1

Tužitelji, Caviro Distillerie Srl, Distillerie Bonollo SpA, Distillerie Mazzari SpA i Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA, društva su koja proizvode vinsku kiselinu u Europskoj uniji, u kojoj predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje.

2

Dana 30. listopada 2004. Europska komisija u Službenom listu Europske unije objavila je Obavijest o pokretanju antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2004., C 267, str. 4.). Taj je postupak doveo do donošenja Uredbe Vijeća (EZ) br. 130/2006 od 23. siječnja 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2006., L 23, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 112., str. 74.). U skladu s člankom 1. stavcima 1. i 2. te uredbe, konačna antidampinška pristojba uvedena je na uvoz vinske kiseline obuhvaćene oznakom ex 2918 12 00 (oznaka TARIC 2918120090) podrijetlom iz Kine, a kojom je predviđena stopa u iznosu od 0 % do 34,9 %. U navedenoj uredbi društvu Hangzhou Bioking Biochemical Engineering Co., Ltd (u daljnjem tekstu: društvo Hangzhou Bioking) odobren je tretman tržišnog gospodarstva. Nulta stopa pristojbe primijenjena je na uvoz vinske kiseline koju proizvodi društvo Hangzhou Bioking.

3

U skladu s izvješćem Žalbenog tijela Svjetske trgovinske organizacije (WTO) naslovljenim „Meksiko – konačne antidampinške mjere na govedinu i rižu” (WT/DS 295/AB/R, 29. studenoga 2005., AB-2005‑6), društvo Hangzhou Bioking izuzeto je Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 332/2012 od 13. travnja 2012. o izmjeni Uredbe br. 130/2006 (SL 2012., L 108, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 118., str. 218.) iz konačnih mjera, a osobito iz postupaka revizije na temelju mjera uvedenih Uredbom br. 130/2006.

4

Slijedom toga, prvotne mjere opisane u točki 2. ove presude bile su predmet različitih postupaka revizije, pri čemu je povodom zadnjeg od njih donesena Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 349/2012 od 16. travnja 2012. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon revizije nakon isteka mjera prema članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (SL 2012., L 110, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 127., str. 105.). Na temelju te provedbene uredbe, nastavile su se primjenjivati sve antidampinške mjere koje se odnose na sve kineske uvoznike, uz iznimku društva Hangzhou Bioking.

5

Dana 15. lipnja 2011. tužitelji i peti poduzetnik, društvo Comercial Quimica Sarasa, SL, podnijeli su antidampinšku pritužbu na temelju članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44, str. 20.; u daljnjem tekstu: Osnovna uredba) koja se odnosila samo na uvoz vinske kiseline koju proizvodi društvo Hangzhou Bioking. Komisija je 29. srpnja 2011. u Službenom listu Europske unije objavila Obavijest o pokretanju antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine, ograničenog na jednog kineskog proizvođača izvoznika, Hangzhou Bioking (SL 2011., C 223, str. 11.). Nakon povlačenja te pritužbe, Komisija je Odlukom 2012/289/EU od 4. lipnja 2012. o prekidu antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine, ograničenog na jednog kineskog proizvođača izvoznika, Hangzhou Bioking (SL 2012., L 144, str. 43.) prekinula taj postupak bez uvođenja antidampinških mjera.

6

Usporedno, na zahtjev pet istih podnositelja pritužbi, Komisija je 29. srpnja 2011. pokrenula drugi ispitni postupak protiv dvaju kineskih proizvođača vinske kiseline radi parcijalne privremene revizije na temelju članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe i u vezi s dampinškim maržama tih dvaju proizvođača za koje su podnositelji pritužbi smatrali da su izračunane u preniskom iznosu (SL 2011., C 223, str. 16.).

7

Tužitelji su 21. listopada 2014. podnijeli Komisiji novu antidampinšku pritužbu, nakon koje je ta institucija 4. prosinca 2014. objavila u Službenom listu Europske unije Obavijest o pokretanju antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine, ograničenog na jednog kineskog proizvođača izvoznika, Hangzhou Bioking (SL 2014., C 434, str. 9.).

8

Radi procjene dampinga i štete, Komisija je proučila razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. (u daljnjem tekstu: razdoblje ispitnog postupka). S obzirom na kretanja značajna za procjenu štete, Komisija je analizirala podatke koji su se odnosili na razdoblje od 1. siječnja 2011. do 30. rujna 2014. (u daljnjem tekstu: razmatrano razdoblje).

9

U obavijesti o pokretanju postupka od 4. prosinca 2014. Komisija je navela da je, u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe, odabrala privremeni uzorak proizvođača Unije. Komisija je kasnije objasnila da je predmetni uzorak bio odabran na temelju najvećeg obujma prodaje u Uniji i da se sastojao od triju proizvođača iz Unije odabranih među sedam poduzetnika koji su surađivali u ispitnom postupku i predstavljali 56 % ukupne proizvodnje vinske kiseline u Uniji te su se nalazili u Italiji i Španjolskoj, to jest u dvjema državama članicama u kojima su proizvođači Unije imali sjedište. Tri proizvođača uključena u privremeni uzorak bila su dva tužitelja, to jest društva Caviro Distillerie i Distillerie Mazzari, sa sjedištem u Italiji, i španjolsko društvo Comercial Quimica Sarasa.

10

Budući da se društvo ICV nije nalazilo u tom privremenom uzorku, ono je tvrdilo da u uzorku manji proizvođači iz Unije nisu dovoljno zastupljeni. Talijansko poslovno udruženje Associazione Nazionale Industriali Distillatori di Alcoli e Acquaviti (AssoDistil, Nacionalno udruženje industrijskih destilerija i proizvođača alkoholnih pića) također je osporilo sastav navedenog uzorka. Komisija je ipak zaključila da se, stoga što su svi proizvođači vinske kiseline Unije mali i srednji poduzetnici, dodavanjem manjeg proizvođača Unije uzorku ne bi bitno promijenila njegova reprezentativnost i to ne bi imalo nikakav znatan učinak na pokazatelje štete koji se procjenjuju na temelju podataka iz uzorka. Smatrala je da se makroekonomski pokazatelji kao što je obujam prodaje u svakom slučaju temelje na podacima industrije Unije u cjelini, to jest svih proizvođača iz Unije, uključujući dotičnog proizvođača iz Unije. Stoga je Komisija potvrdila uzorak koji je privremeno odabrala.

11

Tijekom ispitnog postupka tri društva u uzorku bila su predmet provjera u svojim poslovnim prostorima, isto kao i društvo Hangzhou Bioking.

12

Dana 14. prosinca 2015. Komisija je tužiteljima uputila opći dokument o objavi u kojem je zaključila da, unatoč postojanju dampinške marže od 42,8 %, uvoz društva Hangzhou Bioking nije industriji Unije prouzročio materijalnu štetu. Dopisom od 4. siječnja 2016. tužitelji su podnijeli svoja očitovanja o tom dokumentu. Oni su, osim toga, zatražili saslušanje, koje je održano 13. siječnja 2016.

13

Nakon ispitnog postupka o dampingu, Komisija je donijela Provedbenu odluku (EU) 2016/176 od 9. veljače 2016. o prekidu antidampinškog postupka povezanog s uvozom vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvodi Hangzhou Bioking (SL 2016., L 33, str. 14.; u daljnjem tekstu: pobijana odluka), na temelju koje je zaključila da industrija Unije nije pretrpjela nikakvu materijalnu štetu u smislu članka 3. Osnovne uredbe.

14

Naime, u uvodnim izjavama 140. i 141. pobijane odluke Komisija je primijetila da su pokazatelji štete, kao što su proizvodnja, obujam prodaje i tržišni udio, tijekom razmatranog razdoblja zabilježili negativna kretanja, ali da ta kretanja nisu negativno utjecala na ukupno financijsko stanje industrije Unije. Komisija je, s druge strane, smatrala da su tijekom razmatranog razdoblja određeni pokazatelji, kao što su profitabilnost industrije Unije, novčani tok, povrat ulaganja i razina zaposlenosti, zabilježili pozitivno kretanje. Priznajući da je na industriju Unije u određenoj mjeri negativno utjecao dampinški uvoz društva Hangzhou Bioking, Komisija je istaknula da ispitnim postupkom nije utvrđeno da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. Osnovne uredbe. Posljedično, člankom 1. pobijane odluke Komisija je prekinula antidampinški postupak u pogledu uvoza u Uniju vinske kiseline koju proizvodi društvo Hangzhou Bioking.

15

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 4. svibnja 2016. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

16

Odlukom predsjednika Općeg suda ovaj je predmet dodijeljen novom sucu izvjestitelju, koji zasjeda u devetom vijeću.

17

Na temelju prijedloga suca izvjestitelja, Opći sud (deveto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.

18

Mjerom upravljanja postupka od 19. srpnja 2017. Opći je sud, primjenom članka 89. stavka 3. točke (a) svojeg Poslovnika, zatražio od stranaka da na raspravi usmeno odgovore na pitanja.

19

Na raspravi održanoj 28. rujna 2017. saslušana su izlaganja stranaka kao i njihovi odgovori na pitanja koja im je postavio Opći sud. Na toj raspravi Komisija je obavijestila Opći sud da tužiteljima ne može otkriti određene zatražene podatke jer su povjerljivi. Primjenom članka 91. točke (b), članka 92. stavka 3. i članka 103. Poslovnika, deveto vijeće zatražilo je od Komisije da podnese te podatke pojašnjavajući da u tom stadiju neće biti priopćeni tužiteljima. Nakon što je ispitao te podatke, Opći je sud, u skladu s člankom 103. Poslovnika, zaključio da su relevantni za odlučivanje o sporu i da ne trebaju ostati povjerljivi za tužitelje. Budući da Komisija nije zahtijevala povjerljivo postupanje s tim podacima u odnosu na javnost, Opći je sud te podatke objavio i deveto vijeće saslušalo je očitovanja stranaka o njima.

20

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

21

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

22

U potporu tužbi tužitelji ističu dva tužbena razloga. U okviru prvog tužbenog razloga istaknuta je očita pogreška u ocjeni glede odabira uzorka proizvođača te povreda članka 3. stavka 2. i članka 17. stavka 1. Osnovne uredbe. U okviru drugog tužbenog razloga istaknute su očite pogreške u ocjeni i povreda članka 3. stavaka 2., 3. i 5. Osnovne uredbe jer je Komisija zaključila da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu.

23

Tužitelji ističu da prilikom odabira predmetnog uzorka Komisija nije poštovala zahtjeve predviđene u članku 17. stavku 1. Osnovne uredbe, a osobito onaj koji se sastoji od osiguranja reprezentativnosti odabranog uzorka. Ta je povreda dovela do iskrivljavanja utvrđenja glede mikroekonomskih pokazatelja kao što su prodajne cijene, jedinična profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja, koji se primjenjuju radi ispitivanja štete, tako da to ispitivanje nije bilo objektivno u smislu članka 3. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe.

24

Tužitelji smatraju da je primjena uzorkovanja iznimka od načela ispitivanja podataka od svih proizvođača a da pri tome ne dovode u pitanje samu Komisijinu inicijativu za odabir uzorka, što je bilo potvrđeno na raspravi. Tužitelji su na raspravi dodali da zahtjev reprezentativnosti, predviđen u članku 17. stavku 1. Osnovne uredbe, ne znači da uzorak treba zahvatiti najveći obujam prodaje, već da se radi o odabiru proizvođača čiji obujam prodaje predstavlja stanje industrije Unije. Tužitelji smatraju da takav zahtjev proizlazi iz točke 90. presude od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland (C‑687/13, EU:C:2015:573).

25

Kao prvo, tužitelji smatraju da Komisija nije na odgovarajući način i objektivno ispitala podatke kada je utvrdila uzorak proizvođača Unije, uključivši u njega samo tri proizvođača, među kojima su tri najveća proizvođača s najvećim obujmom prodaje u Uniji. Naime, taj uzorak nije bio reprezentativan za stanje industrije Unije jer je uključivao neproporcionalan doprinos najvećeg predmetnog proizvođača Unije, to jest društva Distillerie Mazzari.

26

S jedne strane, tužitelji smatraju da se društvo Distillerie Mazzari izdvojilo iz predmetnog uzorka jer je „njegov ukupan obujam proizvodnje iznosio otprilike 30 % ukupnog obujma cijele industrije Unije”. S druge strane, budući da obujam prodaje triju proizvođača obuhvaćenih uzorkom predstavlja oko 56 % ukupne proizvodnje vinske kiseline u Uniji, od kojih 29 % otpada na društvo Distillerie Mazzari, šest ostalih proizvođača Unije predstavlja samo 44 % preostale proizvodnje, to jest svaki u prosjeku 7,3 %. No, isključenje drugih proizvođača dovelo je do toga da uzorak nije reprezentativan jer je bio pristrano sastavljen u korist najvećeg proizvođača.

27

Osim toga i kao prvo, iz okolnosti slučaja proizlazi da ovaj predmet nema „velik broj stranaka” u smislu članka 17. Osnovne uredbe jer je riječ o kineskom izvozniku, devet proizvođača Unije i uvozniku Unije. Stoga tužitelji smatraju da ništa ne sprečava primjenu većeg uzorka. Osim toga, u drugim antidampinškim postupcima Komisija je odabrala veći uzorak. Kao drugo, nadzor nad trima proizvođačima Unije obuhvaćenima uzorkom dovršen je u prva četiri mjeseca nakon početka ispitnog postupka, tako da Komisija nije bila pod vremenskim pritiskom. Kao treće, tužitelji su od početka ispitnog postupka tvrdili da primijenjeni uzorak ne može dovesti do dovoljno reprezentativne procjene.

28

Kao drugo, postoji suodnos između odabira uzorka i utvrđivanja štete. U tom pogledu iz presude od 21. ožujka 2012., Marine Harvest Norway i Alsaker Fjordbruk/Vijeće (T‑113/06, neobjavljena, EU:T:2012:135, t. 72. do 74.) proizlazi da pogreška prilikom utvrđivanja uzorka predstavlja pogrešku prilikom utvrđivanja štete. Tako je u ovom slučaju dobit koju je društvo Distillerie Mazzari ostvarilo dovoljna da se uravnoteže objedinjeni gubici koje su pretrpjela druga dva sudionika obuhvaćena uzorkom, kako za 2013. tako i tijekom razdoblja ispitnog postupka, zbog čega uzorak proizvođača Unije nije reprezentativan za stanje industrije Unije. U tom pogledu tužitelji navode da je profitabilnost društva Caviro Distillerie pala s 3 % u 2011. na 1,62 % u 2013. i na 1,73 % tijekom razdoblja istražnog postupka. Comercial Quimica Sarasa, drugo društvo obuhvaćeno uzorkom, između 2011. i 2013. zabilježilo je isto kretanje kao i tijekom razdoblja ispitnog postupka. Tužitelji u replici dodaju da je razina profitabilnosti proizvođača Unije, koja je u 2010. bila 17,6 %, u 2011. pala na 2 %. Tužitelji smatraju da takav pad potvrđuje štetan učinak dampinga koji je društvo Hangzhou Bioking provodio tijekom tog razdoblja.

29

Kao treće, Komisija je tijekom upravnog postupka morala voditi računa o zabrinutosti udruženja AssoDistil u pogledu reprezentativnosti predloženog uzorka. Iako je, doduše, članak 17. stavak 1. Osnovne uredbe ovlastio Komisiju da odabere proizvođače Unije iz jednostavnog razloga što su ostvarivali najveći obujam proizvodnje ili prodaje u Uniji, ona je ipak morala primijeniti objektivno reprezentativan uzorak. U tom je pogledu nemoguće provesti objektivno ispitivanje ako uzorak ne odražava primjereno šire stanje industrije Unije kao cjeline. Iz toga proizlazi povreda članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe, s obzirom na to da Komisija nije objektivno ispitala utjecaj dampinškog uvoza na industriju Unije.

30

Stoga, uzimajući u obzir informacije kojima je raspolagala zahvaljujući pritužbi kao i odgovorima koje je naknadno primila od proizvođača Unije, Komisija je morala znati da je potreban veći uzorak.

31

Osim toga, prijedlog udruženja AssoDistil da se društvo ICV obuhvati uzorkom imao je za cilj samo prikazati kako se uzorak mogao učiniti odgovarajuće reprezentativnim jer se u ovom slučaju moglo dvojiti o takvoj reprezentativnosti.

32

Što se tiče Komisijina navoda da su tužitelji morali navesti uzorak koji je prema njihovu mišljenju bio odgovarajući, tužitelji prije svega smatraju da je odabir uzorka na Komisiji. Nadalje, oni imaju pravo osporiti valjanost predloženog uzorka. Naposljetku, oni nisu tvrdili da valja isključiti najvećeg proizvođača vinske kiseline, društvo Distillerie Mazzari. Oni smatraju da se obuhvaćanje tog društva trebalo uravnotežiti obuhvaćanjem većeg broja manjih proizvođača.

33

Komisija osporava argumente tužiteljâ.

34

Valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u području zajedničke trgovinske politike i osobito u području mjera za zaštitu trgovine institucije Unije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću zbog složenosti gospodarskih, političkih i pravnih pitanja koja moraju razmatrati (vidjeti presudu od 11. veljače 2010., Hoesch Metals and Alloys, C‑373/08, EU:C:2010:68, t. 61. i navedenu sudsku praksu). U tom pogledu poštovanje jamstava koja osigurava pravni poredak Unije u upravnim postupcima od temeljne je važnosti te se među tim jamstvima nalazi osobito obveza nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente konkretnog slučaja (vidjeti presudu od 25. siječnja 2017., Rusal Armenal/Vijeće, T‑512/09 RENV, EU:T:2017:26, t. 189. i navedenu sudsku praksu).

35

Iz toga proizlazi da se nadzor suda Unije treba odnositi ne samo na postojanje mogućih povreda koje se tiču prava već i na poštovanje pravila postupka i materijalne točnosti činjenica koje su uzete u obzir prilikom pobijanog izbora te nepostojanje očite pogreške prilikom ocjene tih činjenica i nepostojanje zlouporabe ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 10. ožujka 2009., Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP/Vijeće, T‑249/06, EU:T:2009:62, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

36

To osobito vrijedi u pogledu utvrđivanja postojanja štete nanesene industriji Unije, što pretpostavlja ocjenu složenih gospodarskih situacija (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

37

Zato, iako u području trgovinskih zaštitnih mjera i posebno antidampinških mjera sud Unije ne može intervenirati u ocjenu rezerviranu samo za nadležna tijela Unije, na njemu je ipak da se uvjeri da su institucije uzele u obzir sve relevantne okolnosti i da su sa svom dužnom pažnjom ocijenile dokaze iz spisa (vidjeti presudu od 18. rujna 2012., Since Hardware (Guangzhou)/Vijeće, T–156/11, EU:T:2012:431, t. 184. i navedenu sudsku praksu).

38

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe, šteta se utvrđuje na temelju pozitivnih dokaza i to treba uslijediti na temelju „objektivnog ispitivanja” obujma dampinškog uvoza i njegova učinka na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije te njihov posljedični utjecaj na proizvodnju Unije.

39

Osim toga, iz članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. Osnovne uredbe proizlazi da štetu treba utvrditi na razini industrije Unije kao cjeline (presuda od 19. prosinca 2013., Transnational Company Kazchrome i ENRC Marketing/Vijeće, C‑10/12 P, neobjavljena, EU:C:2013:865, t. 50. i 51.).

40

Ipak, u skladu s člankom 17. stavcima 1. i 2. Osnovne uredbe, Komisija može u predmetima s velikim brojem stranaka ograničiti ispitni postupak na njihov razuman broj koristeći se metodom odabira uzorka. U tom pogledu članak 17. stavak 1. Osnovne uredbe predviđa dvije metode odabira uzorka. Naime, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija, koji moraju biti statistički reprezentativni na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira, ili može obuhvaćati najveći obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza na koji se ispitni postupak razumno može odnositi, vodeći računa o raspoloživom vremenu (vidjeti u tom smislu presude od 10. rujna 2015., Fliesen–Zentrum Deutschland, C–687/13, EU:C:2015:573, t. 86. i od 15. lipnja 2017., T.KUP, C‑349/16, EU:C:2017:469, t. 30.).

41

Iz toga slijedi da, kada se odluče za drugu metodu odabira uzorka, institucije Unije raspolažu određenom slobodom, u cilju predvidljive procjene onoga što razumno mogu postići u roku koji im je određen za vođenje njihova ispitnog postupka (presuda od 15. lipnja 2017., T.KUP, C‑349/16, EU:C:2017:469, t. 31.). Osim toga, iz članka 17. stavka 2. navedene uredbe proizlazi da Komisija konačno odabire stranke uz primjenu odredaba koje se odnose na odabir uzoraka (presuda od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 87.).

42

Osnovanost argumenata tužiteljâ treba ispitati s obzirom na ta načela.

43

U ovom slučaju Komisija tvrdi da je primijenila drugu metodu predviđenu u članku 17. stavku 1. Osnovne uredbe, prema kojoj se ispitni postupak može ograničiti na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. Naime, iz uvodne izjave 15. pobijane odluke proizlazi da je Komisija privremeni uzorak Unije odabrala „na temelju najvećeg obujma prodaje u Uniji”.

44

Što se tiče reprezentativnosti uzorka, valja istaknuti da je na Komisiji da osigura postojanje više čimbenika, kao što su osobito omjer ukupne proizvodnje Unije i zemljopisna rasprostranjenost proizvođačâ (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 90. i 91.). Naime, treba istaknuti da se na temelju članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe, a kako bi se dobio pouzdan prikaz gospodarskog stanja industrije Unije, Komisijina analiza treba zasnivati na cjelokupnoj industriji Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 20. svibnja 2015., Yuanping Changyuan Chemicals/Vijeće, T‑310/12, neobjavljenu, EU:T:2015:295, t. 115.).

45

U ovom slučaju iz uvodnih izjava 92. i 94. pobijane odluke proizlazi da su „tri [od devet] proizvođača iz Unije odabrana […] za uzorak koji predstavlja oko 56 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji”. Komisija je na raspravi potvrdila, a da joj se nije proturječilo, da se odabrani uzorak sastojao od triju najvećih proizvođača u pogledu obujma prodaje, među kojima su oni koji su pristali surađivati.

46

Osim toga, u uvodnoj izjavi 15. pobijane odluke pojašnjeno je da se Komisija, s jedne strane, „oslonila na sve raspoložive podatke koji se odnose na industriju Unije, kao što su zahtjev, podaci dobiveni od talijanskog Nacionalnog udruženja industrijskih destilerija i proizvođača alkoholnih pića (Assodistil) i drugih proizvođača iz Unije koji su joj poznati i koji su sudjelovali u standardnom postupku u skladu s člankom 5. stavkom 4. Osnovne uredbe” te da je, s druge strane, „uzorak odabrala […] pri čemu je osigurala da su obje države članice proizvođači, Italija i Španjolska, zastupljene u uzorku”.

47

Doduše, Komisija je također mogla, kao što to tužitelji zagovaraju, predmetnim uzorkom obuhvatiti i druge proizvođače industrije Unije, čiji je obujam prodaje navodno niži. Također je točno da, u skladu s člankom 17. stavkom 2. Osnovne uredbe, prednost treba dati odabiru uzorka u savjetovanju s dotičnim strankama ili uz njihov pristanak.

48

Međutim, s jedne strane, kao što je to navedeno u točki 41. ove presude, iz te odredbe proizlazi da stranke, vrstu proizvoda ili transakcije Komisija konačno odabire uz primjenu odredaba koje se odnose na odabir uzoraka.

49

S druge strane, na tužiteljima je da podnesu dokaze na temelju kojih Opći sud može utvrditi da je zbog sastava odabranog uzorka industrije Unije Komisija prilikom procjene štete počinila očitu pogrešku u ocjeni (vidjeti u tom smislu presudu od 18. rujna 2012., Since Hardware (Guangzhou)/Vijeće, T‑156/11, EU:T:2012:431, t. 137. i navedenu sudsku praksu). Naime, Opći sud već je presudio da – stoga što tužitelj koji je osporavao reprezentativnost uzorka proizvođača Unije nije iznio nikakvu indiciju o tome da su cijene koje su francuski, njemački i britanski proizvođači naplaćivali u Italiji i Španjolskoj bile različite od cijena koje su ti isti proizvođači naplaćivali u Francuskoj, Njemačkoj ili u Ujedinjenoj Kraljevini – on nije dokazao da su institucije Unije počinile očitu pogrešku kada su na Francusku, Njemačku i Ujedinjenu Kraljevinu ograničile svoju analizu štete koju je pretrpjela industrija Unije u obliku razlike u cijeni (vidjeti u tom smislu presudu od 14. srpnja 1995., Koyo Seiko/Vijeće, T‑166/94, EU:T:1995:140, t. 59.).

50

U tom pogledu tužitelji tvrde da je navodna nereprezentativnost predmetnog uzorka utjecala na pouzdanost više makroekonomskih pokazatelja kojima se Komisija koristila u predmetnom ispitnom postupku, a što ju je navelo na počinjenje očitih pogrešaka u ocjeni i na povredu članka 3. stavka 2. točke (b) Osnovne uredbe. Stoga su pogrešni pokazatelji u vezi s prodajnim cijenama Unije, jediničnom profitabilnosti prodaje u Uniji, novčanim tokom, ulaganjima i povratom ulaganja proizvođača Unije.

51

U ovom slučaju, kao prvo, valja utvrditi da je odabir uzorka uslijedio uz savjetovanje s dotičnim strankama u skladu s člankom 17. stavkom 2. Osnovne uredbe. Osim toga, iz uvodne izjave 109. pobijane odluke proizlazi da je za potrebe utvrđivanja štete Komisija razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje. U pogledu makroekonomskih pokazatelja, kao što je obujam prodaje, oni su se temeljili na podacima industrije Unije u cjelini, to jest svih proizvođača iz Unije. Navodima tužiteljâ o odabiru uzorka ne može se stoga dovesti u pitanje Komisijina ocjene o šteti na makroekonomskoj razini.

52

U pogledu podataka na mikroekonomskoj razini, iz navedene uvodne izjave 109. proizlazi da su oni bili ispitani na temelju podataka iz odgovora na Komisijin upitnik koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku. Što se tiče tih podataka, valja primijetiti da je, kao što je to Komisija istaknula, radi dobivanja samo jedne brojke za svaki mikroekonomski pokazatelj ona izračunala ponderirani prosjek kako bi se u obzir uzeo stvarni tržišni udio u pogledu obujma proizvodnje ili prodaje svakog proizvođača obuhvaćenog uzorkom. No, prema jednostavnom izračunu prosjeka svakom od tih triju proizvođača dodijeljen je istovjetan ponder, to jest 33 %, neovisno o njegovu stvarnom tržišnom udjelu u pogledu obujma proizvodnje ili prodaje, a što ne odražava stvarni relativni ponder proizvođača industrije Unije. Zato što je na temelju izračuna ponderiranog prosjeka relativan ponder bio dodijeljen podacima svakog proizvođača obuhvaćenog uzorkom, valja zaključiti da je primijenjena metoda u vezi s mikroekonomskih podacima bila odgovarajuća.

53

Kao drugo, iz uvodne izjave 17. pobijane odluke proizlazi da je jedan proizvođač iz Unije, koji nije bio uključen u privremeni uzorak, tvrdio, isto kao i udruženje AssoDistil, da u uzorku manji proizvođači iz Unije nisu dovoljno zastupljeni jer je štetan učinak dampinškog uvoza od društva Hangzhou Bioking uglavnom utjecao na manja društva.

54

Međutim, treba istaknuti, kao što je to objašnjeno u uvodnoj izjavi 18. pobijane odluke, da dodavanje manjeg proizvođača iz Unije uzorku ne bi imalo nikakav znatan učinak na pokazatelje štete koji se procjenjuju na temelju podataka iz uzorka. Naime, iz brojki koje je Komisija iznijela proizlazi da bi uključivanje društva ICV u uzorak, kao što su to predložili podnositelji pritužbe tijekom upravnog postupka, tek malo izmijenilo prosječnu ponderiranu profitnu maržu uzorka, koja bi u tom slučaju u 2014. bila utvrđena u iznosu većem od 9,5 %, umjesto 10 %. Što se tiče kretanja te marže, ona bi u slučaju uključivanja navedenog proizvođača porasla s više od 5 % u 2011. na više od 9 % u 2014., umjesto da se prema uzorku koji je Komisija odabrala povećala s 2 % na 10 % tijekom tih istih godina.

55

Kao treće, valja utvrditi, kao što je to potvrđeno na raspravi, da tužitelji ne iznose nikakav dokaz kojim bi dokazali da bi dodavanje drugog proizvođača izmijenilo zaključak o nepostojanju štete do kojeg je Komisija došla u pobijanoj odluci. Naime, tužitelji samo navode da bi uzorak s mnogo većim proizvođačem koji ostvaruje veliku dobit doveo do zaključka da nije bilo štete, „dok je deset, dvadeset ili trideset, ili više, manjih proizvođača poslovalo s gubitkom”. Međutim, ova argumentacija ne odražava stvarnost industrije Unije jer se ona u ovom slučaju sastoji od devet proizvođača, od kojih je surađivalo njih sedam. Štoviše, navod tužiteljâ o poslovanju manjih proizvođača s gubitkom nije potkrijepljen nikakvim dokazom i u svakom slučaju ne konkretizira je li se to stanje moglo uzeti u obzir već tijekom razmatranog razdoblja.

56

Što se tiče argumenta tužiteljâ da Komisiju ništa nije sprečavalo da primijeni veći uzorak, kao što je to učinila u drugim antidampinškim postupcima, dovoljno je utvrditi da sami tužitelji priznaju, također i na raspravi, da ne raspolažu nikakvim dokazom o tome da bi se dodavanjem drugog, manjeg proizvođača Unije moglo izmijeniti zaključak o šteti industrije Unije do kojeg je Komisija došla.

57

Što se tiče navoda tužiteljâ da je velika dobit koju je ostvarilo društvo Distillerie Mazzari bila „uvelike uravnotežena gubicima koje su 2013. kao i tijekom razdoblja ispitnog postupka pretrpjela druga dva društva obuhvaćena uzorkom” – jer je profitabilnost društva Caviro Distillerie pala s 3 % u 2011. na 1,62 % u 2013. i na 1,73 % tijekom ispitnog postupka i jer je profitabilnost društva Comercial Quimica Sarasa zabilježila isto kretanje između 2011. i 2013. kao i tijekom razdoblja ispitnog postupka – valja istaknuti da, pod pretpostavkom da je smanjenje profitabilnosti tijekom navedenih razdoblja dokazano, činjenica da su u predmetnom uzorku zadržana društva koja su zabilježila smanjenje rentabilnosti dokazuje da je u pobijanoj odluci Komisija objektivno ispitala činjenice.

58

Stoga, čak i da je Komisija promijenila sastav predmetnog uzorka, na temelju nijednog elementa ne može se zaključiti da bi se zaključak o profitabilnosti i šteti u ovom slučaju promijenio.

59

Osim toga, što se tiče argumenta tužiteljâ da znatan pad profitabilnosti između 2010. i 2011. potvrđuje „štetan učinak dampinga koji je društvo Hangzhou Bioking provodilo tijekom tog razdoblja”, valja utvrditi da, kao što je to Komisija s pravom istaknula, ni pobijana odluka ni drugi akti Unije ne dokazuju postojanje dampinga na strani društva Hangzhou Bioking tijekom navedenog razdoblja. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 28. pobijane odluke, „[i]spitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014.”.

60

U tim okolnostima valja zaključiti da tužitelji ne iznose dovoljno dokaza za utvrđenje da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom odabira uzorka industrije Unije.

61

Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti.

62

Tužitelji smatraju da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni i povrijedila članak 3. stavke 2., 3. i 5. Osnovne uredbe kada je u uvodnim izjavama 140. do 142. pobijane odluke zaključila da industrija vinske kiseline Unije tijekom razmatranog razdoblja nije pretrpjela materijalnu štetu.

63

U svojim uvodnim očitovanjima tužitelji ističu da se postojanje štete mora utvrditi na temelju objektivnog ispitivanja svih relevantnih pokazatelja koji utječu na stanje predmetne industrije. No, u ovom se slučaju na temelju nikakvog objektivnog ispitivanja pokazatelja štete nije moglo zaključiti da dampinški uvoz nije uzrokovao nikakvu štetu industriji vinske kiseline Unije. Tužitelji u biti tvrde da je u svojim zaključcima o nepostojanju štete u uvodnim izjavama 140. i 141. pobijane odluke Komisija istaknula pokazatelje koji su zabilježili pozitivno kretanje, ali nije dovoljno uzela u obzir one koji su zabilježili negativna kretanja.

64

Kao prvo, što se tiče kretanja u vezi s uvozom u vidu obujma i cijena, tužitelji ponajprije smatraju da je u uvodnim izjavama 41. do 45. pobijane odluke bilo utvrđeno da društvo Hangzhou Bioking obavlja svoju djelatnost mimo uobičajenih gospodarskih uvjeta na tržištu i koristi se umjetno niskim i iskrivljenim cijenama sirovina kako bi neopravdano snizilo svoje konačne cijene za izvoz u Uniju. Zatim, tužitelji smatraju da primijenjena dampinška marža od 42,8 %, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 88. pobijane odluke, jest visoka. No, na temelju članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe, veličina stvarne dampinške marže predstavlja čimbenik koji treba uzeti u obzir radi procjene štete. Naposljetku, tužitelji ističu da ponderirana prosječna marža sniženja cijena za dampinški uvoz društva Hangzhou Bioking na tržište Unije, koja iznosi 10,3 %, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 107. pobijane odluke, jest visoka.

65

Kao drugo, što se tiče obujma dampinškog uvoza tijekom razmatranog razdoblja, predmetni izvoznik povećao je za 25 % svoj dampinški obujam na tržištu Unije, uz vrhunac povećanja od 36 % za 2013. Osim toga, tužitelji navode da je do tog stalnog povećanja dampinškog obujma došlo u kontekstu općeg pada potrošnje vinske kiseline u Uniji jer je do kraja razdoblja ispitnog postupka ta potrošnja pala za 11 %.

66

Što se tiče utjecaja dampinškog uvoza na cijene u Uniji, tužitelji ističu da, iako je točno da je društvo Hangzhou Bioking povećalo svoje cijene za 35 % tijekom razmatranog razdoblja, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 104. pobijane odluke, ostaje činjenica da se to povećanje cijena počelo primjenjivati s vrlo niske osnovne razine. To objašnjava postojanje ponderirane prosječne marže sniženja cijena od 10,3 % za dampinški uvoz društva Hangzhou Bioking na tržište Unije, kao što je to istaknuto u uvodnoj izjavi 107. pobijane odluke. Osim toga, između 2013. i kraja razdoblja ispitnog postupka, dok su cijene industrije Unije pale za 56 %, kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 124. i 125. pobijane odluke, cijene društva Hangzhou Bioking smanjile su se tek za 8 %, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 105. te odluke.

67

U odgovoru na Komisijin argument kojim je istaknula da povećanje prosječne uvozne cijene za 35 % u odnosu na cijene industrije Unije predstavlja pozitivnu činjenicu, tužitelji ističu da valja ispitati stvarne uvozne cijene, a ne kretanje. Ako je, kao što to tužitelji sumnjaju, uvozna cijena u 2011. bila krajnje niska, relativno povećanje koje je slijedilo nakon toga nije relevantno, i to osobito s obzirom na zaključak na kraju ispitnog postupka o sniženju cijena od 10 %. Nadalje, iz informacija dostavljenih u pritužbi proizlazi da je sniženje cijena u koje se upustilo društvo Hangzhou Bioking bilo znatno veće prije razdoblja ispitnog postupka.

68

Kao treće, tužitelji ističu da Komisija, kršenjem pravila prema kojem samo jedan od tih čimbenika ili nekoliko njih nisu nužno odlučujući, nije tijekom ispitnog postupka pridala dovoljnu važnost drugim čimbenicima predviđenima u članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe, to jest učincima uvoza na obujam prodaje i tržišne udjele proizvođača Unije. Smatraju da se Komisija, nasuprot tomu, previše usredotočila na kretanja jedinične profitabilnosti kao i na kriterije povezane s novčanim tokom i povratom ulaganja. Time je počinila očitu pogrešku u ocjeni.

69

U tom pogledu tužitelji navode da pobijana odluka ne sadržava nikakvo obrazloženje ni analizu načina na koji je smanjenje rezultata industrije Unije bilo uravnoteženo poboljšanjem opće profitabilnosti. No, u općem dokumentu o objavi od 14. prosinca 2015. Komisija se u vezi s tim elementima izrazila jasno i osjetno jezgrovitije.

70

Tako tužitelji prije svega predbacuju Komisiji da tijekom ispitnog postupka nije pridala dovoljnu važnost obujmu prodaje industrije Unije, koji se tijekom razmatranog razdoblja smanjio za 30 %, a kao što je to utvrđeno u uvodnoj izjavi 115. pobijane odluke. To smanjenje obujma bilo je gotovo tri puta veće od smanjenja potrošnje u Uniji tijekom razmatranog razdoblja. Kada se obujam prodaje industrije Unije smanjuje, na Komisiji je da utvrdi i temeljito ispita dobit koja je doista ostvarena jer se radi o relevantnom čimbeniku za sveobuhvatno ispitivanje stanja industrije Unije. Time je u pobijanoj odluci zapravo propušteno objasniti međudjelovanje različitih bitnih elemenata.

71

Zatim, tužitelji smatraju da je smanjenje tržišnog udjela industrije Unije za 21 % tijekom razmatranog razdoblja, koje je utvrđeno u uvodnoj izjavi 115. pobijane odluke, također bilo zabrinjavajuće jer se „obujam uvoza od društva Bioking povećao za 25 %, a […] tržišni udio [tog društva] za 41 %” tijekom istog razdoblja, u skladu s uvodnom izjavom 117. pobijane odluke. Stoga je Komisijin argument da je povećanje prodajnih cijena koje je naplaćivala industrija Unije slijedilo kretanje u troškovima sirovina doveden u pitanje činjenicom da je od 2012. industrija Unije brzo gubila obujam prodaje i tržišne udjele.

72

U tom kontekstu, rast industrije Unije bio je vrlo negativan, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 117. pobijane odluke. Isto tako, sva industrija, uz iznimku društva Distillerie Mazzari, tijekom razdoblja ispitnog postupka pretrpjela je teške gubitke.

73

Osim toga, u svojim tvrdnjama koje se zasnivaju na statistici o izvozu dobivenoj od kineske carine tužitelji su procijenili da je društvo Hangzhou Bioking ostvarilo obujam prodaje od oko 9700 tona u 2013. i 8925 tona tijekom razdoblja ispitnog postupka. Uvoz od drugih kineskih izvoznika također se odvijao tijekom razmatranog razdoblja. Tijekom razdoblja ispitnog postupka društvo Hangzhou Bioking povećalo je svoj tržišni udio s 25 % na 35 % jer je isti pripadao jedinom kineskom izvozniku.

74

Naposljetku, Komisija nije pridala nikakvu važnost skorašnjem širenju obujma proizvodnje društva Hangzhou Bioking, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 165. i 166. pobijane odluke, a osobito u pogledu njegova učinka na profitabilnost industrije Unije. Tužitelji smatraju da je vjerojatno da će se ta profitabilnost kao i drugi pozitivni financijski pokazatelji kratkoročno i u bliskoj budućnosti pogoršati, što će poništiti zadnje pozitivne gospodarske pokazatelje industrije kojima se Komisija koristila za procjenu štete koju je pretrpjela industrija vinske kiseline u Uniji. Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je priznala tu činjenicu, ali joj nije pridala nikakvu važnost tijekom ispitivanja štete.

75

Naprotiv, Komisija se oslonila samo na pokazatelje povezane s profitabilnošću, novčanim tokom i povratom ulaganja, koji su zabilježili pozitivna kretanja, a kako bi zaključila da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu, iako su, prema mišljenju tužiteljâ, drugi gospodarski pokazatelji upućivali na činjenicu da se industrija Unije urušavala pod teretom dampinškog uvoza. Time je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni.

76

Konkretnije, što se tiče profitabilnosti industrije Unije, tužitelji smatraju da je taj pokazatelj jedini bitan gospodarski pokazatelj za koji je izviješteno da predstavlja pozitivno kretanje, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 140. pobijane odluke, iako postoji mnoštvo drugih pokazatelja s negativnim kretanjima. U točki 4.5.4. pobijane odluke, koja sadržava zaključke o šteti, uopće se ne objašnjava niti analizira način na koji je profitabilnost uravnotežila utjecaj drugih elemenata, iako su tijekom upravnog postupka tužitelji izrazili primjedbe u tom pogledu. Stoga pobijana odluka nije objasnila međudjelovanje različitih bitnih elemenata, a osobito kako bi poboljšanje razine profitabilnosti moglo popraviti štetu nanesenu industriji Unije.

77

Kao četvrto, iz pobijane odluke proizlazi da je industrija Unije bila istisnuta iz manje profitabilnih tržišnih segmenata zbog dampinških cijena koje je naplaćivalo društvo Hangzhou Bioking te je zbog toga pretrpjela smanjenje obujma svoje prodaje. Nasuprot onomu što Komisija ističe, tužitelji ne tvrde da se Komisijini zaključci trebaju zasnivati na segmentu industrije Unije koji su oni odabrali. Tužitelji tvrde da, ispitana kao cjelina, ukupnost gospodarskih pokazatelja upućuje na to da je dampinški uvoz društva Hangzhou Bioking uzrokovao štetu.

78

Kao peto, tužitelji smatraju da je Komisija počinila pogrešku u ocjeni jer nije dovoljno uzela u obzir važnost obrambene strategije industrije Unije radi suzbijanja dampinga. Tako je u drugim antidampinškim postupcima Komisija zanemarila povećanje jedinične profitabilnosti uzimajući u obzir činjenicu da je industrija Unije izgubila dio obujma svoje prodaje i tržišne udjele. Ista se situacija pojavljuje o okviru ovog postupka, tako da je Komisija morala uzeti u obzir činjenicu da je između 2012. i kraja razdoblja ispitnog postupka industrija Unije odlučila da se, suočena s obujmom prodaje koji je ostvarilo društvo Hangzhou Bioking, ne može upustiti u agresivno tržišno natjecanje s cijenama i da je umjesto toga morala usmjeriti svoje poslovne napore na kupce koji su bili spremni platiti višu cijenu za njezin proizvod bolje kvalitete.

79

Kao šesto, izjavljujući u uvodnoj izjavi 146. pobijane odluke da „dampinška marža proizvođača izvoznika nije kao takva odlučujući gospodarski pokazatelj štete”, Komisija je povrijedila članak 3. stavak 5. Osnovne uredbe, na temelju kojeg je ta institucija dužna uzeti u obzir „veličinu stvarne dampinške marže”. No, nasuprot onomu što Komisija brani, pitanje ne bi bilo je li u ovom slučaju ta dampinška marža bila odlučujuća, već je li joj tijekom postupka procjene štete bila pridana dovoljna ili čak odgovarajuća važnost. Tužitelji smatraju da Osnovna uredba nalaže Komisiji da uzme u obzir dampinšku maržu i uvijek bi je trebalo izračunavati za kraće razdoblje. Stoga nikakva ocjena „kretanja kroz razdoblje” nije potrebna za procjenu važnosti dampinga u okviru Osnovne antidampinške uredbe.

80

Osim toga, isto rasuđivanje primjenjuje se u pogledu smanjenja cijena koje treba procijeniti na temelju članka 3. stavka 3. Osnovne uredbe. Pobijana odluka uopće ne upućuje na taj element, osim u uvodnim izjavama 141. i 150., u kojima je taj element odbačen a da njegov utjecaj nije bio ozbiljno ispitan, i to iako je bila utvrđena marža smanjenja cijena od 10,3 %.

81

Kao sedmo, Komisija nije ispitala utjecaj dampinškog uvoza društva Hangzhou Bioking na obujam prodaje industrije Unije. Pritisak cijena koji je izvršen putem dampinškog uvoza doveo je do pada cijena za 76 % između 2013. i kraja razdoblja ispitnog postupka kao i do znatnog smanjenja obujma prodaje i tržišnih udjela. Isto tako, kretanje obujma prodaje iz uvoza koji je ostvarilo društvo Hangzhou Bioking bilo je suprotno kretanju potrošnje u Uniji. Tužitelji ističu da se, unatoč padu potrošnje u Uniji za 11 % između 2011. i 2014., uvoz društva Hangzhou Bioking povećao u apsolutnom smislu za 25 %, što znači da se to društvo moglo oduprijeti zakonima tržišta. Osim toga, tužitelji smatraju da je na kraju razmatranog razdoblja obujam prodaje industrije Unije pao za 30 %, dok se potrošnja smanjila za 11 %. Stoga je preostalih 19 % obujma prodaje bilo izgubljeno izravno u korist društva Hangzhou Bioking.

82

Kao osmo i posljednje, kad je riječ o Komisijinim primjedbama u pogledu smanjenja proizvodnih kapaciteta industrije Unije, tužitelji priznaju da je obujam proizvodnje pao za 14 %, dok se potražnja smanjila za 11 %. Međutim, stoga što je industrija Unije uspjela zadržati ili poboljšati obujam svoje prodaje za izvoz, pad razine proizvodnje bio je manje ozbiljan. Tužitelji smatraju da u svakom slučaju valja odbiti Komisijina obrazloženja u vezi s razinom proizvodnje industrije Unije i potrošnjom u Uniji jer između tih dvaju čimbenika ne postoji suodnos zato što je prvi redovito padao tijekom cijelog razmatranog razdoblja, dok se drugi povećao između 2011. i 2013., prije nego što se tijekom sljedećeg razdoblja smanjio.

83

Komisija osporava argumente tužiteljâ.

84

Uvodno i kao što je to navedeno u točki 38. ove presude, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne uredbe, šteta nanesena industriji Unije utvrđuje se na temelju objektivnog ispitivanja, s jedne strane, obujma dampinškog uvoza i učinka dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije i, s druge strane, posljedičnog utjecaja dampinškog uvoza na proizvodnju Unije.

85

Što se tiče obujma navedenog uvoza i njegova utjecaja na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Unije, članak 3. stavak 3. Osnovne uredbe predviđa čimbenike koje treba uzeti u obzir tijekom tog ispitivanja, pri čemu se pojašnjava da jedan od tih čimbenika ili nekoliko njih ne mogu sami po sebi biti odlučujući.

86

U članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe pojašnjava se da ispitni postupak o učincima dampinškog uvoza na dotičnu proizvodnju Unije uključuje i procjenu svih relevantnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji utječu na stanje u toj proizvodnji. Ta odredba sadržava popis različitih čimbenika koji se mogu uzeti u obzir i pojašnjava da taj popis nije taksativan te da samo jedan od tih čimbenika ili nekoliko njih nisu nužno odlučujući temelj ocjenjivanja (presude od 28. studenoga 2013., CHEMK i KF/Vijeće, C‑13/12 P, neobjavljena, EU:C:2013:780, t. 56., od 19. prosinca 2013., Transnational Company Kazchrome i ENRC Marketing/Vijeće, C‑10/12 P, neobjavljena, EU:C:2013:865, t. 20. i od 16. travnja 2015., TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 32.). Ta odredba tako daje institucijama Unije široku diskrecijsku ovlast prilikom ispitivanja i procjene različitih pokazatelja (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2007., Ikea Wholesale, C‑351/04, EU:C:2007:547, t. 61.).

87

Stoga zajedničkim tumačenjem tih odredaba valja utvrditi je li Komisija mogla zaključiti da ne postoji materijalna šteta nanesena industriji Unije a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni.

88

Uvodno, što se tiče navoda da se Komisija previše usredotočila na gospodarske elemente u vezi s općim financijskim stanjem – kao što su to profitabilnost industrije Unije, novčani tok i povrat ulaganja – tužitelji smatraju da su odlučujući pokazatelji obujam prodaje industrije Unije, razina proizvodnje i stopa iskorištenosti kapaciteta u Uniji. Oni također ističu druge pokazatelje, kao što su to obujam dampinga, smanjenje cijena društva Hangzhou Bioking, povećanje obujma uvoza u apsolutnim količinama, razina zaliha, produktivnost, rast, plaće i ulaganja, a koje je Komisija morala uzeti u obzir.

89

U ovom slučaju kao prvo valja istaknuti da je, kao što to proizlazi iz točaka 4.5.2. i 4.5.3. pobijane odluke, Komisija ispitala sve navedene elemente. Naime, što se tiče makroekonomskih pokazatelja, iz uvodnih izjava 111. do 123. pobijane odluke proizlazi da je Komisija analizirala proizvodnju, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visinu dampinške marže i oporavak od prethodnog dampinga. U pogledu mikroekonomskih pokazatelja, ispitani su prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

90

Stoga je u uvodnoj izjavi 140. pobijane odluke Komisija zaključila da su „[p]okazatelji štete, kao što su proizvodnja, obujam prodaje i tržišni udio, zabilježili […] negativna kretanja tijekom razmatranog razdoblja” a da ta kretanja nisu, međutim, „negativno utjecala na ukupno financijsko stanje industrije Unije”. U toj se uvodnoj izjavi dodaje da je, „[n]aprotiv, profitabilnost industrije Unije zabilježila […] stalno pozitivno kretanje tijekom razmatranog razdoblja te je tijekom razdoblja ispitnog postupka čak i premašila ciljnu dobit”. Štoviše, u skladu s navedenom uvodnom izjavom, „tijekom razmatranog razdoblja povećali su se i drugi financijski pokazatelji, kao što su novčani tok i povrat ulaganja”. Osim toga, kao što je to Komisija istaknula na raspravi, ti pokazatelji štete također su ispitani u točki 4.5.5. pobijane odluke, u kojoj je Komisija odgovorila na očitovanja zainteresiranih stranaka i koja je sastavni dio obrazloženja te odluke.

91

Tako, u okviru široke diskrecijske ovlasti prilikom ocjene gospodarskih podataka, valja zaključiti da je Komisija ispitala relevantnost svih čimbenika i odvagnula pozitivna i negativna kretanja u predmetnim čimbenicima.

92

Što se, osim toga, tiče navoda o kretanjima u vezi s uvozom u pogledu obujma i cijena, valja istaknuti, kao što su to tužitelji naglasili, da je u uvodnoj izjavi 47. pobijane odluke navedeno da se kinesko domaće tržište maleinskog anhidrida smatra narušenim u cjelini. Osim toga, nesporno je da je utvrđena dampinška marža bila 42,8 % i tako premašila prag de minimis, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 88. i 122. pobijane odluke. Naposljetku, točno je da je ponderirana prosječna marža sniženja cijena bila 10,3 %, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 107. pobijane odluke.

93

Međutim, nasuprot onomu što tužitelji navode, na temelju takvih utvrđenja ne može se utvrditi postojanje materijalne štete u smislu članka 3. Osnovne uredbe.

94

Naime, kad je riječ osobito o visini dampinške marže, ona se, doduše, može uzeti u obzir u skladu s člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe u okviru ocjene svih relevantnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije. No, Komisija je u uvodnoj izjavi 146. pobijane odluke s pravom naglasila da dampinška marža proizvođača nije kao takva odlučujući gospodarski pokazatelj štete. Kao što je to Komisija naglasila na raspravi, nijedan čimbenik koji se nalazi u toj odredbi nije kao takav odlučujući prilikom Komisijina sveobuhvatnog ispitivanja štete.

95

Kao drugo, što se tiče zasebne procjene svakog gospodarskog čimbenika u pogledu procjene cijena, iz tablice 3. pobijane odluke proizlazi da se prosječna uvozna cijena dampinškog proizvoda tijekom razmatranog razdoblja povećala za 35 %. No, u tablici 7. pobijane odluke navedeno je da su se tijekom razmatranog razdoblja prosječne jedinične prodajne cijene industrije Unije povećale za 19 %. Stoga proizlazi da su se cijene društva Hangzhou Bioking povećale više od prodajnih cijena industrije Unije, tako da se raskorak između tih dviju cijena smanjio. Isto tako, valja istaknuti, a kao što to proizlazi iz tablice 7. i uvodne izjave 127. pobijane odluke, da je tijekom razmatranog razdoblja povećanje prosječnih jediničnih prodajnih cijena industrije Unije, to jest 19 %, bilo izraženije od povećanja njezina troška proizvodnje od 9 %. U tom pogledu, kao što je to Komisija s pravom naglasila, takvo utvrđenje ide za tim da potkrijepi nepostojanje pritiska koji je na cijene izvršen uvozom društva Hangzhou Bioking.

96

Što se, osim toga, tiče navoda tužiteljâ da je relativno povećanje cijena nebitno, valja istaknuti da cijena predstavlja čimbenik iz članka 3. stavaka 2., 3. i 5. Osnovne uredbe za utvrđivanja štete nanesene industriji Unije. Komisija tvrdi da se marža sniženja cijena smanjila prije i poslije razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija s pravom zaključila da takvo smanjenje predstavlja pozitivno kretanje koje se mora uzeti u obzir prilikom procjene štete.

97

Doduše, što se tiče kretanja obujma predmetnog uvoza i kretanja tržišnih udjela, uvoz od društva Hangzhou Bioking tijekom razmatranog razdoblja povećao se za 25 %, tako da se, uzimajući u obzir smanjenje ukupne potrošnje u Uniji za 11 % tijekom tog istog razdoblja (tablica 1. pobijane odluke), tržišni udio društva Hangzhou Bioking povećao za 41 % (vidjeti uvodne izjave 101. i 102. pobijane odluke). Međutim, kao što je to Komisija naglasila u uvodnoj izjavi 148. pobijane odluke, tržišni udio i obujam uvoza nisu bili jedini elementi koje je trebalo analizirati kako bi se ispitalo je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Naime, kao što to proizlazi iz tablice 2. i uvodne izjave 101. pobijane odluke, obujam dampinškog uvoza dotičnog proizvoda u Uniju od društva Bioking u razmatranom razdoblju povećao se za 25 %, dok je u tablici 10. navedeno da se profitabilnost proizvođača Unije znatno povećala tijekom razmatranog razdoblja, dosegnuvši tijekom razdoblja ispitnog postupka 10 %. U tom se kontekstu profitabilnost proizvođača Unije povećala unatoč povećanju obujma uvoza društva Hangzhou Bioking.

98

Osim toga, što se tiče tržišnog udjela industrije Unije, njegovo kretanje nedvojbeno je vrlo važan pokazatelj za ocjenu postojanja materijalne štete za navedenu industriju (presuda od 14. ožujka 2007., Aluminium Silicon Mill Products/Vijeće, T‑107/04, EU:T:2007:85, t. 65.). No, u ovom slučaju tržišni udio industrije Unije u razmatranom razdoblju smanjio se za 21 % te je na kraju tog razdoblja, kao što to proizlazi iz mjere izvođenja dokaza koju je Opći sud donio (vidjeti točku 19. ove presude), iznosio 44 %. Stoga Komisija nije mogla u uvodnoj izjavi 148. valjano zaključiti da je tijekom razmatranog razdoblja taj tržišni udio ostao na relativno visokoj razini.

99

Što se tiče navoda tužiteljâ da Komisija nije pridala nikakvu važnost učinku koji skorašnje širenje obujma proizvodnje društva Hangzhou Bioking ima na profitabilnost industrije Unije kao i na druge financijske pokazatelje, koji će se u bliskoj budućnosti pogoršati, valja podsjetiti na to da utvrđivanje štete nakon pokretanja postupka pretpostavlja, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Osnovne uredbe, da se dokaže da postoji „materijalna šteta proizvođačima [Unije], prijetnja materijalne štete proizvođačima [Unije] ili materijalno zaostajanje u razvoju proizvodnje [Unije]”. Budući da se pritužba koju su podnijeli proizvođači Unije zasnivala na, prema njihovu mišljenju već dokazanom, postojanju materijalne štete nanesene industriji Unije, Komisija je ispitala je li se takva šteta mogla utvrditi tijekom razmatranog razdoblja. Naime, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 6. i 141. pobijane odluke, Komisijina analiza odnosila se samo na materijalnu štetu nanesenu industriji Unije u smislu te odredbe, a ne na budući proizvodni kapacitet kineskih izvoznika. Argumentacija tužiteljâ zasniva se na mogućem budućem širenju proizvodnog kapaciteta kineskih proizvođača izvoznika, što je relevantno u okviru ispitnog postupka u vezi s „prijetnjom materijalne štete” u smislu članka 3. stavka 1. Osnovne uredbe. Stoga su u takvom kontekstu bespredmetni argumenti tužiteljâ o predvidljivoj analizi industrije Unije.

100

Kao treće i što se tiče argumenta tužiteljâ da se Komisija oslonila samo na profitabilnost industrije Unije, novčani tok i povrat ulaganja jer su ti pokazatelji bili jedini koji su zabilježili pozitivno kretanje, prije svega valja istaknuti, kao što je to utvrđeno u točki 91. ove presude, da je u pobijanoj odluci Komisija uzela u obzir sve relevantne podatke u okviru svoje analize. Potom, kao što je to Komisija istaknula, profitabilnost je jedan od odlučujućih pokazatelja u analizi štete. Naposljetku, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 135. pobijane odluke, „profitabilnost [industrije Unije] znatno [se] povećala tijekom razmatranog razdoblja, dosegavši 10 % tijekom razdoblja ispitnog postupka i time premašila ciljnu dobit ove industrije od 8 %”. Treba istaknuti da je, s jedne strane, takvo povećanje primjetno i da se, s druge strane, ne može razmatrati zasebno, već u kontekstu drugih pozitivnih gospodarskih pokazatelja, kao što su to novčani tok, povrat ulaganja i razina zaposlenosti, a kao što proizlazi iz uvodnih izjava 119. do 139. pobijane odluke.

101

Iako tužitelji predbacuju Komisiji da je nedovoljno obrazložila pobijanu odluku odnosno objasnila način na koji je pad rezultata industrije Unije uravnotežen poboljšanjem opće profitabilnosti, argumentacija tužiteljâ u stvarnosti ide za tim da ospori samu Komisijinu ocjenu gospodarskih podataka. No, Opći sud smatra da iz ispitivanja uvodnih izjava 119. do 139. pobijane odluke proizlazi da Komisija nije počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom analize navedenih elemenata.

102

Podredno, valja podsjetiti na to da obrazloženje koje zahtijeva članak 296. UFEU‑a mora biti prilagođeno naravi akta o kojem je riječ te na jasan i nedvosmislen način pokazati razmišljanje institucije, autora akta, tako da se zainteresiranim osobama omogući upoznavanje s razlozima za poduzetu mjeru i da se sudu Unije omogući njegov nadzor (presuda od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 75.).

103

Taj zahtjev treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, osobito prema sadržaju akta, naravi navedenih razloga i interesu koji za dobivanje objašnjenja mogu imati adresati akta ili druge osobe na koje se taj akt izravno i pojedinačno odnosi. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na formulaciju već i na kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje (presuda od 10. rujna 2015., Fliesen‑Zentrum Deutschland, C‑687/13, EU:C:2015:573, t. 76.).

104

Valja osim toga istaknuti da se institucije nisu dužne očitovati o svim argumentima koji su pred njima istaknuti, već je dovoljno da iznesu činjenice i pravna razmatranja koja su od presudne važnosti za strukturu odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2007., Technische Glaswerke Ilmenau/Komisija, C‑404/04 P, neobjavljenu, EU:C:2007:6, t. 30.).

105

U ovom se slučaju razlozi zbog kojih je Komisija smatrala da određeni pokazatelji štete nisu negativno utjecali na opće financijsko stanje industrije Unije, dok su drugi pokazatelji zabilježili pozitivno kretanje, nalaze u uvodnim izjavama 140., 141. te 148. do 160. pobijane odluke. U tim uvodnim izjavama Komisija je jasno izložila razloge zbog kojih je zaključila da industrija Unije nije pretrpjela nikakvu materijalnu štetu zbog uvoza društva Hangzhou Bioking. Stoga je u tom pogledu pobijana odluka u dovoljnoj mjeri obrazložena.

106

Kao četvrto, što se tiče navoda tužiteljâ da je Komisija ispitala samo jedan segment industrije Unije, valja istaknuti da je taj prigovor već bio ispitan u okviru prvog tužbenog razloga. Naime, iz točke 60. ove presude proizlazi da tužitelji nisu dokazali u čemu je Komisija odabirom uzorka počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom ocjene postojanja materijalne štete za industriju Unije.

107

Kao peto, iako je točno da je industrija Unije provela obrambenu strategiju radi suzbijanja dampinga, ostaje činjenica da su se učinci te strategije odrazili osobito u povećanju razine profitabilnosti dotičnih proizvođača. Posljedično, argumentima tužiteljâ koji se temelje na tome da Komisija nije uzela u obzir tu strategiju ne može se dovesti u pitanje osnovanost zaključaka iz pobijane odluke u vezi s nepostojanjem materijalne štete.

108

Kao šesto, u pogledu argumenta o tome da Komisija nije dovoljno uzela u obzir dampinšku maržu, kao što je to već istaknuto u točki 94. ove presude, iako je, doduše, točno da na temelju članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe tu maržu treba uzeti u obzir u okviru utvrđivanja postojanja štete, ostaje činjenica da ona prije svega predstavlja element koji treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja postojanja dampinga, a što je uvjet različit od onoga koji se odnosi na utvrđivanje štete u okviru uvođenja antidampinških mjera.

109

Što se tiče uzimanja u obzir smanjenja cijena s obzirom na cijene industrije Unije, valja primijetiti da je Komisija u uvodnoj izjavi 105. pobijane odluke utvrdila da se „[p]rosječna cijena uvoza dotičnog proizvoda od društva [Hangzhou] Bioking povećala […] za 35 % tijekom razmatranog razdoblja”, da se „povećala […] za 43 % između 2011. i 2013., a zatim [da] se smanjila za 8 % između 2013. i razdoblja ispitnog postupka”. Slijedom toga, Komisija je utvrdila ponderiranu prosječnu maržu sniženja cijena od 10,3 % za dampinški uvoz društva Hangzhou Bioking na tržište Unije. Na temelju tih elemenata Komisija je zaključila, izričito upućujući na smanjenje cijena industrije Unije u uvodnoj izjavi 141. pobijane odluke, da materijalna šteta nije postojala. Stoga valja zaključiti da je taj pokazatelj Komisija uzela u obzir. Ako tužitelji nastoje osporiti važnost koja je pridana tom čimbeniku, treba podsjetiti na to da, u skladu s člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe, jedan od čimbenika koji se nalaze u toj odredbi ili nekoliko njih ne moraju nužno biti odlučujući. Stoga marža sniženja cijena nije kao takva odlučujući gospodarski pokazatelj štete.

110

Kao sedmo, što se tiče navoda tužiteljâ da su cijene pale „za 76 % između 2013. i razdoblja ispitnog postupka”, oni sami upućuju na smanjenje cijena industrije Unije za 56 %. U tom se pogledu, a kao što to proizlazi iz uvodne izjave 125. pobijane odluke, prosječna jedinična prodajna cijena proizvođača iz Unije u uzorku, doduše, smanjila za 56 % između 2013. i kraja razdoblja ispitnog postupka. Međutim, treba utvrditi da se tijekom razmatranog razdoblja povećala za 19 %. Osim toga, a kao što je to utvrđeno u uvodnoj izjavi 127. pobijane odluke i istaknuto u točki 95. ove presude, povećanje prosječne jedinične cijene za 19 % tijekom razmatranog razdoblja bilo je izraženije od povećanja troška proizvodnje od 9 % tijekom istog razdoblja, a što upućuje na to da pritisak koji je na cijene izvršen uvozom društva Hangzhou Bioking nije sprečavao povećanje jedinične prodajne cijene industrije Unije.

111

Kao osmo, u pogledu smanjenja obujma proizvodnje, valja primijetiti da je taj obujam stvarno pao za 16 % tijekom razmatranog razdoblja, ali se stabilizirao između 2013. i kraja razdoblja ispitnog postupka, kao što je to navedeno u tablici 4. pobijane odluke. Međutim, kao što je to Komisija s pravom istaknula, tu okolnost treba ocijeniti s obzirom na pad potrošnje za 11 % u razmatranom razdoblju, a kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 97. ove presude. U tim se okolnostima može zaključiti da je smanjenje obujma proizvodnje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja uglavnom bilo posljedica pada potrošnje.

112

Iz svega prethodno iznesenog proizlazi da tužitelji nisu podnijeli dokaze na temelju kojih se može dovesti u pitanje Komisijin zaključak, zasnovan na svim relevantnim pokazateljima, da industriji Unije nije nanesena materijalna šteta. Stoga valja zaključiti da Komisija, unatoč procjeni tržišnog udjela industrije Unije koju je iznijela (vidjeti točku 98. ove presude), nije počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je sveobuhvatno ocijenila postojanje materijalne štete na temelju svih čimbenika istaknutih u okviru drugog tužbenog razloga.

113

Stoga valja odbiti drugi tužbeni razlog, kao i tužbu u cijelosti.

114

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje vlastitih kao i Komisijinih troškova, sukladno njezinu zahtjevu.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje: