1

Prvi tužitelj, Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd (u daljnjem tekstu: Ryanair), zračni je prijevoznik sa sjedištem u Irskoj, koji nudi više od 1800 dnevnih letova koji povezuju 200 odredišta u 31 zemlji Europe i sjeverne Afrike. Drugi tužitelj, Airport Marketing Services Ltd (u daljnjem tekstu: AMS), društvo je kći društva Ryanair koje pruža rješenja u području marketinške strategije, pri čemu se većina njegove djelatnosti sastoji od prodaje oglasnog prostora na web‑mjestu društva Ryanair.

2

Zračna luka Altenburg‑Nobitz nalazi se na jugu savezne pokrajine Tiringije u Njemačkoj. Ta je zračna luka u vlasništvu društva Flugplatz Altenburg‑Nobitz GmbH (u daljnjem tekstu: AOC) koje njome i upravlja, a njegovi su članovi tijela javne vlasti ili subjekti koji su u stopostotnom javnom vlasništvu.

3

Ryanair je iz te zračne luke osiguravao dnevne letove prema zračnoj luci London‑Stansted (Ujedinjena Kraljevina) od 2003. do 2011. Također je od 2007. počeo opsluživati liniju prema zračnoj luci Barcelona‑Girona (Španjolska). Isto tako, 2009. je otvorio liniju prema zračnoj luci Edinburgh (Ujedinjena Kraljevina), a 2010. prema zračnoj luci Alicante (Španjolska).

4

AOC je tako 3. ožujka 2003. s društvom Ryanair sklopio ugovor o uslugama zračne luke u trajanju od deset godina, u skladu s kojim se Ryanair obvezao osigurati svakodnevni redoviti zračni prijevoz prema zračnoj luci London‑Stansted. Ryanair je bio dužan platiti naknadu za pružanje usluga zračne luke na temelju pravilnika o naknadama zračne luke Altenburg‑Nobitz koji vrijedi na dan pružanja usluge, kao i iznos u visini naknade za sigurnost putnika i državne naknade. Tužitelji su naveli da je ugovor o uslugama zračne luke poslužio kao temelj za proširenje suradnje između stranaka na ukupno četiri zračne linije (prema Londonu, Gironi, Edinburghu i Alicanteu).

5

Osim toga, AOC je sklopio tri ugovora o marketinškim uslugama, prvi s društvom Ryanair, a sljedeća dva s AMS‑om.

6

U skladu s prvim ugovorom o marketinškim uslugama, potpisanim 7. travnja 2003. na razdoblje od deset godina, Ryanair provodi marketinške aktivnosti radi promidžbe regije Altenburg‑Nobitz. AOC je zauzvrat plaćao dvije naknade. Plaćao je, s jedne strane, „naknadu za uspjeh” po otpremljenom putniku, čiji je rezultat neto naknada za usluge zračne luke koju plaća Ryanair po putniku s obzirom na slijetanje, lokalnu kontrolu zračnog prometa, rasvjetu, mjesto za parkiranje (bez noćnog parkiranja), otpremu sa stajanke i otpremu putnika, infrastrukturu i naknadu zračne luke za putnike. AOC je izračunavao neto naknadu po putniku na temelju planova ukrcaja za putnike i dostavljao izračun društvu Ryanair na kraju svakog tjedna. Ryanair je izračunavao naknadu za uspjeh i AOC‑u dostavljao izračun u roku od 30 dana od kraja mjeseca. Izračun se temeljio na uslugama pojedinog prethodnog kalendarskog mjeseca. Ryanair je svoju naknadu za uspjeh mogao oduzeti od mjesečnih izračuna AOC‑a u pogledu naknada za slijetanje. AOC je, s druge strane, plaćao „naknadu za uspjeh” na temelju određenog postotka od mogućeg povećanja naknada u zračnoj luci, odnosno 100 % svakog povećanja sigurnosne naknade koju naplaćuje država do najviše stope od 10 % objavljene stope u razdoblju od pet godina i 100 % svakog povećanja objavljenih naknada ili dodatnih naknada, davanja ili poreza koji se uvode u okviru objavljenih naknada zračne luke do najviše stope od 10 % objavljene ukupne naknade koju plaća Ryanair u razdoblju od pet godina.

7

Na temelju drugog ugovora o marketinškim uslugama, potpisanog 28. kolovoza 2008. na početno razdoblje od dvije godine, AMS je bio dužan pružati marketinške usluge koje su se sastojale od oglašavanja na web‑mjestu društva Ryanair, pri čemu je AOC za 2008. plaćao [povjerljivo] ( 2 ), a za 2009. [povjerljivo]. Ugovor je bio povezan s obvezom društva Ryanair da ljeti svakodnevno, a zimi četiri puta tjedno održava liniju između zračne luke Altenburg‑Nobitz i zračne luke London‑Stansted, a samo ljeti triput tjedno liniju prema zračnoj luci Girona.

8

Na temelju trećeg ugovora o marketinškim uslugama, potpisanog 25. siječnja 2010. na početno razdoblje od jedne godine, AMS se ponovno obvezao pružati marketinške usluge koje su se sastojale od oglašavanja na web‑mjestu društva Ryanair, pri čemu je AOC plaćao [povjerljivo]. Za ugovor je vrijedila obveza društva Ryanair da će od ljeta 2010., i to isključivo u ljetnoj sezoni u skladu s Međunarodnom udrugom zračnih prijevoznika (IATA), koja je počela 28. ožujka 2010., a završila 30. listopada 2010., nuditi letove iz zračne luke Altenburg‑Nobitz prema zračnim lukama London‑Stansted (sedam puta tjedno), Girona (triput tjedno) i Alicante (dvaput tjedno).

9

Kasnije su se linije prema zračnim lukama Barcelona‑Girona, Edinburgh i Alicante obustavile, a 31. ožujka 2011. isto se dogodilo s linijom prema zračnoj luci London‑Stansted, tako da je Ryanair od tog datuma obustavio sav zračni promet iz zračne luke Altenburg‑Nobitz.

[omissis]

25

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 18. travnja 2016. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

26

Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. svibnja 2016. tužitelji su podnijeli zahtjev za donošenje mjera upravljanja postupkom.

27

Aktom podnesenim 20. lipnja 2016. Komisija je podnijela svoja očitovanja na taj zahtjev u određenom roku.

28

Aktom podnesenim 22. lipnja 2016. Vijeće Europske unije zatražilo je intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevu Komisije. Odlukom od 6. rujna 2016. predsjednik šestog vijeća Općeg suda prihvatio je taj zahtjev.

29

Odlukom od 15. ožujka 2018. Opći sud odlučio je uputiti predmet šestom proširenom vijeću.

30

Na temelju izvještaja suca izvjestitelja Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 88. svojeg Poslovnika pozvao stranke da odgovore na određena pitanja.

31

Izlaganja stranaka saslušana su na raspravi održanoj 4. srpnja 2018.

32

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

33

Komisija, koju podupire Vijeće, od Općeg suda zahtijeva da:

247

Kao prvo, što se tiče argumenta prema kojem je Komisija pogrešno ispitala profitabilnost predmetnih ugovora time što je uzela u obzir vremenski okvir ograničen na sedam mjeseci, najprije valja podsjetiti da taj argument treba ispitati izravno s obzirom na načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu kako proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a, a ne s obzirom na Smjernice iz 2014.

248

Nadalje, iz sudske prakse (vidjeti točku 106. ove presude) proizlazi da valja ispitati je li Komisija u okviru svoje analize inkrementalne profitabilnosti mogla pravilno smatrati da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu, koji bi djelovao umjesto zračne luke Altenburg‑Nobitz, procijenio interes za sklapanje ugovora od 25. siječnja 2010., u vezi s ugovorom o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003. i ugovorom o marketinškim uslugama od 7. travnja 2003., uzimanjem u obzir vremenskog okvira ograničenog na sedam mjeseci.

249

Ponašanje razumnog subjekta u tržišnom gospodarstvu vođeno je izgledima za dugoročnu profitabilnost (presuda od 21. ožujka 1991., Italija/Komisija, C‑305/89, EU:C:1991:142, t. 20.). Takav subjekt koji želi maksimalno povećati zaradu spreman je preuzeti proračunati rizik prilikom određivanja odgovarajuće naknade koju može očekivati za svoje ulaganje.

250

Međutim, u ovom je slučaju nesporno da su tri predmetna ugovora, a osobito ugovor o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010., bila sklopljena na određeno vrijeme. Tako je Komisija u uvodnoj izjavi 259. pobijane odluke utvrdila da je potonji ugovor počeo 25. siječnja 2010. i završio jednu godinu nakon uspostave prve zračne linije koja je trebala početi u ljetnoj sezoni 2010. Budući da su se usluge zračnog prijevoza koje je pružao Ryanair odnosile samo na razdoblje od sedam mjeseci, odnosno na ljetnu sezonu u skladu s IATA‑om 2010., Komisija je svoju analizu profitabilnosti provela samo za to razdoblje.

251

Također je nesporno da, kao što to navodi Komisija, a tužitelji joj ne proturječe, upravitelj zračne luke Altenburg‑Nobitz prije sklapanja predmetnih ugovora nije pripremio poslovni plan u pogledu upravljanja linijama prema zračnim lukama London, Girona i Alicante.

252

Komisija je u tim okolnostima mogla smatrati, a da pritom ne počini pogrešku, da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu procijenio inkrementalnu profitabilnost kombinacije triju predmetnih ugovora u odnosu na troškove i prihode tijekom razdoblja upravljanja predmetnom zračnom linijom, odnosno tijekom sedam mjeseci.

253

Argument tužiteljâ prema kojem je Komisija u uvodnoj izjavi 259. pobijane odluke pogrešno smatrala da je ugovor o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. završio jednu godinu nakon uspostave prve zračne linije društva Ryanair, a ne nakon pružanja marketinških usluga AMS‑a, bespredmetan je. Naime, tužitelji nisu utvrdili da je takva pogreška, iako je nepovoljna, znatno utjecala na izračun očekivane inkrementalne profitabilnosti ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. Kao što je to Komisija objasnila na raspravi u odgovoru na pitanje Općeg suda, očito je da, iako je ugovor bio sklopljen na početno razdoblje od jedne godine, počevši od uvođenja prve marketinške usluge AMS‑a, dodatni prihodi koji se odnose na zračni prijevoz i koji se ne odnose na zračni prijevoz kao i dodatni troškovi poslovanja očekivani na temelju upravljanja zračnim linijama društva Ryanair u zračnoj luci Altenburg‑Nobitz nisu bili izmijenjeni. Isto tako, nije utvrđeno da je vremenski odmak u AMS‑ovoj naplati cijene marketinških usluga AOC‑u imalo ikakav utjecaj na iznos koji je AOC dugovao na temelju ugovora o marketinškim uslugama i koji je bio dio troškova koje je trebalo uzeti u obzir u analizi inkrementalne profitabilnosti ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010.

254

Činjenica da je Komisija uzela u obzir stvarno trajanje upravljanja zračnom linijom društva Ryanair, a ne trajanje ugovora od 25. siječnja 2010., odnosno jednu godinu, ne utječe na valjanost analize inkrementalne profitabilnosti koja je provedena u pobijanoj odluci. Naime, Komisija je mogla pretpostaviti, a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni, da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu očekivao dodatne prihode samo tijekom razdoblja u pogledu kojeg se Ryanair obvezao održavati predmetnu zračnu liniju. U tom pogledu valja podsjetiti da tužitelji nisu dokazali da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je pretpostavila da marketinške usluge koje je pružao AMS nisu mogle imati dugotrajne učinke na ponašanje posjetitelja web‑mjesta društva Ryanair (vidjeti točke 184. do 188. ove presude).

255

Konačno, ne može se prihvatiti argument prema kojem je Komisija trebala analizirati profitabilnost ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. za razdoblje od datuma početka tog ugovora do datuma isteka ugovora o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003.

256

Naime, priznajući da su se ugovor o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003. i ugovor o marketinškim uslugama od 7. travnja 2003. nastavili primjenjivati nakon isteka ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010., valja utvrditi da su strane nakon stupanja na snagu tih ugovora iz 2003., kojima se, među ostalim, predviđao svakodnevni redoviti zračni prijevoz prema zračnoj luci London‑Stansted tijekom cijele godine (uvodna izjava 47. pobijane odluke), preispitale, čak i dopunile uvjete naknadne suradnje, uključujući u pogledu obveza održavanja letova i naknade za marketinške usluge. Tako se Ryanair ugovorom o marketinškim uslugama od 28. kolovoza 2008. obvezao održavati liniju prema toj zračnoj luci svakodnevno ljeti i četiri puta tjedno zimi, kao i liniju prema zračnoj luci Girona samo ljeti triput tjedno (uvodna izjava 57. pobijane odluke), dok se ugovorom o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. Ryanair obvezao održavati linije prema zračnim lukama London‑Stansted (sedam puta tjedno), Girona (triput tjedno) i Alicante (dvaput tjedno) tijekom ljetne sezone u skladu s IATA‑om. Isto tako, AOC se ugovorom o marketinškim uslugama od 28. kolovoza 2008. i ugovorom o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. obvezao isplatiti iznos od [povjerljivo] (vidjeti točku 7. ove presude), odnosno iznos od [povjerljivo] (vidjeti točku 8. ove presude) za marketinške usluge AMS‑a. Ta su se plaćanja dodala „naknadi za uspjeh” koja je u ugovoru o marketinškim uslugama od 7. travnja 2003. utvrđena kao naknada za marketinške usluge koje je pružao Ryanair.

257

Stoga je razumno pretpostaviti da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu, koji bi djelovao umjesto AOC‑a, u trenutku sklapanja ugovora od 25. siječnja 2010. očekivao da tužitelji po isteku potonjeg ugovora neće jednostavno prihvatiti iste uvjete iz ugovora o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003. i ugovora o marketinškim uslugama od 7. travnja 2003., nego da će ustrajati i na ponovnim pregovorima o obvezi održavanja letova iz zračne luke Altenburg‑Nobitz kao i na novim plaćanjima za marketinške usluge.

258

Uostalom, činjenica da Ryanair nije bio spreman jednostavno prihvatiti početne uvjete iz ugovorâ iz 2003., a da pritom ne traži nova plaćanja, potvrđena je ex post činjenicom da je, s jedne strane, Ryanair tijekom zimske sezone u skladu s IATA‑om 2010./2011., koja je počela 30. listopada 2010., a završila 28. ožujka 2011., održao samo jednu liniju sa zračne luke London‑Stansted i prema njoj, iako uz financijsku potporu privatnih regionalnih društava (uvodna izjava 32. točka (d) i uvodna izjava 64. pobijane odluke) i činjenicom da su, s druge strane, članovi i uprava AOC‑a odbili dodijeliti bespovratna sredstva u iznosu od 420000 eura koja je Ryanair tražio kao naknadu za marketing u pogledu plana letova za ljeto 2011., pri čemu je Ryanair prekinuo poslovanje u zračnoj luci Altenburg‑Nobitz u ožujku 2011.

259

U tim okolnostima nije utvrđeno da bi bilo primjerenije da Komisija ispita očekivanu profitabilnost ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. za razdoblje od datuma početka tog ugovora do datuma isteka ugovora o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003. s kojim je taj ugovor bio povezan, odnosno travnja 2013., i tako, umjesto sedam mjeseci koje je uzela u obzir, produlji vremenski okvir od 2010. do 2013. U tom pogledu valja utvrditi da je točno da dopis od 14. travnja 2016. koji su podnijeli tužitelji upućuje na to da bi sklapanje ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010., u vezi s drugim dvama ugovorima, bilo isplativo da se analiza profitabilnosti provela za razdoblje od siječnja 2010. do travnja 2013. Međutim, kao što je to Komisija pravilno navela, analiza iz dopisa od 14. travnja 2016. ne uključuje nova očekivana plaćanja za marketinške usluge.

260

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti prigovor tužiteljâ u pogledu vremenskog okvira analize profitabilnosti.

261

Kao drugo, što se tiče argumenta tužiteljâ u pogledu iskorištenosti kapaciteta kojom se mjeri upotreba kapaciteta zrakoplova, valja utvrditi da je Komisija za izračun očekivanog broja putnika na temelju ugovora o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. u uvodnoj izjavi 264. pobijane odluke uzela u obzir iskorištenost kapaciteta od 80 % u zrakoplovu sa 189 mjesta, što odgovara kapacitetu navedenom u tom ugovoru.

262

Komisija je pred Općim sudom objasnila da je iskorištenost kapaciteta od 80 % razumna pretpostavka. U tom pogledu upućuje na godišnje izvješće društva Ryanair za 2009. u kojem je navedeno, s jedne strane, da je prosječna iskorištenost kapaciteta letova društva Ryanair u njegovoj mreži iznosila 81 % i, s druge strane, da je iskorištenost kapaciteta na novim linijama kao što je nova linija prema zračnoj luci Alicante predviđena u ugovoru o marketinškim uslugama od 25. siječnja 2010. općenito bila niža.

263

Osim toga, u odgovoru na pitanje Općeg suda Komisija je objasnila da je iskorištenost kapaciteta od 80 % koju je uzela u obzir optimističniji scenarij od onog koji je predvidjela zračna luka Altenburg‑Nobitz u pogledu očekivanih prihoda iz poslovanja društva Ryanair. Komisija je u tom pogledu dostavila tablicu koju su njemačka tijela podnijela u upravnom postupku i koja je sadržavala više scenarija u pogledu iskorištenosti kapaciteta od 70 do 90 %. U toj se tablici predviđalo da se, čak i uz iskorištenost kapaciteta od 70 %, poslovanjem društva Ryanair mogao postići pozitivan rezultat (vidjeti uvodnu izjavu 99. pobijane odluke).

264

Iz toga slijedi da je Komisija iskorištenost kapaciteta koju je uzela u obzir u pobijanoj odluci odredila na temelju objektivnih elemenata kojima se, osim toga, dovoljno opravdala razlika u odnosu na iskorištenost kapaciteta od 85 % koja se primijenila u drugim predmetima državne potpore koji su se odnosili na sporazume koje su tužitelji sklopili s drugim zračnim lukama. Budući da su metode izračuna iskorištenosti kapaciteta koje su se primijenile u tim drugim predmetima i pobijanoj odluci bile različite, valja utvrditi da se Komisijin pristup ne može smatrati nedosljednim.

265

Stoga treba odbiti prigovor tužiteljâ u pogledu primjene iskorištenosti kapaciteta od 80 %.

266

Kao treće, što se tiče argumenta tužiteljâ u pogledu neuzimanja u obzir vanjskih učinaka mreže pri izračunu prihoda za 2010. koji se ne odnose na zračni prijevoz, valja podsjetiti da je Komisija, u nedostatku relevantnih ex ante informacija, pošla od pretpostavke da je zračna luka Altenburg‑Nobitz u siječnju 2010., kad je potpisan ugovor o marketinškim uslugama, pri izračunu prihoda koji se ne odnose na zračni prijevoz uzela u obzir svoje stvarne prihode iz prethodnih godina, koji su se znatno povećali u odnosu na 2006. i 2007. Stoga je Komisija pretpostavila da je zračna luka Altenburg‑Nobitz 2010. svoja predviđanja u pogledu prihoda koji se ne odnose na zračni prijevoz temeljila na dvjema prethodnim godinama, odnosno na prosječnom iznosu od 1,80 do 2,30 eura po putniku za 2008. i 2009. (uvodna izjava 263. točka (b) pobijane odluke).

267

Valja utvrditi da taj izračun prihoda za 2010. koji se ne odnose na zračni prijevoz nije zahvaćen nikakvom očitom pogreškom u ocjeni koju je počinila Komisija.

268

Naime, kao što je to objasnila Komisija, iz elemenata spisa proizlazi da su tužitelji pružali vrlo slične usluge tijekom prethodnih godina u okviru ugovora od 28. kolovoza 2008., u vezi s ugovorom o uslugama zračne luke od 3. ožujka 2003. i ugovorom o marketinškim uslugama od 7. travnja 2003., tako da subjekt u tržišnom gospodarstvu nije mogao ni na temelju čega pretpostaviti iznenadno povećanje prihoda koji se ne odnose na zračni prijevoz po putniku zbog vanjskih učinaka mreže.

269

Stoga treba odbiti prigovor koji se temelji na upotrebi neodgovarajućih pretpostavki u izračunu profitabilnosti.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (šesto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: