1

Intervenijent Underberg AG podnio je 1. travnja 1996. prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 26.), kako je izmijenjena i sâma zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).

2

Žig za koji je zatražena registracija trodimenzionalni je znak koji je prikazan na sljedeći način:

3

Tom prikazu zatraženog žiga priložen je sljedeći opis: „Predmet žiga je zeleno‑smeđa vlat trave u boci; dužina vlati trave je otprilike tri četvrtine boce”.

4

Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju, među ostalim, razredu 33. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te odgovaraju sljedećem opisu: „Žestoka alkoholna pića i likeri”.

5

Prijava žiga br. 33266 objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 51/2003 od 23. lipnja 2003.

6

Przedsiębiorstwo Polmos Białystok (Spółka Akcyjna), koji je tužitelj CEDC International sp. z o.o. zamijenio nakon spajanja preuzimanjem koje je uslijedilo 27. srpnja 2011., podnio je 15. rujna 2003. na temelju članka 42. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 41. Uredbe br. 207/2009, a zatim članak 46. Uredbe 2017/1001) prigovor na registraciju žiga koja je zatražena za proizvode navedene u točki 4. ove presude.

7

Prigovor se temeljio, među ostalim, na ranijem francuskom trodimenzionalnom žigu, za koji je prijava podnesena 18. rujna 1995., registriranom 18. travnja 1997. pod brojem 95588457, a za koju je registracija produljena 9. lipnja 2005. i 13. srpnja 2015. (nakon što je prenesen na tužitelja 28. listopada 2011.) za „alkoholna pića” iz razreda 33. Nicanskog sporazuma, prikazanom kako slijedi:

8

Tom prikazu ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga priložen je sljedeći opis: „Žig se sastoji od boce kako je gore prikazana unutar koje je vlat trave gotovo poprijeko postavljena u tijelo boce”.

[omissis]

10

Razlozi istaknuti u prilog prigovoru bili su, prvo, oni iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točke (a) i (b) Uredbe br. 207/2009, a zatim Uredbe 2017/1001) na temelju ranijeg trodimenzionalnog francuskog žiga br. 95588457 reproduciranog u točki 7. ove presude, drugo, oni iz članka 8. stavka 3. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, a zatim Uredbe 2017/1001) na temelju istog žiga kao i registriranih žigova navedenih u točki 9. ove presude i, treće, oni iz članka 8. stavka 4. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009, a zatim Uredbe 2017/1001) na temelju neregistriranih znakova navedenih u točki 9. ove presude.

[omissis]

21

Presudom od 11. prosinca 2014., CEDC International/OHIM – Underberg (Oblik vlati trave u boci) (T‑235/12; u daljnjem tekstu: poništavajuća presuda, EU:T:2014:1058), Opći je sud poništio prvu odluku.

22

Opći je sud uvodno istaknuo da je tužitelj osporavao EUIPO‑ova utvrđenja i ocjene u pogledu svih razloga za prigovor, to jest onih iz članka 8. stavka 1. točke (a), članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009, ali je, međutim, naveo da svoju argumentaciju ograničava samo na zaključke žalbenog vijeća o ocjeni podnesenih dokaza o uporabi jer se ti zaključci na isti način odnose na sve razloge za prigovor (poništavajuća presuda, t. 29.).

[omissis]

32

Odlukom od 29. kolovoza 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) u predmetu R 1248/2015‑4, četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu.

33

Konkretno, žalbeno vijeće smatralo je da, iako je koristilo svoju diskrecijsku ovlast kako bi uzelo u obzir dokaze koji su nepravovremeno podneseni u tužiteljevu korist, ti dokazi ni u čemu ne mijenjaju njegovu raniju odluku prema kojoj tužitelj nije dokazao prirodu uporabe, a time ni stvarnu uporabu ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga, u skladu s člankom 42. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe 2017/1001) (t. 35. pobijane odluke).

34

Žalbeno vijeće najprije je primijetilo da je grafički prikaz žiga kako je prijavljen taj koji je definirao opseg njegove zaštite, a ne opis žiga koji je dostavio tužitelj. Dodalo je da se u opisu žiga treba odrediti ono što se može vidjeti na prikazu žiga i da se opseg zaštite ne proširuje mogućim tumačenjem onoga što tužitelj želi reći tim prikazom ili onoga što je trebao imati. U ovom slučaju žalbeno vijeće istaknulo je da grafički prikaz ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga prikazuje bocu uobičajenog oblika na kojoj se pojavljuje linija koja se proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce; da je linija bila, predstavljena kao fiksni dio tijela boce, ravna dijagonalna linija i ništa drugo te da opis koji je dostavio tužitelj ni na koji način ne mijenja to utvrđenje jer opseg zaštite žiga nije bio određen tužiteljevom namjerom prilikom podnošenja prijave žiga (točke 38. i 39. pobijane odluke).

35

Žalbeno vijeće utvrdilo je da ni jedan od dokaza podnesenih u prvom stupnju ne prikazuje žig u obliku u kojem je registriran, odnosno kako je grafički prikazan u registru. Naime, ni jedna od boca nije imala neprekinutu dijagonalnu liniju, još manje istu liniju poput one koja je činila dio ranijeg žiga; ta linija nije bila postavljena na vanjskoj površini jedne od prikazanih boca i nije bila prikazana na samoj etiketi ili preko nje, te nije bilo moguće vidjeti što se moglo nalaziti u boci iza etikete jer je neprozirna etiketa pokrivala gotovo cijelu površinu boce. Žalbeno vijeće dodalo je da mu je tužitelj podnio dodatne dokaze među kojima su se nalazile boce, pri čemu su neke imale nečitljive etikete, a druge etikete na kojima piše „żubrówka bison vodka”, ali da su sve boce, poput onih podnesenih u prvom stupnju, imale neprozirnu etiketu koja je sprečavala da se vidi što se iza nje nalazi i da nisu imale dijagonalnu liniju, koja je činila dio ranijeg žiga, na vanjskoj površini boce ili koja je prelazila samu etiketu. S obzirom na nepravovremeno podnesene dokaze i osobito fotografije, priložene uz izjavu K.-a, boce s etiketom na kojoj piše „żubrówka bison vodka”, koja je ovaj put prikazana ne samo sprijeda, nego također odostraga i s dvije strane, žalbeno vijeće utvrdilo je da se na bočnim prikazima koji se nalaze na svakoj fotografiji može primijetiti izdužena neprekinuta linija i da, iako su se na dvije fotografije malo razlikovale, te linije ni na koji način nisu istovjetne ravnoj dijagonalnoj liniji koja je bila dio ranijeg žiga: na primjer, nisu imale isti položaj, bile su puno duže, nisu počinjale na istom mjestu u donjem dijelu boce i nisu bile potpuno ravne (točke 40. do 42. pobijane odluke).

36

Žalbeno vijeće ocijenilo je da ta uporaba, kako ju je prikazao tužitelj, nije bila uporaba žiga kako je registriran, ali nije bila ni uporaba u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran u smislu članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 18. stavak 1. drugi podstavak točke (a) Uredbe 2017/1001). U tom pogledu ono je uzelo u obzir činjenicu da je razlikovni karakter ranijeg francuskog žiga kao takav bio slabiji jer se sastojao od boce uobičajenog oblika s jednostavnom ravnom linijom smještenom u poseban položaj i posebne dužine, te zapravo u ukupnom dojmu, upravo su ta linija i njezin položaj i posebna dužina učinili žig slabo razlikovnim. Stoga je opseg zaštite ranijeg žiga kako je bio definiran njegovim grafičkim prikazom bio vrlo slab i, slijedom toga, oblik koji se razlikovao od načina prikazanog u podnesenim dokazima ni na koji način nije predstavljao uporabu ranijeg žiga. Žalbeno vijeće također je istaknulo da tužiteljevo objašnjenje prema kojem je ono što se nalazilo u bocama prikazanim među podnesenim dokazima bila vlat trave, koja je bila bitno obilježje njegove votke marke ŻUBRÓWKA, ne ide u njegovu korist i nije relevantno jer raniji francuski žig ne štiti koncept vlati trave u boci (točke 43. do 45. pobijane odluke).

37

Žalbeno vijeće zaključilo je da, čak i uzimajući u obzir dokaze koji su mu prvi put podneseni, tužitelj nije dokazao prirodu uporabe ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga, što je bio nužan zahtjev za dokazivanje stvarne uporabe tog ranijeg žiga u skladu s člankom 42. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009. Iz toga je zaključilo da samo iz tog razloga nije bilo potrebno dalje ispitati dokaze koji su nepravovremeno podneseni i treba li te dokaze uzeti u obzir u cijelosti. Prema njegovu mišljenju, prigovor koji se temelji na ranijem francuskom trodimenzionalnom žigu i razlozima utvrđenima u članku 8. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe br. 207/2009 svejedno je odbijen. Što se tiče drugih razloga za prigovor i drugih istaknutih ranijih prava, žalbeno vijeće „pozva[lo] se izričito na obrazloženje iz njegove odluke od 26. ožujka 2012. u predmetu R 2506/2010‑4”. Zaključilo je da je prigovor odbijen zbog svih razloga i svih ranijih prava na kojima se prigovor temeljio (točke 46. do 49. pobijane odluke).

48

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

49

EUIPO zahtijeva od Općeg suda da:

50

Intervenijent zahtijeva od Općeg suda da:

51

U prilog svojoj tužbi tužitelj iznosi tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 65. stavka 6. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. stavak 6. Uredbe 2017/1001). Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i pravila 22. stavka 3. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 10. stavak 3. Delegirane uredbe 2018/625) kao i članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) i članka 42. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 207/2009. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 75. i članka 76. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 207/2009.

52

Iz spisa proizlazi da je žalbeno vijeće primijenilo Uredbu br. 207/2009 (vidjeti točku 3. pobijane odluke), da je tužitelj svoje tužbene razloge temeljio na toj uredbi (vidjeti točku 4. zahtjeva), da je intervenijent svoj odgovor temeljio na navedenoj uredbi i da se EUIPO u svojem odgovoru na tužbu pozvao na verziju „Uredbe o žigu Europske unije” čiji brojevi odredbi odgovaraju brojevima iste uredbe.

53

Međutim, u odgovoru na pitanje Općeg suda na raspravi, EUIPO je istaknuo da je, s obzirom na to da je datum podnošenja prijave žiga odlučujući, pravo primjenjivo u ovom slučaju, barem u pogledu materijalnih aspekata, Uredba br. 40/94.

54

Valja smatrati da, uzimajući u obzir datum podnošenja prijave za registraciju žiga, u ovom slučaju 1. travnja 1996., koji je odlučujući za utvrđivanje primjenjivog materijalnog prava (vidjeti u tom smislu rješenje od 26. listopada 2015., Popp i Zech/OHIM, C‑17/15 P, neobjavljeno, EU:C:2015:728, t. 2.; presudu od 12. prosinca 2019., EUIPO/Wajos, C‑783/18 P, neobjavljenu, EU:C:2019:1073, t. 2.), i uzimajući u obzir datum donošenja pobijane odluke, to jest 29. kolovoza 2016., koji je odlučujući za utvrđivanje primjenjivog postupovnog prava, na ovaj se spor primjenjuju, s jedne strane, materijalne odredbe Uredbe br. 40/94 i, s druge strane, postupovne odredbe Uredbe br. 207/2009. Materijalne odredbe tih dviju uredbi koje su relevantne za potrebe ovog spora u biti su istovjetne.

55

Što se tiče drugog tužbenog razloga, koji se temelji na povredi različitih odredbi materijalnog prava, s obzirom na suštinsku istovjetnost relevantnih odredbi Uredbi br. 40/94 i br. 207/2009, Opći će sud primijeniti materijalne odredbe Uredbe br. 40/94. Stoga valja smatrati da primjena istovjetnih odredbi Uredbe br. 207/2009 od strane žalbenog vijeća, koju tužitelj uostalom nije osporio, ne može dovesti do poništenja pobijane odluke. Naime, primjena ratione temporis jedne ili druge uredbe ne dovodi do drukčijeg ishoda i svako dovođenje u pitanje navedene odluke na tom temelju je bespredmetno.

56

Što se tiče prvog i trećeg tužbenog razloga, koji se temelje na povredi više postupovnih odredaba, s obzirom na to da je pobijana odluka donesena 29. kolovoza 2016., odredbe Uredbe br. 207/2009, prema potrebi kako su izmijenjene Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe br. 207/2009 i Uredbe br. 2868/95 te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (SL 2015., L 341, str. 21.), primjenjuju se na njih (vidjeti u tom smislu presudu od 31. listopada 2019., Repower/EUIPO, C‑281/18 P, EU:C:2019:916, t. 2. i 3.). Konkretnije, članak 4. Uredbe 2015/2424 predviđa da ta uredba stupa na snagu 23. ožujka 2016., ali da se određene odredbe Uredbe br. 207/2009, među kojima je i članak 75., primjenjuju tek od 1. listopada 2017. U ovom slučaju, s obzirom na datum donošenja predmetne odluke, članak 75. Uredbe br. 207/2009 u njezinoj izvornoj verziji i dalje se primjenjuje na tu odluku. S druge strane, u nedostatku prijelazne odredbe, članak 65. stavak 6. i članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 primjenjuju se na navedenu odluku kako su izmijenjeni Uredbom 2015/2424. U konačnici, primjena ratione temporis izvornih ili izmijenjenih verzija postupovnih odredbi Uredbe br. 207/2009 ne dovodi do drukčijeg ishoda za razmatranje prvog i trećeg tužbenog razloga.

[omissis]

83

Drugim tužbenim razlogom tužitelj u biti prigovara žalbenom vijeću da je ocijenilo da se podnesenim dokazima (pred Odjelom za prigovore i pred žalbenim vijećem) nije dokazala stvarna uporaba ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga tijekom relevantnog razdoblja. U tom pogledu ističe četiri prigovora.

[omissis]

93

Valja istaknuti da se ovaj tužbeni razlog u biti odnosi na pitanje je li se raniji žig upotrebljavao u obliku u kojem je registriran (ili u obliku koji ga ne mijenja, uz zanemarive izmjene) i stoga na točan predmet zaštite koju pruža taj žig.

[omissis]

97

Upravo s obzirom na ta razmatranja valja ispitati četiri prigovora iz tužiteljeva drugog tužbenog razloga i je li žalbeno vijeće u točki 46. pobijane odluke pravilno smatralo da, čak i uzimajući u obzir dokaze koji su mu prvi put podneseni, tužitelj nije dokazao prirodu uporabe ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga, što je bio zahtjev potreban za dokazivanje stvarne uporabe tog žiga u skladu s člankom 42. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009.

98

Najprije, kada je riječ o primjenjivom materijalnom pravu, valja podsjetiti da prema sudskoj praksi, kada nositelj žiga Europske unije zahtijeva podnošenje dokaza o stvarnoj uporabi, ta uporaba predstavlja uvjet koji na temelju Uredbe br. 40/94 ne moraju ispuniti samo žigovi Europske unije nego i raniji nacionalni žigovi na koje se poziva u prilog prigovoru navedenom žigu Europske unije. Slijedom toga, primjena članka 43. stavka 2. Uredbe br. 40/94 na ranije nacionalne žigove na temelju stavka 3. navedenog članka podrazumijeva da se pojam stvarne uporabe treba definirati u skladu s člankom 15. iste uredbe, a ne prema nacionalnom pravu (vidjeti po analogiji u području postupka za proglašenje žiga ništavim, presudu od 12. srpnja 2019., mobile.de/EUIPO – Droujestvo S Ogranichena Otgovornost Rezon (mobile.ro), T‑412/18, neobavljenu, EU:T:2019:516, t. 23.). Stoga žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava kada je u ovom sporu ocijenilo je li se raniji nacionalni žig stvarno upotrebljavao u smislu potonje odredbe prava Unije, a ne prema francuskom pravu.

[omissis]

101

Kako bi se odredilo utvrđuju li ti dokazi prirodu uporabe ranijeg žiga, najprije je potrebno točno utvrditi predmet zaštite koju on pruža.

[omissis]

103

Prvim prigovorom tužitelj tvrdi da žalbeno vijeće nije pravilno utvrdilo raniji žig, iako je riječ o boci unutar koje se nalazi vlat trave.

104

Valja podsjetiti na zakonodavni kontekst i sudsku praksu koja se odnosi na predmet zaštite koju pruža trodimenzionalni žig, poput ranijeg žiga, na zahtjev jasnoće i preciznosti njegova prikaza kao i zahtjev usklađenosti između tog prikaza i eventualnog opisa takvog žiga.

105

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o pravu žigova Europske unije, znak se može registrirati kao žig samo ako ga je podnositelj prijave grafički prikazao u skladu sa zahtjevom iz članka 4. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 4. Uredbe br. 207/2009, a zatim Uredbe 2017/1001), u smislu da su predmet i opseg tražene zaštite jasno i precizno određeni (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 36.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu od 27. ožujka 2019., Hartwall, C‑578/17, EU:C:2019:261, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

106

Ako je uz zahtjev priložen verbalni opis znaka, taj opis mora pridonijeti preciziranju predmeta i opsega tražene zaštite na temelju žigovnog prava te takav opis ne može biti u suprotnosti s grafičkim prikazom žiga niti biti takve prirode da dovodi do sumnji o predmetu i opsegu tog grafičkog prikaza (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 37.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu od 27. ožujka 2019., Hartwall, C‑578/17, EU:C:2019:261, t. 39. i 40.).

107

Grafički prikaz mora omogućiti vizualno prikazivanje znaka, posebno putem figura, linija ili slova, tako da se može točno identificirati. Najprije, zahtijevanje grafičkog prikaza služi osobito definiranju samog žiga kako bi se utvrdio točan predmet zaštite koju registrirani žig pruža svojem nositelju. Nadalje, kako bi ispunio tu funkciju u pogledu nadležnih tijela i javnosti, a posebice gospodarskih subjekata, grafički prikaz mora biti jasan, precizan, samodostatan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan (vidjeti u tom smislu presudu od 21. lipnja 2017., M/S. Indeutsch International/EUIPO – Crafts Americana Group (Prikaz ponavljajuće krivulje između dviju usporednih crta), T‑20/16, EU:T:2017:410, t. 33. i 34. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presude od 12. prosinca 2002., Sieckmann, C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 46. i 48. do 55. i od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie, C‑49/02, EU:C:2004:384, t. 25. i 27. do 32.). Konkretno, cilj prikaza jest upravo odbaciti svaki element subjektivnosti u postupku identifikacije i percepcije znaka. Posljedično, način grafičkog prikaza mora biti nedvosmislen i objektivan (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 12. prosinca 2002., Sieckmann, C‑273/00, EU:C:2002:748, t. 54.).

108

Grafički prikaz koji nije dovoljno precizan i jasan ne omogućuje utvrđivanje opsega zatražene zaštite (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 27. studenoga 2003., Shield Mark, C‑283/01, EU:C:2003:641, t. 59.). Odlučujući čimbenik u pogledu opsega zaštite žiga je način na koji će se percipirati samo na temelju znaka kako je registriran (vidjeti u tom smislu presudu od 17. siječnja 2018., Deichmann/EUIPO – Munich (Prikaz križa na bočnoj strani sportske cipele), T‑68/16, EU:T:2018:7, t. 44.). Zahtjev grafičkog prikaza služi osobito definiranju samog žiga kako bi se utvrdio točan predmet zaštite koju registrirani žig pruža svojem nositelju. Slijedom toga, na podnositelju prijave žiga je da podnese grafički prikaz žiga koji precizno odgovara predmetu zaštite koju želi ostvariti. Nakon što je žig registriran, njegov nositelj ne može tražiti širu zaštitu od one koju pruža taj grafički prikaz ili koja mu ne odgovara (vidjeti u tom smislu presude od 30. studenoga 2017., Red Bull/EUIPO – Optimum Mark (Kombinacija plave i srebrne boje), T‑101/15 i T‑102/15, EU:T:2017:852, t. 71., i od 19. lipnja 2019, adidas/EUIPO – Shoe Branding Europe (Prikaz triju usporednih traka), T‑307/17, EU:T:2019:427, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

109

Usto, pravilo 3. stavak 3. Uredbe br. 2868/95 predviđa da prijava za registraciju „može sadržavati opis žiga”, ali to nije obavezno. Stoga, u slučaju kada je opis naveden u prijavi za registraciju, taj opis treba ispitati zajedno s grafičkim prikazom. Naime, iz presude od 6. svibnja 2003., Libertel (C‑104/01, EU:C:2003:244) proizlazi da opis znaka može biti potreban za ispunjenje zahtjevâ iz članka 4. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 30. studenoga 2017., Kombinacija plave i srebrne boje, T‑101/15 i T‑102/15, EU:T:2017:852, t. 79. i 80. i od 19. lipnja 2019., Prikaz triju usporednih traka, T‑307/17, EU:T:2019:427, t. 31.). Međutim, zajedničko ispitivanje opisa ne može proširiti točan predmet zaštite kako je definirana prikazom (vidjeti točku 108. ove presude), nego samo može pridonijeti njezinu razjašnjenju i pojašnjavanju.

110

Što se tiče trodimenzionalnih žigova, pravilo 3. stavak 4. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 3. stavak 3. točka (c) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/626 od 5. ožujka 2018. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) 2017/1001 i stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/1431) (SL 2018., L 104, str. 37.), koje ne zahtijeva opis za takve žigove, predviđa sljedeće:

„Ako se podnosi prijava za registraciju trodimenzionalnog žiga, to se naznačuje u prijavi. Prikaz se sastoji od fotografskog ili grafičkog prikaza znaka. Prikaz može sadržavati do šest različitih perspektiva znaka.”

111

Iz prethodno navedenog proizlazi da, što se tiče tumačenja i primjene prava žigova Europske unije, prikaz žiga, koji mora biti jasan i precizan, definira predmet zaštite dodijeljene registracijom. Osim toga, opis koji eventualno može pratiti prikaz mora se uskladiti s njime, kako je registriran, i ne može proširiti tako definirano područje primjene žiga. Taj zahtjev usklađenosti eventualnog opisa s prikazom stoga je posljedica zahtjeva jasnoće i preciznosti prikaza koji određuje predmet zaštite.

112

S obzirom na ta načela, žalbeno vijeće je u točki 38. pobijane odluke pravilno primijetilo da je prikaz žiga (u to vrijeme grafički) kako je podnesen taj koji određuje opseg njegove zaštite, a ne opis žiga koji je podnio tužitelj, prije nego što je dodalo da se u opisu žiga treba odrediti ono što se može vidjeti na prikazu žiga i da se opseg zaštite ne proširuje mogućim tumačenjem onoga što tužitelj želi reći tim prikazom ili onoga što je on imao na umu.

113

U ovom slučaju, iz potvrde o registraciji ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga, koju je izdao Institut national de la propriété industrielle (INPI, Francuska), proizlazi da taj žig sadržava prikaz (naveden u točki 7. ove presude) zajedno s opisom prema kojem se „žig sastoji od boce kako je gore prikazana unutar koje je vlat trave gotovo dijagonalno postavljena u tijelo boce”.

114

S obzirom na tu potvrdu o registraciji, najprije valja istaknuti da opis ranijeg žiga nije u skladu s njegovim prikazom. Naime, valja utvrditi da prikaz sadržava liniju, a ne vlat trave kako je opisana. Usto, na prikazu se više čini da se linija nalazi na tijelu boce i nije jasno da se ona nalazi unutar boce. Osim toga, opis navedenog žiga, s obzirom na to da nije u skladu s njegovim prikazom, ne može služiti tomu da ga razjasni i pojasni.

115

Stoga valja utvrditi da je žalbeno vijeće u točki 39. pobijane odluke pravilno istaknulo da grafički prikaz ranijeg žiga pokazuje „bocu uobičajenog oblika na kojoj se nalazi [ravna] linija koja [se] proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce”, da je linija, predstavljena kao fiksni dio tijela boce, bila ravna dijagonalna linija i ništa drugo te da opis koji je dostavio tužitelj ni na koji način ne mijenja to utvrđenje jer opseg zaštite žiga nije bio određen tužiteljevom namjerom prilikom podnošenja prijave žiga.

116

Kao što to ističe intervenijent, ta ocjena žalbenog vijeća u skladu je s načelima koja su relevantna za pravilnu identifikaciju trodimenzionalnog žiga, prema kojima je prikaz odlučujući za određivanje opsega zaštite takvog žiga i opis ne može izmijeniti ili tumačiti prikaz tog žiga.

117

Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim argumentima prema kojima percepcija ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga kao da sadržava vlat trave unutar boce odgovara, kao prvo, utvrđenjima Općeg suda u poništavajućoj presudi, kao drugo, prikazu, vrsti i opisu tog žiga, navedenima u njegovoj potvrdi o registraciji i, kao treće, podnesenim dokazima.

118

Kao prvo, u poništavajućoj presudi Opći sud uopće se nije meritorno izjašnjavao o točnom predmetu zaštite koju pruža raniji trodimenzionalni francuski žig. On se ograničio na prihvaćanje trećeg tužbenog razloga koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i na neizvršavanju diskrecijske ovlasti u pogledu dokaza o uporabi koji su prvi put podneseni pred žalbenim vijećem, odnosno na postupovnom razlogu koji se odnosi na neuzimanje u obzir dokaza o uporabi, a ne na definiciju predmeta zaštite (vidjeti također odgovor na prvi tužbeni razlog u točkama 70. do 82. ove presude).

119

Kao drugo, upravo se na prikazu ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga u njegovoj potvrdi o registraciji temelji ocjena žalbenog vijeća prema kojoj taj žig štiti „bocu uobičajenog oblika na kojoj se pojavljuje ravna linija koja se proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce”. Suprotno tomu, navodna prisutnost vlati trave ne proizlazi iz prikaza, nego samo iz opisa.

120

Međutim, kao što to ističe intervenijent, taj opis sadržava pogrešno tumačenje prikaza jer on tumači grafički element linije izvan onoga što je vidljivo tvrdeći da taj element predstavlja vlat trave. Naime, na crno‑bijelom prikazu (koji stoga nije ograničen na posebnu boju kao što je zeleno‑smeđa, nego obuhvaća sve boje), grafički element je vrlo ravna crna linija bez ikakvih krivulja ili nepravilnosti, iako vlat trave obično nije ravna, nego ima krivulje i nepravilnosti. Osim toga, na tom istom prikazu nije jasno da se linija nalazi unutar boce, nego se više čini da se nalazi na njezinu tijelu. Stoga bi svako tumačenje ili izmjena prikaza opisom bila u suprotnosti s načelima navedenima u točkama 104. do 112. ove presude.

121

Intervenijent dodaje da ako je tužitelj želio zaštititi vlat trave u boci, morao je podnijeti sliku vlati trave koja potpuno odgovara stvarnosti, kao što je to učinjeno za druge žigove koje je tužitelj registrirao.

122

U tom pogledu valja istaknuti da je Opći sud već odlučio o točnom predmetu zaštite koju pruža tužiteljev poljski trodimenzionalni žig br. 189866, prikazan u nastavku:

123

Opći je sud tako u točkama 94., 95., 97. i 98. presude od 12. studenoga 2015., CEDC International/OHIM – Fabryka Wódek Polmos Łańcut (WISENT) (T‑449/13, neobjavljena, EU:T:2015:839) i u točkama 96., 97., 99. i 100. presude od 12. studenoga 2015., CEDC International/OHIM – Fabryka Wódek Polmos Łańcut (WISENT VODKA) (T‑450/13, neobjavljena, EU:T:2015:841), presudio da je raniji suprotstavljeni žig sadržavao figurativni element koji se sastoji od tanke linije koja je prolazila kroz bocu i da je navedena linija bila ravna, malo nagnuta ulijevo, zelene boje i prekinuta etiketom. Prema mišljenju Općeg suda, ti shematski prikazi onoga što bi moglo činiti vlat trave ne mogu se, međutim, percipirati kao stvarna vlat trave. Crta koja se pojavljuje u suprotstavljenim žigovima, kako su prikazani i registrirani, percipirat će se kao ono što jest, a to je jednostavna linija, a ne kao vlat trave. Samo realističniji prikaz vlati trave ili stvarna slika vlati trave postavljene unutar boce može upućivati na sliku vlati trave, što bi se, osim toga, moglo potvrditi njezinim opisom. Međutim, Opći sud presudio je da to nije bio slučaj u ovom predmetu. Stoga je, prema njegovu mišljenju, zbog percepcije navedenog figurativnog elementa kao obične ravne linije, malo nagnute ili u dijagonalnom položaju, koja prolazi kroz bocu, žalbeno vijeće pravilno smatralo da je, u prisutnosti drugih figurativnih elemenata, navedeni element bio manje razlikovan i imao je sporednu ulogu u ocjeni sličnosti suprotstavljenih žigova. Taj zaključak, prema mišljenju Općeg suda, ne može se pobiti tužiteljevim argumentom prema kojem je vlat trave osobito upečatljiv ili originalan element. U tom pogledu valja podsjetiti, prema mišljenju Općeg suda, na to da je figurativni element koji se nalazi u suprotstavljenim žigovima, poput onih koji su prikazani i registrirani, ravna linija – malo nagnuta ili u dijagonalnom položaju – koja će se percipirati kao linija koja prolazi kroz bocu, a ne kao vlat trave. S obzirom na jednostavan oblik, ne čini se da je navedena linija osobito originalna ili upečatljiva. Osim toga, kako u slučaju prijavljenog žiga tako i u slučaju ranijeg žiga, ona pada u drugi plan zbog prisutnosti drugih verbalnih i figurativnih elemenata u navedenim žigovima. Ona stoga postaje manje vidljiva i njezina mogućnost da ostavi dojam na svijest potrošača je zato slabija.

124

Što se tiče ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga o kojem je riječ u ovom slučaju, valja utvrditi, tim više, da je samo realistični prikaz vlati trave ili stvarna slika vlati trave postavljene unutar boce mogao jasno i precizno utvrditi prisutnost vlati trave u tom žigu, što se, osim toga, moglo potvrditi njegovim opisom, koji bi stoga bio u skladu s prikazom. Međutim, to nije slučaj u ovom predmetu.

125

Kao treće, podneseni dokazi o uporabi načelno ne mogu utjecati na definiciju točnog predmeta zaštite koju pruža žig. Naime, taj predmet definiran je prikazom žiga iz potvrde o registraciji, koji je eventualno razjašnjen i pojašnjen opisom u slučajevima u kojima je on u skladu s prikazom, ali se ni na koji način ne može izmijeniti stvarnom uporabom žiga na tržištu. Uostalom, članak 44. stavak 2. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 43. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, a zatim članak 49. stavak 2. Uredbe 2017/1001) ne dopušta da izmjena koja je uslijedila nakon prijave bitno utječe na žig.

126

Uostalom, u ovom slučaju, nedovoljnu jasnoću i preciznost prikaza, uz koji je priložen njegov opis, više potvrđuje činjenica da je tužitelj priložio dokaze o uporabi koji prikazuju raniji žig na različit način u odnosu na prirodu, dužinu i položaj linije u prikazu koji se nalazi u potvrdi o registraciji (vidjeti u tom smislu presude od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 45. i od 30. studenoga 2017., Kombinacija plave i srebrne boje, T‑101/15 i T‑102/15, EU:T:2017:852, t. 65.).

127

Naposljetku, u točki 45. pobijane odluke žalbeno vijeće pravilno je pojasnilo da raniji žig ne može zaštititi koncept vlati trave u boci.

128

U tom pogledu Sud je presudio da apstraktni prikaz koncepta u svim mogućim oblicima ne odražava preciznost i jednoobraznost koje se zahtijevaju člankom 4. Uredbe br. 40/94. Naime, takvim prikazima dopustilo bi se veći broj različitih kombinacija koje potrošaču ne bi omogućile da percipira i zapamti posebnu kombinaciju koju bi mogao koristiti kako bi sa sigurnošću ponovio kupnju niti dopuštaju nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima da utvrde doseg zaštićenih prava nositelja žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Red Bull/EUIPO, C‑124/18 P, EU:C:2019:641, t. 38.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presudu od 24. lipnja 2004., Heidelberger Bauchemie, C‑49/02, EU:C:2004:384, t. 33. do 35.).

129

Štoviše, Sud je presudio da predmet prijave za registraciju žiga koji se odnosi na sve moguće oblike proizvoda ili dijela proizvoda ne predstavlja „znak” u smislu članka 4. Uredbe br. 40/94 i stoga ne može činiti žig u smislu te uredbe (vidjeti po analogiji presudu od 25. siječnja 2007., Dyson, C‑321/03, EU:C:2007:51, t. 40.).

130

Iz toga slijedi da propisi o žigovima ne omogućuju zaštitu koncepta ili ideje, nego samo konkretnog izraza koncepta ili ideje, kako je sadržan u znaku i definiran prikazom navedenog znaka.

131

Sam tužitelj priznaje da ne namjerava apstraktno prisvojiti svaki prikaz vlati trave u boci, nego polaže pravo na konkretan prikaz, koji je dio njegova žiga, kombinacije tih dvaju elemenata.

132

Dakle, konkretan prikaz ranijeg žiga određuje točan predmet zaštite koju pruža taj žig radi ispitivanja prirode uporabe navedenog žiga.

133

Međutim, valja napomenuti da iz prikaza ranijeg žiga, kako je ispravno utvrdilo žalbeno vijeće, proizlazi da se točan predmet zaštite koju pruža taj žig odnosi samo na „bocu uobičajenog oblika na kojoj se pojavljuje ravna linija koja se proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce”, ali ne, kao što to tvrdi tužitelj, na vlat trave.

134

Prvi prigovor stoga valja odbiti kao neosnovan.

135

Drugim prigovorom tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće „još jednom” primijenilo pogrešan i neprimjeren kriterij stvarne uporabe ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga zbog njegova „pojednostavljenog i dvodimenzionalnog” pristupa, bez dinamičnog pristupa prikazima s više strana, te se ograničilo na ocjenu dokaza neovisno jednih o drugima a da ih nije analiziralo zajedno. Trećim prigovorom ističe da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir mogućnost istodobne uporabe više žigova različitih vrsta, pogrešno tvrdeći da uporaba etikete mijenja razlikovni karakter predmetnog žiga. Četvrtim prigovorom ističe da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo stvarnu uporabu tog žiga u smislu članka 15. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 time što je pogrešno ograničilo stvarnu uporabu samo na slučajeve u kojima je oblik „isti” ili „istovjetan” onomu koji je registriran i time što nije priznalo da manje razlike u dužini i položaju vlati trave u boci korištenoj na francuskom tržištu nisu izmijenile razlikovni karakter navedenog žiga kako je registriran.

136

Na temelju odredaba članka 15. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 15. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe br. 207/2009 i članak 18. stavak 1. drugi podstavak točka (a) Uredbe 2017/1001), dokaz stvarne uporabe ranijeg nacionalnog žiga ili žiga Europske unije, podrazumijeva također dokaz o uporabi ranijeg žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran.

137

Iz izričaja članka 15. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 40/94 izravno proizlazi da se uporaba žiga u obliku koji se razlikuje od oblika u kojem je registriran smatra uporabom u smislu prvog stavka tog članka ako razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran nije izmijenjen (vidjeti u tom smislu presude od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 21.; od 28. veljače 2017., Labeyrie/EUIPO – Delpeyrat (Prikaz uzorka sa svijetlim ribicama na tamnoj pozadini), T‑767/15, neobjavljena, EU:T:2017:122, t. 18., i od 28. lipnja 2017., Tayto Group/EUIPO – MIP Metro (real), T‑287/15, neobjavljena, EU:T:2017:443, t. 22.). Pravilo prema kojem se uporaba žiga u obliku koji se razlikuje po elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga u obliku u kojem je registriran također smatra uporabom navedenog žiga može se nazvati, brevitatis causa, „zakon dopuštenih varijanti” (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2019., Prikaz triju usporednih traka, T‑307/17, EU:T:2019:427, t. 48.).

[omissis]

140

U svrhu takvog utvrđenja treba u obzir uzeti i unutarnja svojstva, a osobito viši ili niži stupanj razlikovnog karaktera registriranog žiga ako se upotrebljava samo kao dio složenog žiga ili zajedno s drugim žigom. Naime, što je slabiji razlikovni karakter, to ga je lakše mijenjati dodavanjem elementa koji ima razlikovni karakter i tim više predmetni žig gubi na sposobnosti da ga se percipira kao oznaku podrijetla proizvoda. Također vrijedi i obrnuti zaključak (presude od 24. rujna 2015., Oblik štednjaka, T‑317/14, neobjavljena, EU:T:2015:689, t. 33.; od 13. rujna 2016., Prikaz poligona, T‑146/15, EU:T:2016:469, t. 29. i od 28. veljače 2017., Prikaz uzorka sa svijetlim ribicama na tamnoj pozadini, T‑767/15, neobjavljena, EU:T:2017:122, t. 22.).

[omissis]

142

Stoga se uvjet stvarne uporabe žiga može ispuniti ako se žig rabi zajedno s drugim žigom, pod uvjetom da se žig i dalje percipira kao oznaka podrijetla predmetnog proizvoda (presude od 28. veljače 2017., Prikaz uzorka sa svijetlim ribicama na tamnoj pozadini, T‑767/15, neobjavljena, EU:T:2017:122, t. 48.; od 10. listopada 2017., Klement/EUIPO – Bullerjan (Oblik štednjaka), T‑211/14 RENV, neobjavljena, EU:T:2017:715, t. 47., i od 28. veljače 2019., PEPERO original, T‑459/18, neobjavljena, EU:T:2019:119, t. 97.).

[omissis]

147

Kad je riječ o trodimenzionalnom žigu koji se sastoji od izgleda samog proizvoda, kako bi se zaključilo da se raniji žig stvarno upotrebljavao u skladu sa svojom osnovnom funkcijom, dokaz o njegovoj uporabi mora se pokazati elementima na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti da potrošač može s određenim poduzetnikom povezati oblik zaštićen ranijim žigom (vidjeti u tom smislu presude od 27. rujna 2018., M J Quinlan & Associates/EUIPO – Intersnack Group (Oblik klokana), T‑219/17, neobjavljenu, EU:T:2018:610, t. 33., i od 28. veljače 2019., PEPERO original, T‑459/18, neobjavljenu, EU:T:2019:119, t. 72.).

148

Konačno, valja smatrati da, zbog postojanja krajnje jednostavnog žiga, čak i male izmjene tog žiga mogu predstavljati značajne izmjene, tako da se njegov izmijenjeni oblik ne može smatrati općenito jednakovrijednim registriranom obliku navedenog žiga. Naime, što je žig jednostavniji, manje je vjerojatno da će imati razlikovni karakter i, štoviše, izmjena tog žiga može utjecati na neko od njegovih bitnih obilježja, a time i na način na koji relevantna javnost percipira navedeni žig (vidjeti u tom smislu presude od 13. rujna 2016., Prikaz poligona, T‑146/15, EU:T:2016:469, t. 33. i 52. i navedenu sudsku praksu i od 19. lipnja 2019., Prikaz triju usporednih traka, T‑307/17, EU:T:2019:427, t. 72.).

149

U ovom slučaju, u pogledu četvrtog prigovora, najprije treba utvrditi da se raniji žig, kako je prikazan, čiji je predmet zaštite „boca uobičajenog oblika na kojoj se pojavljuje ravna linija koja se proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce”, a ne vlat trave (vidjeti točke 115. i 133. ove presude), nije upotrebljavao kao takav u istovjetnom obliku od strane tužitelja u podnesenim dokazima o uporabi.

150

Kada je riječ o dokazima podnesenima Odjelu za prigovore (vidjeti točku 15. ove presude) – među kojima se nalaze boce – ni jedna od tih boca nema neprekinutu dijagonalnu liniju, a još manje ravnu liniju koja je istovjetna onoj koja se nalazi na ranijem žigu. Osim toga, ta linija nije postavljena na vanjsku površinu jedne od boca i ne pojavljuje se na samoj etiketi ili kroz nju. Usto, sve boce imaju neprozirnu etiketu (nečitku ili na kojoj piše „żubrówka bison vodka”) koja može utjecati na vidljivost i percepciju onoga što se nalazi iza nje.

151

S obzirom na nepravovremeno podnesene dokaze žalbenom vijeću (vidjeti točku 25. ove presude) i osobito fotografije, priložene uz izjavu K.-a, boce s etiketom na kojoj piše „żubrówka bison vodka”, koja je ovaj put prikazana ne samo sprijeda, nego također odostraga i s dviju strana, valja utvrditi da se zaista na bočnim prikazima može primijetiti izdužena neprekinuta linija.

152

Međutim, te linije koje se nalaze na dvama bočnim prikazima tog dokaza o uporabi, iako se neznatno razlikuju međusobno, značajno se razlikuju od ravne dijagonalne linije koja se nalazi na ranijem žigu. One se razlikuju po svojoj prirodi, s obzirom na to da nisu u potpunosti ravne, nego neznatno zaobljene, svojom gornjom dužinom i položajem, s obzirom na to da počinju i završavaju u različitim točkama na rubu i na donjem dijelu boce, što također dovodi do drukčijeg nagiba.

153

Stoga je žalbeno vijeće u točkama 40. do 42. pobijane odluke pravilno utvrdilo da ni jedan dokaz podnesen Odjelu za prigovore (vidjeti točku 15. ove presude) ili pred njim (vidjeti točku 25. ove presude) ne pokazuje žig u obliku u kojem je registriran, to jest onako kako je grafički prikazan u potvrdi o registraciji.

154

Kao drugo, valja utvrditi da raniji žig, kako je prikazan, čiji je predmet zaštite „boca uobičajenog oblika na kojoj se nalazi ravna linija koja se proteže dijagonalno od lijeve strane boce, s početkom odmah ispod grla, do donjeg ruba boce”, a ne vlat trave (vidjeti točke 115. i 133. ove presude), tužitelj također nije upotrebljavao u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran ili uz zanemarive izmjene.

155

U tom pogledu valja uzeti u obzir, kao što je to učinilo i žalbeno vijeće u točki 44. pobijane odluke, činjenicu da je razlikovni karakter ranijeg žiga sam po sebi slab. Naime, taj se žig sastoji od boce uobičajenog oblika s jednostavnom ravnom linijom određene dužine, koja se nalazi u specifičnom položaju koji dovodi do posebnog nagiba. U ukupnom dojmu, ta jednostavna ravna linija sa svojom određenom dužinom i specifičnim položajem čini navedeni žig slabo razlikovnim.

156

Stoga je opseg zaštite ranijeg žiga kako je definiran njegovim grafičkim prikazom uzak i njegov razlikovni karakter se lako mijenja (vidjeti točku 140. ove presude), tim više što je riječ o trodimenzionalnom žigu (vidjeti točke 143. i 147. ove presude).

157

Međutim, oblici prikazani u podnesenim dokazima razlikuju se od zaštićenog oblika ranijeg žiga značajnim izmjenama u prirodi, dužini i položaju (vidjeti točku 152. ove presude) i ne mogu se smatrati „nezanemarivim” ili „općenito jednakovrijednim” registriranom obliku navedenog žiga u smislu sudske prakse (vidjeti točku 148. ove presude).

158

Stoga je žalbeno vijeće u točkama 43. do 45. pobijane odluke pravilno ocijenilo da ta uporaba – kako je prikazana dokazima koji su mu prvi put podneseni – ne samo da nije bila uporaba ranijeg žiga kako je registriran, nego nije ni uporaba u obliku koji se razlikovao u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran u smislu članka 15. stavka 1. drugog podstavka točke (a) Uredbe br. 207/2009.

159

Stoga valja utvrditi da raniji žig kako je korišten, prema onome što proizlazi iz podnesenih dokaza, nije u skladu s navedenim žigom kako je prikazan i registriran, i da razlike među njima predstavljaju izmjenu razlikovnog karaktera potonjeg koja nadilazi zanemarive izmjene u skladu sa „zakonom dopuštenih varijanti”.

160

Četvrti prigovor stoga valja odbiti kako neosnovan.

[omissis]

166

Što se tiče trećeg prigovora, koji se temelji na mogućnosti istovremene uporabe više žigova različitih vrsta, valja doduše podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, uporaba žiga može obuhvaćati i samostalnu uporabu tog žiga kao i njegovu uporabu kao dijela drugog žiga ili zajedno s njim (presuda od 18. travnja 2013., Colloseum Holding, C‑12/12, EU:C:2013:253, t. 32.; vidjeti također u tom smislu presude od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 23., 24. i 26. i od 24. rujna 2015., Oblik štednjaka, T‑317/14, neobjavljenu, EU:T:2015:689, t. 29.).

167

Međutim, važno je naglasiti da registrirani žig koji se koristi jedino kao dio složenog žiga ili zajedno s drugim žigom treba i dalje raspoznavati kao oznaku podrijetla proizvoda o kojem je riječ kako bi ta uporaba zadovoljavala pojam „stvarna uporaba” u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe br. 40/94 (presude od 18. travnja 2013., Colloseum Holding, C‑12/12, EU:C:2013:253, t. 35. i od 24. rujna 2015., Oblik štednjaka, T‑317/14, neobjavljena, EU:T:2015:689, t. 30.).

168

U ovom slučaju, kao prvo, valja istaknuti da, iako je žalbeno vijeće spomenulo prisutnost etikete (nečitke ili na kojoj piše „żubrówka bison vodka”), to je prije svega zato što je smatralo da prisutnost takve etikete utječe na vidljivost i percepciju ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga na dokaze o uporabi, a ne samo zato što postojanje žiga druge vrste, verbalnog ili figurativnog, mijenja razlikovni karakter tog žiga. Naime, na fotografijama prikazanima u točki 15. ove presude, ovisno o slučaju, nijedna linija nije vidljiva ili ništa nije vidljivo u donjem dijelu boce, ispod etikete, ili je više (dvije ili tri) linija vidljivo ispod etikete.

169

Kao što to EUIPO ističe, žalbeno vijeće nije samo zbog činjenice da se više žigova upotrebljavalo na istom proizvodu zaključilo da uporaba ranijeg žiga nije bila utvrđena, nego ponajprije zbog činjenice da je bilo teško otkriti ono što se nalazilo iza etikete, osobito s obzirom na to da su fotografije bile proturječne u pogledu nepostojanja ili postojanja linije ili vlati trave.

170

Iz toga slijedi da žalbeno vijeće nije ni na koji način osporilo sudsku praksu o mogućnosti zajedničke uporabe više žigova različitih vrsta navedene u točkama 166. i 167. ove presude, prema kojoj se uvjet stvarne uporabe žiga može ispuniti ako se žig upotrebljava zajedno s drugim žigom, pod uvjetom da se žig i dalje percipira kao oznaka podrijetla predmetnog proizvoda.

171

Kao drugo i u svakom slučaju, valja smatrati, poput intervenijenta, da uvjeti za takvu zajedničku uporabu trodimenzionalnog žiga zajedno s drugim žigovima nisu ispunjeni u ovom slučaju. Naime, iako je točno da zajednička uporaba dvaju žigova načelno može predstavljati uporabu jednog od tih žigova, to je međutim slučaj samo pod uvjetom da se razlikovni karakter tog žiga ne mijenja, pri čemu je taj uvjet ispunjen samo ako relevantna javnost percipira navedeni žig pojedinačno i neovisno o drugom žigu, kao oznaku podrijetla.

172

Međutim, u ovom slučaju ne samo da se raniji žig upotrebljava zajedno s drugim žigom postavljenim na neprozirnoj etiketi koja ometa vidljivost i utječe na percepciju razlikovnog dijela navedenog ranijeg žiga, nego, u svakom slučaju, tužitelj u podnesenim dokazima o uporabi nije dokazao da ga relevantna javnost percipira pojedinačno i neovisno kao oznaku podrijetla, primjerice podnošenjem istraživanja tržišta.

173

U tom je pogledu Opći sud već presudio, u pogledu dizajna usporedivog s tim fotografijama, da linija pada u drugi plan zbog prisutnosti drugih verbalnih i figurativnih elemenata u žigovima koji se upotrebljavaju zajedno, da ona stoga postaje manje vidljiva i da je zbog toga njegova sposobnost da ostavi dojam na svijest potrošača slabija (vidjeti u tom smislu presude od 12. studenoga 2015., WISENT, T‑449/13, neobjavljenu, EU:T:2015:839, t. 98. i od 12. studenoga 2015., WISENT VODKA, T‑450/13, neobjavljenu, EU:T:2015:841, t. 100.).

174

Tomu je također tako u ovom slučaju. Nije dokazano da raniji žig, kada se upotrebljava zajedno s verbalnim žigom ŻUBRÓWKA VODKA BISON ili s grafičkim elementima povezanima s bizonom koji se nalaze na etiketi, relevantna javnost i dalje percipira kao oznaku podrijetla. To je tim manje slučaj jer je razlikovni karakter svojstven ranijem žigu slab (vidjeti točku 155. ove presude), jasno slabiji od onoga verbalnog žiga i stoga njime uvelike izmijenjen (vidjeti točku 156. ove presude).

175

Osim toga, valja podsjetiti na to da je razlikovni karakter ranijeg žiga prije svega izmijenjen jer se linije prisutne u dokazima o uporabi, čak i nepravovremenim, znatno razlikuju od onih koje se nalaze na prikazu ranijeg žiga svojom prirodom, s obzirom na to da nisu u potpunosti ravne, nego neznatno zaobljene, svojom gornjom dužinom i drugačijim položajem, s obzirom na to da ne počinju na istom mjestu na donjem dijelu boce što dovodi do drukčijeg nagiba (vidjeti točku 151. ove presude). Međutim, u ukupnom dojmu, ta ravna linija, sa svojim posebnim položajem i dužinom, ono je što čini raniji žig slabo razlikovnim, s obzirom na to da se sastoji od boce uobičajenog oblika s takvom linijom.

[omissis]

177

Budući da je razlikovni karakter ranijeg žiga, koji je sam po sebi slab, znatno izmijenjen u dokazima o uporabi drugih žigova ili elemenata koji se nalaze na etiketi, uvjeti za zajedničku uporabu nisu ispunjeni.

178

Treći prigovor treba odbiti kao činjenično neutemeljen i u svakom slučaju kao neosnovan.

179

Stoga valja potvrditi ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj uporaba ranijeg francuskog trodimenzionalnog žiga, kako je prikazan i registriran, nije bila dokazana.

180

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja odbiti drugi tužbeni razlog.

181

Trećim tužbenim razlogom tužitelj ističe da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 75. Uredbe br. 207/2009 (nepostojanje obrazloženja) i članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (nepravilno ispitivanje činjenica). U tom pogledu ističe četiri prigovora, od kojih prva tri valja ispitati zajedno u vezi s razlogom za prigovor navedenim u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 i odvojeno posljednji, u vezi s razlozima za prigovor iz članka 8. stavaka 3. i 4. iste uredbe.

[omissis]

194

Četvrtim prigovorom tužitelj tvrdi da žalbeno vijeće nije ispitalo preostale razloge žalbe i prigovora koji se temelje na članku 8. stavcima 3. i 4. Uredbe br. 207/2009. U točki 48. pobijane odluke samo je uputilo na obrazloženje svoje prve odluke u predmetu R 2506/2010‑4. Čini se da je „promaknulo” da je ta ranija odluka u cijelosti poništena poništavajućom presudom. Stoga je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci trebalo odlučiti o svim razlozima koje je tužitelj naveo u svojoj žalbi i nije moglo uputiti na odluku koja više ne postoji.

195

EUIPO osporava te argumente. Ističe da je, kao što je to navedeno u točki 29. poništavajuće presude, sam tužitelj ograničio svoju argumentaciju samo na zaključke žalbenog vijeća o ocjeni dokaza o uporabi koji su izneseni u prvoj odluci i istaknuo da su se ti zaključci na isti način odnosili na sve razloge navedene u prilog prigovoru.

196

Intervenijent osporava te argumente. Smatra da pozivanje žalbenog vijeća na prvu odluku od 26. ožujka 2012. u predmetu R 2506/2010‑4 kako bi dokazalo da nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009 također ne predstavlja povredu članaka 75. i 76. iste uredbe. Smatra da nakon postupka pred Općim sudom članak 8. stavci 3. i 4. navedene uredbe više nisu bili predmet spora pred žalbenim vijećem jer je predmet poništavajuće presude bila povreda članaka 75. i 76. iste uredbe u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) te uredbe i odnosi se samo na dokaze o uporabi. Ističe da je sam tužitelj ograničio predmet spora na povredu tih odredaba jer je tužitelj u točki 5.2. tužbe podnesene u ranijem predmetu izjavio da je „svoju argumentaciju ograniči[o] samo na zaključke žalbenog vijeća o ocjeni podnesenih dokaza o uporabi jer su se ti zaključci na isti način odnosi[li] na sve razloge za prigovor”. Međutim, intervenijent smatra da se dokazi koji se odnose na uporabu ne odnose na sve razloge za prigovor iz članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009 jer, prema sudskoj praksi proizašloj iz presude od 29. ožujka 2011., Anheuser‑Busch/Budějovický Budvar (C‑96/09 P, EU:C:2011:189, t. 143.), sam nema pravo zahtijevati dokaz o uporabi tih prava. Naprotiv, zahtjev uporabe može se postaviti samo za ranija prava u smislu članka 8. stavka 1. iste uredbe. Zato smatra da u ranijem postupku pred Općim sudom više nije riječ o članku 8. stavcima 3. i 4. navedene uredbe i da te odredbe također nisu predmet ovog postupka koji se odnosi na pobijanu odluku.

197

Osim toga, intervenijent ističe da je u prvoj odluci, u točkama 20. do 34., žalbeno vijeće pružilo detaljne razloge kojima objašnjava zašto te odredbe nisu bile primjenjive. Međutim, tužitelj nije iznio nijedan argument niti obrazloženje kojim objašnjava zašto je taj dio odluke sadržavao pogrešku, nego se samo pogrešno pozivao na pitanje stvarne uporabe kao preduvjet za ocjenu tih razloga. Prema intervenijentovu mišljenju, to nije u skladu s člankom 76. točkom (d) Poslovnika, koji od tužitelja zahtijeva da detaljno navede argumente prema kojima je EUIPO povrijedio pravo. Slijedom toga, čak i ako je tužitelj htio pobijati prvu odluku s gledišta članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009, taj je tužbeni razlog bio nedopušten i odluka se nije mogla poništiti na temelju tih odredbi. Intervenijent zaključuje da je Opći sud, kada je poništio odluku u cijelosti, nju mogao poništiti samo u mjeri u kojoj je bila osporena. Međutim, tužitelj nije osporio odbijanje razloga za prigovor iz članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009. Usto, ograničenje razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. iste uredbe također proizlazi i iz tužiteljeve argumentacije, koji se pozvao samo na povredu tog razloga.

198

Valja istaknuti da je žalbeno vijeće u točki 48. pobijane odluke „[u] pogledu ostalih razloga za prigovor i drugih ranijih prava na koje se poziva, izričito uputi[lo] na obrazloženje iz njegove odluke od 26. ožujka 2012. u predmetu R 2506/2010‑4”.

199

Međutim, valja utvrditi da je tu prvu odluku Opći sud u cijelosti poništio u poništavajućoj presudi, protiv koje nije podnesena žalba te je postala pravomoćna.

200

Budući da poništavajuća presuda vrijedi ex tunc te stoga ima za učinak retroaktivno uklanjanje poništenog akta iz pravnog poretka (vidjeti točku 72. ove presude), navedena prva odluka ne postoji u pravnom poretku Unije i ne može imati nikakav učinak.

201

Stoga ta prva odluka nije dio pravnog konteksta u odnosu na koji treba ocijeniti obrazloženje pobijane odluke.

202

Osim toga, prigovor koji se temelji na više razloga može se odbiti samo ako se svi razlozi na koje se poziva u njegovu potporu ispitaju i odbiju.

203

Iz toga slijedi da žalbenom vijeću, kako bi utemeljilo izreku pobijane odluke kojom se odbijaju svi navedeni razlozi za prigovor, nije bilo dopušteno zbog nekih od tih razloga uputiti na obrazloženje prve odluke koju je Opći sud u cijelosti poništio a da pritom nije ispitalo i odbacilo svaki od razloga za prigovor.

204

Stoga valja zaključiti da žalbeno vijeće, time što je u pogledu razloga prigovora navedenih u članku 8. stavcima 3. i 4. Uredbe br. 207/2009 samo „izričito uputilo” na obrazloženje iz prve odluke, koju je Opći sud u cijelosti poništio, i potom je djelomično utemeljilo izreku odbijanja žalbe koja mu je podnesena na takvom upućivanju, nije u dovoljnoj mjeri obrazložilo pobijanu odluku, kršeći članak 75. Uredbe br. 207/2009.

205

Taj zaključak nije doveden u pitanje činjenicom da je Opći sud u točki 29. poništavajuće presude uvodno istaknuo sljedeće:

„[T]užitelj osporava utvrđenja i ocjene [EUIPO‑a] u pogledu svih razloga za prigovor, to jest onih iz članka 8. stavka 1. točke (a), članka 8. stavka 3. i članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009. Međutim, tužitelj navodi da svoju argumentaciju ograničava samo na zaključke žalbenog vijeća o ocjeni podnesenih dokaza o uporabi jer se ti zaključci na isti način odnose na sve razloge za prigovor.”

206

U tom pogledu, a da nije potrebno utvrđivati je li se ocjena podnesenih dokaza o uporabi odnosila na isti način na sve razloge za prigovor, dovoljno je utvrditi da je činjenica da je Opći sud u poništavajućoj presudi prihvatio treći tužbeni razlog – koji se temelji na povredi članka 75. i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i koji se odnosi na neobrazloženo neuzimanje u obzir određenih dokaza o uporabi od strane žalbenog vijeća – mogla dovesti u pitanje barem ispitivanje razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) iste uredbe i, prema tome, cjelokupne izreke prve odluke, kojom se odbija žalba protiv odluke Odjela za prigovore o odbijanju prigovora.

207

Naime, kada Opći sud, odlučujući o žalbi protiv odluke žalbenog vijeća kao što je prva odluka, utvrdi da je ocjena žalbenog vijeća nevaljana, makar samo u pogledu jednog od navedenih razloga za prigovor, na njemu je da poništi tu odluku u cijelosti, kao što je to učinio u poništavajućoj presudi.

208

Stoga valja prihvatiti četvrti prigovor trećeg tužbenog razloga koji je istaknut u prilog ovoj tužbi.

209

S obzirom na sva prethodna razmatranja, pobijanu odluku valja poništiti samo u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009, kako su navedeni u četvrtom prigovoru trećeg tužbenog razloga, i odbiti tužbu u preostalom dijelu, to jest u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) iste uredbe.

210

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Osim toga, u skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove.

211

U ovom slučaju tužitelj djelomično nije uspio u postupku jer utvrđenje osnovanosti četvrtog prigovora trećeg tužbenog razloga dovodi do poništenja pobijane odluke samo u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavaka 3. i 4. Uredbe br. 207/2009, a u preostalom dijelu tužba se odbija. EUIPO i intervenijent nisu uspjeli u postupku samo u vezi s tim prigovorom, dok se tužba odbija u pogledu razloga za prigovor iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) iste uredbe.

212

Stoga valja odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje: