—

U tom pogledu tužitelj tvrdi da s obzirom na to da sama Komisija u pobijanoj uredbi priznaje da je Vijeće stavljanjem izvan snage antidampinške pristojbe prekršilo Sporazum o antidampingu, zakonitost spornog članka valja ocijeniti uzimajući u obzir obveze koje je Europska unija preuzela potpisavši Sporazum o antidampingu.

—

S druge strane, kao što proizlazi iz Sporazuma o antidampingu, EU je kao njegova stranka jedino mogla uvesti antidampinšku pristojbu poštujući postupak utvrđen spomenutim međunarodnim sporazumom. Budući da je Vijeće prilikom propisivanja antidampinške pristojbe stavljene izvan snage povrijedilo nekoliko odredaba, kao što se izričito priznaje u Uredbi (EU) 2016/278, Europska unija nikad nije imala pravo propisati pristojbe stavljene izvan snage, zbog čega se ni u kojem slučaju ne smiju ograničiti učinci stavljanja izvan snage.

—

U tom pogledu tužitelj ističe da je razlog zašto je nužno priznati retroaktivan učinak stavljanju izvan snage antidampinških pristojbi to što je cilj ovdje spomenute uredbe priznati povredu Sporazuma o antidampingu koju je počinilo Vijeće uvođenjem pristojbi stavljenih izvan snage.

—

S druge strane, kao što je Sud zatražio od država članica da vrate one iznose koji su naplaćeni protivno pravu Zajednice, isti zaključak se primjenjuje na iznose koje je Europska unije naplatila protivno vlastitom pravu kao što je Sporazum o antidampingu. Zanijekati retroaktivnu primjenu stavljanja izvan snage značilo bi da pojedinci moraju trpjeti učinke nezakonite radnje i da pritom ne mogu očekivati nikakvu naknadu za neopravdanu štetu nastalu protupravnim djelovanjem koja im nikada nije ni trebala nastati.

—

Tužitelj smatra da su, time što je priznato da su povrijeđene međunarodne obveze Europske unije jer su nametnute antidampinške pristojbe protivne Sporazumu o antidampingu, stvorena utemeljena očekivanja da će Komisija donijeti uredbu kojom otklanja povredu koju je sama priznala i da neće dopustiti da ostanu na snazi protupravni učinci nezakonitih antidampinških pristojbi.