–

za Solar Electric Martinique, F. Fabiani i F. Joly, odvjetnici,

–

za francusku vladu, S. Ghiandoni i D. Colas, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, N. Gossement i L. Lozano Palacios, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 5. i članka 6. stavka 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL 1977., L 145, str. 1.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 95/7/EZ od 10. travnja 1995. (SL 1995., L 102, str. 18.) (u daljnjem tekstu: Šesta direktiva), kao i članka 14. stavka 3. te članka 24. stavka 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u), koja je od 1. siječnja 2007. zamijenila Šestu direktivu.

2

Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između Solar Electric Martinique i ministre des Finances et des Comptes publics (ministar financija i javnog računovodstva, Francuska) povodom poreznih rješenja o dugovanju poreza na dodanu vrijednost (PDV) za čije je plaćanje to društvo bilo odgovorno u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007.

3

Članak 3. Šeste direktive, pod naslovom „Teritorijalnost”, određuje:

„1.   Za potrebe ove Direktive,

[…]

3.   Iz područja države isključeni su sljedeći nacionalni teritoriji:

[…]

Iz područja države također su isključeni sljedeći nacionalni teritoriji:

[…]

[…]” [neslužbeni prijevod]

4

Članak 5. Šeste direktive, naslovljen „Isporuka robe”, propisuje:

„1.   ‚Isporuka robe’ znači prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik.

[…]

5.   Države članice mogu predaju određenih građevinskih radova smatrati isporukom robe u smislu stavka 1.

[…]” [neslužbeni prijevod]

5

Članak 6. Šeste direktive, naslovljen „Isporuka usluga”, u stavku 1. određuje:

„1.   ,Isporuka usluga' znači svaka transakcija koja ne čini isporuku robe u smislu članka 5.

Ta transakcija može biti među ostalim:

6

Na temelju članka 6. stavka 1. točke (c) Direktive o PDV‑u, ona se ne primjenjuje na francuske prekomorske departmane.

7

U članku 14. stavku 3. Direktive o PDV‑u preuzet je tekst članka 5. stavka 5. Šeste direktive.

8

U skladu s člankom 24. stavkom 1. Direktive o PDV‑u „isporuka usluga” znači svaka transakcija koja ne čini isporuku robe.

9

U skladu s podstavkom 1. stavka IV. članka 256. Općeg poreznog zakonika (u daljnjem tekstu: CGI), u verziji primjenjivoj na poreze iz glavnog postupka, „građevinski radovi smatraju se pružanjem usluga podložnim [PDV‑u].”

10

Članak 266. tog zakonika propisuje:

„1.   Porezna osnovica sastoji se:

[…]

[…]”

11

Članak 268.a navedenog zakonika propisuje:

„Kada osoba istodobno provodi transakcije koje se odnose na više kategorija predviđenih člancima ovog poglavlja, njezin se promet utvrđuje tako da se na svaku skupinu transakcija primjene pravila utvrđena tim člancima.”

12

Sukladno članku 295. CGI‑ja:

„1.   Od [PDV‑a] se izuzimaju:

[…]

[…]”

13

U članku 50.k stavku I. Priloga IV. tom zakoniku među proizvodima čiji uvoz u departmane Guadeloupe, Martinique i Réunion može biti oslobođen PDV‑a navode se „fotoosjetljivi poluvodički uređaji, uključujući fotonaponske ćelije čak i kad su sastavljene u module ili ugrađene u ploče”.

14

Solar Electric Martinique, čija je djelatnost među ostalim prodaja i postavljanje opreme vezane za solarnu energiju u departmanu Martinique, obračunao je PDV na transakcije postavljanja na krov stambenih zgrada fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode samo u pogledu cijena usluga postavljanja.

15

Nakon provjere koja se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007., porezna uprava smatrala je da su te transakcije građevinskoga karaktera i stoga trebaju uključivati cijenu isporučene opreme. Posljedično ta je uprava ispravila poreznu osnovicu tih transakcija.

16

Solar Electric Martinique je 21. rujna 2010. pred upravnim sudom Fort‑de‑France (Francuska) podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja PDV‑a kojem je podvrgnut nakon tog ispravka.

17

Budući da je njegov zahtjev odbijen presudom od 26. lipnja 2012., Solar Electric Martinique podnio je žalbu na tu presudu pred Žalbenim upravnim sudom u Bordeauxu (Francuska), koju je taj sud odbio presudom od 10. srpnja 2014.

18

Solar Electric Martinique podnio je žalbu u kasacijskom postupku pred Conseilom d’État (Francuska) ističući osobito da je navedeni upravni sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio da su radovi postavljanja fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode koje je izvršio građevinski radovi, iako je ta oprema mogla biti postavljena bez nanošenja ozbiljne štete dotičnoj zgradi te se ti radovi obično ne rade zajedno s gradnjom zgrade.

19

Sud koji je uputio zahtjev ističe da su transakcije prodaje i postavljanja opreme iz članka 295. CGI‑ja i iz članka 50.k stavka I. Priloga IV. tom zakoniku podložne PDV‑u samo u pogledu cijene nabave opreme, osim ako te transakcije postavljanja imaju karakter usluga građevinskih radova i stoga su oporezive PDV‑om u pogledu cjelokupne cijene naplaćene kupcu.

20

Taj sud ističe da, iako se članak 295. CGI‑ja primjenjuje samo u prekomorskim departmanima, odnosno izvan teritorijalnog područja primjene Šeste direktive, odredbe članka 256. tog zakonika koje se odnose na građevinske radove primjenjuju se i na kontinentalnu Francusku te osiguravaju prenošenje u francusko pravo članka 5. stavka 5. i članka 6. stavka 1. Šeste direktive, čije su odredbe preuzete u članku 14. stavku 3. i članku 24. stavku 1. Direktive o PDV‑u.

21

Prema sudu koji je uputio zahtjev, valja nastojati postići ujednačenu primjenu odredbi tih direktiva unutar Unije. Stoga, iako se spor koji taj sud mora riješiti odnosi na transakcije izvršene izvan teritorijalnog područja primjene tih direktiva, postavlja se pitanje jesu li prodaja i postavljanje fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode na zgrade ili u svrhu opskrbe zgrada električnom energijom ili toplom vodom jedinstvena transakcija građevinskoga karaktera u smislu navedenih direktiva.

22

U tim je okolnostima Conseil d’État odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Predstavljaju li prodaja i postavljanje fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode na zgrade ili u svrhu opskrbe zgrada električnom energijom ili toplom vodom jedinstvenu transakciju građevinskoga karaktera u smislu članka 5. stavka 5. i članka 6. stavka 1. [Šeste direktive], koji su postali članak 14. stavak 3. i članak 24. stavak 1. Direktive o [PDV‑u]?”

23

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da su činjenice iz kojih proizlazi glavni spor smještene isključivo u departman Martinique, koji je jedan od prekomorskih departmana Francuske Republike.

24

Ti su departmani na temelju članka 3. stavka 3. Šeste direktive i članka 6. stavka 1. točke (c) Direktive o PDV‑u izričito isključeni iz područja primjene tih direktiva.

25

U tom pogledu valja podsjetiti da se Sud u više navrata proglasio nadležnim za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji se odnose na odredbe prava Unije u situacijama u kojima se činjenice iz glavnog postupka nalaze izvan područja primjene prava Unije, ali u kojima su navedene odredbe tog prava učinjene primjenjivima nacionalnim pravom zbog upućivanja potonjeg na njihov sadržaj (vidjeti u tom smislu presude od 21. prosinca 2011., Cicala, C‑482/10, EU:C:2011:868, t. 17. i navedenu sudsku praksu te od 18. listopada 2012., Nolan, C‑583/10, EU:C:2012:638, t. 45.).

26

Naime, kada nacionalni zakon primijeni, za situacije koje ne ulaze u područje primjene dotičnog akta Unije, rješenja predviđena navedenim aktom, sigurno postoji interes Unije da, kako bi se izbjegla različita buduća tumačenja, odredbe preuzete iz tog akta budu ujednačeno tumačene (vidjeti u tom smislu presude od 7. srpnja 2011., Agafiţei i dr., C‑310/10, EU:C:2011:467, t. 39. i navedenu sudsku praksu te od 18. listopada 2012., Nolan, C‑583/10, EU:C:2012:638, t. 46.).

27

Tako je tumačenje Suda odredbi prava Unije u situacijama koje nisu obuhvaćene njegovim područjem primjene opravdano kad je nacionalno pravo na izravan i bezuvjetan način te odredbe učinilo primjenjivima na takve situacije kako bi se osiguralo istovjetno postupanje u tim situacijama i u onima koje su obuhvaćene područjem primjene prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2011., Cicala, C‑482/10, EU:C:2012:868, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

28

U ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev želi znati jesu li prodaja i postavljanje fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode na zgrade kako bi se one opskrbile električnom energijom ili toplom vodom jednokratna transakcija građevinskoga karaktera, u smislu Šeste direktive i Direktive o PDV‑u, precizirajući s jedne strane da članak 256. CGI‑ja osigurava prenošenje mjerodavnih odredbi navedenih direktiva u nacionalno pravo i s druge strane da ti pojmovi imaju isti doseg u pogledu prekomorskih departmana, područja koja su izričito isključena iz područja primjene navedenih direktiva.

29

Postojanje interesa Unije da, kako bi se izbjeglo buduće različito tumačenje, pojmovi građevinskih radova i jedinstvene transakcije s karakterom građevinskih radova dobiju ujednačeno tumačenje doista je zamislivo.

30

Međutim, kako je nezavisni odvjetnik naglasio u točkama 41. do 44. svojeg mišljenja, kao prvo, mjerodavne odredbe Šeste direktive i Direktive o PDV‑u ne mogu se smatrati prenesenima člankom 256. CGI‑ja.

31

Naime, dok članak 5. stavak 5. Šeste direktive i članak 14. stavak 3. Direktive o PDV‑u uvode mogućnost za države članice da smatraju isporukom predaju određenih građevinskih radova, članak 256. CGI‑ja predviđa naprotiv da su građevinski radovi kvalificirani kao isporuka usluga.

32

Kao drugo, članci 256. i 295. CGI‑ja ne mogu biti, u smislu sudske prakse navedene u točki 27. ove presude, izravno i bezuvjetno upućivanje na navedene mjerodavne odredbe tih direktiva.

33

S jedne strane, izbor učinjen člankom 256. CGI‑ja dopušta samo zaključiti a contrario da građevinski radovi, kao uostalom sve transakcije koje nisu isporuka robe, ulaze u članak 6. stavak 1. Šeste direktive i članak 24. stavak 1. Direktive o PDV‑u.

34

S druge strane, članak 295., koji uspostavlja sustav izuzeća koji odstupa od pravila primjenjivih na matično francusko područje za isporuke robe izvršene na područjima koja su izričito isključena iz područja primjene Šeste direktive i Direktive o PDV‑u, ne može se smatrati izravnim i bezuvjetnim upućivanjem na odredbe tih direktiva.

35

Zahtjev za prethodnu odluku je nadalje bio upućen upravo zato što u pogledu prekomorskih departmana na koje se Šesta direktiva i Direktiva o PDV‑u ne primjenjuju postoje posebne odredbe koje predviđaju oslobođenje prodaje fotonaponskih ploča i solarnih grijača vode.

36

Stoga, kada je riječ o rješenjima za situacije koje ne ulaze u područje primjene dotičnih akata Unije, nacionalni zakon koji je predmet glavnog postupka ne odgovara rješenjima predviđenima Šestom direktivom i Direktivom o PDV‑u s obzirom na to da on uspostavlja izuzeće koje nije predviđeno tim direktivama. Stoga se ne može smatrati da je nacionalno pravo izravno i bezuvjetno učinilo odredbe navedenih direktiva primjenjivima na situacije koje ne ulaze u područje primjene tih istih direktiva.

37

Slijedom navedenoga, valja utvrditi da Sud nije nadležan za odgovor na pitanje koje je postavio Conseil d’État.

38

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Sud Europske unije nije nadležan za odgovor na pitanje koje je uputio Conseil d’État (Francuska) odlukom od 20. svibnja 2016.