1

Xellia Pharmaceuticals ApS (u daljenjem tekstu „Xellia”) i Alpharma LLC žalbom zahtijevaju ukidanje presude od 8. rujna 2016.Xellia Pharmaceuticals i Alpharma/Komisija (T‑471/13, neobjavljena, EU:T:2016:460), kojom je Opći sud odbio njihovu tužbu radi djelomičnog poništenja Odluke Komisije C(2013) 3803 final od 19. lipnja 2013. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. [UFEU‑a] i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT/39226 – Lundbeck) (u daljnjem tekstu: „sporna odluka”), te zahtijevaju smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tom odlukom.

2

Aktom podnesenim tajništvu Suda 28. srpnja 2017., Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske zatražila je intervenciju u predmetu C‑611/16 P u potporu zahtjevu Europske komisije.

3

Xellia i Alpharma su svoja očitovanja u odnosu na zahtjev za intervenciju Ujedinjene Kraljevine podnijeli nakon što ga je tajnik Suda, u skladu s člankom 131. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, dostavio strankama, te se pritom nisu doticali tajne ili povjerljive dokumentacije ili dokumenta čije bi priopćavanje toj državi članici moglo nanijeti štetu.

4

Xellia i Alpharma su u aktu podnesenom tajništvu Suda 17. kolovoza 2017. Istaknuli da zahtjev za intervenciju Ujedinjene Kraljevine treba odbaciti iz razloga nepravodobnosti, s obzirom na to da je isti podnesen nakon isteka roka iz članka 190. stavka 2. Poslovnika, te iz razloga nedostatka opravdanosti zahtjeva. Također su tvrdili kako činjenica da ta država članica nije podnijela zahtjev za intervenciju u određenom roku niti je isti obrazložila, ne dopušta predsjedniku Suda da ocijeni opravdanost prihvaćanja takve nepravodobne intervencije i da se uvjeri da navedena država članica takvom intervencijom neće tražiti ostvarivanje postupovne prednosti. Naznačili su kako takav zahtjev narušava njihova postupovna prava uz obrazloženje da o razlozima na kojima se temelji nisu bili obaviješteni. Prema tome, predmetne razloge, kao ni argumente koje ta država članica možebitno podnese na raspravi, nisu u mogućnosti osporiti.

5

S tim u vezi, najprije treba podsjetiti kako se, sukladno članku 129. stavku 4. Poslovnika, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, podnošenje zahtjeva za intervenciju nakon isteka roka iz članka 190. stavka 2. tog poslovnika primjenjivog na žalbe, te prije donošenja odluke o otvaranju usmenog dijela postupka, kao u ovom slučaju, može uzeti u razmatranje.

6

Okolnost da je takav zahtjev za intervenciju nepravodobno podnesen, intervenijenta lišava samo mogućnosti podnošenja intervencijskog podneska, predviđenog člankom 132. stavkom 1. Poslovnika koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, ujedno mu ostavljajući mogućnost da podnosi svoja očitovanja na raspravi, ukoliko ista bude održana.

7

Potom, potrebno je naglasiti da primjenom članka 40. stavka 1. Statuta Suda Europske unije, države članice mogu intervenirati u sporovima pred Sudom bez potrebe za dokazivanjem pravnog interesa za ishod spora pred Sudom.

8

Prema tome, Ujedinjena Kraljevina u svakom slučaju nije trebala objasniti razloge zbog kojih je zahtijevala intervenciju u ovome sporu niti je to dužna činiti u slučaju kad je zahtjev za intervenciju podnesen nakon proteka roka predviđenog u članku 190. stavku 2. Poslovnika.

9

Konačno, što se tiče navoda društava Xellia i Alpharma o narušavanju njihovih postupovnih prava s obzirom na nemogućnost predviđanja sadržaja argumentacije koju Ujedinjena Kraljevina možebitno istakne na raspravi, ukoliko se ista održi, dovoljno je navesti, u mjeri u kojoj je to svrhovito, kako očitovanja intervenijenta ne mogu, u skladu s člankom 129. stavkom 1. Poslovnika, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, imati niti jednu drugu ulogu osim potpore, u cijelosti ili djelomično, zahtjevima jedne od glavnih stranaka, u ovom slučaju onima Komisije.

10

Stoga je intervenciju Ujedinjene Kraljevine valjalo prihvatiti sukladno članku 40. stavku 1. Statuta Suda Europske unije i članku 131. stavku 2. Poslovnika, koji se na žalbene postupke primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika.

11

Međutim, s obzirom na činjenicu da je zahtjev za intervenciju Ujedinjene Kraljevine podnesen nakon proteka roka iz članka 190. stavka 2. Poslovnika, primjenjivog na žalbe, te prije donošenja odluke o otvaranju usmenog dijela postupka, shodno je, u skladu s člankom 40. stavkom 1., Statuta Suda Europske unije i člankom 129. stavkom 4. Poslovnika, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika, ovlastiti tu državu članicu da svoja očitovanja podnosi isključivo na raspravi, ukoliko ista bude održana.

12

Osim toga, valja podsjetiti kako je rješenjem predsjednika Suda od 5. srpnja 2017. u predmetu Lundbeck/Komisija (C‑591/16 P, neobjavljeno, EU:C:2017:532,), povjerljivo postupanje za povjerljivu verziju sporne odluke već bilo određeno u odnosu na Ujedinjenu Kraljevinu na zahtjev tužitelja u tome predmetu i Komisije, a ta se verzija također nalazi u Prilogu 2. žalbi društava Xellia i Alpharma.

13

U odnosu na navedeno rješenje, valja po službenoj dužnosti odlučiti kako će Ujedinjenoj Kraljevini u ovoj fazi postupka, u skladu s člankom 131. stavkom 4. Poslovnika koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 190. stavka 1. tog poslovnika., u okolnostima ovog slučaja te u nedostatku zahtjeva stranaka u tom pogledu, posebice zahtjeva Komisije, biti proslijeđena isključivo javna verzija te odluke, koju je Komisija objavila 19. siječnja 2015. na svojoj internetskoj stranici.

14

Sukladno članku 137. Poslovnika, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, o troškovima se odlučuje u presudi ili rješenju kojim se postupak završava.

15

Stoga o troškovima intervencije Ujedinjene Kraljevine valja naknadno odlučiti.

Iz tih razloga predsjednik Suda određuje: