This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62016CN0589
Case C-589/16: Request for a preliminary ruling from the Landesverwaltungsgericht Oberösterreich (Austria) lodged on 21 November 2016 — Mario Alexander Filippi and Others
Predmet C-589/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2016. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – Mario Alexander Filippi i dr.
Predmet C-589/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2016. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – Mario Alexander Filippi i dr.
SL C 38, 6.2.2017, p. 11–12
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
6.2.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 38/11 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2016. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – Mario Alexander Filippi i dr.
(Predmet C-589/16)
(2017/C 038/15)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Landesverwaltungsgericht Oberösterreich
Stranke glavnog postupka
Podnositelji zahtjeva: Mario Alexander Filippi, Martin Manigatterer, Play For Me GmbH, ATG GmbH, Christian Vöcklinger, Gmalieva s.r.o., PBW GmbH, Felicitas GmbH, Celik KG, Christian Guzy, Martin Klein, Shopping Center Wels Einkaufszentrum GmbH, Game Zone Entertainment AG, Fortuna Advisory Kft., Finanzamt Linz, Klara Matyiko
Druge stranke u postupku: Landespolizeidirektion Oberösterreich, Bezirkshauptmann von Eferding, Bezirkshauptmann von Ried im Innkreis, Bezirkshauptmann von Linz-Land
Prethodna pitanja
Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (1) u vezi s člankom 56. i sljedećima UFEU-a tumačiti na način da u okviru nadzora dosljednosti, nisu usklađena s tim odredbama prava Unije nacionalna pravila (poput članka 86.a stavka 4. VfGG-a, članka 38.a stavka 4. VwGG-a, članka 87. stavka 2. VfGG-a ili članka 63. stavka 1. VwGG-a) u skladu s kojima je – u okviru cjelovitog sustava koji je u praksi takav da vrhovni sudovi ne provode vlastito ispitivanje činjenica ni vlastitu ocjenu dokaza te, kada rješavaju brojne predmete u kojima se konkretno ističe jedno analogno pitanje, odlučuju samo u jednom od tih predmeta te a limine odbacuju sve ostale žalbe – dopušteno odnosno nije potpuno isključeno to da se sudske (u smislu članka 6. stavka 1. EKLJP-a odnosno članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima) odluke – osobito, kada se one donose povodom središnjih pitanja prava Unije poput na primjer pristupa tržištu ili otvaranja tržišta – potom odbacuju odlukama nadređenih institucija, koje sa svoje strane ne ispunjavaju pretpostavke koje se zahtijevaju člankom 6. stavkom 1. EKLJP-a ili člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, a da se prethodno ne uputi zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije?
(1) Povelja Europske unije o temeljnim pravima