumačenja koje je predložila austrijska vlada, prema kojem su nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3., s obzirom na to da se članak 48. stavak 1. Uredbe br. 1069/2009 ne odnosi na njih, obuhvaćeni područjem primjene Uredbe br. 1013/2006, zanemaruje se uvodna izjava 11. Uredbe br. 1013/2006.

62.

Naime, tim se tumačenjem uopće ne izbjegavaju preklapanja između uredbi br. 1013/2006 i 1069/2009, nego ono, naprotiv, podrazumijeva da određeni nusproizvodi životinjskog podrijetla podliježu odredbama tih dviju uredbi.

63.

U tom mi se pogledu ne čini odlučujućom okolnost da se uredbama br. 1013/2006 i 1069/2009 nastoje postići različiti ciljevi, odnosno zaštita okoliša ( 30 ) i zaštita javnog zdravlja i zdravlja životinja ( 31 ).

64.

Istina je da je Sud presudio da pošiljka životinjskog brašna, koja je u načelu isključena iz područja primjene Uredbe br. 259/93, treba biti u skladu sa zahtjevima iz Uredbe br. 1774/2002 s obzirom na rizike za okoliš i zdravstvene rizike koje takva pošiljka uzrokuje ( 32 ).

65.

Tim se rasuđivanjem, prema mojem mišljenju, ne opravdava tumačenje članka 1. stavka 3. točke (d) Uredbe br. 1013/2006 različito od onog koje se do sada navodilo s obzirom na to da se Uredbom br. 1069/2009 pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla koje mogu naštetiti okolišu ( 33 ) podvrgavaju strožim odredbama Uredbe br. 1013/2006 ( 34 ).

66.

Kao peto, tumačenje koje predlaže Poljoprivredna komora u Donjoj Saskoj dovodi, kao što su to pravilno istaknule nizozemska vlada i Komisija, do paradoksalnog rezultata.

67.

Naime, kad bi se smatralo da su nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3. obuhvaćeni Uredbom br. 1013/2006, to bi dovelo do primjene strožih pravila na manje opasne proizvode s obzirom na to da su nusproizvodi životinjskog podrijetla kategorije 3., u skladu s Uredbom br. 1069/2009 ( 35 ), po definiciji manje štetni za javno zdravlje i zdravlje životinja od proizvoda kategorije 1. i kategorije 2. ( 36 ).

68.

Isto tako, Komisijino tumačenje koje se, među ostalim, temelji na člancima 23. i 24. Uredbe br. 1069/2009, ne može se, prema mojem mišljenju, primijeniti s obzirom na to da to tumačenje, kao što je društvo ReFood to istaknulo na raspravi, ne proizlazi ni iz teksta ni iz sustava predmetnih uredbi u ovom slučaju.

69.

Komisija u biti tvrdi da članak 1. stavak 3. točku (d) Uredbe br. 1013/2006 treba tumačiti na način da se ta uredba ne primjenjuje na pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla koje šalju subjekti, pogoni ili objekti koji su registrirani ili odobreni u skladu s člankom 23. ili člankom 24. Uredbe br. 1069/2009, ili koje su poslane subjektima, pogonima ili objektima koji su registrirani ili odobreni u skladu s tim odredbama, pod uvjetom da se poštuju pravila Uredbe br. 1069/2009.

70.

Komisija smatra, s obzirom na uvodnu izjavu 11. Uredbe br. 1013/2006 i uvodne izjave 5. i 6. Uredbe br. 1069/2009, da se Uredba br. 1013/2006 ne može primjenjivati na pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla kad je zahtjev zaštite okoliša već propisno uzet u obzir s obzirom na to da se poštuju odredbe Uredbe br. 1069/2009. Budući da se Uredbom br. 1069/2009 predviđaju pravila koja se primjenjuju na subjekte, objekte i pogone iz članaka 23. i 24. te uredbe, nije potrebno da se Uredba br. 1013/2006 primjenjuje na pošiljke među subjektima, objektima i pogonima koji su odobreni ili registrirani u skladu s navedenim člancima, pod uvjetom da se poštuju drugi zahtjevi iz Uredbe br. 1069/2009.

71.

Najprije, tim se tumačenjem umanjuje želja zakonodavca Unije, koja je jasno izražena u okviru zakonodavnog postupka, da se nusproizvodi životinjskog podrijetla isključe iz područja primjene Uredbe br. 1013/2006.

72.

Nadalje, čini mi se da Komisija zagovaranjem takvog tumačenja pokušava nametnuti stajalište koje je zauzela tijekom postupka donošenja Uredbe br. 1013/2006 ( 37 ), iako ga Parlament i Vijeće nisu prihvatili.

73.

Konačno, takvo je tumačenje, prema mojem mišljenju, izvor pravne nesigurnosti.

74.

S jedne strane, njime se podrazumijeva da subjekti za svaku pošiljku nusproizvoda životinjskog podrijetla procjenjuju štiti li se odredbama Uredbe br. 1069/2009 u dovoljnoj mjeri okoliš te se na temelju njega zapravo ne može predvidjeti ex ante koja se uredba primjenjuje na određenu pošiljku.

75.

S druge strane, s obzirom na to da je Komisija na raspravi pojasnila da valja primijeniti Uredbu br. 1013/2006 ako se ne poštuju odredbe članaka 23. i 24. Uredbe br. 1069/2009, nije isključeno da bi se paradoksalno zahtijevalo poštovanje strožih odredbi Uredbe br. 1013/2006 u slučaju nepoštovanja članaka 23. i 24. Uredbe br. 1069/2009 koji su a priori manje obvezujući.

76.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Verwaltungsgericht Oldenburg (Upravni sud u Oldenburgu, Njemačka)) odgovori kako slijedi:

Članak 1. stavak 3. točku (d) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada treba tumačiti na način da su pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla koje su obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 isključene iz područja primjene Uredbe br. 1013/2006, osim ako je Uredbom br. 1069/2009 predviđeno izričito odstupanje.