1

Westermann Lernspielverlage GmbH, ranije Westermann Lernspielverlag GmbH (u daljnjem tekstu: Westermann) svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 15. srpnja 2015.Westermann Lernspielverlag/OHIM – Diset (bambinoLÜK) (T‑333/13, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2015:490) kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu radi poništenja odluke drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 3. travnja 2013 (predmet R 1323/2012‑2), u vezi s postupkom povodom prigovora između društava Diset SA i Westermann (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) u svojem članku 8. stavku 1. točki (b) propisuje:

„Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[...]

3

Članak 65. iste uredbe naslovljen „Postupci pred Sudom” predviđa, u svojim stavcima 1. do 3.:

„1.   Protiv odluka žalbenih vijeća po žalbama mogu se podnositi tužbe Sudu.

2.   Tužba se može podnijeti zbog nenadležnosti, bitnih povreda pravila postupka, povrede Ugovora, povrede ove Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti.

3.   Sud je nadležan za poništavanje ili izmjenu osporavane odluke.”

4

U skladu s člankom 69. točkom (c) i (d) Poslovnika Općeg suda, postupak koji je u tijeku može se prekinuti:

„[...]

5

Članak 77. Poslovnika Općeg suda naslovljen „Informacije koje se tiču dostave” navodi:

„1.   Za potrebe postupka u tužbi se naznačuje je li način dostave s kojim je zastupnik tužitelja suglasan onaj iz članka 57. stavka 4. ili putem telefaksa.

2.   Ako tužba nije u skladu s pretpostavkama iz stavka 1., svaka se dostava stranci o kojoj je riječ za potrebe postupka obavlja tako dugo dok se taj nedostatak ne otkloni preporučenom pošiljkom adresiranom na zastupnika stranke. U tom slučaju redovna dostava smatra se izvršenom predajom preporučene pošiljke pošti u mjestu sjedišta Općeg suda.”

6

Društvo Westermann je 5. svibnja 2010. podnijelo EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe br. 207/2009.

7

Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:

8

Proizvodi za koje je zatražena registracija obuhvaćeni su razredima 9., 16. i 28. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum), i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

9

Prijava za registraciju žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Europske unije br. 2010/122 od 6. srpnja 2010.

10

Na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 Diset je 14. rujna 2010. podnio prigovor na registraciju predmetnog žiga, za proizvode navedene u točki 8. ove presude.

11

Prigovor se temeljio, osobito, na ranijem figurativnom žigu Europske unije registriranom 6. srpnja 2004. pod brojem 3915121 za proizvode i usluge iz razreda 16., 28. i 41. u smislu Nicanske klasifikacije koji obuhvaćaju sljedeće:

12

Proizvodi i usluge obuhvaćeni ranijim žigom pripadali su razredima 16., 28. i 41. Nicanskog sporazuma i odgovarali su, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

13

U prilog prigovoru istaknut je razlog iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

14

Odjel za prigovore EUIPO‑a je 25. svibnja 2012. djelomično prihvatio prigovor. Smatrao je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, između suprotstavljenih znakova, osim u pogledu proizvoda iz razreda 16. u smislu Nicanske klasifikacije, obuhvaćenih prijavom za registraciju žiga Europske unije, koji odgovaraju sljedećem opisu, to jest „Pribor za pisanje, osobito držači za kemijske olovke, kemijske olovke, olovke i pastele; uredski pribor (osim namještaja), osobito pečati, jastučići za pečate, tinta za pečate, otvarači za pisma, rezači papira, košare za pisma, registratori za dokumente, bugačice, bušilice rupa za uredsku uporabu, strojne spajalice, bilježnice za vježbanje rukopisa, strojne spajalice i spajalice za papir; preslikači, slike za struganje, naljepnice od papira i od plastike”.

15

Westermann je 18. srpnja 2012. EUIPO‑u podnio tužbu protiv odluke odjela za prigovore tog ureda, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.

16

Drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a je spornom odlukom djelomično prihvatilo žalbu time što je registriralo predmetni žig za „softveri, osobito namijenjeni podučavanju i učenju (svi proizvodi koji nemaju veze s vozilima niti s bilo kakvim dijelovima za vozila)” kao i „oprema za obradu podataka, računala i drugi računalni materijal kao i njihovi dijelovi i dodaci (obuhvaćeni razredom 9.) (svi proizvodi koji nemaju veze s vozilima niti s bilo kakvim dijelovima za vozila)”, koji svi potpadaju pod razred 9. u smislu Nicanskog sporazuma, i odbilo žalbu za druge proizvode iz razreda 9., 16. i 28. u smislu tog sporazuma.

17

U prilog svojoj prvostupanjskoj tužbi, društvo Westermann je istaknulo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

18

Opći sud je odbio taj tužbeni razlog kao neosnovan i stoga je odbilo tužbu društva Westermann.

19

Društvo Westermann zahtijeva od Suda da ukine pobijanu presudu, vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu i naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

20

EUIPO zahtijeva od Suda da odbije žalbu i naloži društvu Westermann snošenje troškova.

21

Društvo Westermann u prilog svojoj žalbi navodi dva žalbena razloga, koja se temelje na povredi prava na saslušanje odnosno prava na pravično suđenje kao i povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

22

Svojim drugim žalbenim razlogom, koji valja prvo ispitati, društvo Westermann ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i iskrivilo činjenice zato što je prilikom ispitivanja utemeljenosti ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova koju je u svojoj spornoj odluci izvršilo drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a, uzeo u obzir raniji žig na kojem se temelji prigovor na registraciju žiga koju je zatražilo društvo Westermann, iako je taj raniji žig bio opozvan i stoga nije proizvodio učinke u trenutku podnošenja prvostupanjske tužbe.

23

Naime, smatra da iz sudske prakse Suda i osobito presude od 11. studenoga 1997.SABEL (C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 22.) proizlazi da vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova valja ocijeniti sveobuhvatno imajući u vidu sve relevantne faktore konkretnog slučaja i, osobito, ukupni dojam koji spomenuti žigovi ostavljaju.

24

Društvo Westermann stoga smatra da je Opći sud trebao vrati predmet drugom žalbenom vijeću EUIPO‑a kako bi se prigovor ocijenio na osnovi žigova društva Diset koji nisu spomenuti raniji žig.

25

Osim toga, društvo Westermann smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao, s jedne strane, da je element „BAMBINO” dominantan među suprotstavljenim žigovima, a da je elementi „lük” zanemariv zbog njegovog sekundarnog položaja u složenom žigu i, s druge strane, da je figurativni elementa stiliziranog djeteta manje razlikovni od pojma „BAMBINO” te da je stoga zanemariv u složenom žigu, kao i kada je došao do zaključka da slabo razlikovni element može biti dominantan element u složenom žigu, može dovesti do zanemarivanja drugih elemenata žiga i dovesti do sličnosti znakova, a time i do vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

26

EUIPO smatra da drugi žalbeni razlog valja odbiti.

27

Najprije valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, na temelju članka 65. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, Opći sud može poništiti ili izmijeniti odluku žalbenog vijeća EUIPO‑a samo zbog „nenadležnosti, bitnih povreda pravila postupka, povrede Ugovora, povrede [navedene] Uredbe ili bilo kojeg pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu ili zlouporabu ovlasti”. Iz toga slijedi da Opći sud može poništiti ili izmijeniti odluku koja je predmet tužbe samo ako je u trenutku kada je ona donesena postojao jedan od tih razloga za poništenje ili izmjenu. Suprotno tomu, Opći sud ne može poništiti ili izmijeniti spomenutu odluku iz razloga koji se pojave nakon njezine objave (vidjeti presude od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P, EU:C:2006:310, t. 54. i 55.; od 13. ožujka 2007., OHIM/Kaul, C‑29/05 P, EU:C:2007:162, t. 52. i 53., kao i rješenje od 30. lipnja 2010., Royal Appliance International/OHIM, C‑448/09 P, neobjavljena, EU:C:2010:384, t. 43. i 44.).

28

Stoga je Sud smatrao da Opći sud, kada nadzire zakonitost odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a, ne može uzeti u obzir odluku koju nacionalni sud treba odnijeti u odnosu na opoziv ranijeg žiga na kojem se temelji prigovor (vidjeti u tom smislu presude od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P,EU:C:2006:310, t. 55.; od 13. ožujka 2007., OHIM/Kaul, C‑29/05 P, EU:C:2007:162, t. 53., kao i rješenje od 30. lipnja 2010., Royal Appliance International/OHIM, C‑448/09 P, neobjavljena, EU:C:2010:384, t. 45.).

29

Osim toga, Sud je već presudio da prestanak važenja ranijeg žiga, do kojeg je došlo nakon podnošenja tužbe Općem sudu, nije oduzeo predmet ni učinke odluci žalbenog vijeća EUIPO‑a. Ocjena sadržana u toj odluci, prema kojoj postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova, nastavila je dakle proizvoditi učinke u trenutku kad je Opći sud objavio svoju presudu (rješenje od 8. svibnja 2013., Cadila Healthcare/OHIM, C‑268/12 P, neobjavljena, EU:C:2013:296, t. 31. do 34.).

30

Uzimajući u obzir ta razmatranja i s obzirom na to da je u ovom slučaju stvaran datum opoziva ranijeg žiga na kojem se temelji prigovor na registraciju žiga za koji je društvo Westermann podnijelo zahtjev, to jest 13. lipnja 2013., datum nakon sporne odluke od 3. travnja 2013., valja zaključiti da Opći sud tijekom svojeg nadzora zakonitosti sporne odluke nije vodio računa o odluci EUIPO‑a kojom je proglašen taj opoziv.

31

Valja dodati da se, u skladu s člankom 55. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, u slučaju opoziva žiga Europske unije smatra da od trenutka podnošenja zahtjeva za opoziv nisu postojali učinci predviđeni tom uredbom.

32

Kada bi se smatralo da Opći sud mora uzeti u obzir odluku EUIPO‑a o proglašenju opoziva ranijeg žiga na kojem se temelji prigovor, iako je do opoziva došlo nakon datuma donošenje odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a kojom je odlučeno da je opoziv osnovan, to bi bilo protivno ustaljenoj sudskoj praksi Suda navedenoj u točki 27. ove presude prema kojoj Opći sud ne može poništiti ili izmijeniti takvu odluku iz razloga koji se pojave nakon njezine objave.

33

S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom ispitivanja utemeljenosti ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova koju je u spornoj odluci izvršilo drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a, zato što je raniji žig na kojem se temelji prigovor na registraciju žiga koju je zatražilo društvo Westermann, u trenutku u kojem je ta odluka donesena, proizvodio učinke predviđene Uredbom br. 207/2009.

34

Dakle, valja kao neosnovan odbiti argument koji je u tom pogledu istaknulo društvo Westermann.

35

Osim toga, valja podsjetiti da je, u skladu s člankom 256. stavkom 1. UFEU‑a i člankom 58. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, žalba ograničena na pitanja prava. Opći sud jedini je nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i ocjenu dokaza. Ocjena činjenica i dokaza nije dakle, osim u slučaju njihovog iskrivljavanja, pitanje prava koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe (vidjeti presudu od 11. svibnja 2006., Sunrider/OHIM, C‑416/04 P, EU:C:2006:310, t. 49. i navedenu sudsku praksu, kao i rješenje od 4. lipnja 2015., Junited Autoglas Deutschland/OHIM, C‑579/14 P, neobjavljena, EU:C:2015:374, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

36

Usto, takvo iskrivljavanje treba očito proizlaziti iz dijelova spisa, a da nije potrebno pristupiti novoj ocjeni činjenica i dokaza (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

37

U tim okolnostima valja utvrditi da je argumentacija društva Westermann koja se odnosi na ocjenu koju je Opći sud proveo u pogledu sličnosti među elementima „BAMBINO” i „lük” kao i figurativnog elementa stiliziranog djeteta nedopuštena jer se, pod krinkom navodne pogreške koja se tiče prava, tom argumentacijom zapravo želi osporiti, a da se ne navodi nikakvo iskrivljavanje, sama ocjena tih činjeničnih elemenata koju je učinio Opći sud, a što ne potpada pod nadzor Suda u okviru žalbe.

38

Slijedom toga, drugi žalbeni razlog valja odbiti kao djelomično nedopušten i kao djelomično neosnovan.

39

U okviru svojeg prvog žalbenog razloga, društvo Westermann prigovara Općem sudu to što je odbio uložiti u spis predmeta o kojem je riječ dopis od 12. lipnja 2015. kojim je to društvo obavijestilo Opći sud o odluci drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 22. svibnja 2015. (predmet R 2209/2014‑2) kojom se s retroaktivnim učinkom od 13. lipnja 2013. opoziva raniji žig na kojem se temelji prigovor zbog toga što taj dokument nije predviđen Poslovnikom Općeg suda.

40

Društvo Westermann smatra da ga je Opći sud, time što je odbio uzeti u obzir taj dopis i što je odbio u pobijanoj presudi spomenuti činjenicu da raniji žig na kojem se temelji prigovor više ne postoji jer je donesena spomenuta presuda, spriječio u tomu da podnese relevantne dokaze i stoga povrijedio njegovo pravo na saslušanje kao i njegovo pravo na pošteno suđenje.

41

U svojoj replici, društvo Westermann dodaje da je spornom odlukom i pobijanom presudom povrijeđeno njegovo temeljno pravo na vlasništvo jer je njima odbijen njegov zahtjev za registraciju žiga Europske unije.

42

Osim toga, društvo Westermann ističe da je Opći sud, time što je bez obrazloženja odbio prihvatiti zahtjev za prekid postupka koji je to društvo pokrenulo u prvom stupnju, povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje kao i članke 69. točku (c) i (d) te članak 77. Poslovnika Općeg suda.

43

Društvo Westermann smatra da, s obzirom na to da ja taj bio zahtjev uredno obrazložen, kao što je nužno radi jamčenja dobrog sudovanja i da mu se EUIPO nije suprotstavio, Opći sud ga je trebao prihvatiti.

44

EUIPO smatra da se prvi žalbeni razlog mora odbiti.

45

Najprije valja podsjetiti da iz točaka 30. i 33. ove presude proizlazi, s jedne strane, da Opći sud nije morao tijekom svojeg nadzora zakonitosti sporne odluke voditi računa o odluci EUIPO‑a kojom je opozvan raniji žig na kojem se temelji prigovor na registraciju žiga koju je zatražilo društvo Westermann i, s druge strane, da je spomenuti raniji žig u trenutku u kojem je ta odluka donesena, proizvodio učinke predviđene Uredbom br. 207/2009.

46

U tim okolnostima, argument koji se temelji na tomu da je Opći sud, time što je bez obrazloženja odbio uložiti u spis ovog predmeta dopis od 12. lipnja 2015. kojim ga je društvo Westermann obavijestilo o odluci EUIPO‑a kojom je opozvan raniji žig i time što nije spomenuo tu informaciju u pobijanoj presudi, povrijedio pravo društva Westermann na saslušanje i pravo na pošteno suđenje kao i argument prema kojem je Opći sud pogrešno i bez obrazloženja odbio zahtjeve za prekid postupka koje je to društvo podnijelo valja smatrati bespredmetnima.

47

Naime, valja utvrditi da ti argumenti ne mogu dovesti u pitanje zaključak do kojeg je Opći sud došao u pobijanoj presudi, prema kojem je drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a pravilno zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova.

48

Što se tiče argumenta koji se temelji na tomu da je spornom odlukom i pobijanom presudom povrijeđeno temeljno pravo društva Westermann na vlasništvo, isti valja odbaci kao nedopušten jer je prvi puta istaknut u stadiju replike.

49

Slijedom toga, prvi žalbeni razlog valja odbiti kao djelomično nedopušten i djelomično bespredmetan.

50

Budući da nije prihvaćen nijedan žalbeni razlog koji je istaknulo društvo Westermann, žalbu valja odbiti u cijelosti.

51

Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. istoga Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da društvo Westermann nije uspjelo u postupku te s obzirom na to da je EUIPO zatražio da društvo Westermann snosi troškove, treba mu naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) proglašava i presuđuje: