26.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 350/23

—

poništi Komisijinu odluku od 11. siječnja 2016. o programu državne potpore o izuzeću od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je provela Kraljevina Belgija;

—

podredno, poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se tužitelja svrstava među korisnike navodnog programa potpore;

—

podredno, poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se nalaže povrat od tužitelja bilo kojeg iznosa navodne potpore;

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti.

Tužitelj ističe da Komisija nije nadležna za donošenje pobijane odluke i da se tom odlukom povrjeđuje načelo dodjeljivanja nadležnosti kojim se ograničuju nadležnosti Unije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na saslušanje.

Tužitelj ističe da se Komisijinim proturječnim stajalištima iz njezine odluke o pokretanju postupka i pobijane odluke povrjeđuje pravo na saslušanje tužitelja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj kvalifikaciji kao programa potpore.

Tužitelj ističe da se u pobijanoj odluci pogrešno zaključuje da postoji program, da je Komisija svojim pristupom povrijedila svoju obvezu provođenja cjelovite, savjesne i nepristrane ocjene činjenica u istrazi.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju.

Tužitelj ističe da Komisija nije odgovarajuće obrazložila razloge na kojima se temelji pobijana odluka.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnom zaključku o postojanju selektivnosti u smialu članka 107. stavkom 1. UFEU-a.

Tužitelj ističe da se u pobijanoj odluci na mnogo načina pogriješilo u vezi sa sva tri koraka kojima se utvrđuje selektivnost: (i) članak 185. stavak 2. točka (b) Code des impôts sur les revenus 1992 (Belgijski zakonik o porezu na prihod iz 1992., u daljnjem tekstu: CIR 92) i pravilo o višku dobiti ne mogu se isključiti iz referentnog sustava; (ii) odluka koju je zaprimio tužitelj ne odstupa (a) ni od načela „arm’s length” (načelo nepristrane transakcije), ni od (b) belgijskog sustava oporezivanja dobiti; i (iii) navodno odstupanje bilo bi opravdano na temelju potrebe izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju prednosti.

Tužitelj ističe da se u pobijanoj odluci ne ispituje postojanje prednosti. Prema njegovom mišljenju, on nije ostvario nikakvu prednost, a bilo kakva korist koju bi imao u skladu je s načelom „arm’s length” (načelo nepristrane transakcije) iz članka 9. OECD-ova Modela konvencije o porezu, koji se člankom 185. stavkom 2. CIR-a 92 prenosi u belgijsko zakonodavstvo.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja.

Tužitelj ističe da se pobijanom odlukom povrjeđuje načelo jednakog postupanja jer (i) se tvrdi da na temelju načela „arm’s length” (načelo nepristrane transakcije) porezna tijela imaju pravo povećati poreznu osnovicu za multinacionalna poduzeća i istodobno zahtijeva stvarni rizik dvostrukog oporezivanja da bi se dopustile prilagodbe smanjivanjem te (ii) ispitivanje prednosti ograničava na razinu belgijskog mulitinacionalnog poduzeća.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i zakonitosti.

Pobijanom odlukom povrjeđuje se načelo pravne sigurnosti na način da se (i) ne postupa u skladu sa sudskom praksom te prijašnjom Komisijinom praksom i (ii) ne identificira navodna korist.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da povrat ima za posljedicu dvostruko oporezivanje.

Tužitelj ističe da se u pobijanoj odluci pogriješilo kada se zaključilo o nepostojanju rizika u vezi s dvostrukim oporezivanjem, koji bi se povećao ako bi se tužitelju naložilo plaćanje bilo kojeg iznosa u postupku povrata. Prema mišljenju tužitelja pobijanu odluku stoga treba poništiti u dijelu u kojem se njome nalaže Belgiji da ostvari povrat bilo kojeg iznosa od tužitelja.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na okolnosti da povrat ne može biti diskrecijska odluka Komisije.

Tužitelj ističe da se čini da se pobijanom odlukom Komisiji dodjeljuje diskrecijska ovlast odbiti prilagodbe porezne osnovice poreznog obveznika na temelju stvarnih okolnosti u vrijeme donošenja mišljenja.