1.

Stranke u sporu zbog kojeg je podnesen ovaj zahtjev za prethodnu odluku dvojica su trgovaca sličnim, ako ne i istovjetnim, proizvodima (biljni pripravci koji se dodaju u visokopostotni alkohol) koji nose jednak naziv „Baucherlwärmer”. Osim toga, jedan je proizvod zaštićen žigom Unije, registriranim u Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) ( 2 ).

2.

Nositelj tog razlikovnog znaka (Hansruedi Raimund) pokrenuo je postupak zbog povrede njegovog žiga jer je shvatio da je Michaela Aigner koja je prodavala svoje proizvode pod istim nazivom povrijedila prava svojstvena zaštiti registriranog žiga.

3.

M. Aigner odgovorila je na tu tužbu prigovorom ( 3 ) o ništavosti žiga te je nakon dvije godine ( 4 ) podnijela protutužbu. U oba je dokumenta optužila H. Raimunda da je zatražio registraciju znaka „Baucherlwärmer” u zloj vjeri jer se ona njime već koristila prije nego što je on ostvario pravo industrijskog vlasništva.

4.

Iz spora su proizašla dva postupka: prvostupanjski, u kojem odlučuje austrijski sud za žigove Unije (Handelsgericht Wien, Trgovački sud u Beču, Austrija), i žalbeni postupak, u kojem odlučuje Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija). Postupak povodom protutužbe još se uvijek vodi u prvom stupnju, dok su u postupku zbog povrede žiga donesene prvostupanjska presuda i presuda povodom žalbe. O potonjoj presudi mora u kasacijskom postupku odlučiti Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija).

5.

Konkretno, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) mora odlučiti je li presuda u postupku zbog povrede žiga mogla biti valjano donesena prije odluke o protutužbi. Da bi u tom pogledu razjasnio svoje nedoumice, Oberster Gerichtshof postavlja dva prethodna pitanja Sudu koji mora odlučiti o dosegu Uredbe br. 207/2009 ( 5 ) s obzirom na dva relevantna čimbenika: (a) pretpostavku valjanosti žigova Unije i (b) međudjelovanje postupaka povodom tužbe zbog povrede tih žigova i eventualnih protutužbi za proglašavanje žiga ništavim kojima se tuženici mogu koristiti u odnosu na postupke povodom tužbe zbog povrede žigova.

6.

U skladu s njezinom uvodnom izjavom 16.:

„Odluke u vezi s valjanošću i povredom žigova Zajednice moraju imati učinak na i pokrivati cijelo područje Zajednice, s obzirom da je to jedini način sprečavanja donošenja nedosljednih odluka od strane sudova i Ureda, te osiguranja da se neće narušiti jedinstveni karakter žigova [Unije]. […]”

7.

Uvodna izjava 17. glasi kako slijedi:

„Trebalo bi izbjegavati proturječne presude u postupcima u koje su uključene iste stranke, o istim činjenicama na temelju žiga [Unije] i usporednih nacionalnih žigova. […]”

8.

Među općim pravilima glave I., člankom 1. stavkom 2. propisano je:

9.

U glavi VI., o odricanju, opozivu i ništavosti, odjeljkom 3. uređuju se razlozi ništavosti žiga Europske unije te se u njegovom članku 52. navode apsolutni razlozi za ništavosti, za potrebe ovog slučaja, na sljedeći način:

10.

U pogledu ovog predmeta, članak 53. odnosi se na relativne razloge ništavosti na sljedeći način:

11.

Glava X. („Nadležnosti i sudski postupci koji se odnose na žigove [Unije]”) sadržava u svojem odjeljku 2. koji se odnosi na sporove u vezi s povredom i valjanosti žigova Unije, članak 95. čijim je stavkom 1. određeno:

12.

U skladu s člankom 96. („Nadležnost za povrede i valjanost”):

„Sudovi za žig [Unije] imaju isključivu nadležnost:

[…]

13.

Člankom 99. („Pretpostavka valjanosti – obrana u odnosu na meritum”) određeno je:

14.

Člankom 100. propisano je:

15.

Za slučajeve u kojima postoji povezanost između postupaka među sudovima, ili između suda za žigove EU‑a i EUIPO‑a, u članku 104. navedeno je:

16.

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća otac M. Aigner bavio se trgovinom, među ostalim proizvodima, biljkama i začinskim te biljnim pripravcima koje je nudio u svojem poslovnom nastanu, i u okviru pokretne prodaje na sajmovima, tržnicama i ulicama.

17.

M. Aigner je 2000. godine preuzela očev posao pod tvrtkom „Kräuter Paul” („Travar Paul”) i prodaje, konkretno, mješavinu bilja za maceraciju u visokopostotnom alkoholu, pod nazivom „Baucherlwärmer” ( 8 ).

18.

H. Raimund radio je s ocem M. Aigner do 1998. godine kad mu je postao konkurencija na tržištu. H. Raimund prodaje pripravak na bazi začina pod nazivom „Bergmeister”, koji otprilike od 2000. godine također naziva „Baucherlwärmer”, koji se jednako upotrebljava te ima istovjetna svojstva i učinke kao pripravak njegovog konkurenta.

19.

Dana 28. travnja 2006. H. Raimund, želeći osigurati isključiva prava na znak, registrirao je (verbalni) žig Unije „Baucherlwärmer” za razrede 5., 29., 30. i 33. Nicanskog sporazuma ( 9 ) s pravom prvenstva od 17. svibnja 2005., odnosno datuma prijave.

20.

H. Raimund navodi da je na sajmu u Waldviertelu (Donja Austrija) i na drugim tržnicama u regiji Gornje Austrije i u Salzburgu, u srpnju 2006. godine utvrdio da M. Aigner nudi i prodaje svoj proizvod pod nazivom „Baucherlwärmer”.

21.

Smatrajući da je M. Aigner povrijedila njegova prava koja proizlaze iz žiga Unije, H. Raimund tužio je M. Aigner pred Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču) koji u Austriji djeluje kao prvostupanjski sud za žigove Unije.

22.

U postupku zbog povrede njegovog prava na žig, H. Raimund zatražio je da se M. Aigner naloži da: i) se prestane koristiti znakom „Baucherlwärmer” za proizvode i usluge iz navedenih razreda (zahtjev za prestanak povrede); ii) povuče iz prodaje bilo koji proizvod ili akt kojima se ostvarila povreda prava na žig (zahtjev za povlačenje); ( 10 ) i iii) objavi presudu (postupak objavljivanja).

23.

M. Aigner je u svojoj obrani, među ostalim razlozima, navela da je H. Raimund stekao žig Unije u zloj vjeri i protivno moralu društva. Tim se istim argumentima poslužila kad je nakon nekog vremena podnijela protutužbu za proglašavanje žiga ništavim koji je registrirao H. Raimund.

24.

U prvom stupnju, Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču) prekinuo je postupak povodom protutužbe do donošenja pravomoćne presude u postupku zbog povrede.

25.

Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču) ipak je opozvao prekid postupka nakon odgovarajuće žalbe tako da je prvostupanjski postupak povodom protutužbe još uvijek u tijeku ( 11 ), i presuda još nije donesena. Međutim, prvostupanjski je sud presudom od 17. svibnja 2015. odbio tužbu zbog povrede jer je dokazano da je H. Raimund podnio prijavu za registraciju žiga u zloj vjeri kao što je to tvrdila M. Aigner.

26.

Žalbeni je sud potvrdio prvostupanjsku presudu svojom presudom od 5. listopada 2015. Prema njegovom mišljenju, člankom 99. Uredbe br. 207/2009 u sporovima zbog povrede žiga tuženik može istaknuti zlu vjeru nositelja toga žiga (koji je u određenom trenutku bio podnositelj prijave) ako taj isti tuženik protutužbom ospori valjanost registriranog žiga, unatoč tome da o toj protutužbi još nije odlučeno. Stoga je zahtjev iz članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 ispunjen.

27.

Prema mišljenju Žalbenog suda, kad je H. Raimund podnio prijavu za registraciju žiga već je odavno znao da su se M. Aigner, i prije nje njezin otac, koristili znakom „Baucherlwärmer” za proizvod vrlo sličan njegovom. Svojom je prijavom H. Raimund htio spriječiti M. Aigner da se nastavi koristiti tim razlikovnim znakom.

28.

U konačnici, Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču) potvrdio je da je žig koji je registrirao H. Raimund ništavan, u skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009, jer je H. Raimund postupio u zloj vjeri kad je podnosio prijavu za registraciju. Stoga se nije moglo pozivati na žig u odnosu na M. Aigner.

29.

Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) mora odlučiti o reviziji protiv presude donesene povodom žalbe, odnosno presude donesene u postupku zbog povrede prava na žig. Nositelj tog žiga, H. Raimund, pred Vrhovnim sudom navodi da sudovi nižeg stupnja nisu mogli o prigovoru koji se odnosi na zlu vjeru odlučiti u postupku zbog povrede žiga, a da prethodno nisu bila spojena oba postupka (tužba zbog povrede i protutužba za proglašavanje žiga ništavim) ili da nije donesena pravomoćna presuda u postupku koji se odnosi na protutužbu.

30.

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da, u skladu s člankom 99. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, prigovor koji se odnosi na ništavost žiga može se prihvatiti samo ako je tuženik u postupku zbog povrede njegovu „valjanost osporio” protutužbom. Doslovnim tumačenjem te odredbe tvrdi da bi uvjet koji se njome zahtijeva bio ispunjen samim podnošenjem protutužbe. Međutim, treba upozoriti na to da je svrha pravila izbjeći razlike između pravnih situacija inter partes, koje proizlaze iz postupka zbog povrede, i onih svojstvenih učinku erga omnes same presude kojom se žig proglašava ništavim u okviru protutužbe.

31.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iako zakonodavac Unije načelno smatra da se tužba zbog povrede može odbiti samo zbog propisno utvrđenog postojanja razloga za ništavost žiga s učinkom erga omnes, u njegovu nacionalnom pravu to nije u potpunosti tako. S jedne strane, propisima kojima su uređeni postupci zbog povrede nacionalnih žigova nije predviđeno proglašavanje erga omnes ništavosti na temelju protutužbe ( 12 ). S druge strane, u okviru tužbe zbog povrede tog istog nacionalnog žiga, proglašavanje ništavosti moguće je samo kao „uvodno pitanje” i samo s učincima inter partes.

32.

U području žigova Unije, sud koji je uputio zahtjev smatra da, kako bi se osiguralo prihvaćanje prigovora koji se odnosi na ništavost i koji je istaknut u postupku povodom tužbe zbog povrede, taj bi žig trebalo istodobno proglasiti ništavim u drugom postupku.

33.

Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) sažima u tom pogledu tri opcije, i svoje suodnosne nedoumice, kako slijedi:

34.

U tim okolnostima, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

35.

Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje prethodno pitanje 1. kolovoza 2016.

36.

Obje su stranke u glavnom postupku podnijele pisana očitovanja.

37.

Održavanje rasprave nije se smatralo neophodnim u skladu s člankom 76. stavkom 2. Poslovnika Suda.

38.

H. Raimund podupire posljednju od tri opcije suda koji je uputio zahtjev, odnosno nužnost pravomoćnog proglašavanja ništavosti u okviru protutužbe (ili eventualno u okviru upravnog postupka) kako bi se tužba zbog povrede žiga mogla odbiti u pogledu merituma.

39.

Odbacivanje prve opcije (prema kojoj je dostatno samo podnijeti protutužbu radi poštovanja članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009) temelji na njezinoj nepomirljivosti sa svrhom navedene odredbe. H. Raimund ipak se slaže sa sudom koji je uputio zahtjev u tome da se u sustavu Uredbe br. 207/2009, s obzirom i na njezin članak 104., daje prednost protutužbama pred prigovorima u okviru postupaka zbog povrede kad se radi o proglašavanju žiga ništavim. Ta prednost proizlazi iz erga omnes naravi presuda donesenih u okviru protutužbi u odnosu na samo inter partes vrijednost presuda izrečenih u postupcima zbog povrede.

40.

Osim toga, H. Raimund smatra nezamislivim da bi se zakonodavac Unije zadovoljio jednostavnim formalnim aktom podnošenja protutužbe. Prihvaćanjem te teze kako bi se članak 99. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 smatrao ispunjenim, članak 100. stavak 7. te uredbe bio bi lišen sadržaja.

41.

Što se tiče druge opcije (nužnost istodobnog donošenja presuda u postupku zbog povrede i postupku povodom protutužbe), H. Raimund odbacuje tu opciju jer se njome ne bi izbjeglo donošenje proturječnih odluka, kao što je sam Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) priznao u zahtjevu kojim se upućuje prethodno pitanje ( 14 ).

42.

Slijedom toga, H. Raimund podržava treću opciju (da se ne odlučuje o tužbi zbog povrede prije donošenja pravomoćne presude u postupku povodom protutužbe za proglašavanje žiga ništavim) jer se njome poštuje učinak erga omnes deklaratornih presuda u okviru protutužbe kojima se proglašava žig ništavim. On se poziva na razloge ekonomičnosti postupka koji idu u prilog tom tumačenju.

43.

Međutim, M. Aigner zastupa prvu opciju koju je iznio sud koji je uputio zahtjev. Ona svoje mišljenje temelji na doslovnom tumačenju članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009. Prema njezinu mišljenju, tom se odredbom samo zahtijeva da se protutužba podnese (dostatno je da „se osporava” valjanost žiga), ali ne i da je o njoj odlučeno presudom, a još manje da ona bude pravomoćna.

44.

Osim toga, u skladu s člankom 99. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009 pri protivljenju u postupku povodom tužbe zbog povrede moguće je prigovoriti na ništavost žiga zbog postupanja njegova nositelja u zloj vjeri, jer bi se takav žig „mogao proglasiti ništavim” na temelju ranijeg prava tuženika, a da se uopće ne spomene presuda o ništavosti koja je već pravomoćna.

45.

M. Aigner ističe da se ni tekstom ni svrhom navedenog članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 ne potvrđuje interes za sprječavanje različitih odluka u provedenim postupcima zbog povrede (s učinkom inter partes) i zbog proglašavanja žiga ništavim (erga omnes). Na nacionalnom je pravu riješiti taj problem, što je zakonodavac Unije već znao i prihvatio, s obzirom na to da naknadnom Uredbom 2015/2424 nisu izmijenjene relevantne odredbe.

46.

Naposljetku, podredno, u slučaju da se Sud ne složi s njezinim stajalištem, M. Aigner predlaže da se na drugo prethodno pitanje odgovori na način da odbijanje tužbe zbog povrede žiga podrazumijeva proglašavanje, barem istodobno, žiga ništavim u okviru protutužbe, što zahtijeva spajanje postupaka. U suprotnom se opasnost od donošenja meritorno različitih odluka neće otkloniti.

47.

Posebnosti ovog spora mogu zbuniti one koji su naviknuti na sustav građanskog postupka u kojem se protutužba (i ne samo u kontekstu pravnih propisa o žigu) podnosi u istom postupku i pred istim sucem ili sudom koji odlučuje o glavnoj tužbi te istodobno presuđuje o jednoj i drugoj u istoj presudi ( 15 ).

48.

Čini se da iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se u austrijskom građanskom procesnom pravu nužno ne poštuju te smjernice zbog čega smatram da bi bilo prikladno iznijeti određena razmišljanja radi boljeg razumijevanja pitanja o kojima se raspravlja.

49.

Kao prvo, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) napominje, u skladu s austrijskim zakonom o građanskom postupku, „da u postupku zbog povrede sud ispituje (kao prethodno pitanje) prigovor u odnosu na ništavost nacionalnog žiga iako tuženik nije podnio odgovarajući zahtjev za poništenje žiga austrijskom Uredu za patente i žigove (u pogledu nacionalnih žigova nije predviđena protutužba)” ( 16 ). Međutim, priznaje da to nije tako kad je riječ o žigovima Unije.

50.

Kao drugo, ako se općenito protutužbom smatra tužba protiv tužbe koju je podnio tuženik u postupku koji je protiv njega pokrenuo tužitelj pred istim sudom ( 17 ), M. Aigner nije pogriješila, s formalnog stajališta, time što je podnijela protutužbu jer ju je podnijela pred nadležnim sudom za žigove Unije u Austriji ( 18 ).

51.

Kao treće, s drugog stajališta treba imati na umu da sud koji je uputio zahtjev postavlja pitanja pod pretpostavkom da se tužba zbog povrede žiga ne može odbiti u ovom slučaju iz razloga koji nemaju veze sa zlom vjerom podnositelja zahtjeva (kao što je izostanak opasnosti od dovođenja u zabludu u odnosu na proizvode suprotstavljenih stranaka). Sud koji je uputio zahtjev podrazumijeva da u slučaju nastanka tih drugih okolnosti ne bi bilo nužno prethodno riješiti protutužbu.

52.

Dopušta li se člankom 99. stavkom 1.Uredbe br. 207/2009 odbijanje tužbe zbog povrede žiga na temelju zle vjere podnositelja zahtjeva ako je tuženik podnio protutužbu (koja se temelji na tom istom postupanju u zloj vjeri) za proglašavanje žiga ništavim, a navedena protutužba još nije riješena? Ukratko, to je prvotna nedoumica suda koji je uputio zahtjev.

53.

Smatram da bih previše pojednostavio kad bih odgovorio uzimajući u obzir samo tekst članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009. U nedostatku drugih referentnih slučajeva iz sudske prakse (s obzirom na to da Sud, ako se ne varam, dosad nije tumačio tu odredbu), u odgovoru treba polaziti od dva elementa na kojima se temelji članak koji je predmet tumačenja i drugih elemenata iz istog zakonskog konteksta.

54.

Prvi od tih elemenata je jedinstveni karakter žiga Unije čiju se važnost ne može zanemariti. U skladu s uvodnom izjavom 3., cilj Uredbe br. 207/2009 jest predvidjeti mehanizme s obzirom na žigove Unije kojima im je dana jedinstvena zaštita na način da proizvode učinke na području cijele Unije.

55.

Taj je cilj odražen u članku 1. stavku 2. Uredbe br. 207/2009 u skladu s čijim tekstom žig Unije ima jedinstveni karakter, ima jednak učinak u cijeloj Uniji i ne smije se registrirati, prenositi, ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu Uniju ( 19 ).

56.

Uvodne izjave 16. i 17. iste uredbe odnose se na jedinstveni karakter prava industrijskog vlasništva Unije. U skladu s tim uvodnim izjavama, s jedne strane neophodno je da učinak odluka u vezi s valjanošću i povredom žigova [Unije] pokriva cijelo područje Unije u svrhu sprečavanja donošenja nedosljednih odluka od strane sudova i Ureda koje bi narušile jedinstveni karakter tih žigova. S druge strane, ističe potrebu da se izbjegavaju proturječne presude u postupcima u koje su uključene iste stranke, koji su pokrenuti zbog istih činjenica na temelju žiga Unije i usporednih nacionalnih žigova ( 20 ).

57.

Drugi je relevantni element pretpostavka valjanosti žigova Unije koja se na njih primjenjuje nakon kontrole koju je proveo EUIPO pri ispitivanju prijave za registraciju. Poštovati načelo zakonitosti znači priznati potpunu učinkovitost tih žigova (s obzirom na to da je njihova registracija akt koji donosi određeno tijelo Unije), sve dok njihova ništavost ne bude proglašena drugim, suprotnim aktom koji je donijelo nadležno tijelo i koji je postao pravomoćan ( 21 ).

58.

Ta je pretpostavka također zakonski uobličena u članku 99. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, kojim se nalaže svim zainteresiranim osobama, uključujući nacionalne sudove, da žigove Unije, načelno, smatraju valjanima.

59.

Mehanizmi osporavanja te valjanosti obuhvaćeni su člankom 52. stavkom 1. iste uredbe, a radi se o dvama mehanizmima: (a) upravni postupak pred EUIPO‑om, na zahtjev jedne od stranaka ( 22 ); i (b) protutužba u odnosu na tužbu zbog povrede žiga, odnosno sudski postupak pred nacionalnim sudovima za žig Unije.

60.

Iz tih odredbi, koje se tumače zajedno, proizlazi da sudovi za žigove Unije ne smiju ispitivati ništavost žiga po službenoj dužnosti i da je u sporovima pokrenutima pred njima tuženik dužan putem protutužbe zatražiti proglašavanje ništavim ( 23 ) žiga čija mu je povreda stavljena na teret u okviru glavnog postupka ( 24 ).

61.

Međutim, člankom 99. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009 dopušteno je da se tuženik u postupku zbog povrede žiga ( 25 ) pozove na prigovor u odnosu na ništavost, a da ne mora podnijeti protutužbu, ali samo ako se pozove na svoje ranije pravo na predmetni znak ( 26 ). To nije slučaj u ovom predmetu.

62.

Iz teksta članka 52. stavka 1. i članka 53. stavka 1., povezanih s člankom 99. stavcima 1. i 3. i s člankom 100. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, proizlazi da se proglašavanje žiga Unije ništavim u sudskom postupku može zatražiti samo putem protutužbe. Protutužba se mora temeljiti na jednom ili više razloga navedenih u člancima 52. (apsolutni razlozi za ništavost) i 53. (relativni razlozi ništavosti) te uredbe. Jedina iznimka tom pravilu, koja se nalazi u članku 99. stavku 3., na koju sam se ranije pozvao, ne primjenjuje se na predmetni slučaj.

63.

Taj izbor zakonodavca Unije u skladu je s jedinstvenim karakterom žiga i s ciljem da se ne izriču proturječne presude o istom razlikovnom znaku koji je upisan u registar EUIPO‑a.

64.

Presude donesene u postupcima zbog povrede žigova Unije imaju učinak inter partes tako da, kad postanu pravomoćne, pravomoćnošću su obvezani samo oni koji su sudjelovali u odnosnom postupku. S druge strane, presude u kojima se žig proglasi ništavim prihvaćanjem protutužbe, proizvode učinak erga omnes. Stoga, u skladu s člankom 100. stavkom 6. Uredbe br. 207/2009, EUIPO upisuje u registar sudski „podatak o presudi” (za poništenje) koji će imati retroaktivni učinak to jest ex tunc ( 27 ).

65.

Kad bi se dopustilo da se bilo koji tuženik u postupku povodom tužbe zbog povrede žiga može samo tako prigovorom usprotiviti razlozima ništavosti žiga (apsolutnima ili relativnima), postojala bi opasnost od toga da slični postupci koje je pokrenuo nositelj prava na različitim sudovima dovedu do proglašavanja žiga ništavim u nekim slučajevima, a u drugim slučajevima do suprotnog rješenja. Treba imati na umu da, na temelju članka 97. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, za pokretanje postupka povodom tužbe zbog povrede, nositelj raspolaže opcijom forum delicti commissi kao alternativom domicilu tuženika ( 28 ).

66.

Zakonodavac Unije je, naime, želio da se valjanost te vrste žigova osporava samo u nacionalnom sudskom postupku putem protutužbe. Istodobno je uveo sigurnosni mehanizam za suočavanje s eventualnim većim brojem tužbi, tužbi zbog povrede i protutužbi, odnosno prekid postupka u skladu s člankom 104. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009.

67.

S obzirom na tu pozadinu, tumačenje članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 koje predlaže M. Aigner ne može se prihvatiti. Prema njezinu mišljenju, prigovor u odnosu na ništavost žiga mogao bi se prihvatiti u okviru postupka povodom tužbe zbog povrede, samo ako je podnesena (ali još uvijek nije riješena) protutužba.

68.

Kao što potvrđuje sud koji je uputio zahtjev, to rješenje nije u skladu s ciljem odredbe. Nije jasno zašto zakonodavac Unije nameće obvezu prekida postupka kad postoji litispendencija između dvaju sudova za žigove, kao sredstvo za sprječavanje donošenja različitih presuda o istom predmetu, a ne nameće tu obvezu kad se tužbe zbog povrede i protutužbe dodjeljuju istom sudu za žigove Unije (iako djeluje putem dva različita sudska vijeća).

69.

Točno je da je na temelju postupovne autonomije ( 29 ), na svakoj državi članici da utvrdi ustroj svojih sudova za žigove Unije, kao i da odredi njihova postupovna pravila, ne umanjujući pritom poštovanje pravila iz Uredbe br. 207/2009. Međutim, sustavom dodjele nadležnosti (i, u tom smislu, sustavom raspodjele predmeta na istom sudu koji ima više sudskih vijeća) nacionalnih sudova za žigove Unije ne može se dovesti u pitanje cilj sprečavanja donošenja proturječnih presuda o istom žigu.

70.

Sustav sudskog osporavanja žigova Unije razlikuje obranu u odnosu na meritum (prigovori) od protutužbi. U odnosu na tužbu zbog povrede tuženik može istaknuti prigovor ništavosti žiga samo ako ima ranije pravo na taj znak (prethodno naveden članak 99. stavak 3. Uredbe br. 207/2009) ( 30 ).

71.

Osim te pretpostavke, osoba protiv koje je podnesena tužba zbog povrede žiga Unije i koja smatra taj žig ništavim mora podnijeti protutužbu. Tako podnesen zahtjev za proglašavanje ništavosti nužno postaje prethodan s obzirom na samu tužbu zbog povrede jer je pretpostavka valjanosti žiga dovedena u pitanje. Prije ispitivanja toga jesu li prava svojstvena žigu povrijeđena, mora se odlučiti kao prethodno pitanje sine qua non o valjanosti tog razlikovnog znaka, točnije o onome što je tuženik doveo u pitanje u svojoj protutužbi.

72.

U postupku ne bi bilo logično odbiti tužbu zbog povrede (osim u slučaju na koji upućuje sud koji je uputio zahtjev), a da nisu razjašnjene nedoumice o ništavosti žiga iznesene u protutužbi. Taj se nedostatak logičnosti pojavljuje i ako se sporovi vode pred različitim sudovima za žigove Unije i ako se vode pred samo jednim (u ovom slučaj, Handelsgericht Wien, Trgovački sud u Beču) kad djeluje u sudskim vijećima koja zasebno odlučuju u tim postupcima.

73.

Stoga na prvo prethodno pitanje treba odgovoriti da članak 99. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da, kad je podnesena protutužba u okviru koje je zatraženo proglašavanje žiga Unije ništavim jer je njegov nositelj pri registraciji postupio u zloj vjeri, sud nadležan za glavnu tužbu zbog povrede navedenog žiga ne može prihvatiti taj razlog ništavosti, naveden u prigovoru, prije donošenja odluke o protutužbi.

74.

Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) postavlja drugo prethodno pitanje ako je odgovor na prvo pitanje niječan, kao što predlažem da bude.

75.

Nedoumica u drugom prethodnom pitanju suda koji je uputio zahtjev temelji se na premisi da, u već iznesenim okolnostima, sud za žigove Unije mora čekati odluku o protutužbi kako bi odlučio o povredi žiga. Međutim, je li dostatno donijeti tu odluku ili je potrebno da ona postane pravomoćna?

76.

Ako bi presuda o protutužbi bila izrečena u korist tuženika (odnosno, ako bi se razlikovni znak proglasio ništavim), sud za žigove mogao bi, u skladu sa svojim nacionalnim pravom ( 31 ), odbiti tužbu zbog povrede i proglasiti je bespredmetnom jer je nemoguće počiniti povredu žiga koji je izgubio ex tunc zaštitu registriranog žiga.

77.

Uvjetujući odluku u postupku povodom tužbe zbog povrede prethodnom odlukom o protutužbi, nadležni sud ostvaruje cilj izbjegavanja proturječnih presuda koje bi mogle dovesti u opasnost jedinstvenost žiga Unije.

78.

Međutim, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) strahuje da bi ponašanje stranaka u postupku zbog povrede i postupku povodom protutužbe ponovno moglo potkopati dosljednost postignutu istodobnim presudama, na primjer tako da se samo jedna od stranaka žali sudu višeg stupnja ( 32 ).

79.

U takvim se okolnostima postavlja pitanje treba li, upravo da bi se isključilo eventualno proturječje, od prvostupanjskoga suda zahtijevati da ne rješava spor koji se odnosi na povredu žiga dok presuda kojom se usvaja protutužba ne postane pravomoćna.

80.

Prema mojem mišljenju, u Uredbi br. 207/2009 nema sigurnog pravila na temelju kojeg nadležni sud mora čekati pravomoćnu presudu kojom se prihvaća protutužbeni zahtjev. Ta uredba također ne sadržava pravilo kojim se to sprječava.

81.

Među člancima Uredbe br. 207/2009 kojima se izričito upućuje na učinak „pravomoćnosti” sudske odluke ( 33 ), člankom 56. stavkom 3. on se veže uz to da je sud države članice odlučio o zahtjevu koji se odnosi na isti predmet i iste razloge te koji je uključivao iste stranke i da je ta odluka suda već pravomoćna (to jest, neopoziva, protiv nje više nije moguće podnijeti pravni lijek) ( 34 ).

82.

Međutim, u tim odredbama nije pojašnjeno kako postupati sa sudskim odlukama donesenima u predmetnim sporovima, dok ne postanu pravomoćne. Objašnjenje tog nedostatka u propisivanju vjerojatno proizlazi iz činjenice da se u Uredbi br. 207/2009 radi o pravomoćnosti presuda s obzirom na dosljednost presuda Ureda presudama nacionalnih sudova za žigove Unije. Treba se zaustaviti na trenutak na ovom pitanju.

83.

Za razliku od postupka registracije žigova Unije, koji je u sustavu Uredbe br. 207/2009 određen kao isključiva funkcija EUIPO‑a na koju ne mogu utjecati nikakve odluke nacionalnog suda ( 35 ), nadležnost za proglašavanje žiga Unije ništavim dodijeljena je nacionalnim sudovima za žigove Unije i Uredu zajedno.

84.

Međutim, izvršavanje te nadležnosti mora se provesti na alternativan i isključiv način, to jest samo prvo od ta dva tijela koje odlučuje u sporu ( 36 ) (sada je već riječ o sudu za žigove Unije pred kojim je podnesena protutužba ili o EUIPO‑u ako je pred njime podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim) može odlučiti o valjanosti prava industrijskog vlasništva. Da bi se izbjegle proturječne odluke, drugo tijelo mora prekinuti svoj postupak dok se ne riješi prvi postupak, u skladu s člankom 104. Uredbe br. 207/2009.

85.

Naime, taj prekid ( 37 ) i obveza (članak 100. stavak 6. iste Uredbe) nacionalnog suda za žigove Unije da o svojoj presudi kojom se u postupku povodom protutužbe proglašava ništavost jednog od tih žigova Unije obavijesti EUIPO kada postane pravomoćna, predstavljaju mehanizme s pomoću kojih zakonodavac nastoji osigurati dosljednost odluka o ništavosti i usklađenost registra žigova Unije sa stvarnim znakovima koje obuhvaća.

86.

Kad isti sud u različito vrijeme mora odlučiti o tužbi zbog povrede žiga i protutužbi u okviru koje je zatraženo proglašavanje tog razlikovnog znaka ništavim, dosljednošću vlastitoj odluci o protutužbi spriječit će proturječnost odluke o povredi. Međutim, ne pronalazim na temelju čega bi se zahtijevalo od suda da, u skladu s Uredbom br. 207/2009, prekine (drugi) postupak dok ne bude imao saznanja o eventualnim promjenama u sporu koji se vodi na sudovima višeg stupnja.

87.

U skladu s obvezom suda za žigove Unije, na koju sam uputio u svojoj analizi prvog prethodnog pitanja, on mora čekati presudu u okviru protutužbe da bi (istodobno ili naknadno, ovisno o nacionalnim postupovnim pravilima) odlučio o tužbi zbog povrede. Nakon donošenja presude u okviru protutužbe, ne vjerujem da ta obveza mora nužno biti uvjetovana postupovnim strategijama stranaka, koje više ili manje ovise o uspješnosti naknadnih žalbi.

88.

Slažem se s Oberster Gerichtshofom (Vrhovni sud) da bi vezanje odluke na temelju postupka zbog povrede uz ponašanje stranaka u odnosu na naknadne žalbe protiv presude u okviru protutužbe najvjerojatnije dovelo do značajnih kašnjenja u postupku. Namjera da se spriječe različite presude o istom žigu već je ispunjena davanjem prednosti odluci o protutužbi na temelju koje će se odlučiti u postupku povodom tužbe zbog povrede.

89.

Budući da su stranke u oba spora iste, iako na suprotnim stranama u postupku, one raspolažu istim sredstvima obrane i moraju snositi posljedice vlastitih djela. Bilo koja od njih naravno može svojim naknadnim žalbama odgađati pravomoćnost prvostupanjske presude, ali ta mogućnost ne treba imati prednost pred obvezom suda koji mora riješiti spor koji se pred njim vodi.

90.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, želim pojasniti da, iako se Uredbom br. 207/2009 ne zahtijeva od suda koji odlučuje o tužbi zbog povrede da čeka pravomoćnost presude u okviru protutužbe, nisam utvrdio nijednu odredbu u navedenoj uredbi koja se protivi takvoj odgodi. Postupovnim pravilima svake države članice, prema tumačenju njihovih vrhovnih sudova, moguće je odabrati jedno ili drugo rješenje ako o tom slučaju ne postoje pravila prava Unije.

91.

Može se dogoditi da se presuda u okviru protutužbe ne pobija, no u tom bi slučaju sud koji ju je izrekao bio dužan obavijestiti EUIPO o svojoj pravomoćnoj presudi. Budući da rok za podnošenje tužbe neće biti pretjerano produljen, ne vidim zašto nacionalni sud ne bi pričekao pravomoćnost presude u okviru protutužbe prije nego što odluči o tužbi zbog povrede. Međutim, u slučaju pobijanja te potonje presude, na nacionalnom bi sudu bilo da ocijeni posebnosti postupka zbog povrede ( 38 ) i je li relevantno prekinuti taj postupak do pravomoćnosti presude u okviru protutužbe.

92.

Na temelju prethodnih razmatranja, smatram da na drugo prethodno pitanje treba odgovoriti na način da sud za žigove Unije može odbiti tužbu zbog povrede žiga, temeljeći se na zloj vjeri podnositelja prijave za registraciju žiga ako je, barem istodobno, prihvaćena protutužba u okviru koje je zatraženo proglašavanje žiga ništavim zbog istog razloga. Sud za žigove Unije nije obvezan pravom Unije pričekati pravomoćnost presude u okviru protutužbe kako bi odlučio u postupku povodom tužbe zbog povrede, ali nije ni spriječen da to učini.

93.

Na temelju navedenih razmatranja, predlažem Sudu da na pitanja koja je postavio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način: