1

Li Jing Zhou podnio je 30. ožujka 2010., na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.), Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju dizajna Zajednice.

2

Dizajn čija je registracija zatražena prikazan je na sljedeći način:

3

Dizajn prikazan u točki 2. ove presude, koji je registriran pod brojem 1689027‑0001 i koji se namjerava primijeniti kao „ukras” iz razreda 32. u smislu Sporazuma kojim se ustanovljuje Međunarodna klasifikacija za industrijski dizajn, potpisanog u Locarnu 8. listopada 1968., kako je izmijenjen, objavljen je u Službenom glasniku dizajna Zajednice br. 97/2010 od 5. svibnja 2010.

4

EUIPO je 24. siječnja 2014. izviješten da je Golden Rose 999 Srl postao sunositelj dizajna prikazanog u točki 2. ove presude.

5

Tužitelj Chanel SAS je 4. prosinca 2013., na temelju članka 52. Uredbe br. 6/2002, podnio Odjelu za poništaje EUIPO‑a zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim. U potporu zahtjevu istaknut je razlog iz članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 u vezi s člancima 4. i 9. iste uredbe.

6

U podnesku u kojemu se izlažu razlozi zahtjeva za proglašenje ništavosti, tužitelj je istaknuo da se osporavani dizajn ne smatra novim u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002. Smatra da osporavani dizajn jako sliči njegovu monogramu i da je gotovo istovjetan tom monogramu, koji je u Francuskoj registriran kao žig od 1989. i koji je prikazan na sljedeći način:

7

Nadalje, pozvao sena nedostatak individualnog karaktera osporavanog dizajna, na temelju članka 6. Uredbe br. 6/2002.

8

Odlukom od 15. srpnja 2014. Odjel za poništaje EUIPO‑a odbio je zahtjev za proglašenje ništavosti s obrazloženjem da raniji dizajn ne oduzima osporavanom dizajnu karakter novosti kao ni individualni karakter.

9

Odjel za poništaje je, u odnosu na karakter novosti osporavanog dizajna, u bitnom smatrao da razlike između suprotstavljenih dizajna nisu bile male. U odnosu na individualni karakter, Odjel za poništaje zaključio je da osporavani dizajn ostavlja na upućenog korisnika različit ukupni dojam od ranijeg dizajna.

10

Tužitelj je 10. rujna 2014. podnio žalbenom vijeću EUIPO‑a žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.

11

Odlukom od 18. studenoga 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu. Vijeće je u bitnom smatralo da osporavani dizajn nije očito istovjetan monogramu Chanel, da se razlike između dvaju dizajna ne mogu izjednačiti s beznačajnim pojedinostima i da je, stoga, osporavani dizajn bio nov.

12

Također je smatralo da osporavani dizajn ne oduzima kasnijem dizajnu njegov individualni karakter. Žalbeno je vijeće najprije ispitalo pojam „upućeni korisnik” koji se primjenjuje u ovom slučaju. Zaključilo je da proizvod na kojemu je primijenjen osporavani dizajn predstavlja ukras i da su taj proizvod koristili i stručnjaci i krajnji korisnici kao ukras za druge proizvode.

13

Žalbeno je vijeće potom navelo da je dizajner osporavanog dizajna uživao veliku slobodu kod njegova stvaranja. Međutim, razlika koja postoji u središnjim dijelovima dvaju monograma predstavlja temeljnu značajku koju upućeni korisnik zadržava u sjećanju, kako je to pravilno definirao Odjel za poništaje. Slijedom toga, razlikuje se ukupni dojam koji na upućenog korisnika ostavlja svaki od suprotstavljenih dizajna.

14

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

15

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

16

Svojim drugim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj od Općeg suda zahtijeva da proglasi osporavani dizajn ništavim.

17

Valja podsjetiti da je, sukladno članku 61. stavku 3. Uredbe br. 6/2002, Opći sud nadležan za poništavanje kao i za izmjenu osporavane odluke. Nadalje, sukladno članku 61. stavku 6. iste uredbe, EUIPO je obavezan poduzeti potrebne mjere kako bi postupio u skladu s presudom Općeg suda. Iz potonje odredbe proizlazi da nije na Općem sudu da upućuje naloge EUIPO‑u, koji mora odlučiti na temelju izreke i obrazloženja presuda suda Unije (presuda od 12. svibnja 2010., Beifa Group/OHIM – Schwan‑Stabilo Schwanhäußer (Pomagalo za pisanje), T‑148/08, EU:T:2010:190, t. 40).

18

Valja stoga odbaciti drugi dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva kao nedopušten (vidjeti analogijom presuda od 11. veljače 2009., Bayern Innovativ/OHIM – Life Sciences Partners Perstock (LifeScience), T‑413/07, neobjavljena, EU:T:2009:34, t. 17.).

19

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe jedinstveni tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, koji se sastoji od dvaju dijelova, od kojih se prvi odnosi na povredu članka 6. navedene uredbe a drugi na povredu članka 5. iste uredbe. Valja ispitati prvi dio tog jedinog tužbenog razloga.

20

U okviru prvog dijela jedinog tužbenog razloga tužitelj u bitnom ističe da je analiza žalbenog vijeća očito nepotpuna i da su njezini zaključci zahvaćeni s više pogrešaka.

21

Tužitelj smatra da u okviru analize individualnog karaktera osporavanog dizajna žalbeno vijeće nije uopće spomenulo proizvod na koji se osporavani dizajn namjerava primijeniti. Također je propustilo pojasniti tko je u ovom slučaju upućeni korisnik. Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće moralo voditi računa o dostavljenim dokazima, koji dokazuju da su suprotstavljeni dizajni prikazani na stvarnim artiklima, kao i o činjenici da su postojale samo minimalne razlike između tih dizajna. Tužitelj također ističe da se osporavani dizajn može koristiti uz promjenu položaja od 90 stupnja u odnosu na njegov prikaz u prijavi za registraciju.

22

Stoga, usprkos zaključku da je dizajner osporavanog dizajna uživao veliku slobodu kod njegova stvaranja, žalbeno je vijeće svejedno odlučilo da suprotstavljeni dizajni ne ostavljaju isti ukupni dojam, što predstavlja povredu članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002.

23

EUIPO zahtijeva odbijanje prvog dijela tužbenog razloga. U tom pogledu najprije navodi da tužitelj ne osporava definiciju upućenog korisnika kao ni stupanj slobode dizajnera te označuje kao ukras proizvod na koji se namjerava primijeniti osporavani dizajn.

24

Nadalje, EUIPO ističe nedopuštenost određenih dokaznih elemenata koji su prvi put podneseni pred Općim sudom kao i nedopuštenost argumenta prema kojemu je žalbeno vijeće trebalo voditi računa o suprotstavljenim dizajnima kako su prikazani na proizvodima koji se stavljaju u promet. U svakom slučaju, nije moguće voditi računa o tome jer uvjeti korištenja suprotstavljenih dizajna u cijelosti ovise o volji stranaka.

25

Konačno, EUIPO smatra da je žalbeno vijeće vodilo računa o velikoj slobodi koju je imao dizajner osporavanog dizajna. Usprkos tom utvrđenju žalbeno je vijeće utvrdilo razlike između središnjih dijelova suprotstavljenih dizajna, i pritom te razlike tužitelj nije osporio. Slijedom toga, žalbeno je vijeće pravilno zaključilo da suprotstavljeni dizajni ne ostavljaju isti ukupni dojam na upućenog korisnika.

26

Članak 6. Uredbe br. 6/2002 određuje:

„1.   Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti:

2.   Pri ocjeni individualnog karaktera dizajna, mora se uzeti u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner u razvoju dizajna.”

27

Iz te odredbe proizlazi da ocjena individualnog karaktera dizajna Zajednice u bitnom pretpostavlja ispitivanje u četiri faze, koje se sastoje u utvrđenju, kao prvo, sektora proizvoda u koje se dizajn namjerava ugraditi ili na koje se dizajn namjerava primijeniti, kao drugo, upućenoga korisnika navedenih proizvoda prema njihovoj svrsi i, upućivanjem na toga upućenoga korisnika, određivanja stupnja prethodnog poznavanja kao i stupnja pažnje prilikom, ako je moguće, izravne usporedbe dizajna, kao treće, određivanja stupnja slobode dizajnera prilikom razvoja dizajna i, kao četvrto, rezultata usporedbe dotičnih dizajna uzimajući u obzir dotični sektor, stupanj slobode dizajnera i ukupne dojmove koje osporavani dizajn i bilo koji raniji dizajn otkriven javnosti ostavljaju na upućenoga korisnika. Preduvjet ispitivanja individualnog karaktera dizajna kao i ispitivanja njegova karaktera novosti u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002 sastoji se u tome je li u potporu ništavosti osporavanog dizajna ranije otkriven neki drugi dizajn (presuda od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Mačka u skoku), T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584, t. 21.).

28

Stoga, iz članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 kao i iz ustaljene sudske prakse proizlazi da ispitivanje individualnoga karaktera dizajna ovisi o ukupnom dojmu koji on ostavlja na upućenoga korisnika (vidjeti u tom smislu presude od 22. lipnja 2010., Shenzhen Taiden/OHIM – Bosch Security Systems (Komunikacijska oprema), T‑153/08, EU:T:2010:248, t. 17., i od 25. listopada 2013., Merlin i dr./OHIM – Dusyma (Igre), T‑231/10, neobjavljena, EU:T:2013:560, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

29

U okviru konkretne ocjene ukupnog dojma predmetnih dizajna na upućenog korisnika, koji ima određeno znanje o načinu izrade prethodnih proizvoda, valja voditi računa o stupnju slobode koji je imao dizajner u razvoju osporavanog dizajna (vidjeti u tom smislu presudu od 18. ožujka 2010., Grupo Promer Mon Graphic/OHIM – PepsiCo (Prikaz kružnog promotivnog artikla), T‑9/07, EU:T:2010:96, t. 72.).

30

Sukladno sudskoj praksi, što je veća sloboda dizajnera u razvoju dizajna, to je manje vjerojatno da će sitne razlike između osporavanih dizajnâ biti dovoljne kako bi se ostavio drugačiji ukupan dojam na upućenog korisnika. I obrnuto, što je sloboda dizajnera u razvoju dizajna više ograničena, to je vjerojatnije da će sitne razlike između osporavanih dizajna biti dovoljne kako bi se ostavio drugačiji ukupan dojam na upućenog korisnika. Također, povećan stupanj slobode dizajnera u razvoju dizajna ide u prilog zaključku u skladu s kojim dizajni koji nisu u bitnome različiti ostavljaju isti ukupni dojam na upućenoga korisnika (presuda od 9. rujna 2011., Kwang Yang Motor/OHIM – Honda Giken Kogyo (Motor s unutarnjim izgaranjem), T‑11/08, neobjavljena, EU:T:2011:447, t. 33.).

31

Međutim, valja podsjetiti da čimbenik koji se odnosi na slobodu dizajnera ne smije biti jedini uvjet kod ocjene individualnoga karaktera dizajna, nego je on naprotiv element koji treba uzeti u obzir prilikom te ocjene. Radi se prije o čimbeniku koji omogućuje prilagodbu ocjene individualnoga karaktera osporavanog dizajna nego o samostalnom čimbeniku koji određuje potrebnu udaljenost između dvaju dizajna da bi jedan od njih imao individualni karakter. Tako čimbenik koji se odnosi na stupanj slobode dizajnera može ojačati (ili, a contratrio, umanjiti) zaključak o ukupnom dojmu koji ostavlja svaki dotični dizajn (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., H&M Hennes & Mauritz/OHIM – Yves Saint Laurent (Ručna torba), T‑526/13, neobjavljena, EU:T:2015:614, t. 33. i 35.).

32

Stoga se dizajn ne smije smatrati reprodukcijom ranijeg dizajna i originalne ideje koja je u njemu prvi put razvijena (vidjeti u tom smislu presude od 6. lipnja 2013., Kastenholz/OHIM – Qwatchme (Brojčanici sata), T‑68/11, EU:T:2013:298, t. 71., i od 4. veljače 2014., Gandia Blasco/OHIM – Sachi Premium‑Outdoor Furniture (Fotelja u obliku kocke), T‑339/12, neobjavljena, EU:T:2014:54, t. 40.).

33

Konačno, valja podsjetiti da iz sudske prakse proizlazi da usporedba ukupnih dojmova koje dizajni ostavljaju treba biti sustavna i da se ne može ograničiti na analitičku usporedbu točno određenog broja sličnosti ili razlika (presuda od 29. listopada 2015., Roca Sanitario/OHIM – Villeroy & Boch (Slavine s jednom ručkom), T‑334/14, neobjavljena, EU:T:2015:817, t. 58.).

34

Prvi dio jedinog tužbenog razloga istaknutog u okviru ove tužbe treba ispitati upravo u vezi s tim načelima.

35

Valja utvrditi da u ovom slučaju stranke ne osporavaju da je monogram Chanel raniji monogram.

36

Nadalje, tužitelj ne osporava da je osporavani dizajn ukras iz razreda 32., nego ističe da žalbeno vijeće nije utvrdilo proizvode na koje se ukras namjerava primijeniti.

37

Nadalje, među strankama nije sporno, te je potvrđeno na raspravi, da upućeni korisnik u ovom slučaju uključuje i stručnjake i krajnje korisnike.

38

Stranke su također suglasne o činjenici da je dizajner osporavanog dizajna uživao veliku slobodu kod njegova stvaranja.

39

Slijedom toga, u okviru analize individualnog karaktera osporavanog dizajna koju je provelo žalbeno vijeće valja ispitati je li žalbeno vijeće počinilo pogrešku, s jedne strane, u odnosu na utvrđenje naravi proizvoda na koji se osporavani dizajn namjeravao primijeniti i, s druge strane, u odnosu na usporedbu ukupnih dojmova koje suprotstavljeni dizajni ostavljaju na upućenog korisnika.

40

U ovom slučaju tužitelj ističe da u pobijanoj odluci nije utvrđen proizvod na koji se namjerava primijeniti osporavani dizajn, što je trebalo učiniti.

41

Prilikom utvrđenja proizvoda u koje se dizajn namjerava ugraditi ili primijeniti valja voditi računa o napomeni koja se na njega odnosi iz prijave za registraciju navedenog dizajna kao i, prema potrebi, o samom dizajnu, s obzirom na to da je tamo pojašnjena narav proizvoda, njegova namjena i funkcija (presuda od 18. ožujka 2010., Prikaz kružnog promotivnog artikla, T‑9/07, EU:T:2010:96, t. 56.).

42

Uvodno valja podsjetiti da se dizajn može registrirati kao ukras, kao u predmetu u kojemu je donesena presuda od 7. studenoga 2013., Mačka u skoku (T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584), koja se odnosi na dizajn koji je registriran kao logo za razred 32.

43

U ovom slučaju osporavani dizajn ne daje informaciju o svojoj namjeni ili funkciji. Nadalje, za razliku od predmeta u kojemu je donesena presuda od 7. studenoga 2013., Mačka u skoku, T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584, koji je naveden u točki 42. ove presude, u kojem su se predmetni dizajni odnosili općenito na tekstilnu industriju i sportsku opremu, u ovom predmetu monogram Chanel registriran je za veliki broj proizvoda, a osporavani dizajn registriran je kao ukras, i pritom nije dano nikakvo pojašnjenje o proizvodima na koje se namjerava primijeniti. Iz toga proizlazi da, u ovom slučaju, nije moguće utvrditi sektor proizvoda u koje se osporavani dizajn namjerava ugraditi ili na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti niti ga usporediti s sektorom monograma Chanel.

44

Slijedom toga, žalbeno je vijeće osnovano odlučilo da su proizvodi na koje se namjerava primijeniti osporavani dizajn bili ukrasi, što stranke nisu osporile. Suprotno tužiteljevim navodima, žalbeno vijeće nije bilo dužno utvrditi na koji se proizvod taj ukras namjerava primijeniti.

45

Stoga, prilikom usporedbe ukupnih dojmova koji ostavljaju na upućenog korisnika suprotstavljeni dizajni, valja voditi računa o tom zaključku.

46

Tužitelj posebno ističe da je žalbeno vijeće pogrešno, i pritom nije dalo dostatno obrazloženje, zaključilo o postojanju drugačijeg ukupnog dojma suprotstavljenih dizajna, usprkos velikoj slobodi dizajnera, zanemarujući dostavljene dokaze koji dokazuju da su suprotstavljeni dizajni prikazani na stvarnim artiklima, kao i činjenicu da su postojale samo minimalne razlike između tih dizajna.

47

EUIPO smatra da je žalbeno vijeće pravilno ocijenilo da su suprotstavljeni dizajni ostavljali različit ukupni dojam a da pritom nije zanemarilo veliku slobodu dizajnera. Nadalje, ističe nedopuštenost određenih dokaznih elemenata kao i argumenta da je potrebno voditi računa o proizvodima koji se stavljaju u promet, koji su prvi put podneseni pred Općim sudom.

48

Točno je da je tužitelj dostavio Općem sudu fotografije sunčanih naočala, koje je dostavio tijekom upravnog postupka, s ciljem da se usporede artikli na kojima je otisnut osporavani dizajn, s jedne strane, i monogram Chanel, s druge strane, kako bi prikazao proizvode sa suprotstavljenim dizajnima koji su stvarno stavljeni u promet, a da bi time potkrijepio onaj dio tužbenog razloga koji se odnosi na nedostatak karaktera novosti osporavanog dizajna, a ne ovaj dio tužbenog razloga. Također je točno da je tužitelj prvi put podnio pred Općim sudom, uz tužbu i na raspravi, druge fotografije kako bi prikazao korištenje osporavanog dizajna na proizvodima koji se stavljaju u promet, kao i istaknuo argument o tome da treba voditi računa o proizvodima koji se stavljaju u promet.

49

Valja najprije navesti da se ne mogu uzeti u obzir dokumenti i argument navedeni u točki 48. ove presude, koji su prvi put podneseni Općem sudu. Naime, svrha tužbe podnesene Općem sudu je nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 61. Uredbe br. 6/2002, tako da uloga Općeg suda nije da ispituje činjenične elemente u pogledu dokumenata koji su prvi put podneseni pred njim. Valja stoga odbaciti gore navedene dokumente, pri čemu nije nužno ispitivati njihovu dokaznu snagu (vidjeti u tom smislu i analogijom presude od 18. ožujka 2010., Prikaz kružnog promotivnog artikla, T‑9/07, EU:T:2010:96, t. 24., i od 13. studenoga 2012., Antrax It/OHIM – THC (Radijatori), T‑83/11 i T‑84/11, EU:T:2012:592, t. 28.).

50

Štoviše, s obzirom na fotografije na kojima su prikazane sunčane naočale, koje su već dostavljene EUIPO‑u, valja utvrditi da se, u svakom slučaju, o tim fotografijama može voditi računa samo kao o primjeru mogućeg korištenja osporavanog dizajna, i to kada se radi o položaju i veličini suprotstavljenih dizajna prilikom njihova korištenja, pa se stoga ne mogu smatrati kao jedino mjerilo (vidjeti u tom smislu presude od 7. studenoga 2013., Mačka u skoku, T‑666/11, neobjavljena, EU:T:2013:584, t. 30., i od 29. listopada 2015., Slavina s jednom ručkom, T‑334/14, neobjavljena, EU:T:2015:817, t. 78.). To je utvrđenje osnaženo činjenicom da u ovom predmetu osporavani dizajn predstavlja ukras iz razreda 32. koji se može primijeniti na više proizvoda.

51

Nadalje, razlike u položaju osporavanog dizajna su dokazane u postupku pred žalbenim vijećem prikazom poklapanja suprotstavljenih dizajna. EUIPO je u odgovoru na tužbu i na raspravi potvrdio da je žalbeno vijeće vodilo računa o toj mogućnosti korištenja.

52

U tom pogledu valja navesti da, prema sudskoj praksi, ukupni dojam mora biti nužno utvrđen i u odnosu na način korištenja predmetnog proizvoda, posebno s obzirom na manipulacije kojima je tom prilikom podvrgnut (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2010., Komunikacijska oprema, T‑153/08, EU:T:2010:248, t. 66.).

53

U ovom slučaju žalbeno je vijeće, u okviru svoje konkretne analize o usporedbi općih dojmova, čak i prihvaćajući veliku slobodu dizajnera ipak odlučilo da suprotstavljeni dizajni ostavljaju različit ukupni dojam na upućenog korisnika. U tom pogledu svoju je odluku uglavnom temeljilo na razlikama između središnjih dijelova suprotstavljenih dizajna. Posebno, kao prvo, vijeće smatra da se osporavani dizajn sastoji od „dva obrnuta broja 3”, dok se monogram Chanel sastoji od „dva obrnuta slova C”. Kao drugo, osporavani dizajn prikazuje vodoravno položenu petlju nešto debljih linija, čiji su krajnji dijelovi šiljasti, dok monogram Chanel prikazuje ovalnu središnju prazninu sa šiljastim krajnjim dijelovima. Kao treće, žalbeno vijeće usporedilo je osporavani dizajn sa simbolom beskonačnosti, a monogram Chanel s elipsom.

54

Stoga, iz pobijane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće ograničilo na navod da, usprkos velikoj stvaralačkoj slobodi, razlike u središnjem dijelu suprotstavljenih dizajna, kako su opisane u točki 53. ove presude, predstavljaju temeljnu značajku koju upućeni korisnik zadržava u sjećanju.

55

Međutim, valja utvrditi da, u ovom predmetu, raniji dizajn ima znatne sličnosti s osporavanim dizajnom. Njega se, do neke mjere, može smatrati djelom koje je nadahnuto slikom monograma Chanel, tim više što izbor osporavanog dizajna nije bio ni na koji način i ničime uvjetovan te da njegov dizajner nije dovoljno razgraničio navedeni dizajn od monograma Chanel. Stoga, prilikom utvrđenja ostavljaju li suprotstavljeni dizajni različit ukupni dojam, valja smatrati da će ih upućeni korisnik doživjeti na sveobuhvatni način. Čak i ako su središnji dijelovi dvaju dizajna različiti, valja utvrditi da se ukupni dojam ne razlikuje s obzirom na to da su vanjski dijelovi, koji bitno određuju obris i ukupni dojam koji ostavljaju suprotstavljeni dizajni, vrlo slični i gotovo istovjetni. Osim toga, oba središnja dijela, čak i ako sadržavaju određene razlike, sastavljena su od sličnih ovalnih oblika koji nestaju u općoj slici dizajnâ. Usto, središnji dio osporavanog dizajna sastoji se od dviju elipsa koje podsjećaju jedna na drugu, dok se jedinstvena elipsa uočava kod monograma Chanel. Te razlike upućeni korisnik može u manjoj mjeri zamijetiti jer je osporavani dizajn moguće koristiti u različitim položajima u rasponu do 90 stupnjeva i u različitim veličinama.

56

U odnosu na sličnosti suprotstavljenih dizajna, velika stvaralačka sloboda ne može, primjenom sudske prakse, osnažiti nedostatak različitog ukupnog dojma koji ostavljaju navedeni dizajni, pogotovo zato što se razlike mogu uočiti samo prilikom izravne usporedbe koja nije uvijek odmah moguća (vidjeti u tom smislu presudu od 20. listopada 2011., PepsiCo/Grupo Promer Mon Graphic, C‑281/10 P, EU:C:2011:679, t. 55.).

57

Valja također navesti da, u ovom slučaju, nije utvrđen nikakav zahtjev vezan uz karakteristike koje nameće tehnička funkcija ukrasa ili element ukrasa, ili dodatno za primjenjive zakonske propise (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2011., Motor s unutarnjim izgaranjem, T‑11/08, neobjavljena, EU:T:2011:447, t. 32.).

58

Konačno, valja ponoviti da je osporavani dizajn ukras iz razreda 32. i da se takav ukras može primijeniti na široku lepezu proizvoda, zbog čega je utvrđenje prije njegova korištenja gotovo nemoguće. Slijedom toga, ta okolnost osnažuje potrebu pomne analize ukupnih dojmova koji ostavljaju suprotstavljeni dizajni.

59

Stoga, čak i kad se uzme u obzir velika stvaralačka sloboda dizajnera osporavanog dizajna, kao i velika sloboda korištenja navedenog dizajna na različitim proizvodima, razlike između suprotstavljenih dizajna ne mogu ostaviti na upućenog korisnika različiti ukupni dojam.

60

Iz toga proizlazi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da osporavani dizajn ima individualni karakter u odnosu na monogram Chanel.

61

Posljedično, valja prihvatiti prvi dio jedinog tužbenog razloga, koji se odnosi na povredu članka 6. Uredbe br. 6/2002.

62

Nije potrebno ispitati drugi dio jedinog tužbenog razloga s obzirom na to da je u članku 4. stavku 1. Uredbe br. 6/2002 propisano da je zaštita dizajna predviđena samo ako je on nov i ima istovremeno individualni karakter.

63

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da pobijanu odluku treba poništiti.

64

Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da EUIPO u biti nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno tužiteljevu zahtjevu.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje: