1.

U ovoj žalbi povodom žiga društvo mobile.de pobija presudu Općeg suda od 12. svibnja 2016. u predmetu mobile.international/EUIPO – Rezon (mobile.de) ( 2 ). U tom je postupku mobile.de pobijao dvije odluke prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: EUIPO ili Ured) ( 3 ). Opći sud u cijelosti je odbio tužbe društva mobile.de. Društvo mobile.de sada ističe šest razloga u potporu svojoj žalbi protiv te presude.

2.

Ustaljena sudska praksa Suda potvrđuje da tijekom postupka na temelju Uredbe (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice ( 4 ) odjeli i žalbena vijeća EUIPO‑a imaju diskrecijsku ovlast hoće li uzeti u obzir dokaze koji su podneseni nakon isteka određenih rokova ( 5 ). Šesti žalbeni razlog odnosi se osobito na tumačenje članka 64. i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u pogledu izvršavanja te diskrecijske ovlasti u situaciji kada žalbeno vijeće vrati predmet odnosnom odjelu EUIPO‑a. Time se postavlja novo pravno pitanje i Sud je zatražio mišljenje samo u odnosu na to pitanje.

3.

U uvodnoj izjavi 10. Uredbe br. 207/2009 navedeno je da „[n]ema opravdanja za zaštitu žigova [Europske unije] ili, u odnosu na njih, svakog žiga registriranog prije njih, osim ako se ti žigovi stvarno rabe”.

4.

Članak 53. naslovljen je „Relativni razlozi ništavosti”. U skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) žig Unije proglašava se ništavim kad postoji raniji žig koji je, među ostalim, žig registriran u državi članici ( 6 ) i ako su ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. ili stavka 5. U ovom predmetu neposredno je relevantan članak 8. stavak 1. točka (b). Ta se odredba primjenjuje u okolnostima u kojima: „ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom”.

5.

Članak 57. predviđa:

„1.   U postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv prava ili zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, Ured poziva stranke onoliko puta koliko je to potrebno da podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke u roku koji odredi Ured.

2.   Ako nositelj žiga [Unije] to zatraži, nositelj ranijeg žiga [Unije] koji je stranka u postupku za proglašavanje žiga ništavim mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, raniji žig [Unije] bio u stvarnoj uporabi u [Europskoj uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za svoj zahtjev ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig [Unije] na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako je, na datum na koji je prijava žiga [Unije] bila objavljena, raniji žig [Unije] bio registriran najmanje pet godina, nositelj ranijeg žiga [Unije] mora dokazati da su, osim toga, uvjeti sadržani u članku 42. stavku 2. na taj datum bili ispunjeni. Ako to ne dokaže, zahtjev za proglašavanje žiga ništavim odbacuje se. Ako je raniji žig [Unije] rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

3.   Stavak 2. primjenjuje se na ranije nacionalne žigove iz članka 8. stavka 2. točki (a), zamjenjujući uporabu u državi članici u kojoj je raniji nacionalni žig zaštićen uporabom u [Uniji].

[…]” ( 7 ).

6.

Glava VII. Uredbe naslovljena je „Žalbe”. U skladu s člankom 58. stavkom 1. žalba se može podnijeti protiv raznih odjela EUIPO‑a, uključujući Odjel za poništaj. U skladu s člankom 63. stavkom 2., u ispitivanju žalbe žalbeno vijeće „poziva stranke, onoliko puta koliko je to potrebno, da u roku koji žalbeno vijeće odredi, podnesu primjedbe na podneske drugih stranaka ili na njegove odluke”.

7.

Članak 64. naslovljen je „Odluke o žalbama”, i u njemu je navedeno:

„1.   Nakon ispitivanja osnovanosti žalbe, žalbeno vijeće odlučuje o žalbi. Žalbeno vijeće može odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe ili predmet vratiti tom odjelu na daljnje odlučivanje.

2.   Ako žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje odjelu protiv čije je odluke podnesena žalba, taj je odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća.

[…]”

8.

Članak 76. nalazi se u glavi IX. Uredbe koja je naslovljena „Postupak”. Člankom 76. utvrđena su pravila za ispitivanje činjenica od strane Ureda po službenoj dužnosti. U članku 76. stavku 2. navodi se da „Ured ne mora uzeti u obzir činjenice ili dokaze koje predmetne stranke nisu pravodobno podnijele”.

9.

Uredbom Vijeća (EZ) br. 2868/1995 ( 8 ) utvrđena su pravila potrebna za provedbu Uredbe br. 207/2009. Cilj je provedbenih pravila „osigurati nesmetano i učinkovito vođenje postupaka o žigu pred Uredom” ( 9 ).

10.

U slučajevima u kojima podnositelj prijave žiga Unije zatraži od nositelja ranijeg žiga da podnese dokaz o uporabi u skladu s člankom 42. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, pravilo 22. stavak 2. Provedbene uredbe predviđa da Ured poziva podnositelja prigovora da osigura zahtijevani dokaz u roku koji on odredi. Ako dokaz ne bude predočen prije isteka roka, Ured mora odbiti prigovor ( 10 ).

11.

U pravilu 40. stavku 6. navodi se: „[a]ko podnositelj [zahtjeva za opoziv ili proglašenje ništavosti] treba dostaviti dokaz o uporabi ili dokaz da postoje opravdani razlozi za izostanak uporabe sukladno s [člankom 57. stavcima 2. ili 3. Uredbe], Ured poziva podnositelja da dostavi dokaz o stvarnoj uporabi žiga u roku koji on odobri. Ako dokaz nije dostavljen u određenom roku, zahtjev za proglašenje ništavosti se odbija. Pravilo 22. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.”

12.

Dana 17. studenoga 2008. društvo mobile.de podnijelo je EUIPO‑u dvije prijave za registraciju. Jedna prijava odnosila se na registraciju dolje navedenog figurativnog žiga za proizvode i usluge u razredima 9., 16., 35., 38. i 42. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga, kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanska klasifikacija) ( 11 ). Žig je registriran 26. siječnja 2010.

13.

Druga prijava bila je za registraciju verbalnog žiga „mobile.de” za proizvode i usluge u istim razredima koji se primjenjuju na figurativni žig. Žig je registriran 29. rujna 2010.

14.

Društvo Rezon OOD podnijelo je 18. siječnja 2011. dva zahtjeva za proglašavanje ništavim dva žiga Unije koja je registriralo društvo mobile.de. Društvo Rezon pozvalo se na članak 53. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) te uredbe. Zahtjevi društva Rezon bili su zasnovani na figurativnom žigu registriranom u Bugarskoj za usluge u razredima 35., 39. i 42. Nicanske klasifikacije (u daljnjem tekstu: raniji žig) ( 12 ).

15.

Zahtjevi društva Rezon odnosili su se samo na usluge u razredima 35. i 42. Na temelju zahtjeva društva mobile.de, društvo Rezon bilo je pozvano podnijeti dokaze kojima bi se dokazalo stvarnu uporabu ranijeg žiga u skladu s člankom 57. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 207/2009.

16.

Dvjema odlukama od 28. ožujka 2013. Odjel za poništaje EUIPO‑a u cijelosti je odbio oba zahtjeva društva Rezon za proglašavanje žiga ništavim. Smatrao je da društvo Rezon nije dokazalo stvarnu uporabu ranijeg žiga u Bugarskoj. Dana 17. svibnja 2013. društvo Rezon podnijelo je obavijesti o žalbi kojima osporava obje odluke.

17.

Žalbeno vijeće poništilo je odluke Odjela za poništaje (u daljnjem tekstu: sporne odluke). Predmeti su u skladu s člankom 64. Uredbe br. 207/2009 bili vraćeni Odjelu za poništaje radi ispitivanja osnovanosti zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim. Na temelju daljnjih dokaza koje je društvo Rezon podnijelo u skladu sa svojim žalbama, žalbeno vijeće je utvrdilo, među ostalim, da je postojala stvarna uporaba ranijeg žiga za određene usluge oglašavanja u razredu 35., ali ne i za sve usluge u tom razredu, kao što to društvo Rezon tvrdi, niti za bilo koju uslugu u razredu 42.

18.

Dana 6. i 7. svibnja 2014. društvo mobile.de podnijelo je Općem sudu tužbe protiv spornih odluka. Društvo mobile.de tvrdilo je da je žalbeno vijeće pogrešno protumačilo Uredbu br. 207/2009 i Provedbenu uredbu. Dana 4. ožujka 2016. Opći sud odlučio je spojiti ta dva predmeta. Svojom presudom od 12. svibnja 2016. Opći je sud odbio obje tužbe.

19.

Dana 27. srpnja 2016. društvo mobile.de podnijelo je žalbu protiv presude Općeg suda. Od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu i naloži EUIPO‑u snošenje svih troškova. Društvo mobile.de ističe šest razloga u potporu svojoj žalbi tvrdeći da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pogrešno protumačio sljedeće odredbe Uredbe br. 207/2009: (i.) članak 57. stavke 2. i 3. u vezi s pravilom 22. stavkom 2. i pravilom 40. stavkom 6. Provedbene uredbe; (ii.) članak 76. stavak 2.; (iii.) članak 15. stavak 1. točku (a); (iv.) članak 57. stavak 2. u vezi s pravilom 22. stavcima 3. i 4. Provedbene uredbe; (v.) članak 56. stavak 1. i članak 54. stavak 2.; i (vi.) članak 64. stavak 1.

20.

Društvo Rezon tvrdi da je žalba nedopuštena i/ili neosnovana. EUIPO tvrdi da je žalba neosnovana. Obje stranke smatraju da društvo mobile.de treba snositi troškove.

21.

U točkama 79. do 87. pobijane presude Opći sud iznosi sljedeće zaključke.

22.

Kao prvo, što se tiče tvrdnje društva mobile.de da je žalbeno vijeće smatralo da je stvarna uporaba dokazana samo za usluge u razredu 35. Nicanske klasifikacije u pogledu „oglašavanja u vezi s vozilima” i da se odluku Odjela za poništaje može poništiti samo u odnosu na takve usluge ( 13 ), Opći sud je podsjetio da se u tekstu članka 64. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 navodi: „[n]akon ispitivanja osnovanosti žalbe, žalbeno vijeće odlučuje o žalbi. Žalbeno vijeće može odlučiti o žalbi u okviru nadležnosti odjela čija je odluka predmet žalbe ili predmet vratiti tom odjelu na daljnje odlučivanje” ( 14 ). Kao drugo, objasnio je da, u skladu s člankom 64. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, ako žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje odjelu protiv čije odluke je žalba podnesena, taj je odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća ( 15 ). Kao treće, primijetio je da pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga, kada ga postavlja nositelj, predstavlja prethodno pitanje o kojemu bi trebalo odlučiti prije donošenja presude o samom postupku za proglašavanje žiga ništavim ( 16 ). Kao četvrto, izreku odluka žalbenog vijeća trebalo bi tumačiti s obzirom na razloge iznesene u tim odlukama ( 17 ).

23.

Ovdje je ulomak iz izreke odluka žalbenog vijeća, kojima se poništavaju odluke Odjela za poništaje o odbijanju zahtjeva društva Rezon za proglašavanje žiga ništavim, ukazivao na to da je taj odjel bio vezan od datuma odluke žalbenog vijeća. Obvezivala ga je ocjena žalbenog vijeća da je stvarna uporaba bila dokazana u odnosu na raniji žig samo za potkategoriju usluga, i to onih u razredu 35., „oglašavanje u vezi s vozilima” ( 18 ). Razmatranje tog pitanja također je bilo dio prethodnog pitanja u vezi s dokazom o stvarnoj uporabi. U skladu s člankom 57. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009, Odjel za poništaje trebao je tu potkategoriju ocijeniti u okviru svojeg ispitivanja osnovanosti zahtjevâ za proglašavanje žiga ništavim ( 19 ).

24.

Opći je sud zaključio da poništavanjem odluka Odjela za poništaje žalbeno vijeće nije dakle povrijedilo članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 ( 20 ).

25.

Društvo mobile.de u biti tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što u izreci spornih odluka nije navelo da se odluke Odjela za poništaje poništavaju samo djelomično, i to u odnosu na određene usluge u razredu 35. (to jest, oglašavanje u vezi s vozilima). Samo je to pitanje trebalo vratiti Odjelu za poništaje na daljnje odlučivanje.

26.

Ne slažem s društvom mobile.de. Smatram da bi šesti žalbeni razlog trebalo odbiti kao neosnovan.

27.

Točno je da Opći sud citira članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, a da izričito ne iznosi svoje stajalište o značenju te odredbe. Međutim, iz razloga iznesenih u točkama 81. do 86. pobijane presude očito je da je Opći sud razmatrao je li žalbeno vijeće ispitalo zahtjev društva Rezon za proglašavanje žiga ništavim i je li to vijeće donijelo odluku u vezi s tim zahtjevom. Opći je sud zauzeo stajalište da je žalbeno vijeće ispunilo pretpostavke iz članka 64. stavka 1. jer je to vijeće ispitalo zahtjev i odlučilo da je društvo Rezon uspješno dokazalo stvarnu uporabu ranijeg žiga samo za potkategoriju usluga u razredu 35. To je vijeće zato odlučilo poništiti odluku Odjela za poništaje i vratiti predmet na daljnje odlučivanje.

28.

Smatram da se razlozi Općeg suda mogu protumačiti na način koji je u skladu s člankom 64. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 te da je pobijana presuda osnovana u tom pogledu.

29.

Šesti žalbeni razlog podijeljen je na tri dijela. Društvo mobile.de tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije presudio da je žalbeno vijeće moralo u izreci svoje odluke utvrditi da se odluka Odjela za poništaje samo djelomično poništava. Kao drugo, društvo mobile.de ne slaže se sa stajalištem Općeg suda (izraženim u točki 82. pobijane presude) da pitanje stvarne uporabe predstavlja prethodno pitanje o kojemu treba odlučiti na početku postupka za proglašavanje žiga ništavim. Kao treće, društvo mobile.de tvrdi da je Opći sud pogriješio u svojoj analizi odluke žalbenog vijeća u točki 85. pobijane presude. Kada se radi o dokazu o ranijoj uporabi u smislu članka 57. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. i žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje u skladu s člankom 64. stavkom 2., nositelj ranijeg žiga ne bi trebao biti u mogućnosti podnijeti nove dokaze u bilo kojem kasnijem postupku pred Odjelom za poništaje. Bilo bi protivno članku 76. stavku 2. dopustiti nove ili dodatne dokaze u vezi s pitanjem stvarne uporabe; i to bi dovelo do očite povrede članka 57. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i pravila 22. stavka 2. i pravila 40. stavka 6. Provedbene uredbe.

30.

Čini mi se da se argument društva mobile.de zasniva i na pogrešnom tumačenju pobijane presude i na pogrešnom tumačenju članka 64. i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

31.

Što se tiče prigovora društva mobile.de da Opći sud nije sankcionirao nepreciznost u odluci žalbenog vijeća, iz pobijane presude jasno proizlazi da je Opći sud zaključio da je ta odluka u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ustaljenoj sudskoj praksi jer iz obrazloženja odluke žalbenog vijeća mora jasno i nedvosmisleno slijediti ocjena Općeg suda, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu odluku i tako da Sud može izvršavati sudski nadzor ( 21 ). Kao što je Opći sud s pravom naveo u točki 83. svoje presude, izreku spornih odluka treba tumačiti u kontekstu razloga iz odluke u cjelini ( 22 ). Slažem se s ocjenom Općeg suda da je žalbeno vijeće konačno utvrdilo da je stvarna uporaba dokazana samo za jednu vrstu usluga, „oglašavanje u vezi s vozilima”.

32.

Stoga mi se čini da, iako je izreka odluke žalbenog vijeća mogla biti jasnije izražena, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da je žalbeno vijeće utvrdilo da je društvo Rezon dokazalo stvarnu uporabu samo za tu potkategoriju usluga. Iako je točno da je žalbeno vijeće poništilo odluke Odjela za poništaje i vratilo oba predmeta, Opći je sud zauzeo stajalište da se učinak odluka žalbenog vijeća sastoji od toga da je potrebno dodatno ispitati samo pitanje osnovanosti zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim u vezi s razredom 35. u pogledu potkategorije „oglašavanje u vezi s vozilima” na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Ovo tumačenje potvrđuju navodi Općeg suda u točkama 85. i 86. pobijane presude o tome da je žalbeno vijeće konačno zaključilo da stvarna uporaba nije dokazana za opće kategorije usluga u razredu 35. (osim oglašavanja u vezi s vozilima) i razredu 42.

33.

Drugi način razmatranja prigovora društva mobile.de jest upitati se znači li odluka žalbenog vijeća da u cijelosti vrati dva predmeta to da društvo mobile.de ne može rabiti žig Unije koji je registriralo za te kategorije (i potkategorije) proizvoda u odnosu na koje društvo Rezon nije dokazalo stvarnu uporabu. Čini mi se da društvo mobile.de očito može rabiti svoj žig za te proizvode i usluge. To se stajalište temelji na načinu na koji Opći sud tumači odluku žalbenog vijeća u cjelini – izreku protumačenu zajedno s razlozima iznesenima u njoj.

34.

Stoga smatram da je prigovor društva mobile.de u tom pogledu pogrešan.

35.

Potom se valja upitati je li Opći sud pogriješio u točki 82. svoje presude kada je za potrebe članka 57. stavka 2. pitanje stvarne uporabe ranijeg žiga opisao kao prethodno pitanje?

36.

Smatram da iz teksta članka 57. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 („[a]ko to ne dokaže, zahtjev za proglašavanje žiga ništavim odbacuje se”) ( 23 ) proizlazi da je Opći sud u pravu. Na temelju te uredbe postoje razni stadiji u postupku za proglašavanje žiga ništavim. Kao prvo, nositelj ranijeg žiga osporit će prijavu žiga Unije – u ovom predmetu to je osporavanje učinjeno u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) i člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 207/2009. Kao drugo, na temelju članka 57. stavka 2. nositelj žiga Unije može odlučiti da se suprotstavi svakom takvom osporavanju tako da od tog nositelja ranijeg žiga zatraži dostavu dokaza o stvarnoj uporabi. Stoga je cilj članka 57. stavka 2. spriječiti nositelja ranijeg žiga (ovdje društva Rezon) da pobija žig Unije ako je vjerojatno da će se raniji žig, na koji se nositelj poziva, poništiti radi neuporabe ( 24 ). Iz zakonodavne strukture proizlazi da ako nositelj žiga Unije uspije na temelju članka 57. stavka 2. (jer stvarna uporaba nije dokazana), nije potrebno ispitivati materijalnopravne razloge za bilo koji zahtjev za proglašavanje žiga ništavim (članak 8. stavak 1. točka (b) u ovom predmetu) i taj zahtjev ne može uspjeti. Međutim, ako nositelj ranijeg žiga uspije u dokazivanju stvarne uporabe, tada postaje potrebno ispitati materijalnopravne razloge. To je učinak spornih odluka kako ih je Opći sud potvrdio u odnosu na dio usluga obuhvaćenih žigom Unije čiji je nositelj društvo mobile.de, to jest one usluge koje se tiču „oglašavanja u vezi s vozilima” ( 25 ).

37.

Smatram da kada pitanje stvarne uporabe opisuje kao „prethodno pitanje”, Opći sud samo navodi da bi to pitanje trebalo ispitati na početku ocjene u postupku za proglašavanje žiga ništavim.

38.

Drugi i treći dio šestog žalbenog razloga donekle se preklapaju u pogledu zajedničkog tumačenja članka 57. stavka 2. i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 te pravila 22. stavka 2. i članka 40. stavka 6. Provedbene uredbe. Pitanja koja se pojavljuju tiču se u biti podnošenja dokaza nakon što su istekli rokovi koje je EUIPO odredio.

39.

Ustaljena je sudska praksa da žalbena vijeća načelno nisu vezana rokovima određenima tijekom prvostupanjskog postupka u Uredu i da na temelju svoje diskrecijske ovlasti predviđene člankom 76. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 ona mogu prihvatiti naknadno podnesene dokaze, pod uvjetom da tu diskrecijsku ovlast izvršavaju na objektivan način s obrazloženjem. Sud je presudio da kada nikakav dokaz o uporabi dotičnog žiga nije podnesen u propisanom roku, Ured mora po službenoj dužnosti odbaciti prigovor. Suprotno tomu, kad su dokazi podneseni u roku koji Ured propisuje, moguće je podnijeti dodatne dokaze ( 26 ).

40.

Stoga se drugi dio prigovora društva mobile.de, da se dokazi o stvarnoj uporabi koji nisu pravovremeno podneseni ne mogu prihvatiti, mora odbiti kao neosnovan jer iz ustaljene sudske prakse proizlazi da EUIPO ima diskrecijske ovlasti u vezi s tim hoće li u obzir uzeti dodatne dokaze ( 27 ).

41.

Smatram da se treći dio šestog žalbenog razloga zasniva na pogrešnom tumačenju presude Općeg suda. Opći sud nije išao toliko daleko da ovdje tvrdi da, kada žalbeno vijeće vrati predmet na temelju članka 64. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, Odjel za poništaje kojemu je predmet vraćen može odlučiti da u obzir uzme dodatne dokaze o stvarnoj uporabi usluga u razredu 35. koje nisu bile obuhvaćene opisom „oglašavanja u vezi s vozilima” kao i usluga u razredu 42.

42.

Međutim, u žalbi društva mobile.de doista se ističe novo pravno pitanje jer je nejasan tekst članka 64. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, u kojemu se navodi da je „[…] odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća”. Ako žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje, ima li nadležni odjel Ureda diskrecijsku ovlast prihvatiti i u obzir uzeti dodatne dokaze o pitanju o kojemu je žalbeno vijeće već odlučilo?

43.

To je pitanje od opće važnosti jer se primjenjuje horizontalno kroz strukturu Uredbe br. 207/2009 na čitav niz postupaka koji su uređeni tom uredbom ( 28 ).

44.

U odnosu na ispitivanje žalbe, članak 64. stavak 1. tumačim na način da se odnosi na situaciju u kojoj žalbeno vijeće može izvršiti svoju diskrecijsku ovlast na temelju članka 76. stavka 2. tako da u obzir uzme dodatne dokaze u skladu sa sudskom praksom ovoga Suda. Ako na temelju tih dokaza to vijeće konačno utvrdi činjenice i na temelju članka 64. stavka 2. vrati odnosni predmet relevantnom odjelu EUIPO‑a, taj je odjel vezan odlukom tog vijeća o žalbi. Taj odjel ne može ocjenjivati dodatne dokaze koje je stranka podnijela u vezi s pitanjem koje je predmet konačne odluke o žalbi. U predmetu društva mobile.de odluka žalbenog vijeća nije mogla podlijegati daljnjem odlučivanju u smislu članka 64. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u dijelu u kojem se odnosi na usluge u razredu 35. koje nisu bile „oglašavanje u vezi s vozilima” ili usluge u razredu 42. Stoga dodatni dokazi u vezi s tim pitanjima nisu mogli biti izneseni pred Odjel za poništaje nakon odluke žalbenog vijeća o vraćanju.

45.

Međutim, što se tiče pitanja je li u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu u vezi s uslugama koje se odnose na „oglašavanje u vezi s vozilima”, Odjel za poništaje bio je dužan ispitati to pitanje u skladu s pravilima iz Uredbe br. 207/2009 i Provedbene uredbe. Žalbeno vijeće nije ispitalo to pitanje pa u tom pogledu nije donesena konačna odluka. To ispitivanje uključuje izvršavanje diskrecijske ovlasti dodijeljene na temelju članka 76. stavka 2. Čini mi se da tekst članka 64. stavka 2. obuhvaća upravo tu situaciju.

46.

Međutim, naglašavam da ne bi bilo u skladu sa strukturom zakonodavstva tumačiti članak 64. stavak 2. i članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 na način kojim se omogućilo odjelima Ureda da u obzir uzmu dodatne dokaze u predmetima u kojima je žalbeno vijeće utvrdilo činjenice i donijelo konačnu odluku. Bilo bi pogrešno tumačiti riječi „ako su činjenice iste” na način da se dodatne dokaze može podnijeti i stoga činjenice nisu „iste” u smislu članka 64. stavka 2. Čini mi se da to nadilazi ono što je predviđeno člankom 76. stavkom 2. Time bi se dovelo u pitanje glavu VII. Uredbe br. 207/2009 kojom je uređen žalbeni postupak. Time bi se na temelju odluka žalbenog vijeća stvorila pravna nesigurnost u svim predmetima u kojima postoji odluka o vraćanju. Takvim bi se tumačenjem zadrlo u sudsko ustrojstvo uspostavljeno Uredbom br. 207/2009. Nadalje, takvo stajalište ne bi bilo u skladu s korisnim učinkom Uredbe br. 207/2009 koji se odnosi na osiguravanje zaštite žiga Unije ( 29 ). Naposljetku, ono ne bi bilo u skladu s načelom pravne sigurnosti.

47.

Zato smatram da bi šesti žalbeni razlog trebalo odbiti kao neosnovan.

48.

U skladu s člankom 137. Poslovnika Suda, odluka o troškovima donosi se u presudi kojom se završava postupak.

49.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da: