–

za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, D. Triantafyllou i A. Sauka, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 117. drugog stavka Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL 2009., L 30, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 199.) i članka 2. stavka 4. Odluke Komisije 2001/672/EZ od 20. kolovoza 2001. o utvrđivanju posebnih pravila koja se primjenjuju na premještanje goveda za ljetne ispaše u planinskim područjima (SL 2001., L 235, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 36., str. 137.), kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2010/300/EU od 25. svibnja 2010. (SL 2010., L 127, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 37., str. 161.) (u daljnjem tekstu: Odluka 2001/672).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva EP Agrarhandel GmbH i Bundesministera für Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft (savezni ministar poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodnog gospodarstva, u daljnjem tekstu: ministar poljoprivrede), u pogledu odbijanja potonjeg da društvu EP Agrarhandel dodijeli premiju za krave dojilje za određene krave, uz obrazloženje da je njihovo premještanje na ljetnu ispašu bilo priopćeno prekasno.

3

Uvodne izjave 4. do 7. i 14. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 (SL 2000., L 204, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 36., str. 117.) određuju:

[…]

4

Članak 3. te uredbe predviđa:

„Sustav označivanja i registracije goveda mora sadržavati sljedeće elemente:

Komisija i nadležno tijelo relevantne države članice moraju imati pristup svim informacijama koje pokriva ova glava. Države članice i Komisija moraju poduzeti mjere koje su potrebne da bi se omogućio pristup ovim podacima za sve uključene stranke, uključujući zainteresirane udruge potrošača koje priznaje država članica pod uvjetom da se poštuju nacionalni propisi o tajnosti i zaštiti podataka.”

5

U skladu s člankom 7. stavkom 1. navedene uredbe:

„Uz iznimku prijevoznika, svaki posjednik životinja dužan je:

6

Članak 4. stavak 1. Uredbe br. 73/2009 predviđa:

„Poljoprivrednik koji prima izravna plaćanja dužan je poštivati zakonom propisane zahtjeve o upravljanju iz Priloga II. i dobre poljoprivredne i okolišne uvjete iz članka 6.

[…]”

7

U skladu s člankom 23. stavkom 1. navedene uredbe:

„Ako zakonom propisani zahtjevi o upravljanju ili dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti nisu ispunjeni u bilo kojem trenutku u određenoj kalendarskoj godini (dalje u tekstu: ‚odnosna kalendarska godina’), te je predmetno neispunjenje uvjeta posljedica djelovanja ili propusta za koje je izravno odgovoran poljoprivrednik koji je u odnosnoj kalendarskoj godini podnio zahtjev za potporu, ukupni se iznos izravnih plaćanja, koja su dodijeljena ili koja se trebaju dodijeliti tom poljoprivredniku na temelju članaka 7., 10. i 11., smanjuje ili isključuje u skladu s podrobnim pravilima iz članka 24.

[…]”

8

Članak 111. stavci 1. i 2. te uredbe predviđa:

„1.   Poljoprivrednik koji na svom gospodarstvu uzgaja krave dojilje može na zahtjev ostvariti pravo na premiju za uzgoj krava dojilja (‚premija za krave dojilje’). Ona se dodjeljuje u obliku godišnje premije po kalendarskoj godini i po poljoprivredniku u okviru pojedinačnih gornjih granica.

2.   Premija za krave dojilje dodjeljuje se svakom poljoprivredniku koji:

Međutim, države članice mogu u skladu s objektivnim i nediskriminacijskim mjerilima koja one utvrde, donijeti odluku o promjeni ili poništenju ograničenja, pod uvjetom da barem šest uzastopnih mjeseci od dana podnošenja zahtjeva poljoprivrednik uzgaja broj krava dojilja koji nije manji od 60 %, te broj junica koji nije veći od 40 % broja životinja za koji se zahtijeva premija.

Kako bi se utvrdio broj životinja koje ispunjavaju uvjete na temelju točaka (a) i (b) prvog podstavka, na temelju korisnikove pojedinačne kvote za mlijeko dostupne na gospodarstvu na dan 31. ožujka odnosne kalendarske godine, izražene u tonama i prosječnoj mliječnosti, utvrđuje se pripadaju li krave sisajućem stadu ili mliječnom stadu.”

9

Članak 117. Uredbe br. 73/2009 predviđa:

„Kako bi se za nju ostvarilo pravo na plaćanja na temelju ovog odjeljka, životinja mora biti označena i registrirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1760/2000.

Međutim, životinja će se smatrati prihvatljivom za ostvarenje prava na plaćanja ako su podaci utvrđeni u drugoj alineji članka 7. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 priopćeni nadležnom tijelu prvi dan razdoblja obveznog držanja te životinje, kako je utvrđeno u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 2. ove Uredbe.”

10

U skladu s Prilogom II. o zakonom propisanim zahtjevima o upravljanju iz članaka 4. i 5., točkom A., koja se odnosi na javno zdravlje i zdravlje životinja, točkom 7., predviđeni su označavanje i registracija životinja, s upućivanjem na članke 4. i 7. Uredbe br. 1760/2000.

11

Članak 61. Uredbe Komisije (EZ) br. 1121/2009 od 29. listopada 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu programa potpore za poljoprivrednike predviđenih u glavama IV. i V. navedene Uredbe (SL 2009., L 316, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 193.) predviđa:

„Šestomjesečno razdoblje obveznog držanja iz drugog podstavka članka 111. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 započinje prvog dana nakon podnošenja zahtjeva.”

12

Članak 2. točka 24. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina (SL 2009., L 316, str. 65.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 231.) sadržava sljedeću definiciju:

„‚određena životinja’ znači životinja koja ispunjava sve uvjete utvrđene pravilima za odobrenje potpore”.

13

Članak 23. stavak 1. te uredbe određuje:

„Osim u slučajevima više sile i iznimnim okolnostima navedenim u članku 75., podnošenje zahtjeva za potporu u skladu s odredbama ove Uredbe nakon propisanog roka ima za posljedicu umanjenje od 1 % iznosa po radnom danu na koji poljoprivrednik inače ima pravo ako je zahtjev podnio u roku.

Ne dovodeći u pitanje posebne mjere koje donose države članice za osiguranje pravodobnog podnošenja popratnih dokumenata za planiranje i provedbu učinkovitih kontrola, prvi se podstavak također primjenjuje za dokumente, ugovore ili izjave koji se dostavljaju nadležnom tijelu u skladu s člancima 12. i 13. kad su takvi dokumenti, ugovori ili izjave bitni za prihvatljivost za dotičnu potporu. U tom slučaju umanjenje se primjenjuje na iznos koji se isplaćuje za dotičnu potporu.

Ako je kašnjenje duže od 25 kalendarskih dana, podnošenje zahtjeva smatra se nedopuštenim.”

14

Članak 63. stavak 4. Uredbe br. 1122/2009 predviđa:

„Kada se utvrde nepravilnosti u vezi sa sustavom za identifikaciju i registraciju goveda, primjenjuje se sljedeće:

Članak 21. primjenjuje se u vezi s upisima i prijavama u sustav za identifikaciju i registraciju goveda.”

15

Članak 65. stavak 1. te uredbe određuje:

„Kada se u vezi sa zahtjevom za potporu u sklopu programa potpore za goveda utvrdi razlika između broja prijavljenih životinja i broja životinja utvrđen u skladu s člankom 63. stavkom 3., ukupan iznos potpore, na koju poljoprivrednik prema tim programima ima pravo za dotično premijsko razdoblje, umanjuje se za postotak koji treba odrediti u skladu sa stavkom 3. ovog članka ako se nepravilnosti utvrde kod najviše tri životinje.”

16

Članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 u svojoj je izvornoj verziji predviđao:

„Podaci sadržani u popisu spomenutom u stavku 2. upisuju se u nacionalnu bazu podataka za goveda najkasnije sedam dana nakon datuma kada su životinje premještene na pašnjak.”

17

Uvodne izjave 5. i 6. Odluke 2010/300 određuju:

18

U skladu s člankom 1. stavkom 2. te odluke, članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 u svojoj je izvornoj verziji bio izmijenjen kako slijedi:

„Podaci sadržani u popisu navedenom u stavku 2. dostavljaju se nadležnom tijelu u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 najkasnije 15 dana nakon datuma kad su životinje premještene na ispašu.”

19

Odjeljak 3. Verordnunga des Bundesministers für Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft über Direktzahlungen im Rahmen der gemeinsamen Agrarpolitik (Uredba saveznog ministra poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodnog gospodarstva o izravnim plaćanjima u okviru zajedničke poljoprivredne politike) (BGBl. II br. 491/2009), naslovljen „Premija za kravu dojilju i premija za mliječnu kravu”, predviđa:

„Zahtjev

§ 12. Podaci iz elektroničke baze podataka za goveda u pogledu uzgoja krava dojilja i junica smatraju se zahtjevom poljoprivrednika za premiju za kravu dojilju.

Zajedničke odredbe

§ 13. (1) Podnositeljem zahtjeva smatra se poljoprivrednik koji na dan 1. siječnja, 16. ožujka ili 10. travnja [odnosne godine] posjeduje krave dojilje, junice i mliječne krave prihvatljive za ostvarenje prava na plaćanja te za čije je gospodarstvo podnesen jedinstveni zahtjev za odnosnu godinu.

[…]”

20

Članak 6. Verordnunga des Bundesministers für Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft über die Kennzeichnung und Registrierung von Rindern (Uredba saveznog ministra poljoprivrede, šumarstva, okoliša i vodnog gospodarstva o označavanju i registraciji goveda) (BGBl II br. 201/2008 u verziji prema BGBl. II br. 66/2010), naslovljen „Priopćavanja koja obavlja uzgajivač”, propisuje:

„(1)   U roku od sedam dana moraju se priopćiti:

[…]

3.   premještanje životinja na pašnjake/planine, ako to uzrokuje miješanje goveda koja pripadaju nekolicini uzgajivača.

4.   premještanje na pašnjake/planine u drugoj općini, ako pašnjaci/planine imaju vlastiti identifikacijski broj […]

[…]

(5)   priopćavanje pašnjaka/planina mora se obaviti upotrebom obrasca koji utvrđuje AMA [Agrarmarkt Austria] i poslati poštom ili internetom AMA‑i. Ostale obavijesti predviđene u stavcima 1. do 4. moraju se poslati AMA‑i telefonom, pisanim putem ili internetom, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 5. stavka 1.

(6)   Za potrebe poštovanja roka odlučujućim se smatra dan primitka.”

21

Odlukom od 28. ožujka 2012. Vorstand für den Geschäftsbereich II der Agrarmarkt Austria (tijelo za plaćanje) dodijelio je društvu EP Agrarhandel za kalendarsku godinu 2011. premije za goveda u ukupnom iznosu od 398,80 eura. Međutim, za tu istu godinu odbio je dodijeliti premije za određena goveda.

22

EP Agrarhandel podnio je pritužbu protiv te odluke pred ministrom poljoprivrede. Odlukom od 6. prosinca 2013. on ju je odbio, uz obrazloženje da se u slučaju nepriopćavanja ili pogrešnog ili zakašnjelog priopćavanja u bazu podataka o govedima podataka relevantnih za dodjelu premija životinja ne smatra „određenom životinjom” u smislu članka 2. točke 24. Uredbe br. 1122/2009 i da se ne može dodijeliti nikakva premija jer zakašnjelo priopćavanje nije obavljeno prije početka razdoblja obveznog držanja životinja.

23

Ministar poljoprivrede podsjeća na to da obavijest o predmetnih 37 krava i šest junica nije bila zaprimljena u roku od 15 dana, utvrđenom u članku 2. stavku 4. Odluke 2001/672, tako da se premija za kravu dojilju nije mogla isplatiti za te životinje, bez obzira na broj dana koji je bio potreban za dostavu poštom. Naime, premještanje tih životinja obavljeno je 17. lipnja 2011., a obavijest je nadležno tijelo zaprimilo 7. srpnja 2011.

24

EP Agrarhandel podnio je reviziju protiv te odluke pred sudom koji je uputio zahtjev. Istaknuo je da članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 ne spominje „zaprimanje” obavijesti o premještanju goveda na pašnjake i da je predaja obavijesti pošti obavljena posljednjeg dana roka od 15 dana predviđenog tom odredbom te da je stoga obavljena u zadanim rokovima.

25

On smatra da, ako bi se, naprotiv, smatralo da predmetni rok nije bio poštovan, primijenjena sankcija, tj. gubitak premije za predmetne krave i junice samo zbog toga što je obavijest – sadržaj koje je, uostalom, točan – bila zaprimljena s nekoliko dana kašnjenja zbog produljenog trajanja poštanske dostave, bila bi u suprotnosti s načelom proporcionalnosti.

26

U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

27

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba na temelju koje se za potrebe poštovanja roka za obavijest o premještanju na ljetnu ispašu odlučujućim smatra dan zaprimanja obavijesti.

28

Uvodno valja podsjetiti na to da članak 111. stavak 1. Uredbe br. 73/2009 predviđa pravo na premiju koja se zove „premija za krave dojilje” za sve poljoprivrednike koji ispunjavaju pretpostavke iz stavka 2. tog članka.

29

U skladu s člankom 117. te uredbe, takva se premija može dobiti jedino za životinje koje su označene i registrirane u skladu s Uredbom br. 1760/2000.

30

Što se konkretno tiče registracije goveda, članak 7. stavak 1. druga alineja Uredbe br. 1760/2000 propisuje da je svaki posjednik životinja dužan „izvještavati nadležno tijelo o svim premještanjima u gospodarstvo i s gospodarstva, o svakom rođenju i smrti životinja na gospodarstvu zajedno sa svim datumima o ovim događajima u roku koji određuje država članica i koji traje od tri do sedam dana od datuma događaja. Međutim na zahtjev države članice i u skladu s postupkom iz članka 23. stavka 2., Komisija može odrediti okolnosti u kojima države članice mogu produžiti najduže moguće razdoblje i predvidjeti posebna pravila koja se primjenjuju na premještanja goveda kad ih se vodi na ljetnu ispašu u različitim planinskim područjima”.

31

Odluka 2001/672 u članku 2. stavku 4. predviđa da se podaci koji se moraju nalaziti na popisu goveda koja se mogu premjestiti na ispašu „dostavljaju nadležnom tijelu […] najkasnije 15 dana nakon datuma kad su životinje premještene na ispašu”.

32

U tom smislu valja utvrditi da tekst te odredbe ne precizira mora li se taj rok smatrati rokom za primitak ili rokom za slanje potrebnih podataka. U prvom slučaju nadležno tijelo moralo ih je zaprimiti najkasnije 15 dana nakon premještanja goveda, a u drugom oni su morali biti poslani prije isteka tog roka.

33

Valja navesti da tekst većine jezičnih verzija članka 2. stavka 4. Odluke 2001/672 navodi da se podaci „dostavljaju” nadležnom tijelu najkasnije 15 dana nakon datuma kad su životinje premještene na ispašu. Iz tih bi formulacija proizlazilo da se podaci moraju poslati prije isteka zadanog roka (vidjeti prema analogiji presudu od 1. travnja 2004., Borgmann, C‑1/02, EU:C:2004:202, t. 23.).

34

Međutim, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 43. svojeg mišljenja, upotrijebljeni su pojmovi općeniti i stoga se mogu različito tumačiti.

35

Nadalje, portugalska verzija članka 2. stavka 4. Odluke 2001/672 predviđa da se podaci moraju priopćiti u roku od 15 dana od premještanja životinja s gospodarstva na ispašu, a ne najkasnije 15 dana nakon njihova dolaska.

36

Stoga, u slučaju nepodudarnosti između različitih jezičnih verzija nekog pravnog teksta Unije, predmetna odredba mora se tumačiti s obzirom na kontekst i svrhu propisa kojeg je dio (presuda od 26. travnja 2012., DR i TV2 Danmark, C‑510/10, EU:C:2012:244, t. 45. i navedena sudska praksa).

37

U tom smislu iz uvodnih izjava 4. do 7. Uredbe br. 1760/2000, na kojoj se temelji članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672, proizlazi da je cilj te odredbe poboljšati povjerenje potrošača u kakvoću goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa, održati višu razinu zaštite ljudskog zdravlja i pojačati trajnu stabilnost tržišta goveđim mesom.

38

Doduše, Sud je u točki 41. presude od 24. svibnja 2007., Maatschap Schonewille‑Prins (C‑45/05, EU:C:2007:296) u pogledu premija za klanje goveda presudio da je, kako bi se ti ciljevi mogli postići, nužno da je sustav označavanja i registracije u svako doba u cijelosti učinkovit i pouzdan, tako da nadležna tijela mogu u slučaju zaraze brzo odrediti porijeklo životinje i odmah donijeti potrebne mjere kako bi se isključila opasnost za zdravlje ljudi. To ne može biti slučaj ako posjednik životinja ne prijavi premještanja svojih goveda u računalnu bazu podataka u roku propisanom člankom 7. stavkom 1. drugom alinejom Uredbe br. 1760/2000.

39

Međutim, valja razlikovati, s jedne strane, prijavu premještanja životinja u gospodarstvo i s njega, koje ima bitno značenje za stočni fond i osobitu važnost za sljedivost životinja u slučaju klanja – s obzirom na to da su te životinje namijenjene konzumaciji bez odgode – i, s druge strane, puku registraciju premještanja životinja na pašnjake i s njih, koje ne dovodi u pitanje pripadnost životinja gospodarstvu i ne predstavlja etapu koja izravno prethodi konzumaciji.

40

U tom smislu valja istaknuti da članak 7. stavak 1. druga alineja Uredbe br. 1760/2000, kao što je to navedeno u točki 30. ove presude, predviđa da Komisija može odrediti okolnosti u kojima države članice mogu produžiti najduže moguće razdoblje i predvidjeti posebna pravila koja se primjenjuju na premještanja goveda kad ih se vodi na ljetnu ispašu u različitim planinskim područjima. Odluka 2001/672 predviđa takvo odstupanje od roka predviđenog tom odredbom.

41

Nadalje, članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 u svojoj izvornoj verziji propisivao je, doduše, da se podaci predviđeni u stavku 2. tog članka upisuju u nacionalnu bazu podataka za goveda najkasnije sedam dana nakon datuma kada su životinje premještene na pašnjak. Iz toga proizlazi da su se ti podaci mogli smatrati upisanima tek kad su stvarno bili registrirani u toj bazi podataka. Stoga nije bilo dovoljno to što je obavijest bila predana pošti u zadanom roku (vidjeti prema analogiji presudu od 11. studenoga 2004., Toeters i Verberk, C‑171/03, EU:C:2004:714, t. 43.).

42

Međutim, uvodna izjava 5. Odluke 2010/300 precizira da pod određenim uvjetima životinje koje se premještaju s različitih gospodarstava u isto planinsko područje na ljetnu ispašu onamo stižu tijekom razdoblja duljeg od sedam dana i da je, kako bi se smanjila nepotrebna administrativna opterećenja, rokove u Odluci 2001/672 u njezinoj izvornoj verziji potrebno prilagoditi kako bi se uzela u obzir ta praktična činjenica a da se ne ugrozi sljedivost.

43

Stoga, kako bi se uzela u obzir izmjena teksta članka 2. stavka 4. Odluke 2001/672, valja smatrati da je rok predviđen tom odredbom bio poštovan kad su potrebni podaci bili poslani nadležnom tijelu najkasnije 15 dana nakon što su životinje premještene na ispašu.

44

U tom pogledu, kao što je to tvrdila Komisija u svojim pisanim očitovanjima, restriktivniji pristup, koji zahtijeva da nadležno tijelo zaprimi obavijest u zadanom roku, bio bi protivan cilju produljenja i ublažavanja roka za obavještavanje.

45

Prema tome, ni kontekstu ni cilju Uredbe br. 1760/2000 i Odluke 2001/672 ne protivi se to da se rok iz glavnog postupka shvati kao rok za slanje, s posljedicom da, ovisno o slučaju, podaci koji se trebaju poslati stignu do nadležnog tijela države članice tek nekoliko dana nakon zadanog roka.

46

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavak 4. Odluke 2001/672 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba na temelju koje se za poštovanje roka za obavijest o premještanju na ljetnu ispašu kao odlučujući smatra dan zaprimanja obavijesti.

47

S obzirom na odgovor na prvo pitanje, na drugo i treće pitanje nije potrebno odgovoriti.

48

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 2. stavak 4. Odluke Komisije 2001/672/EZ od 20. kolovoza 2001. o utvrđivanju posebnih pravila koja se primjenjuju na premještanje goveda za ljetne ispaše u planinskim područjima, kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2010/300/EU od 25. svibnja 2010., treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba na temelju koje se za poštovanje roka za obavijest o premještanju na ljetnu ispašu kao odlučujući smatra dan zaprimanja obavijesti.