Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CJ0171

    Presuda Suda (peto vijeće) od 21. rujna 2017.
    Trajan Beškov protiv Sofijska rayonna prokuratura.
    Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sofijski rajonen sad.
    Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Okvirna odluka 2008/675/PUP – Područje primjene – Poštovanje presude, prethodno donesene u nekoj drugoj državi članici, u novom kaznenom postupku u svrhu izricanja jedinstvene kazne – Nacionalni postupak prethodnog priznavanja te presude – Izmjena načina izvršenja kazne izrečene u toj drugoj državi članici.
    Predmet C-171/16.

    Court reports – general – 'Information on unpublished decisions' section

    ECLI identifier: ECLI:EU:C:2017:710

    PRESUDA SUDA (peto vijeće)

    21. rujna 2017. ( 1 )

    „Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Okvirna odluka 2008/675/PUP – Područje primjene – Poštovanje presude, prethodno donesene u nekoj drugoj državi članici, u novom kaznenom postupku u svrhu izricanja jedinstvene kazne – Nacionalni postupak prethodnog priznavanja te presude – Izmjena načina izvršenja kazne izrečene u toj drugoj državi članici”

    U predmetu C‑171/16,

    povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sofijski Rajonen sad (Okružni sud u Sofiji, Bugarska), odlukom od 7. ožujka 2016., koju je Sud zaprimio 24. ožujka 2016., u postupku

    Trajan Beškov

    protiv:

    Sofijske rajonne prokurature

    SUD (peto vijeće),

    u sastavu: J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, A. Tizzano (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, M. Berger, A. Borg Barthet i E. Levits, suci,

    nezavisni odvjetnik: Y. Bot,

    tajnik: A. Calot Escobar,

    uzimajući u obzir pisani postupak,

    uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

    za češku vladu, L. Březinová kao i M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

    za austrijsku vladu, G. Eberhard, u svojstvu agenta,

    za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

    za Europsku komisiju, S. Grünheid i P. Mihajlova, u svojstvu agenata,

    saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 17. svibnja 2017.,

    donosi sljedeću

    Presudu

    1

    Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Okvirne odluke Vijeća 2008/675/PUP od 24. srpnja 2008. o poštovanju presuda među državama članicama Europske unije u novom kaznenom postupku (SL 2008., L 220, str. 32.).

    2

    Zahtjev je upućen u okviru tužbe koju je Trajan Beškov podnio Sofijskom Rajonenom sadu (Okružni sud u Sofiji, Bugarska) u svrhu poštovanja od strane tog suda presude koju mu je prethodno izrekao sud druge države članice.

    Pravni okvir

    Pravo Unije

    3

    Uvodne izjave 2., 5. do 7. i 13. Okvirne odluke 2008/675 glase:

    „(2)

    Vijeće je 29. studenoga 2000. u skladu sa zaključcima Europskoga vijeća iz Tamperea, usvojilo program mjera za primjenu načela međusobnog priznavanja odluka u kaznenim predmetima […] koji predviđa ‚usvajanje jednog ili više instrumenata o uspostavi načela da se sudu u jednoj državi članici pri ocjeni kaznene evidencije počinitelja, utvrđivanja je li prekršitelj ponovno prekršio zakon te s ciljem utvrđivanja primjerene vrste kazne i načina njezine provedbe osigura poštovanje pravomoćnih kaznenih presuda, koje su izrekli sudovi u drugim državama članicama.’

    […]

    (5)

    Trebalo bi vrijediti načelo po kojem bi države članice trebale priznavati presudi koja je donesena u ostalim državama članicama učinke jednakovrijedne učincima presudi koju su donijeli njihovi vlastiti sudovi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, bez obzira da li su u nacionalnom zakonodavstvu ti učinci suštinski ili su učinci procesnoga ili materijalnog prava. Međutim, ova Okvirna odluka ne teži usklađivanju pravnih posljedica koje različita nacionalna zakonodavstva pridaju postojanju prethodne presude i obveza poštovanja prethodnih presuda koje su donesene u drugim državama članicama postoji samo u tolikoj mjeri da se prethodne nacionalne presude poštuju prema nacionalnom pravu.

    (6)

    Za razliku od ostalih instrumenata, cilj ove Okvirne odluke nije izvršavanje sudskih odluka donesenih u drugim državama članicama, već ima za cilj omogućiti da posljedice budu priznate prethodnoj presudi koja je donesena u jednoj državi članici tijekom novoga kaznenog postupka u drugoj državi članici u tolikoj mjeri da su takve posljedice priznate prethodnim nacionalnim presudama prema pravu te druge države članice.

    […]

    (7)

    Učinci presude koja je donesena u nekoj drugoj državi članici trebali bi biti jednakovrijedni učincima nacionalne odluke u prethodnoj fazi kaznenog postupka, suđenja ili izvršavanja kazne.

    […]

    (13)

    Ova Okvirna odluka uvažava različita domaća rješenja i postupke koji se zahtijevaju za poštovanje prethodne presude koja je donesena u nekoj drugoj državi članici. Isključivanje mogućnosti revidiranja prethodne presude ne bi smjelo spriječiti državu članicu da donese odluku kojom bi, ako je to potrebno, pridala jednakovrijedne pravne učinke takvoj prethodnoj presudi. Međutim, postupci uključeni u donošenje takve odluke ne bi smjeli, s obzirom na zahtijevano vrijeme i postupke ili formalnosti, onemogućiti priznavanje jednakovrijednih učinaka prethodnoj presudi koja je donesena u nekoj drugoj državi članici.”

    4

    U članku 1. stavku 1. te okvirne odluke određeno je:

    „Svrha ove Okvirne odluke je utvrditi uvjete pod kojima se, u tijeku kaznenog postupka protiv neke osobe u državi članici, poštuju prethodne presude koje su donesene protiv te iste osobe zbog različitih djela u drugim državama članicama.”

    5

    Članak 3. navedene okvirne odluke, naslovljen „Poštovanje presude, donesene u nekoj drugoj državi članici, u novom kaznenom postupku”, u svojim stavcima 1. do 4. propisuje:

    „1.   Svaka država članica osigurava da se u kaznenom postupku protiv neke osobe prethodne presude, koje su donesene protiv te iste osobe zbog različitih činjenica u drugim državama članicama, u vezi s kojima su dobivene informacije prema važećim instrumentima o uzajamnoj pravnoj pomoći ili o razmjeni informacija iz kaznene evidencije, poštuju u mjeri u kojoj se poštuju prethodne nacionalne presude te da im se pridaju pravni učinci jednakovrijedni onima priznatima prethodnim nacionalnim presudama, u skladu s nacionalnim pravom.

    2.   Stavak 1. primjenjuje se u prethodnom postupku, tijekom suđenja i u vrijeme izvršenja presude, posebno na važeća pravila postupka, uključujući ona koja se odnose na privremeni pritvor, određenje kaznenog djela, vrstu i visinu kazne i pravila koja uređuju izvršavanje odluke.

    3.   Poštovanje prethodnih presuda koje su donesene u drugim državama članicama sukladno stavku 1., nema takav učinak da prethodne presude ili odluke prilikom njihovog izvršenja od strane države članice u kojoj se vodi novi postupak smiju biti izmijenjene, ukinute ili ponovno razmatrane.

    4.   U skladu sa stavkom 3., stavak 1. se ne primjenjuje u tolikoj mjeri da bi, ako je prethodna presuda bila nacionalna presuda države članice u kojoj se vodi novi postupak, poštovanje prethodne presude, u skladu s nacionalnim pravom te države članice, imalo učinak ometanja, poništavanja ili revidiranja prethodne presude ili bilo koje odluke koja se odnosi na njezino izvršavanje.”

    Bugarsko pravo

    Kazneni zakonik

    6

    Članak 8. stavak 2. Nakazatelenog kodeksa (Kazneni zakonik), koji je stupio na snagu 27. svibnja 2011., i koji za svrhu ima provesti u bugarsko pravo Okvirnu odluku 2008/675, određuje:

    „Presuda koja je donesena u drugoj državi članici Europske unije i postala pravomoćna za djelo koje predstavlja kazneno djelo u skladu s tim bugarskim kaznenim zakonikom poštuje se u svakom kaznenom postupku koji se u Bugarskoj vodi protiv iste osobe.”

    7

    Članak 23. stavak 1. tog zakonika propisuje:

    „Ako je istim djelom počinjeno više kaznenih djela ili ako je osoba počinila više različitih kaznenih djela, a ni za jedno od tih kaznenih djela ta osoba još nije osuđena pravomoćnom presudom, sud, nakon što je zasebno odredio kaznu za svako od tih kaznenih djela, izriče najvišu kaznu.”

    8

    U skladu s člankom 25. stavcima 1. i 2. navedenog zakonika:

    „1.   Odredbe [članka 23.] primjenjuju se također kada je osoba osuđena različitim presudama.

    2.   Kada je kazna izrečena u jednoj od presuda u cijelosti ili djelomično izvršena, ona se u svrhu izvršenja kazne uračunava ako je iste vrste kao i jedinstvena kazna.”

    9

    Članak 66. stavak 1. tog istog zakonika glasi kako slijedi:

    „Kada sud izriče kaznu oduzimanja slobode u trajanju do tri godine, može suspendirati izvršenje izrečene kazne […] ako osoba nije osuđena na kaznu oduzimanja slobode zbog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti […].”

    Zakonik o kaznenom postupku

    10

    Članak 4. stavci 2. i 3. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonika o kaznenom postupku) određuje:

    „2.   Tijela Republike Bugarske ne izvršavaju pravomoćnu presudu koju je donio sud druge države ako nije priznata prema postupku na temelju bugarskog zakonodavstva.

    3.   Odredbe [stavka] 2. ne primjenjuju se kada je drukčije predviđeno međunarodnim ugovorom kojega je Republika Bugarska stranka te koji je potvrđen, objavljen i stupio na snagu.”

    11

    Članak 463. tog zakonika uključen u odjeljak II. njegova poglavlja 36., naslovljenog „Priznavanje i izvršenje presude koju je izrekao inozemni sud”, propisuje:

    „Tijela Republike Bugarske u skladu s člankom 4. stavkom 3. priznaju i izvršavaju pravomoćnu presudu koju je izrekao inozemni sud kada:

    1)

    na temelju bugarskog zakonodavstva djelo za koje je podnesen zahtjev predstavlja kazneno djelo;

    2)

    je počinitelj kaznenopravno odgovoran na temelju bugarskog zakonodavstva;

    3)

    je presuda izrečena uz puno poštovanje načela utvrđenih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinih protokola kojih je Republika Bugarska stranka;

    4)

    počinitelj nije osuđen za kazneno djelo koje se smatra političkim kaznenim djelom ili za kazneno djelo povezano s takvim kaznenim djelom, ili za ratni zločin;

    5)

    Republika Bugarska nije priznala presudu koju je izrekao drugi inozemni sud u odnosu na istog počinitelja i za isto kazneno djelo;

    6)

    presuda nije suprotna temeljnim načelima bugarskog kaznenog i kaznenog procesnog prava”.

    12

    Članak 465. navedenog zakonika kojim se određuju konkretna pravila za to priznavanje glasi:

    „1.   Zahtjev za priznavanje u Republici Bugarskoj presude koju je izrekao inozemni sud ministarstvu pravosuđa upućuje nadležno tijelo druge države.

    2.   Ministarstvo pravosuđa zahtjev za priznavanje, presudu i druge priložene dokumente prosljeđuje Okraženom sadu (Okružni sud) mjesta prebivališta osobe. Ako potonja ne boravi u zemlji, za ispitivanje zahtjeva nadležan je Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud).

    […]”

    13

    U skladu s člankom 466. stavkom 1. tog zakonika kojim se definiraju učinci navedenog priznavanja:

    „Odluka kojom je priznata presuda koju je donio inozemni sud ima učinak kao i presuda koju je donio bugarski sud.”

    Glavni postupak i prethodna pitanja

    14

    Trajan Beškov je pravomoćnom odlukom Landesgerichta Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu, Austrija) od 13. prosinca 2010. osuđen na kaznu oduzimanja slobode u trajanju od osamnaest mjeseci, od kojih šest mjeseci bezuvjetno a dvanaest mjeseci uvjetno uz vrijeme provjeravanja od tri godine zbog kaznenog djela prikrivanja počinjenog 14. studenoga 2010. u Austriji. Izvršen je dio kazne od šest mjeseci zatvora te je vrijeme provjeravanja počelo teći 14. svibnja 2011.

    15

    Zatim je T. Beškov pravomoćnom odlukom suda koji je uputio zahtjev od 29. travnja 2013. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine jer je u Sofiji (Bugarska) 19. studenoga 2008. počinio kazneno djelo nanošenja lakih tjelesnih ozljeda u vidu narušavanja zdravlja i nasilničkog ponašanja. S obzirom na to da se za T. Beškovom još uvijek traga, ta kazna još nije bila izvršena na dan odluke kojom se upućuje prethodno pitanje.

    16

    Dana 14. svibnja 2015. T. Beškov je po svojem zastupniku ad litem sudu koji je uputio zahtjev na temelju članka 23. stavka 1. i članka 25. stavka 1. Kaznenog zakonika podnio zahtjev da mu taj sud, u svrhu izvršenja, izrekne jedinstvenu kaznu oduzimanja slobode koja odgovara najvišoj od kazni izrečenih, s jedne strane, odlukom Landesgerichta Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu) od 13. prosinca 2010. i, s druge strane, odlukom suda koji je uputio zahtjev od 29. travnja 2013.

    17

    Naime, tim je dvjema odredbama, među ostalim, propisano da ako neka osoba počini nekoliko kaznenih djela prije nego su joj za svako od tih kaznenih djela izrečene zasebne presude na zasebne kazne, nacionalni sud toj osobi u svrhu izvršenja tih kazni izriče jedinstvenu ukupnu kaznu koja odgovara najvišoj od prvotno izrečenih kazni. Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje u biti proizlazi da u tom slučaju najviša kazna konzumira najniže prvotne kazne. Iz navedenih odredbi usto proizlazi da ako je jedna od prvotnih kazni u cijelosti ili djelomično izvršena, ona se u svrhu izvršenja oduzima od ukupne kazne ako je iste vrste kao i ta kazna.

    18

    Međutim, sud koji je uputio zahtjev ističe da je u skladu s većinom nacionalne sudske prakse kao i prema mišljenju Sofijske rajonne prokurature (Državno odvjetništvo sofijskog okruga, Bugarska) s obzirom na, među ostalim, članak 4. stavak 2. Kaznenog zakonika, nemoguće odrediti jedinstvenu kaznu uzimajući u obzir kaznu izrečenu presudom koju je prethodno donio sud druge države članice a da tu odluku prethodno ne priznaju nadležni bugarski sudovi u skladu s posebnim postupkom priznavanja i izvršenja presuda koje su donijeli inozemni sudovi propisanim člancima 463. do 466. tog zakonika. S obzirom na tu sudsku praksu, sud koji je uputio zahtjev se, kako bi prihvatio zahtjev T. Beškova, pita treba li presudu koju je donio Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu) prethodno priznati u skladu s tim člancima 463. do 466. ili, kao što to tvrdi T. Beškov, sud koji je uputio zahtjev može ili mora prihvatiti taj zahtjev a da ta presuda ne bude predmet prethodnog priznavanja, na temelju članka 8. stavka 2. Kaznenog zakonika kojim se u bugarsko pravo provodi Okvirna odluka 2008/675.

    19

    Kako bi odgovorio na to pitanje, taj sud u biti smatra da je bitno utvrditi primjenjuje li se ta okvirna odluka na postupak, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, čiji je predmet izricanje, u svrhu izvršenja, ukupne kazne oduzimanja slobode uzimajući u obzir presudu koju je donio sud druge države članice i, konkretnije, kaznu koja je osuđenoj osobi izrečena tom odlukom.

    20

    Ako se primjenjuje, i u slučaju da se poštovanje presude koju je donio Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu), u ovom slučaju, uvjetuje prethodnom provedbom postupka priznavanja propisanog člancima 463. do 466. Zakonika o kaznenom postupku, sud koji je uputio zahtjev pita i je li potonji postupak sukladan s navedenom okvirnom odlukom s obzirom na to da ga ne može izravno pokrenuti osuđena osoba.

    21

    S tim u vezi sud koji je uputio zahtjev naime naglašava da, u skladu s bugarskim zakonodavstvom koje je na snazi, iako svaka osuđena osoba može nadležnim bugarskim sudovima podnijeti zahtjev za izricanje jedinstvene kazne na temelju članaka 23. i 25. Kaznenog zakonika, postupak priznavanja propisan, među ostalim, navedenim člancima 463. do 466. s druge strane može biti proveden samo na inicijativu nadležnih bugarskih tijela ili onih iz države u kojoj je donesena prva presuda. Iz toga slijedi da osuđena osoba zapravo ne može sama pokrenuti postupak za izricanje takve jedinstvene kazne kojom se poštuje presuda koja je prethodno donesena u drugoj državi članici, čak ni u slučaju nedjelovanja nadležnih tijela.

    22

    Nadalje, sud koji je uputio zahtjev želi znati protivi li se Okvirnoj odluci 2008/675 to da se u svrhu izricanja jedinstvene kazne poštovanjem one koju je T. Beškovu izrekao Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu) izmijeni način izvršavanja potonje kazne. Naime, u ovom slučaju, s obzirom na to da je kazna oduzimanja slobode u trajanju od 18 mjeseci od kojih 12 mjeseci uvjetno, koju je T. Beškovu izrekao potonji sud viša od one koju je odredio sud koji je uputio zahtjev u svojoj odluci od 29. travnja 2013., taj je sud na T. Beškova dužan primijeniti jedinstvenu kaznu koja odgovara toj prvoj kazni. Međutim, u skladu s člankom 66. stavkom 1. Kaznenog zakonika, T. Beškov koji je u prošlosti u Bugarskoj već nekoliko puta osuđen na kazne oduzimanja slobode, u toj državi članici više ne može biti osuđen na uvjetnu kaznu. Stoga bi sud koji je uputio zahtjev trebao izmijeniti način izvršavanja kazne koju je T. Beškovu izrekao Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu) i na potonjeg primijeniti jedinstvenu kaznu u trajanju od 18 mjeseci zatvora i istodobno od nje oduzeti razdoblje od 6 mjeseci zatvora koji su već odsluženi u Austriji.

    23

    U tim je okolnostima Sofijski Rajonen sad (Okružni sud u Sofiji) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

    „1)

    Kako treba tumačiti pojam ‚novi kazneni postupak’ iz Okvirne odluke 2008/675 i mora li taj postupak nužno biti povezan s utvrđenjem krivnje za počinjeno kazneno djelo ili se također može raditi o postupku u okviru kojeg prema nacionalnom pravu druge države članice kazna izrečena prethodnom sudskom odlukom treba konzumirati [drugu kaznu] ili se u nju uračunati, odnosno [biti predmet] zasebnog izvršenja […]?

    2)

    Treba li članak 3. stavak 1. u vezi s uvodnom izjavom 13. Okvirne odluke 2008/675 tumačiti na način da ta odredba dopušta nacionalni propis kojim je predviđeno da postupak o poštovanju prethodne presude donesene u drugoj državi članici ne može pokrenuti osuđena osoba, nego samo država članica koja je donijela raniju presudu odnosno država članica u kojoj se vodi novi kazneni postupak?

    3)

    Treba li članak 3. stavak 3. Okvirne odluke 2008/675 tumačiti na način da se toj odredbi protivi to da država u kojoj se vodi novi kazneni postupak izmijeni način izvršenja kazne koju je izrekla država članica koja je donijela raniju presudu, uključujući slučajeve kada prema nacionalnom pravu druge države članice kazna izrečena prethodnom sudskom odlukom treba konzumirati [drugu kaznu] ili se u nju uračunati, odnosno [biti predmet] zasebnog izvršenja […]?”

    O prethodnim pitanjima

    Prvo pitanje

    24

    Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Okvirnu odluku 2008/675 tumačiti na način da se isključivo primjenjuje na postupke u vezi s eventualnim utvrđivanjem krivnje osobe protiv koje se vrši kazneni progon ili da se primjenjuje i na nacionalni postupak čiji je predmet izricanje, u svrhu izvršenja, jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se poštuje kazna koju je nekoj osobi izrekao nacionalni sud kao i kazna koju je prethodnom presudom toj istoj osobi izrekao sud druge države članice zbog različitih djela.

    25

    Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je istaknuti da članak 1. stavak 1. Okvirne odluke 2008/675 propisuje da je njezina svrha utvrditi uvjete pod kojima se, u tijeku novog kaznenog postupka protiv neke osobe u državi članici, poštuju prethodne presude koje su donesene protiv te iste osobe zbog različitih djela u drugim državama članicama.

    26

    U tu svrhu, člankom 3. stavkom 1. te okvirne odluke, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 5., državama članicama se uvodi obveza da osiguraju da se, u tom kaznenom postupku, prethodne presude, koje su donesene u drugim državama članicama, u vezi s kojima su dobivene informacije prema važećim instrumentima o uzajamnoj pravnoj pomoći ili o razmjeni informacija iz kaznene evidencije, s jedne strane, poštuju u mjeri u kojoj se poštuju prethodne nacionalne presude na temelju nacionalnog prava te, s druge strane, da im se priznaju učinci jednakovrijedni onima priznatima potonjim presudama u skladu s tim pravom, bilo da se radi o učincima koji se odnose na činjenična pitanja ili onima koji se odnose na pitanja postupovnog ili materijalnog prava.

    27

    U članku 3. stavku 2. navedene okvirne odluke navodi se da se ta obveza primjenjuje u prethodnom postupku, tijekom suđenja i u vrijeme izvršenja presude, posebno na važeća pravila postupka, uključujući ona koja se odnose na određenje kaznenog djela, vrstu i visinu kazne i pravila koja uređuju izvršavanje odluke. Tako je u uvodnim izjavama 2. i 7. te okvirne odluke navedeno da nacionalni sud mora osigurati poštovanje presuda donesenih u drugim državama članicama i da bi učinci tih presuda trebali biti jednakovrijedni učincima nacionalne odluke u bilo kojoj od tih faza postupka.

    28

    Iz toga slijedi da se Okvirna odluka 2008/675 ne primjenjuje samo na postupke u vezi s eventualnim utvrđivanjem krivnje osobe protiv koje se vrši kazneni progon, nego i na postupke o izvršenju kazne za koje se mora poštovati presuda prethodno donesena u drugoj državi članici. Kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 59. svojeg mišljenja, iz spisa dostavljenog Sudu proizlazi da je, u ovom slučaju, postupak izricanja jedinstvene kazne koji je pokrenuo T. Beškov obuhvaćen tom drugom kategorijom, tako da ulazi u područje primjene te okvirne odluke.

    29

    S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje treba odgovoriti tako da Okvirnu odluku 2008/675 tumačiti na način da je se primjenjuje na nacionalni postupak čiji je predmet izricanje, u svrhu izvršenja, jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se poštuje kazna koju je toj osobi izrekao nacionalni sud kao i kazna koju je prethodnom presudom toj istoj osobi izrekao sud druge države članice zbog različitih djela.

    Drugo pitanje

    30

    Uvodno treba istaknuti, kao što je navedeno u točki 18. ove presude, da sud koji je uputio zahtjev pita trebaju li presudu o kojoj je riječ u glavnom postupku, koju je donio Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu), prethodno priznati nadležni bugarski sudovi u skladu s postupkom propisanim člancima 463. do 466. Zakonika o kaznenom postupku kako bi se u svrhu izricanja jedinstvene kazne mogla poštovati ta presuda.

    31

    Kako je istaknuto u točkama 20. i 21. te presude, iako s tim u vezi izražava sumnju, sud koji je uputio zahtjev ipak polazi od premise da u tu svrhu treba provesti taj postupak prethodnog priznavanja i, svojim drugim pitanjem, pita protive li se Okvirnoj odluci 2008/675 navedeni članci 463. do 466. ako je njima propisano da taj postupak ne može izravno pokrenuti osuđena osoba.

    32

    Ipak, kako bi se tom sudu dao koristan odgovor prethodno treba provjeriti protivi li se toj okvirnoj odluci provedba takvog postupka priznavanja.

    33

    U tu svrhu, u skladu s mogućnošću priznatom ustaljenom sudskom praksom Suda (presuda od 21. prosinca 2016., Ucar i Kilic, C‑508/15 i C‑509/15, EU:C:2016:986, t. 51. i navedena sudska praksa), treba preoblikovati drugo postavljeno pitanje tako da se njime u biti želi doznati treba li Okvirnu odluku 2008/675 tumačiti na način da joj se protivi to da se poštovanje, u državi članici, presude koju je prethodno donio sud druge države članice, uvjetuje prethodnom provedbom nacionalnog postupka priznavanja te odluke od strane sudova te prve države članice, poput onog propisanog člancima 463. do 466. Zakonika o kaznenom postupku o kojem je riječ u glavnom postupku te, u slučaju niječnog odgovora, protivi li se toj okvirnoj odluci nacionalni propis kojim je predviđeno da taj postupak mogu pokrenuti samo nadležna tijela jedne od tih dviju država članica, izuzev osuđene osobe.

    34

    Kako bi se odgovorilo na to pitanje, treba uputiti na sadržaj članaka 463. do 466. Zakonika o kaznenom postupku naveden u točkama 11. do 13. ove presude iz kojeg proizlazi da se tim člancima uspostavlja poseban postupak prethodnog priznavanja, od strane nadležnih bugarskih sudova, pravomoćnih presuda koje su donijeli inozemni sudovi, čija je svrha dodijeliti odluci kojom su te presude priznate učinak presude koju je donio bugarski sud. Taj postupak podrazumijeva da se inozemna presuda o kojoj je riječ ispita kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni uvjeti iz navedenog članka 463.

    35

    S tim u vezi, točno je da u svrhu primjene članka 3. stavka 1. Okvirne odluke 2008/675 navedenog u točki 26. ove presude nacionalni sud mora moći provjeriti, među ostalim, jesu li prethodne nacionalne presude poštovane na temelju nacionalnog prava te, ovisno o slučaju, koje učinke imaju u skladu s tim pravom.

    36

    Međutim, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 2. te okvirne odluke, njezina je svrha primjena načela uzajamnog priznavanja sudskih odluka u kaznenim stvarima, utvrđenog u članku 82. stavku 1. UFEU‑a, kojim je zamijenjen članak 31. UEU‑a na kojem se temeljila ta okvirna odluka. Kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 30., 31. i 64. svojeg mišljenja, to se načelo protivi tomu da se poštovanje, u kontekstu navedene okvirne odluke, presude prethodno donesene u drugoj državi članici uvjetuje provedbom nacionalnog postupka prethodnog priznavanja, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, te da je se u tom postupku preispituje (vidjeti u tom smislu presudu od 9. lipnja 2016., Balogh, C‑25/15, EU:C:2016:423, t. 54.).

    37

    Tako se i člankom 3. stavkom 3. kao i uvodnom izjavom 13. Okvirne odluke 2008/675 izričito zabranjuje takvo preispitivanje jer se presude koje su prethodno donesene u drugim državama članicama moraju poštovati u onom obliku u kojem su donesene.

    38

    Stoga, suprotno onomu što tvrdi austrijska vlada, iako se u uvodnoj izjavi 13. navodi i da se tom okvirnom odlukom uvažava različita domaća rješenja i postupke koji se zahtijevaju za poštovanje prethodne presude koja je donesena u nekoj drugoj državi članici i da se ne sprječava državu članicu da donese odluku kojom bi, ako je to potrebno, pridala jednakovrijedne pravne učinke takvoj presudi, donošenje takve odluke ne može međutim, i u svakom slučaju, podrazumijevati provedbu nacionalnog postupka prethodnog priznavanja poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku.

    39

    S obzirom na prethodno navedeno, na pitanje nalaže li se navedenom okvirnom odlukom da sama osuđena osoba može pokrenuti taj postupak nije potrebno odgovoriti.

    40

    Posljedično, na drugo pitanje treba odgovoriti tako da Okvirnu odluku 2008/675 treba tumačiti na način da se protivi tomu da se poštovanje, u državi članici, presude koju je prethodno donio sud druge države članice uvjetuje prethodnom provedbom nacionalnog postupka priznavanja te odluke od strane sudova te prve države članice, poput onog propisanog člancima 463. do 466. Zakonika o kaznenom postupku o kojem je riječ u glavnom postupku.

    Treće pitanje

    41

    Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 3. Okvirne odluke 2008/675 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji predviđa da nacionalni sud, kojemu je u svrhu izvršenja podnesen zahtjev za izricanje jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se, među ostalim, poštuje kazna izrečena presudom koju je prethodno donio sud druge države članice, u tu svrhu izmijeni načine izvršenja potonje kazne.

    42

    Uvodno treba istaknuti da iz spisa dostavljenog Sudu proizlazi da je Landesgericht Klagenfurt (Zemaljski sud u Klagenfurtu) odlukom od 15. listopada 2014. utvrdio da je vrijeme provjeravanja od tri godine predviđeno odlukom od 13. prosinca 2010. isteklo te je, stoga, opozvao dio kazne izrečene T. Beškovu uvjetno, tako da treba smatrati da je ta cjelokupna kazna u potpunosti izvršena. U svrhu ispitivanja ovog pitanja treba uzeti u obzir ovu okolnost o kojoj je sud koji je uputio zahtjev izviješćen u okviru zahtjeva za pojašnjenjem koji je Sud potonjem uputio na temelju članka 101. svojeg poslovnika.

    43

    Kao odgovor na to pitanje svakako treba podsjetiti, kako je navedeno u točki 26. ove presude, da, na temelju članka 3. stavka 1. Okvirne odluke 2008/675, presude koje su prethodno donesene u drugoj državi članici, u načelu, treba poštovati u mjeri u kojoj se poštuju prethodne nacionalne presude na temelju nacionalnog prava te se priznati učinci jednakovrijedni onima priznatima potonjim presudama u skladu s tim pravom.

    44

    Međutim, u stavku 3. tog članka navodi se da to poštovanje nema takav učinak da presude koje su prethodno donijeli sudovi drugih država članica ili odluke prilikom njihova izvršenja od strane države članice u kojoj se vodi novi kazneni postupak smiju biti izmijenjene ni ukinute. Kako je navedeno u točki 37. ove presude, tim se stavkom osim toga isključuje svako ponovno razmatranje tih presuda koje stoga treba poštovati u onom obliku u kojem su donesene.

    45

    Nadalje, iz uvodne izjave 6. Okvirne odluke 2008/675 proizlazi da njezin cilj nije izvršavanje u državi članici sudskih odluka donesenih u drugim državama članicama.

    46

    Iz toga slijedi da nacionalni sud na temelju te okvirne odluke ne može ponovno razmatrati i izmijeniti načine izvršenja presude koja je prethodno donesena u drugoj državi članici te je već izvršena, među ostalim opozivom uvjetne osude uz kaznu izrečenu tom odlukom i njezinom izmjenom u kaznu zatvora. Taj sud ne može, u skladu s tim, naložiti ni novo izvršenje tako izmijenjene kazne.

    47

    S obzirom na prethodna razmatranja, na treće pitanje treba odgovoriti tako da članak 3. stavak 3. Okvirne odluke 2008/675 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji predviđa da nacionalni sud, kojemu je u svrhu izvršenja podnesen zahtjev za izricanje jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se, među ostalim, poštuje kazna izrečena presudom koju je prethodno donio sud druge države članice, u tu svrhu izmijeni načine izvršenja potonje kazne.

    Troškovi

    48

    Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

     

    Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:

     

    1.

    Okvirnu odluku Vijeća 2008/675/PUP od 24. srpnja 2008. o poštovanju presuda među državama članicama Europske unije u novom kaznenom postupku, treba tumačiti na način da je se primjenjuje na nacionalni postupak čiji je predmet izricanje, u svrhu izvršenja, jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se poštuje kazna koju je toj osobi izrekao nacionalni sud kao i kazna koju je prethodnom presudom toj istoj osobi izrekao sud druge države članice zbog različitih djela.

     

    2.

    Okvirnu odluku 2008/675 treba tumačiti na način da se protivi tomu da se poštovanje, u državi članici, presude koju je prethodno donio sud druge države članice uvjetuje prethodnom provedbom nacionalnog postupka priznavanja te odluke od strane nadležnih sudova te prve države članice, poput onog propisanog člancima 463. do 466. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonika o kaznenom postupku).

     

    3.

    Članak 3. stavak 3. Okvirne odluke 2008/675 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji predviđa da nacionalni sud, kojemu je u svrhu izvršenja podnesen zahtjev za izricanje jedinstvene kazne oduzimanja slobode kojom se, među ostalim, poštuje kazna izrečena presudom koju je prethodno donio sud druge države članice, u tu svrhu izmijeni načine izvršenja potonje kazne.

     

    Potpisi


    ( 1 ) Jezik postupka: bugarski

    Top