1. 

Predmetnim žalbama Kenzo Tsujimoto od Suda zahtijeva da ukine dvije presude Općeg suda od 2. prosinca 2015., Tsujimoto/OHIM ( 2 ) i Tsujimoto/OHIM ( 3 ). Sud je od mene zatražio da u ovom mišljenju ispitam jedan dio žalbe K. Tsujimota, i to tumačenje relativnih razloga za odbijanje registracije žiga propisanih u članku 8. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice ( 4 ). Pitanje koje treba razmotriti jest sljedeće: je li verbalni žig „KENZO ESTATE”, čiju je registraciju kao žiga Europske unije zatražio K. Tsujimoto, obuhvaćen izrazom „uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga” iz te odredbe. K. Tsujimoto smatra da bi, s obzirom na to da se taj žig djelomično sastoji od njegova imena „Kenzo”, njegova registracija predstavljala uporabu s opravdanim razlogom i da se stoga članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuje.

2.

U uvodnoj izjavi 7. navodi se da bi se „prava u pogledu žiga [EU‑a] trebala […] stjecati samo registracijom, a registracija bi se trebala odbiti posebno ako žig nema razlikovni karakter, ako je protupravan ili ako je u sukobu s ranijim pravima”.

3.

Člankom 8. propisani su razlozi za utvrđenje treba li odbiti prijavu za registraciju žiga kada je nositelj ranijeg žiga pokrenuo postupak povodom prigovora. Ti su razlozi dvostruki. Odbit će se registracija žiga za koji je podnesena prijava „ako je istovjetan s ranijim žigom i ako su proizvodi ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju istovjetni s proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen” (članak 8. stavak 1. točka (a)). Registracija će se također odbiti „ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom” (članak 8. stavak 1. točka (b)). Za potrebe primjene članka 8. stavka 2., pod izrazom raniji žigovi podrazumijevaju se, među ostalim, žigovi EU‑a (članak 8. stavak 2. točka (a) podtočka i.).

4.

Člankom 8. stavkom 5. propisano je da se „na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga [EU‑a], žig ima ugled u [Europskoj uniji] i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila” ( 5 ).

5.

Izričaj sličan onomu iz članka 8. stavka 5. upotrijebljen je u članku 9. („Prava koja proizlaze iz žiga [EU‑a]”), u odjeljku 2. („Učinci žigova [EU‑a]”). U članku 9. stavku 1. nabrojene su okolnosti u kojima nositelj žiga EU‑a ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe znakove. Među njih se, u članku 9. stavku 1. točki (c), ubraja uporaba „svak[og] znak[a] koji je istovjetan sa žigom [EU‑a] ili sličan žigu [EU‑a] u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig [EU‑a] registriran, kad taj potonji ima ugled u [Europskoj uniji] i kad uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga [EU‑a] ili im šteti” ( 6 ).

6.

U odjeljku 2. također se nalazi članak 12. („Ograničenje učinaka žiga [EU‑a]”). Tim člankom predviđeno je:

„Žig [EU‑a] ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu:

pod uvjetom da ih treća strana rabi u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti.”

7.

Na temelju članka 15. Uredbe br. 207/2009, ako u petogodišnjem razdoblju od registracije nositelj nije stvarno rabio svoj žig EU‑a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, mogu se primijeniti određene sankcije. Isto tako (u skladu s člankom 51.) prava nositelja žiga proglašavaju se opozvanima ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina žig nije stvarno rabio. Slično tomu, u članku 54. predviđeno je da, kad nositelj žiga u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga EU‑a u Europskoj uniji, on više nema pravo podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijeg žiga ništavnim ili se usprotiviti uporabi kasnijeg žiga.

8.

K. Tsujimoto podnio je 21. siječnja 2008. prijavu za međunarodnu registraciju verbalnog znaka „KENZO ESTATE” (u daljnjem tekstu: žig za koji je podnesena prijava) kao žiga tadašnje Europske zajednice. Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadali su razredu 33. Nicanske klasifikacije ( 7 ) i odgovarali su opisu: „Vina; alkoholni napitci od voća; zapadnjački likeri (općenito)”. Ta je prijava 17. ožujka 2008. objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 12/2008. Društvo Kenzo SA (intervenijent u postupku pred Općim sudom, u daljnjem tekstu: Kenzo) podnijelo je 16. prosinca 2008. obavijest o prigovoru u skladu s člankom 41. Uredbe br. 207/2009, pozivajući se na njezin članak 8. stavak 5. Prigovor se temeljio na ranijem žigu EU‑a „KENZO”, registriranom 20. veljače 2001., među ostalim, za proizvode iz razreda 3., 18. i 25. Nicanske klasifikacije ( 8 ). Odjel za prigovore odbio je prigovor 20. prosinca 2011. Kenzo je osporio tu odluku pred žalbenim vijećem.

9.

Žalbeno vijeće 22. svibnja 2013. prihvatilo je u cijelosti Kenzov prigovor. Smatralo je da su ispunjena tri kumulativna uvjeta iz članka 8. stavka 5.: (i.) predmetni žigovi bili su vrlo slični za nezanemariv dio relevantne javnosti; (ii.) suprotno stajalištu Odjela za prigovore, raniji žig stekao je ugled; i (iii.) žig za koji je zatražena registracija iskoristio bi uspjeh ranijeg žiga. Žalbeno vijeće zaključilo je da je postojala opasnost da bi žig za koji je K. Tsujimoto zatražio registraciju nepošteno iskoristio ugled ranijeg žiga „KENZO” u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

10.

K. Tsujimoto 8. kolovoza 2013. podnio je tužbu protiv te odluke Općem sudu. Istaknuo je dva tužbena razloga. Naveo je da je žalbeno vijeće prekršilo članak 76. stavak 2. ( 9 ) i članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009. Opći sud odbio je tužbu u cijelosti i naložio K. Tsujimotu snošenje troškova.

11.

K. Tsujimoto 18. kolovoza 2009. podnio je drugu prijavu za međunarodnu registraciju verbalnog znaka „KENZO ESTATE” (u daljnjem tekstu: žig za koji je podnesena prijava) kao žiga u tadašnjoj Europskoj zajednici. Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija obuhvaćeni su razredima 29., 30., 31., 35., 41. i 43. Nicanske klasifikacije ( 10 ). Ta prijava za registraciju žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 44/2009 od 16. studenoga 2009. Kenzo je 12. kolovoza 2010., u skladu s člankom 41. Uredbe br. 207/2009, podnio obavijest o prigovoru pozivajući se na članak 8. stavak 5. te uredbe. Prigovor se ponovno temeljio na ranijem verbalnom žigu „KENZO”, registriranom 20. veljače 2001., među ostalim, za proizvode iz razreda 3., 18. i 25. Nicanske klasifikacije.

12.

Odjel za prigovore odlukom od 24. svibnja 2012. odbio je Kenzov prigovor. Kenzo je 23. srpnja 2012. osporio tu odluku pred žalbenim vijećem, koje je odlukom od 3. srpnja 2013. djelomično prihvatilo njegov prigovor. U odnosu na proizvode iz razreda 29. do 31. (obuhvaćeni registracijom koju je zatražio K. Tsujimoto) žalbeno vijeće utvrdilo je da se ne mogu smatrati luksuznim proizvodima koji su nužno povezani sa svijetom glamura ili mode. Smatralo je da su ti proizvodi prehrambeni proizvodi široke potrošnje koji se mogu kupiti u bilo kojoj prodavaonici i da su tek rubno povezani s Kenzovim proizvodima. Stoga je žalbeno vijeće odbilo prigovor u odnosu na te proizvode. Međutim, prihvatilo je prigovor u odnosu na usluge i proizvode iz razreda 35., 41. i 43. Nicanske klasifikacije.

13.

K. Tsujimoto 26. rujna 2013. podnio je tužbu protiv te odluke Općem sudu. Tvrdio je da je žalbeno vijeće prekršilo članak 76. stavak 2. i članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009. Opći sud odbio je tužbu u cijelosti i naložio K. Tsujimotu snošenje troškova.

14.

K. Tsujimoto u obama predmetima zahtijeva od Suda da:

15.

EUIPO i Kenzo zahtijevaju od Suda da odbije obje žalbe i naloži K. Tsujimotu snošenje troškova tih postupaka.

16.

K. Tsujimoto u obama predmetima ističe dva žalbena razloga. Kao prvo, ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Drugim žalbenim razlogom, koji je podijeljen u četiri dijela, K. Tsujimoto prigovara da je Opći sud prekršio članak 8. stavak 5. te uredbe. Četvrti dio tog žalbenog razloga isti je u obama predmetima, C‑85/16 P i C‑86/16 P. Tim se dijelom žalbenog razloga ističe novo pravno pitanje i stoga ću se u ovom mišljenju osvrnuti samo na njega.

17.

K. Tsujimoto tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava. Znak za koji je zatražio registraciju (KENZO ESTATE) sadržava njegovo ime: stoga je uporaba tog znaka bila s opravdanim razlogom. K. Tsujimoto također ističe da je obrazloženje Općeg suda nedostatno, s obzirom na to da se u njemu samo navodi da „opravdani razlog nije bio dokazan”. Smatra da je taj sud počinio pogrešku time što nije presudio da je žalbeno vijeće trebalo obrazložiti svoj zaključak da je uporaba imena K. Tsujimota u znaku KENZO ESTATE predstavljala uporabu bez opravdanog razloga.

18.

Opći sud presudio je da je žalbeno vijeće pravilno odlučilo da bi registracija žiga za koji je K. Tsujimoto podnio prijavu predstavljala opasnost za nepošteno iskorištavanje ugleda ranijeg žiga. Potvrdio je zaključke žalbenog vijeća prema kojima bi žig K. Tsujimota „[…] iskoristio uspjeh ranijeg žiga, kako bi izvukao korist iz snage privlačenja, ugleda i prestiža tog žiga te iskoristio – a da pritom ne plati nikakvu financijsku naknadu – marketinške napore koje je [društvo Kenzo] uložilo kako bi stvorilo i održalo imidž tog žiga” ( 11 ).

19.

Opći sud podsjetio je u svojoj presudi da je K. Tsujimoto tvrdio da je žalbeno vijeće prekršilo članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 time što nije uzelo u obzir argument da je on samo zatražio registraciju svojeg imena kao žiga ( 12 ). Opći sud odlučio je kako slijedi:

„Valja naglasiti da je žalbeno vijeće odgovorilo na tužiteljev argument time što je navelo da ‚opravdani razlog nije bio dokazan’ (točka 50. pobijane odluke). Točno je da se radi o sažetom, ali primjerenom odgovoru. Uredbom br. 207/2009 nije predviđeno bezuvjetno pravo na registraciju vlastitog imena kao žiga Zajednice (vidjeti u tom smislu presudu od 25. svibnja 2011., Prinz von Hannover/OHIM (Prikaz grba), T‑397/09, EU:T:2011:246, t. 29.), a još manje samo imena kao žiga. Stoga činjenica da je Kenzo tužiteljevo ime nije dovoljna da bi predstavljala opravdan razlog za uporabu žiga za koji je zatražena registracija u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 […].

Slijedi da četvrti dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.” ( 13 )

20.

Argument K. Tsujimota prema kojem obrazloženje iz presuda Općeg suda nije odgovarajuće u biti predstavlja prigovor da je Opći sud propustio navesti razloge za potvrđivanje odluka žalbenog vijeća u kojima je utvrđeno da je uporaba njegova imena u žigu za koji je podnesena prijava bila uporaba bez opravdanog razloga u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

21.

Obveza obrazlaganja proizlazi iz članka 36. Statuta Suda Europske unije, koji se na Opći sud primjenjuje na temelju prvog stavka njegova članka 53. i članka 117. Poslovnika Općeg suda ( 14 ). Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Sud ne nalaže Općem sudu da pruži obrazloženje kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu i da obrazloženje Općeg suda, dakle, može biti implicitno, pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora ( 15 ).

22.

Iz pobijanih presuda jasno proizlazi da je Opći sud ispitao argument K. Tsujimota koji se odnosi na uporabu njegova imena. Opći sud zauzeo je stajalište da je odgovor žalbenog vijeća, iako „sažet”, ipak bio primjeren ( 16 ). Točno je da Opći sud nije detaljno izložio svoje stajalište o tumačenju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Međutim, taj je sud izrijekom naveo da smatra da nije dovoljna tvrdnja prema kojoj uporaba imena sama po sebi predstavlja opravdan razlog u smislu te odredbe. Stoga smatram da je iz odluke Općeg suda moguće utvrditi zašto je u tom pogledu odbio tužbeni razlog K. Tsujimota.

23.

Bit je argumentacije K. Tsujimota da bi mu trebalo priznati pravo na registraciju žiga KENZO ESTATE, s obzirom na to da koristi riječ „Kenzo” u dobroj vjeri kao svoje ime.

24.

Ne slažem se s K. Tsujimotom. Prema mojem mišljenju, iz činjenice da je Kenzo njegovo ime ne proizlazi da bi uporaba žiga za koji je zatražio registraciju predstavljala uporabu „s opravdanim razlogom” u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Verbalni žig Kenzo registriran je 2001., otprilike osam godina prije nego što je K. Tsujimoto podnio svoju prijavu za registraciju. Prava na taj žig zaštićena su Uredbom br. 207/2009 i pružena zaštita nije isključena samo zato što je Kenzo relativno često ime u Japanu.

25.

Započet ću svoju analizu uvodnim razmatranjima. Nije sporno da je u predmetima na koje se odnosi ovo mišljenje verbalni žig Kenzo „raniji žig” u smislu članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke i. Uredbe br. 207/2009. U točki 54. svojih presuda Opći sud potvrdio je zaključak žalbenog vijeća da bi žig K. Tsujimota „iskoristio uspjeh ranijeg žiga” i time naštetio nositelju, društvu Kenzo.

26.

Kad je riječ o tumačenju članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009, najprije valja imati na umu da izraz „uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga” u toj uredbi nije definiran. Taj izraz stoga valja tumačiti tako da se uzmu u obzir opća struktura i ciljevi sustava u kojem se nalazi te posebno kontekst odredbe koja ga sadržava ( 17 ).

27.

Kao drugo, u okviru sustava uspostavljenog Uredbom br. 207/2009, članak 8. nosi naslov „Relativni razlozi za odbijanje”. Njime su propisana pravila za rješavanje sporova kada raniji žig nositelju daje prava u trenutku kada je podnesena kasnija prijava za registraciju. Člankom 9. propisana su prava nositelja koja proizlaze iz žiga EU‑a. U skladu s tom odredbom, on ima pravo spriječiti sve treće strane da (bez njegova odobrenja) rabe istovjetan ili sličan znak u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig EU‑a registriran (članak 9. stavak 1. točka (a)). On može također spriječiti uporabu svakog znaka kad – zbog istovjetnosti sa žigom EU‑a ili sličnosti žigu EU‑a i istovjetnosti ili sličnosti s proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom – postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu (članak 9. stavak 1. točka (b)). Izričaj članka 9. stavka 1. točke (c) (u kojem se navodi „uporaba bez opravdanog razloga”) sličan je posljednjem uvjetu iz članka 8. stavka 5. Smatram da bi te dvije odredbe trebalo dosljedno tumačiti, kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje Uredbe br. 207/2009 ( 18 ).

28.

Kao treće, Uredba br. 207/2009 i Direktiva o žigovima dijele isti povijesni kontekst i njihov je zajednički cilj uspostava sustava žiga Europske unije ( 19 ). Odredbe koje su istovjetne članku 8. stavku 5. i članku 9. stavku 1. točki (c) Uredbe br. 207/2009 jesu odredbe članka 4. stavka 4. točke (a) i članka 5. stavka 2. te direktive. Smatram da je prikladno prilikom bilo kakvog ispitivanja članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009 uputiti na postojeću sudsku praksu koja se odnosi na tumačenje istovjetnih odredbi iz Direktive o žigovima. Sud je već presudio da se tumačenje članka 5. stavka 2. Direktive o žigovima također primjenjuje na članak 4. stavak 4. točku (a) te direktive ( 20 ). Smatram da isto vrijedi i u odnosu na članak 8. stavak 5. i članak 9. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009.

29.

Kad je riječ o strukturi Uredbe br. 207/2009, presuda Suda u premetu Levi Strauss ( 21 ) daje korisne smjernice za koje smatram da se mogu analogijom primijeniti. Zakonodavna struktura zahtijeva da se prilikom utvrđenja dosega zaštite tih prava zaključci izvedu iz nositeljeva postupanja ( 22 ).

30.

Tako je člankom 15. predviđeno da, ako u neprekinutom razdoblju od pet godina od zaključenja postupka registracije nositelj nije stvarno rabio žig u dotičnoj državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig podliježe sankcijama iz Uredbe br. 207/2009, osim ako ne postoje opravdani razlozi za neuporabu. U skladu s člankom 51. Uredbe br. 207/2009, prava nositelja žiga EU‑a mogu se opozvati ako se tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina žig nije stvarno rabio ili ako je postao, kao posljedica postupanja nositelja žiga, uobičajen naziv u trgovini za proizvod ili uslugu. Naposljetku, u skladu s člankom 54., kad nositelj ranijeg žiga u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga registriranog u Europskoj uniji, on načelno više nema pravo na temelju ranijeg žiga podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijeg žiga ništavim ili se usprotiviti uporabi kasnijeg žiga u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi taj kasniji žig ( 23 ).

31.

Iz tih odredbi proizlazi da je smisao Uredbe br. 207/2009 općenito uspostava primjerene ravnoteže. Interesi nositelja žiga ogledaju se u zaštiti njegove osnovne funkcije u Europskoj uniji. Ta se funkcija sastoji u tome da se potrošaču ili krajnjem korisniku zajamči istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluge koju žig označava te da mu se omogući da taj proizvod ili tu uslugu razlikuje od onih drugog podrijetla bez mogućnosti zabune. Nositelj treba biti zaštićen od konkurenata koji žele nepošteno iskoristiti status i ugled njegova žiga prodajom proizvoda koji su nezakonito obilježeni tim žigom. Na drugoj strani vage nalaze se interesi gospodarskih subjekata da imaju žigove kojima mogu označiti svoje proizvode i usluge ( 24 ).

32.

Odatle slijedi da zaštita pravâ koju nositelj žiga izvodi iz Uredbe br. 207/2009 nije bezuvjetna, s obzirom na to da je ta zaštita, kako bi se dovelo u ravnotežu te dvije vrste interesa, osobito ograničena na slučajeve u kojima se nositelj pokaže dovoljno pažljivim te se usprotivi uporabi znakova od strane drugih subjekata koji bi mogli nanijeti štetu njegovu žigu ( 25 ). Upravo se to dogodilo u predmetnim slučajevima, u kojima se Kenzo aktivno protivi registraciji žiga za koji je podnesena prijava. Stoga Kenzo zahtijeva zaštitu osnovne funkcije ranijeg žiga.

33.

U okviru strukture Uredbe br. 207/2009, predstavlja li prijava K. Tsujimota za registraciju žiga koji sadržava njegovo ime uporabu s opravdanim razlogom u smislu članka 8. stavka 5. te uredbe ( 26 )?

34.

Presudom Suda u predmetu Leidseplein Beheer i de Vries, koja se odnosi na članak 5. stavak 2. Direktive o žigovima, utvrđena su neka načela koja se mogu uzeti u obzir prilikom ispitivanja članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009. Sud je u njoj naveo da se žigu s ugledom pruža široka zaštita. U ovom je slučaju Kenzo dokazao postojanje jednog oblika povrede ranijeg žiga jer je utvrđeno da bi žig K. Tsujimota iskoristio uspjeh tog žiga ( 27 ). Stoga K. Tsujimoto mora dokazati da, bez obzira na to, ima opravdan razlog za registraciju znaka KENZO ESTATE ( 28 ). Pojam „opravdan razlog” ne obuhvaća samo objektivno važne razloge, nego se može vezati i uz subjektivne interese trećega koji se koristi znakom koji je istovjetan ili sličan uglednom žigu. Taj pojam ne može dovesti do toga da se u korist K. Tsujimota priznaju prava u odnosu na registrirani žig. Umjesto toga, kada je opravdan razlog utvrđen, on obvezuje nositelja žiga s ugledom (ovdje društvo Kenzo) da trpi uporabu sličnog znaka ( 29 ).

35.

Čini mi se da primjenom tih načela u ovom slučaju odvagivanje ne ide u korist K. Tsujimota.

36.

U predmetu Leidseplein Beheer i de Vries bilo je nesporno da je treća strana (H. de Vries, nositelj predmetnog znaka) registrirala taj znak i dokazala uporabu prije nego što je nositelj, koji je tražio primjenu članka 5. stavka 2. Direktive o žigovima (Red Bull GmbH), registrirao svoj žig ( 30 ). Međutim, u ovom je slučaju K. Tsujimoto podnio prijavu za registraciju znaka KENZO ESTATE osam godina nakon registracije žiga EU‑a Kenzo ( 31 ).

37.

Stoga se ne postavlja pitanje je li relevantna javnost prihvatila znak K. Tsujimota i kakav je ugled uživao kod te javnosti. U tom kontekstu, prilikom odvagivanja interesa, kako bi se ocijenilo može li K. Tsujimoto dokazati uporabu s opravdanim razlogom, sama činjenica da želi uporabiti svoje ime kao žig nije prevagnula u njegovu korist.

38.

Ako bi veću težinu trebalo pridati činjenici da je Kenzo ime K. Tsujimota nego povredi koja je počinjena nositelju renomiranog žiga EU‑a, to bi sadržajno ugrozilo zaštitu koja se pruža na temelju Uredbe br. 207/2009. Automatsko kvalificiranje takve uporabe kao uporabe s opravdanim razlogom dovelo bi do toga da bi svaki raniji žig koji sadržava ime izgubio svoju osnovnu funkciju.

39.

Koncept uporabe imena kao žiga nije neuobičajen ( 32 ). Stoga je u predmetima u kojima postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 Sud smatrao da treba uzeti u obzir posebne okolnosti konkretnog slučaja, kao što je pitanje je li dotična osoba dobro poznata ( 33 ). Čini se jasnim da je, kada je ime registrirano kao žig na temelju Uredbe br. 207/2009, osnovna funkcija žiga ta da se u okviru Uredbe zajamče nositeljevi interesi. Iz toga ne može slijediti (kao što to tvrdi K. Tsujimoto) da samo zato što se žig čiju je registraciju zatražio djelomično sastoji od njegova imena to predstavlja uporabu s opravdanim razlogom.

40.

U odnosu na ciljeve relativnih razloga za odbijanje, u uvodnoj izjavi 7. Uredbe br. 207/2009 navodi se da bi se „registracija trebala odbiti posebno ako žig nema razlikovni karakter, ako je protupravan ili ako je u sukobu s ranijim pravima”. Iz toga slijedi da bi registraciju trebalo odbiti kada se smatra da bi žig za koji je zatražena registracija bio u sukobu s ranijim žigom u smislu članka 8. stavka 5. Tekst te odredbe odnosi se na situaciju u kojoj bi uporaba žiga za koji je zatražena registracija nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili mu naštetila. Navod Općeg suda u točki 54. pobijane presude, kojim je potvrdio zaključak žalbenog vijeća da bi žig čiju je registraciju zatražio K. Tsujimoto „iskoristio uspjeh ranijeg žiga društva Kenzo”, jasno upućuje na to da je taj sud smatrao da bi žig K. Tsujimota nepošteno iskoristio raniji žig.

41.

Zaključujem da uporaba imena K. Tsujimota u znaku čiju je registraciju zatražio ne predstavlja uporabu s opravdanim razlogom u smislu članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

42.

Reda radi dodajem i to da nositelj žiga EU‑a nije ovlašten zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu rabi svoje ime ili adresu, pod uvjetom da ih rabi u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti ( 34 ). Stoga se Uredbom br. 207/2009 osigurava da se osobu koja se nalazi u situaciji K. Tsujimota ne sprečava, kao rezultat ranije registracije društva Kenzo, da se u trgovačkom prometu koristi svojim imenom.

43.

To je u skladu s člankom 7. Povelje, kojim se jamči poštovanje privatnog i obiteljskog života. Sud je više puta presudio da ime osobe predstavlja konstitutivan element njezina identiteta i privatnog života. Sebe identificiramo tako što se koristimo svojim imenima. Ime osobe također je veza s njezinom obitelji i precima ili naslijeđem i odnosi se na privatni i obiteljski život ( 35 ). Međutim, činjenica da je društvo Kenzo registriralo uobičajeno ime (što je ujedno i ime K. Tsujimota) kao žig ne znači da time povređuje njegov privatni ili obiteljski život.

44.

U skladu s člankom 137. Poslovnika Suda Europske unije, odluka o troškovima donosi se u presudi kojom se završava postupak.

45.

Na temelju prethodnih razmatranja, predlažem da Sud: