1

Svojom žalbom, Alcogroup SA (u daljnjem tekstu: Alcogroup) i Alcodis SA (u daljnjem tekstu: Alcodis) zahtijevaju poništenje rješenja Predsjednika Općeg suda Europske unije od 16. lipnja 2015., Alcogroup i Alcodis/Komisija (T‑274/15 R, EU:T:2015:389, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje), kojim je on odbacio njihov zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojim su zatražili, s jedne strane, suspenziju primjene Odluke Komisije C (2015) 1769 final, od 12. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu: prva sporna odluka), upućene Alcogroupu i svim poduzetnicima koje on izravno ili neizravno kontrolira, uključujući Alcodisu, u vezi s postupkom primjene članka 20. stavka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. UFEU‑a] i [102. UFEU‑a] (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.), kao i njezine odluke od 8. svibnja 2015. (u daljnjem tekstu: druga sporna odluka) upućene Alcogroupu u okviru istraga AT.40244 – Bioetanol (prethodno AQUA VIT) – i AT.40054 – Oil and Biofuel Markets – i, s druge strane, da se Europskoj komisiji naloži da u okviru postupaka AT.40054 i AT.40244 suspendira sve istražne ili druge radnje koje se na njih odnose.

2

Najprije je potrebno pojasniti da je predsjednik Općeg suda donio pobijano rješenje prije nego što je Komisija dostavila očitovanje o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu i na datum kada rok za podnošenje takvog očitovanja još nije bio protekao. Stoga, kako to pred Sudom pravilno navodi Komisija pobijano rješenje temelji se isključivo na činjenicama navedenim u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu. Premda Komisija osporava određene činjenice, ona to čini samo podredno i u slučaju da se pobijano rješenje poništi. Stoga, u svrhu ispitivanja žalbe, u ovom se rješenju polazi od pretpostavke u skladu s kojom su činjenice navedene u pobijanom rješenju utvrđene, a da se njihova točnost ne potvrđuje niti osporava.

3

Alcogroup i Alcodis aktivni su u proizvodnji, preradi i komercijalizaciji etanola. Nakon pritužbe podnesene u ožujku 2013. Komisija je u svibnju 2013. provela pretrage u prostorijama poduzetnika koji je razvio i stavljao na raspolaganje javnosti metodu vrednovanja cijena etanola kao i u prostorijama većeg broja drugih poduzetnika aktivnih u sektoru sirove nafte, rafiniranih naftnih proizvoda i biogoriva. Ta istraga, evidentirana pod referentnim brojem AT.40054 (Oil and Biofuel Markets), odnosila se kako na funkcioniranje te metode tako i na eventualne tajne sporazume među poduzetnicima kojima je svrha bila manipulirati navedenom metodom.

4

U okviru te istrage, Komisija je na temelju članka 18. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 1/2003 Alcodisu 23. svibnja 2014. uputila zahtjev za dostavu informacija. Alcodis je tom zahtjevu udovoljio 14. lipnja 2014.

5

Komisija je, na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003, 29. rujna 2014. Alcogroupu i Alcodisu naložila da se podvrgnu pretrazi. Pretraga je provedena u njihovim prostorijama od 7. do 10. listopada 2014. U okviru te pretrage i nakon nje, Alcogroup i Alcodis zatražili su stručnu pomoć svojih odvjetnika kako bi osigurali svoju obranu. U tom kontekstu, sastavljeni su brojni dokumenti koje su oni i njihovi odvjetnici međusobno razmijenili. Navedeno je da su te razmjene i priloženi dokumenti bili pokriveni profesionalnom tajnom odvjetnika, pri čemu je svaka razmjena nosila oznaku, na engleskom jeziku „legally privileged“ ili je umetnuta u spis naslovljen, na istom jeziku, „legally privileged“.

6

Usporedno s istragom AT.40054 Komisija je pokrenula istragu AT.40244 koja se odnosila na eventualne sporazume i usklađeno djelovanje kojima je cilj bio koordinirati postupanja poduzetnika aktivnih u sektoru komercijalizacije bioetanola, podijeliti tržištâ i klijente te razmijeniti informacije. U okviru te istrage, Komisija je prvom spornom odlukom Alcogroupu i Alcodisu naložila da se podvrgnu pretrazi, koja je provedena od 24. do 27. ožujka 2015. Na početku pretrage, odvjetnici potonjih su od inspektora Komisije zahtijevali da iz svojih pregleda isključe dokumente obrane sastavljene nakon pretrage koja je bila provedena od 7. do 10. listopada 2014. Dogovoreno je da se svaki dokument označen oznakom na engleskom jeziku „legally privileged“ odmah izdvoji, a da ga inspektori ne pregledavaju i da se zajednički pregleda sa odvjetnicima Alcogroupa i Alcodisa.

7

Međutim, nakon toga dogodilo se to da su, kako to tvrde Alcogroup i Alcodis, inspektori Komisije analizirali predmetne dokumente kako bi utvrdili jesu li relevantni za istragu i da su odabrali razne dokumente obrane označene oznakom na engleskom jeziku, „legally privileged“ kako bi ih zaplijenili. Nakon pritužbi odvjetnika Alcogroupa i Alcodisa ti su dokumenti povučeni s popisa dokumenata koje je potrebno zaplijeniti i ti su inspektori pristali dokumente koji nose navedenu oznaku „legally privileged“ uvrstiti u odvojeni spis i pregledati ih samo u nazočnosti odvjetnika Alcogroupa i Alcodisa. Međutim, potonji smatraju da su navedeni inspektori već pregledali dokumente koji su bili sastavljeni za obranu tih dvaju društava nakon prve pretrage provedene u okviru istrage AT.40054.

8

Alcogroup i Alcodis 21. travnja 2015. uputili su dopis Komisiji kojim su, u okviru postupaka AT.40054 i AT.40244, zahtijevali trenutačnu suspenziju svih istražnih radnji koje se na njih odnose, uključujući svako pregledavanje ili analizu zaplijenjenih dokumenata. Taj je zahtjev 8. svibnja 2015. odbijen drugom spornom odlukom.

9

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 29. svibnja 2015. Alcogroup i Alcodis su pokrenuli postupak za poništenje prve i druge sporne odluke.

10

Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istoga dana, Alcogroup i Alcodis podnijeli su zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojim su od predsjednika Općeg suda u bitnome zahtijevali da:

11

Pobijanim rješenjem, predsjednik Općeg suda odbacio je taj zahtjev kao nedopušten prije proteka roka za podnošenje Komisijina očitovanja.

12

Kada je riječ o prvom dijelu tužbenog zahtjeva Alcogroupa i Alcodisa, predsjednik Općeg suda je u bitnome presudio da je zahtjev za suspenziju primjene prve sporne odluke nedopušten jer bi, s obzirom na to da je ta odluka već bila u cijelosti primijenjena, njezina suspenzija bila besmislena. Što se tiče zahtjeva za suspenziju primjene druge sporne odluke, naveo je da, u načelu, takva negativna odluka, kojom se odbija prihvaćanje administrativnog zahtjeva, ne može biti predmet takve suspenzije. Što se tiče drugog dijela tužbenog zahtjeva Alcogroupa i Alcodisa, predsjednik Općeg suda istaknuo je, u bitnome, da onaj tko zahtijeva da se Komisiji naloži da suspendira sve istražne ili druge radnje koje se na njega odnose, prekoračuje granice tužbenog zahtjeva podnesenog u glavnom postupku, s obzirom na to da bi zatraženi nalog, u slučaju usvajanja, anticipirao mjere koje bi Komisija mogla donijeti nakon eventualne presude kojom se poništavaju prva i druga sporna odluka. Usto, nije dokazano da bi takva anticipacija bila potrebna kako bi se u ovom slučaju osigurala potpuna djelotvornost poništavajuće presude, jer bi u slučaju poništenja tih spornih odluka povlačenje iz spisa istrage svih nezakonito upotrijebljenih elemenata bilo u tu svrhu dovoljno.

13

Alcogroup i Alcodis od Suda zahtijevaju da:

14

Komisija od Suda zahtijeva da:

15

U prilog svojoj žalbi Alcogroup i Alcodis iznose tri žalbena razloga. Njihov prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava počinjenoj prilikom ocjene dopuštenosti zahtjeva postavljenih u okviru drugog dijela njihova tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku, sastoji se od tri dijela u kojima oni navode da je došlo do:

16

Svojim drugim i trećim žalbenim razlogom, Alcogroup i Alcodis predsjedniku Općeg suda prigovaraju da je prilikom ocjene dopuštenosti njihova zahtjeva za suspenziju primjene, kako prve sporne odluke tako i druge sporne odluke, počinio pogrešku koja se tiče prava.

17

U preostalom dijelu, Alcogroup i Alcodis navode razloge zašto smatraju da je potrebno odrediti privremene mjere čije su određivanje zatražili pred Općim sudom.

18

Komisija Sudu predlaže da žalbu u cijelosti odbije. Dodaje da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu trebalo u svakom slučaju odbaciti i da je predsjednik Općeg suda u tom smislu pravilno odlučio.

19

Prvim dijelom svojeg prvog žalbenog razloga Alcogroup i Alcodis predsjedniku Općeg suda prigovaraju to što je u prvoj rečenici točke 21. pobijanog rješenja utvrdio da se njihovim drugim dijelom tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku zahtijevalo, „de facto, da se Komisiji zabrani nastavak istraga AT.40054 i AT.40244 i da, u tom kontekstu, upotrijebi povjerljive informacije koje je nezakonito prikupila […]“, dok oni smatraju da je njihov zahtjev bio ograničeniji. U stvari, oni su zatražili samo suspenziju svih istražnih radnji u okviru predmetnih postupaka sve do donošenja presude o meritumu, i to isključivo u dijelu koji se na njih odnosi.

20

U tom pogledu, nakon potpunog uvida u pobijano rješenje vidljivo je da je predsjednik Općeg suda doista uzeo u obzir ograničenu narav drugog dijela tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku. Takav zaključak proizlazi osobito iz teksta prve rečenice točke 21. tog rješenja s obzirom na, kao prvo, njegovu točku 12. gdje je dio predmetnog tužbenog zahtjeva vjerno prenesen i, kao drugo, njegovu točku 20., gdje se podsjeća na privremenu narav zatražene suspenzije i akcesornost privremene pravne zaštite u odnosu na glavni postupak na koji se nadovezuje.

21

Potrebno je dodati da su Alcogroup i Alcodis naveli, kako u svojim pismenima Općem sudu tako i u dijelu svoje žalbe koji se odnosi na određivanje zatraženih privremenih mjera, da su sve istražne radnje koje su u odnosu na njih provedene na temelju nezakonito prikupljenih informacija njima nanijele štetu. Iz toga slijedi da je cilj njihova zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu, i osobito drugog dijela tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku, doista bio taj da se izbjegne nastanak takve štete privremeno sprječavajući Komisiju da nastavi istrage AT.40054 i AT.40244 što se tiče njihova navodnog sudjelovanja u povredama koje su bile predmetom istraga, kako je to predsjednik Općeg suda ispravno naveo u prvoj rečenici točke 21. pobijanog rješenja.

22

Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti.

23

Drugim djelom njihova prvog žalbenog razloga Alcogroup i Alcodis u bitnome ističu da je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku koja se tiče prava, osobito u točki 23. pobijanog rješenja, analogno primjenjujući na ovaj slučaj obrazloženje iz rješenja Komisija/Akzo i Akcros (C‑7/04 P(R), EU:C:2004:566) kako bi ocijenio postoji li potreba za privremenim mjerama čije je određivanje zatraženo kako bi se osigurala potpuna učinkovitost presude koju treba donijeti. Naime, ovaj je predmet drukčiji od onog u kojem je doneseno to rješenje. U potonjem predmetu, bio je sporan status ograničenog broja dokumenata, tako da bi nemogućnost Komisije da upotrijebi te dokumente u slučaju poništenja odluke kojom se nalaže provjera predstavljalo dovoljno jamstvo za prava predmetnih društava. Nasuprot tomu, u predmetnom slučaju, inspektori Komisije su namjerno uključili sve dokumente obrane Alcogroupa i Alcodisa u opseg pretrage te su s njima bili upoznati. Alcogroupu i Alcodisu bilo bi nemoguće naknadno i s dovoljnom sigurnošću dokazati da je postojala veza između tog upoznavanja s nezakonito prikupljenim informacijama i eventualnih mjera koje je Komisija poduzela u nastavku istrage.

24

U tom pogledu, potrebno je podsjetiti da, premda se, u predmetu u kojem je doneseno rješenje Komisija/Akzo i Akcros (C‑7/04 P(R), EU:C:2004:566), raspravljalo samo o ograničenom broju dokumenata, obrazloženje iz tog rješenja nije se temeljilo na toj okolnosti kao takvoj. Naime, Sud je u bitnome presudio, u točkama 41. i 42. navedenog rješenja, da samo upoznavanje Komisije s informacijama sadržanim u dokumentima koje je navodno pokrivala profesionalna tajna nije dovoljno da se utvrdi da postoji potreba za određivanjem privremenih mjera, s obzirom na to da te informacije nisu bile prenesene trećim osobama i da ih se nije koristilo u postupku zbog povrede pravila tržišnog natjecanja Europske unije. Sud je također, u točki 43. tog istog rješenja, pojasnio da to što se Komisija mogla temeljitije upoznati s predmetnim dokumentima ne dokazuje da je dotičnim društvima doista nastala teška i nenadoknadiva šteta.

25

Stoga, tim više argumenti Alcogroupa i Alcodisa, koji se temelje na tome da su se dužnosnici Komisije tijekom pretrage upoznali s dokumentima pokrivenima profesionalnom tajnom ali koje Komisija nije nakon te pretrage zadržala, sami za sebe nisu bili dovoljni da se utvrdi da postoji potreba za određivanjem privremenih mjera čije je određivanje zatraženo kako bi se osigurala potpuna učinkovitost presude koju treba donijeti. Naime, ne postoji nikakva mogućnost da te elemente, kojima Komisija više ne raspolaže, ona prenese trećim osobama ili da se na njih kao takve pozove kako bi dokazala da postoji povreda pravila tržišnog natjecanja.

26

Nadalje, valja odbiti argumente kojima Alcogroup i Alcodis u okviru ove žalbe tvrde da bi im u slučaju Komisijina korištenja nezakonito prikupljenih informacija, bilo nemoguće, suprotno situaciji u predmetu u kojem je doneseno rješenje Komisija/Akzo i Akcros (C‑7/04 P(R), EU:C:2004:566), dokazati da postoji veza između tog korištenja i eventualnih naknadno poduzetih istražnih mjera. Kako je to u točki 24. pobijanog rješenja u biti presudio predsjednik Općeg suda, a da nije počinio pogrešku koja se tiče prava, Alcogroup i Alcodis nisu pred Općim sudom dokazali postojanje takve nemogućnosti. Stoga je on na temelju toga pravilno zaključio da je rizik na koji se tako pozivalo trebalo smatrati u potpunosti hipotetskim.

27

U tom pogledu, potrebno je dodati da je predsjednik Općeg suda u točki 21. pobijanog rješenja, na općenitiji način, također osnovano ukazao na to da su mu Alcogroup i Alcodis u biti predložili da prekorači svoje ovlasti anticipirajući postupke Komisije u slučaju da Opći sud poništi prvu i drugu spornu odluku. Naime, ne dovodeći u pitanje odluke koje će naknadno donijeti sudac Unije koji odlučuje o meritumu u glavnom postupku, te Komisija na administrativnom planu, ne može se isključiti da će se u slučaju potrebe ubuduće poduzimati prikladne mjere, koje se osobito sastoje od povlačenja određenih dokumenata iz spisa Komisije, kako bi se otklonila eventualna povreda prava obrane Alcogroupa i Alcodisa. Ne može se niti isključiti u ovom stadiju postupka da će Komisija odlučiti uopće ne nastaviti sa svojim istragama AT.40054 i AT.40244 u odnosu na Alcogroup i Alcodis.

28

Pod tim uvjetima, argumenti Alcogroupa i Alcodisa, u skladu s kojima je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku koja se tiče prava što se tiče potrebe određivanja privremenih mjera čije je određivanje zatraženo kako bi se osigurala potpuna učinkovitost presude koju treba donijeti, ne mogu se prihvatiti. Iz toga slijedi da drugi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti.

29

Trećim dijelom prvog žalbenog razloga Alcogroup i Alcodis ističu da prestrogo tumačenje predsjednika Općeg suda uvjeta dopuštenosti primjenjivih na zahtjeve za privremenu pravnu zaštitu povrjeđuje načelo djelotvorne sudske zaštite. Oni smatraju da je jedini način da se osigura takva zaštita u okolnostima ovoga slučaja bio taj da se naloži suspenzija istražnih radnji koje je Komisija mogla i još uvijek može poduzeti nakon nezakonite pretrage, s obzirom na to da eventualna buduća presuda kojom bi se prihvatila njihova tužba u glavnom postupku ne bi mogla retroaktivno popraviti štetu nastalu zbog takvih istražnih radnji. Stoga, smatraju da je predsjednik Općeg suda odbacivši kao nedopušten njihov drugi dio tužbenog zahtjeva počinio pogrešku koja se tiče prava.

30

Međutim, u skladu s onime što je presuđeno u točkama 24. do 28. ovog rješenja, Alcogroup i Alcodis nisu dokazali ni da su zbog neodređivanja privremenih mjera predloženih u njihovu drugom dijelu tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku pretrpjeli štetu koju bi bilo nemoguće retroaktivno popraviti, ni to da je određivanje tih mjera bilo potrebno kako bi se osigurala potpuna učinkovitost presude koju treba donijeti. Stoga, njihovi argumenti nisu dovoljni za dokazivanje da je predsjednik Općeg suda, smatrajući da u ovom slučaju nije bilo potrebno određivanje takvih mjera, povrijedio načelo djelotvorne sudske zaštite.

31

Iz prethodno navedenog proizlazi da se treći dio prvog žalbenog razloga ne može prihvatiti.

32

Stoga, prvi žalbeni razlog treba u cijelosti odbiti.

33

Svojim drugim žalbenim razlogom Alcogroup i Alcodis predsjedniku Općeg suda prigovaraju to što je smatrao da je prva sporna odluka već u cijelosti bila primijenjena provođenjem pretrage od 24. do 27. ožujka 2015. i da je stoga na dan podnošenja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu šteta na koju su se pozivali već bila nastala. Oni smatraju da štetni utjecaji te odluke nisu prestali kada su inspektori Komisije napustili njihove prostorije, jer je navedena odluka toj instituciji davala pravo da zadrži i analizira dokumente koji su zaplijenjeni prilikom te pretrage i da je tako ona imala mogućnost uzeti u obzir, u svrhu svoje analize, informacije prikupljene nezakonitim pregledavanjem dokumenata obrane Alcogroupa i Alcodisa.

34

U tom pogledu, dovoljno je istaknuti da bi šteta na koju su se pozivali Alcogroup i Alcodis zahtijevajući od predsjednika Općeg suda da suspendira primjenu prve sporne odluke nastala zbog Komisijina pregledavanja njihovih dokumenata obrane u okviru pretraga koje su provedene od 24. do 27. ožujka 2015. Međutim, kao što je to predsjednik Općeg suda pravilno istaknuo u točkama 16. i 17. pobijanog rješenja, ta je šteta nastala upravo u vrijeme primjene odluke, to jest tijekom pretrage.

35

Doista, eventualno naknadno korištenje, u svrhu utvrđenja povrede pravila tržišnog natjecanja, dokumenata zaplijenjenih tijekom pretrage koja je provedena od 24. do 27. ožujka 2015., kada ih se razmotri s obzirom na nezakonito prikupljene informacije, moglo bi nanijeti dodatnu štetu Alcogroupu i Alcodisu. Međutim, čak i da je predsjednik Općeg suda naložio suspenziju primjene prve sporne odluke, koja je već bila primijenjena provođenjem te pretrage, takva suspenzija ne bi spriječila nastanak te nove štete, jer joj ni cilj ni učinak ne bi bio taj da zabrani Komisiji da nastavi analizu dokumenata koji su već bili zaplijenjeni.

36

Iz toga slijedi da drugi žalbeni razlog treba odbiti.

37

Svojim trećim žalbenim razlogom Alcogroup i Alcodis ističu da pobijano rješenje sadrži pogrešku koja se tiče prava jer je predsjednik Općeg suda smatrao da druga sporna odluka ne može biti predmet suspenzije primjene, s obzirom na to da predstavlja negativnu odluku. Smatraju da je određivanje takve suspenzije bilo potrebno kako bi se omogućilo određivanje drugih zatraženih privremenih mjera, osobito suspenzije svih istražnih radnji u okviru postupaka AT.40054 i AT.40244 navedenih u njihovu drugom dijelu tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku.

38

Potrebno je istaknuti da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda u načelu zahtjev za suspenziju primjene ne podnosi protiv negativne odluke, poput druge sporne odluke, jer učinak određivanja suspenzije ne može biti izmjena položaja tužitelja (rješenja predsjednika drugog vijeća Suda, S./Komisija, 206/89 R, EU:C:1989:333, t. 14. i predsjednika Suda, Moccia Irme/Komisija, C‑89/97 P(R), EU:C:1997:226, t. 45.). Zahtjev za suspenziju primjene te odluke trebalo je stoga odbaciti kao nedopušten, kao što je to predsjednik Općeg suda odlučio u točkama 18. i 19. pobijanog rješenja. To bi moglo biti drukčije samo u slučaju kada bi određivanje takve suspenzije moglo biti potrebno za određivanje jedne ili više drugih zatraženih privremenih mjera, za slučaj da je sudac privremene pravne zaštite presudio da su one dopuštene i osnovane.

39

U pogledu potonjeg, budući da je Komisija drugom spornom odlukom odbila administrativni zahtjev Alcogroupa i Alcodisa kojime su u bitnome zatražili određivanje privremenih mjera koje su jednake onima čije su određivanje ta društva nakon toga zatražila svojim drugim dijelom tužbenog zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku, takva potreba mogla je postojati u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva da je on proglašen dopuštenim i osnovanim. Međutim, dovoljno je utvrditi da su svi argumenti Alcogroupa i Alcodisa usmjereni protiv toga što je pobijanim rješenjem taj drugi dio tužbenog zahtjeva odbačen kao nedopušten, također odbijeni u točkama 19. do 32. ovog rješenja.

40

Stoga je predsjednik Općeg suda pobijanim rješenjem pravilno kao nedopušten odbacio zahtjev za suspenziju primjene druge sporne odluke. Iz toga slijedi da se treći žalbeni razlog ne može prihvatiti.

41

Stoga, žalbu treba u cijelosti odbiti, a da nije potrebno ispitati argumente Alcogroupa i Alcodisa vezane uz razloge zbog kojih oni smatraju da valja odrediti privremene mjere čije su određivanje zatražili pred Općim sudom.

42

Članak 184. stavak 2. Poslovnika Suda propisuje da kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog poslovnika, koji se na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija zatražila da Alcogroup i Alcodis snose troškove i da potonji nisu uspjeli sa svojim žalbenim zahtjevima i razlozima, treba im naložiti snošenje troškova nastalih u okviru ovog žalbenog postupka.

Slijedom navedenog, potpredsjednik Suda rješava: