Tužba podnesena 4. siječnja 2016. – Republika Poljska protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije

(Predmet C-5/16)

(2016/C 098/30)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna)

Tuženici: Europski parlament, Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da,

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Poljska zahtijeva poništenje Odluke (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ te da se Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije naloži snošenje troškova.

Deklarirani cilj pobijane odluke je rješavanje strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje na tržištu emisijama stakleničkih plinova Unije, koje su dovele do toga da emisijske jedinice na tržištu ne postižu cijene koje odgovaraju očekivanjima zakonodavaca Unije. U načelu bi se taj cilj trebao postići uspostavom mehanizma rezervi za stabilnost tržišta (MSR), koji se zasniva na tome da se, kada na tržištu postoji značajan višak emisijskih jedinica i kada se ispune određene pretpostavke, broj raspoloživih emisijskih jedinica smanji njihovim stavljanjem u rezervu kako bi se količina emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi povećala ako bi broj emisijskih jedinica dostupnih na tržištu pao ispod 400 milijuna.

Republika Poljska protiv pobijane odluke ističe slijedeće tužbene razloge:

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 192. stavka 1. u vezi s člankom 192. stavkom 2. točkom (c) UFEU-a jer je pobijana odluka donesena u redovnom zakonodavnom postupku iako je ova odluka mjera koja značajno utječe na izbor države članice između različitih energetskih izvora i opće strukture njezine opskrbe energijom.

Prema viđenju Republike Poljske pobijana odluka u značajnoj mjeri utječe na odabir energetskih izvora i opću strukturu opskrbe energijom u Poljskoj. Prema članku 192. stavku 2. točki (c) UFEU-a takvu je odluku Vijeće trebalo jednoglasno donijeti u posebnom zakonodavnom postupku.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela lojalne suradnje i povredu nadležnosti Europskog vijeća prema članku 15. UEU-a zbog donošenja mjera koje su u suprotnosti sa zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.

Prema zaključcima Europskog vijeća iz 2014. godine bi najvažniji instrument za postizanje ciljane razine smanjenja emisijskih jedinica trebao biti jedan dobar i djelotvoran reformirani sustav trgovanja emisijama (EU-ETS) koji sadržava instrument za stabilizaciju tržišta u skladu s prijedlogom Komisije kojim se 2021. godina navodi kao početak djelovanja mehanizma rezervi za stabilnost tržišta. U pobijanoj odluci se kao početak djelovanja mehanizma rezervi za stabilnost tržišta navodi 2019., što je protivno zaključcima Europskog vijeća iz 2014. godine.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povrede načela pravne sigurnosti i zaštite povjerenja zbog poduzimanja mjera kojima se zadire u sustav trgovanja emisijskim jedinicama tijekom razdoblja trgovanja i osobito u posljednjim godinama tog razdoblja.

Pobijanom odlukom se 900 milijuna jedinica, koje su od 2014. do 2016. godine povučene ili će biti povučenes tržišta, odnosno koje bi od 2019. do 2020. trebale biti ponovno stavljene na tržište, stavlja izravno u rezerve za stabilnost tržišta, što će rezultirati time da one neće biti ponovno vraćene na tržište. Količina emisijskih jedinica koja je u tom razdoblju na raspolaganju sudionicima na tržištu stoga je niža od očekivanja. Sudionici na tržištu su legitimno očekivali da će emisijske jedinice koje su privremeno povučene s tržišta biti vraćene na tržište 2019. i 2020. godine, te su na tome temeljili svoje poslovne planove. Temelji funkcioniranja sustava– kao što su propisi kojima se određuje broj raspoloživih emisijskih jedinica – ne bi se trebali mijenjati tijekom razdoblja trgovanja u kojemu se određuje vremenska perspektiva za planiranje različitih aktivnosti poduzetnika koji sudjeluju u tom sustavu. Ti temelji su bitne pretpostavke, koje su odlučujuće za investicijsku aktivnost poduzetnika.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti jer će poduzetim mjerama biti postignuti stroži ciljevi smanjenja emisija od onih koji proizlaze iz međunarodnih obveza Europske unije i koji su potrebni radi postizanja ciljeva iz Direktive 2003/87/EZ.

Donošenjem pobijane odluke Unija bi postigla strože ciljeve od onih koji su sada na međunarodnoj razini na snazi u okviru produljenja Kyotskog protokola do kojeg je došlo 2012. u Dohi.

Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze primjerenog dokazivanja utjecaja pobijane odluke na pojedine države članice, i povredu obveze odgovarajuće ocjene utjecaja te odluke na tržište emisijskih jedinica.

(1)  SL L 264, str. 1.