–

za Merck KGaA, S. Völker i M. Pemsel, Rechtsanwälte,

–

za Merck & Co. Inc., Merck Sharp & Dohme Corp. i MSD Sharp & Dohme GmbH, A. Bothe, Y. Draheim i P. Fromlowitz, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, T. Scharf i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 109. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društava Merck KGaA, s jedne strane, te Merck & Co. Inc., Merck Sharp & Dohme Corp i MSD Sharp & Dohme GmbH, s druge strane, u vezi sa zahtjevima prvonavedenog za mjere zabrane potonjim društvima uporabe pojma „MERCK” u imenima domena i na platformama društvenih medija na internetu te u trgovačkim nazivima kako u Njemačkoj tako i na ostalom području Europske unije.

3

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) zamijenila je u odnosima među državama članicama Konvenciju o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisanu 27. rujna 1968. (SL 1972., L 299, str. 32.).

4

Uvodna izjava 15. Uredbe br. 44/2001 glasi:

„U interesu skladnog zadovoljavanja pravde potrebno je smanjiti mogućnost vođenja paralelnih postupaka i osigurati da u dvjema državama članicama ne budu donesene dvije nepomirljive presude. Mora postojati jasan i učinkovit mehanizam za rješavanje slučajeva litispendencije i povezanih postupaka […]”

5

Članak 27. te uredbe, koji pripada u odjeljak 9. njezina poglavlja II., naslovljen „Litispendencija – povezani postupci”, određuje:

„1.   Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju sa postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.

2.   Nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak, svi ostali sudovi proglašavaju se nenadležnima u korist tog suda.”

6

Uvodne izjave 3. i 15. do 17. Uredbe br. 207/2009 glase:

[…]

7

Člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 određeno je:

„Žig [Europske unije] ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj [Uniji]: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi ili ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu [Uniju]. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.”

8

Članak 109. te uredbe, naslovljen „Istodobne i uzastopne građanske parnice koje se vode na temelju žigova [Europske unije] i nacionalnih žigova”, koji se nalazi u odjeljku 1. glave XI. navedene uredbe, naslovljenom „Građanske parnice koje se vode na temelju više od jednog žiga”, u stavku 1. točki (a) predviđa:

„Kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću na sudovima različitih država članica, jedan na temelju žiga [Europske unije], a drugi na temelju nacionalnog žiga:

9

Tužitelj u glavnom postupku, društvo Merck, kemijsko je i farmaceutsko poduzeće koje, u skladu s odlukom kojom se upućuje prethodno pitanje, zapošljava oko 40000 osoba i obavlja svoju djelatnost u 67 država diljem svijeta.

10

Prvotuženik u glavnom postupku, društvo Merck & Co., jest društvo majka, uvršteno na burzu, drugotuženika u glavnom postupku, društva Merck Sharp & Dohme, koje stavlja na tržište ponajprije lijekove i cjepiva te kozmetičke proizvode i proizvode za osobnu njegu. U skladu s odlukom kojom se upućuje prethodno pitanje, društvo Merck Sharp & Dohme zaduženo je za operativne djelatnosti grupe, a osobito za vidljivost na internetu, među ostalim, objavljivanjem informacija od interesa za dioničare. Trećetuženik u glavnom postupku, društvo MSD Sharp & Dohme, njemačko je društvo kći društva Merck & Co.

11

Tužitelj i tuženici u glavnom postupku bili su u početku dio iste grupe društava. Od 1919. oni su, međutim, potpuno odvojeni.

12

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je Merck nositelj nacionalnog žiga MERCK, registriranog u Ujedinjenoj Kraljevini. To je društvo također nositelj verbalnog žiga Europske unije MERCK za proizvode iz razreda 5., 9. i 16. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i za proizvode i usluge iz razreda 42. tog sporazuma.

13

Niz sporazuma sklopljen je uzastopno između, s jedne strane, društva čiji je pravni sljednik društvo Merck i, s druge strane, društva čiji je pravni sljednik društvo Merck Sharp & Dohme. Ti sporazumi, od kojih je najnoviji još na snazi, predvidjeli su pravila za uporabu društva Merck Sharp & Dohme žigova društva Merck u Njemačkoj i drugim državama.

14

S internetske stranice www.merck.com tuženikâ u glavnom postupku svi korisnici u Njemačkoj ili drugoj državi članici usmjeravaju se, među ostalim, putem poveznica, na podređene stranice koje također imaju sadržaj koji odražava prisutnost na internetu tuženikâ u glavnom postupku, kao što su www.merckengage.com, www.merckvaccines.com ili www.merck‑animal‑health.com. Na tim internetskim stranicama prijenos informacija nije zemljopisno ciljan, tako da je sadržaj dostupan u istom obliku u cijelom svijetu.

15

Osim svojih imena domena na internetu, društva Merck & Co. i Merck Sharp & Dohme uspostavila su i druge oblike prisutnosti na internetu, na nekoliko platformi društvenih medija.

16

Tužitelj u glavnom postupku podnio je 8. ožujka 2013. High Courtu of Justice (England and Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery, Ujedinjena Kraljevina) tužbu na temelju svojeg nacionalnog žiga protiv društava Merck & Co. i Merck Sharp & Dohme zbog navodne povrede zbog uporabe pojma „Merck” u Ujedinjenoj Kraljevini.

17

Tužitelj u glavnom postupku podnio je 11. ožujka 2013. pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) tužbu na temelju žiga Europske unije čiji je nositelj protiv istih tuženika, ali i protiv društva MSD Sharp & Dohme.

18

Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, tužitelj u glavnom postupku smatra da činjenica da su internetske stranice tuženikâ u glavnom postupku, čije je snimke zaslona dostavio, dostupne u Uniji, pa tako i u Njemačkoj, bez geografskog ciljanja prijenosa predstavlja povredu njegovih prava koja proizlaze iz žiga.

19

Podnescima od 11. studenoga 2014. kao i od 12. ožujka, 10. rujna i 22. prosinca 2015. tužitelj u glavnom postupku izmijenio je svoje glavne zahtjeve pred sudom koji je uputio zahtjev i izjavio da povlači svoju tužbu u dijelu u kojem se zahtjevi odnose na državno područje Ujedinjene Kraljevine. To povlačenje tužbe osporavali su tuženici u glavnom postupku.

20

Tuženici u glavnom postupku smatraju da je tužba koja je u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev nedopuštena s obzirom na članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009, barem s obzirom na to da se odnosi na tužbeni razlog koji se temelji na povredi žiga Europske unije koju je počinio tužitelj u glavnom postupku u cijeloj Uniji. Činjenica da je potonji djelomično povukao tužbu ne utječe na to.

21

Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) navodi da se čini kako članak 109. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 isključuje svako ograničenje teritorijalnog dosega eventualnog oglašavanja nenadležnim suda koji nije prvi pokrenuo postupak u okolnostima kao u glavnom postupku. Međutim, ima sumnje u tom pogledu.

22

U tom kontekstu Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23

Svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da je u njemu naveden uvjet, koji se odnosi na postojanje „istog razloga”, ispunjen kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću pred sudovima različitih država članica, prvi na temelju nacionalnog žiga, u pogledu navodne povrede na državnom području jedne države članice, a drugi na temelju žiga Europske unije i u pogledu navodne povrede koja se odnosi na cijelo područje Unije.

24

U skladu s člankom 109. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću pred sudovima različitih država članica, jedan na temelju žiga Unije, a drugi na temelju nacionalnog žiga, sud koji nije prvi pokrenuo postupak po službenoj se dužnosti odriče nadležnosti u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak kad su odnosni žigovi istovjetni i kad se odnose na istovjetne proizvode ili usluge.

25

Tekst članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ne navodi kako treba shvatiti pojam „isti razlog” iz te odredbe.

26

Valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da se pojmovi odredbe prava Unije koja, kao u ovom slučaju, ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za utvrđivanje njezina smisla i dosega moraju autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji, ne uzimajući u obzir samo njezin tekst nego i kontekst odredbe i cilj propisa kojeg je dio (vidjeti, među ostalim, presude od 26. svibnja 2016., Envirotec Denmark, C‑550/14, EU:C:2016:354, t. 27. i od 18. svibnja 2017., Hummel Holding, C‑617/15, EU:C:2017:390, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

27

Najprije valja istaknuti da se doseg članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ne smije ocjenjivati isključivo na temelju tekstualnog tumačenja te odredbe, zbog postojanja razlika između njezinih jezičnih verzija (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2017., Al Chodor, C‑528/15, EU:C:2017:213, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

28

Naime, iako se pojedine jezične verzije, poput onih na španjolskom, francuskom i slovenskom, pozivaju na tužbe zbog povrede prava koje se temelje „na istom razlogu”, druge jezične verzije, poput onih na engleskom i litavskom, upućuju na tužbe koje se temelje „na istoj osnovi” ili, poput verzije na danskom, na tužbe koje imaju isti „predmet” i istu „osnovu”.

29

Glede konteksta predmetne odredbe, valja navesti, s jedne strane, da je, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 17. Uredbe br. 207/2009, članak 109. navedene uredbe donesen po uzoru na pravila o litispendenciji iz Uredbe br. 44/2001, čiji članak 27. u stavku 1. predviđa da, ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju sa postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, a u stavku 2. da se, nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, svi ostali sudovi proglašavaju nenadležnima u korist tog suda.

30

S druge strane, valja istaknuti da postupovna pravila predviđena Uredbom br. 207/2009 imaju karakter lex specialis u odnosu na postupovna pravila iz Uredbe br. 44/2001. Stoga, prema odredbi članka 94. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, odredbe Uredbe br. 44/2001, osim ako Uredbom br. 207/2009 nije drukčije određeno, primjenjuju se na postupke koji se odnose na žigove Europske unije i na postupke koji se odnose na istodobne ili uzastopne tužbe podnesene na temelju žigova Europske unije i nacionalnih žigova, što govori u prilog koherentnom tumačenju pojmova uključenih u te akte.

31

Glede svrhe članka 109. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, treba navesti da je, prema njezinoj uvodnoj izjavi 17., svrha te uredbe izbjegavanje donošenja proturječnih presuda u postupcima u koje su uključene iste stranke i koji se temelje na istim činjenicama, a pokrenuti su na temelju žiga Europske unije i usporednih nacionalnih žigova.

32

Ta svrha odgovara jednom od ciljeva Uredbe br. 44/2001, a to je posebice, sukladno njezinoj uvodnoj izjavi 15., što je više moguće smanjiti mogućnost vođenja paralelnih postupaka i osigurati da u različitim državama članicama ne budu donesene nepomirljive presude.

33

Stoga treba smatrati da uvjet koji se odnosi na postojanje „istog razloga” u smislu članka 109. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 valja tumačiti na način sličan onomu kako je Sud tumačio uvjet koji se odnosi na postojanje postupaka „o istom predmetu” u smislu članka 27. stavka 1. Uredbe br. 44/2001.

34

S tim u vezi usto valja primijetiti da verzije tih odredaba na engleskom jeziku upotrebljavaju istovjetne pojmove glede uvjeta koji se odnosi na istovjetnost predmeta zahtjeva.

35

Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da, u svrhu određivanja je li u okviru primjene članka 109. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 ispunjen uvjet koji se odnosi na postojanje „istog razloga”, valja, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točkama 49. i 50. svojeg mišljenja, utvrditi imaju li postupci povodom tužbe zbog povrede iz članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 istu osnovu i isti predmet.

36

U skladu sa sudskom praksom u vezi s člankom 21. Konvencije o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisane 27. rujna 1968., čije se tumačenje od strane Suda također odnosi na članak 27. Uredbe br. 44/2001, „osnova” obuhvaća činjenice i pravno pravilo koji su navedeni kao temelj zahtjeva (vidjeti po analogiji presude od 6. prosinca 1994., Tatry, C‑406/92, EU:C:1994:400, t. 39. i od 22. listopada 2015., Aannemingsbedrijf Aertssen i Aertssen Terrassements, C‑523/14, EU:C:2015:722, t. 43.).

37

U ovom slučaju, s jedne strane, valja smatrati, kao što to nezavisni odvjetnik ističe u točki 51. svojeg mišljenja, da uzastopne građanske parnice koje se vode na temelju žigova Europske unije i nacionalnih žigova, u svrhu primjene članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, imaju istu osnovu jer se temelje na isključivim pravima koja proizlaze iz istovjetnih žigova. Iako se tužba podnesena pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak temelji na nacionalnom žigu, a tužba podnesena pred sudom koji nije prvi pokrenuo postupak na žigu Europske unije, takva je okolnost svojstvena pravilu o litispendenciji iz članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

38

S druge strane, glede činjenica, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se tužbe podnesene pred High Courtom of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) odnosno pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) odnose na uporabu pojma „Merck” u imenima domena i na platformama društvenih medija na internetu koji su dostupni iz cijelog svijeta. Stoga se čini da su, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, uvjet koji se odnosi na istovjetnost činjenica kao i onaj koji se odnosi na istovjetnost osnove u ovom slučaju ispunjeni.

39

Glede „predmeta”, Sud je naveo da on znači cilj tog zahtjeva (vidjeti po analogiji presude od 6. prosinca 1994., Tatry, C‑406/92, EU:C:1994:400, t. 41. i od 8. svibnja 2003., Gantner Electronic, C‑111/01, EU:C:2003:257, t. 25.), s obzirom na to da se pojam „predmet” ne može ograničiti na formalnu istovjetnost dvaju zahtjeva (vidjeti po analogiji presudu od 8. prosinca 1987., Gubisch Maschinenfabrik, 144/86, EU:C:1987:528, t. 17.).

40

S tim u vezi valja uzeti u obzir navode podnositelja zahtjeva u svakom od sporova (vidjeti po analogiji presudu od 14. listopada 2004., Mærsk Olie & Gas, C‑39/02, EU:C:2004:615, t. 36.).

41

U ovom slučaju valja utvrditi da se tužbe pred High Courtom of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) odnosno pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) odnose na navode koji se tek djelomično podudaraju. Naime, iako se tužbe odnose na uporabu pojma „Merck” u imenima domena i na platformama društvenih medija na internetu čiji je sadržaj dostupan u istom obliku u cijelom svijetu, valja navesti da je tužba pred High Courtom of Justice (England & Wales), Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery), koja se temelji na pravima koja proizlaze iz žiga registriranog u Ujedinjenoj Kraljevini, usmjerena na zabranu uporabe pojma „Merck” na državnom području Ujedinjene Kraljevine, dok je tužba pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu), koja se temelji na pravima koja proizlaze iz žiga Europske unije, usmjerena na zabranu uporabe navedenog pojma na području Unije.

42

S obzirom na cilj članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, koji je naveden u točki 31. ove presude, valja zaključiti da se može smatrati da tužbe pokrenute pred sudovima navedenima u prethodnoj točki imaju isti predmet samo u onom opsegu u kojem se navodne povrede odnose na isto područje.

43

Svako drugo tumačenje imalo bi za posljedicu to da bi mogućnosti za nositelja žiga Europske unije – koji je prethodno podnio tužbu zbog povrede na temelju istovjetnog nacionalnog žiga protiv navodnog počinitelja povrede pred sudom države članice nadležnim za odlučivanje o povredi ograničenoj na državno područje odnosne države članice – da ostvaruje svoja prava na temelju žiga Europske unije na državnom području drugih država članica bile neopravdano ograničene. Takvo tumačenje zanemaruje cilj jačanja zaštite žigova Europske unije, naveden u uvodnoj izjavi 15. Uredbe br. 207/2009.

44

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti da članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da je u njemu naveden uvjet, koji se odnosi na postojanje „istog razloga”, ispunjen kad se postupci povodom tužbe zbog povrede koji se temelje na nacionalnom žigu odnosno žigu Europske unije vode između istih stranaka pred sudovima različitih država članica samo u opsegu u kojem se ti postupci odnose na navodnu povredu nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na državnom području istih država članica.

45

Svojim trećim i četvrtim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da se, u situaciji kada su postupke povodom tužbi zbog povrede – prvi na temelju nacionalnog žiga u pogledu navodne povrede na državnom području jedne države članice, a drugi na temelju žiga Europske unije u pogledu navodne povrede koja se odnosi na cijelo područje Unije – pokrenule iste stranke pred različitim sudovima država članica, sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora oglasiti u cijelosti nenadležnim za odlučivanje u postupku povodom tužbe zbog povrede koji je pred njim pokrenut ili se mora oglasiti nenadležnim u pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na državno područje države članice na koje se odnosi postupak povodom tužbe zbog povrede pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak.

46

Treba naglasiti da tekst članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ne pojašnjava – u slučaju kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću pred sudovima različitih država članica, jedan na temelju žiga Europske unije, a drugi na temelju nacionalnog žiga – opseg oglašavanja nenadležnim suda koji nije prvi pokrenuo postupak u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak.

47

Međutim, iz svrhe članka 109. Uredbe br. 207/2009, navedene u točki 31. ove presude, i odgovora na prvo i drugo pitanje proizlazi da do oglašavanja nenadležnim iz stavka 1. točke (a) tog članka treba doći samo ako su postupci pred tim sudovima pokrenuti na temelju istih razloga (vidjeti u tom smislu presudu od 6. prosinca 1994., Tatry, C‑406/92, EU:C:1994:400, t. 33. i 34.).

48

Uvjet koji se odnosi na postojanje „istog razloga” u smislu članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ispunjen je kad se postupci povodom tužbe zbog povrede koji se temelje na nacionalnom žigu odnosno žigu Europske unije vode između istih stranaka pred sudovima različitih država članica samo u opsegu u kojem se ti postupci odnose na navodnu povredu nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na državnom području istih država članica.

49

Doduše, kao što su to naveli tuženici u glavnom postupku, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, žig Europske unije ima jedinstven karakter. Budući da proizvodi iste učinke u cijeloj Uniji, ne smije se, u skladu s tom odredbom, osim ako je drukčije određeno tom uredbom, registrirati, prenositi ili odreći, ne smije biti predmet odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim te se njegova uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu Uniju. Nadalje, iz uvodne izjave 3. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je njezin cilj uspostaviti mehanizam s obzirom na žigove Europske unije koji uživaju jedinstvenu zaštitu i proizvode učinke na području cijele Unije. Naposljetku, u skladu s uvodnom izjavom 16. te uredbe, odluke u vezi s valjanošću i povredom žigova Europske unije moraju imati učinak na i pokrivati cijelo područje Unije, radi sprečavanja donošenja nedosljednih odluka sudova i EUIPO‑a te osiguranja da se neće narušiti jedinstven karakter žigova Europske unije.

50

Stoga, kako bi se na cijelom području Unije zajamčila jedinstvena zaštita prava koje proizlazi iz žiga Europske unije od moguće povrede, zabrana daljnjeg obavljanja radnji kojima se povređuje ili kojima bi se povrijedio žig, a koju je izdao sud za žig Europske unije, mora načelno obuhvaćati cijelo područje Unije (presude od 12. travnja 2011., DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 44. i od 22. rujna 2016., combit Software, C‑223/15, EU:C:2016:719, t. 30.).

51

Međutim, prostorni doseg zabrane može se u određenim slučajevima ograničiti (presude od 12. travnja 2011., DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 46. i od 22. rujna 2016., combit Software, C‑223/15, EU:C:2016:719, t. 31.).

52

Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 82. svojeg mišljenja, to također mora biti slučaj kada se sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora djelomično odreći nadležnosti na temelju članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

53

S obzirom na prethodna razmatranja, na treće i četvrto pitanje valja odgovoriti da članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da, u situaciji kada su postupke povodom tužbi zbog povrede – prvi na temelju nacionalnog žiga u pogledu navodne povrede na državnom području jedne države članice, a drugi na temelju žiga Europske unije u pogledu navodne povrede koja se odnosi na cijelo područje Unije – pokrenule iste stranke pred različitim sudovima država članica, sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora se oglasiti nenadležnim u pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na državno područje države članice na koje se odnosi postupak povodom tužbe zbog povrede pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak.

54

Svojim petim i šestim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da je u njemu naveden uvjet, koji se odnosi na postojanje „istog razloga”, ispunjen kad se – nakon tužiteljeva djelomičnog povlačenja, pod uvjetom da se to valjano učini, tužbe zbog povrede na temelju žiga Europske unije koja je najprije bila podnesena s ciljem zabrane uporabe tog žiga na području Unije, pri čemu se takvo povlačenje tužbe odnosi na državno područje države članice na koje se odnosi tužba zbog povrede podnesena pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak na temelju nacionalnog žiga s ciljem zabrane uporabe tog žiga na nacionalnom području – predmetne tužbe više ne odnose na navodnu povredu nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na području istih država članica.

55

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se peto i šesto pitanje temelje na pretpostavci da članak 109. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 ne dopušta sudu koji nije prvi pokrenuo postupak da se djelomično odrekne nadležnosti za odlučivanje o tužbi koja je pred njim podnesena.

56

Kao što to proizlazi iz odgovora na prva četiri pitanja, u slučaju kada su tužbe zbog povrede temeljene na nacionalnom žigu odnosno na žigu Europske unije pokrenule iste stranke pred različitim sudovima država članica u vezi s navodnom povredom nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na području istih država članica i na cijelom području Unije, sud koji nije prvi pokrenuo postupak može se odreći nadležnosti samo u dijelu spora koji se odnosi na područje države članice na koju se odnosi tužba zbog povrede podnesena pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak.

57

Iz toga slijedi da, ako se – nakon tužiteljeva djelomičnog povlačenja tužbe zbog povrede na temelju žiga Europske unije koja je najprije bila podnesena s ciljem zabrane uporabe tog žiga na području Unije, pri čemu se takvo povlačenje tužbe odnosi na državno područje države članice na koje se odnosi tužba zbog povrede podnesena pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak na temelju nacionalnog žiga s ciljem zabrane uporabe tog žiga na nacionalnom području – tužbe povodom povrede više ne odnose na navodnu povredu nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na području istih država članica, sud koji nije prvi pokrenuo postupak ne smije se odreći nadležnosti u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak.

58

S obzirom na prethodna razmatranja, na peto i šesto pitanje valja odgovoriti da članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da u njemu naveden uvjet, koji se odnosi na postojanje „istog razloga”, više nije ispunjen kad se – nakon tužiteljeva djelomičnog povlačenja, pod uvjetom da se to valjano učini, tužbe zbog povrede na temelju žiga Europske unije koja je najprije bila podnesena s ciljem zabrane uporabe tog žiga na području Unije, pri čemu se takvo povlačenje tužbe odnosi na državno područje države članice na koje se odnosi tužba zbog povrede podnesena pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak na temelju nacionalnog žiga s ciljem zabrane uporabe tog žiga na nacionalnom području – predmetne tužbe više ne odnose na navodnu povredu nacionalnog žiga i žiga Europske unije koji su istovjetni na području istih država članica.

59

Svojim sedmim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da se sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora, u slučaju kada su žigovi Europske unije i nacionalni žig istovjetni, odreći nadležnosti u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak samo u opsegu u kojem se navedeni žigovi odnose na istovjetne proizvode ili usluge, ili pak sud koji nije prvi pokrenuo postupak nije nadležan ni u slučaju kada je žig Europske unije na koji se poziva pred sudom koji nije prvi pokrenuo postupak registriran i za dodatne proizvode i usluge koji nisu obuhvaćeni istovjetnim nacionalnim žigom na koji se poziva pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak.

60

S tim u vezi, iz članka 109. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se ta odredba primjenjuje „kad su odnosni žigovi istovjetni i kad odnose se na istovjetne proizvode ili usluge”.

61

Iz toga slijedi da se sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora, u slučaju istovjetnosti žiga Europske unije i nacionalnog žiga, po službenoj dužnosti odreći nadležnosti u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak samo u opsegu u kojem se navedeni žigovi odnose na istovjetne proizvode ili usluge.

62

S obzirom na prethodna razmatranja, na sedmo pitanje valja odgovoriti da članak 109. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se, u slučaju istovjetnosti žigova, sud koji nije prvi pokrenuo postupak mora odreći nadležnosti u korist suda koji je prvi pokrenuo postupak samo u opsegu u kojem se navedeni žigovi odnose na istovjetne proizvode ili usluge.

63

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje: