—

za rumunjsku vladu, R.-H. Radu i M. Bejenar, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, M. França i G.-D. Balan, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 21/2013 od 10. siječnja 2013. o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 791/2011 o uvozu određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana poslanih s Tajvana i Tajlanda, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo s Tajvana ili Tajlanda ili nemaju (SL 2013., L 11, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 129., str. 272.; u daljnjem tekstu: uredba o proširenju), donesene nakon ispitnog postupka na temelju članka 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202., ispravak u SL 2010., L 7, str. 22.; u daljnjem tekstu: osnovna uredba).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Selena România SRL i Direcția Generală Regională a Finanțelor Publice București (DGRFP) (glavna regionalna uprava za javne financije u Bukureštu, Rumunjska) u vezi s odlukom o carini kojom je potonja društvu Selena România naložila plaćanje antidampinške pristojbe.

3

Članak 26. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.), kako je izmijenjen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. (SL 2009., L 324, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 17., str. 260.; u daljnjem tekstu: Carinski zakonik), određuje:

„1.   Carinsko zakonodavstvo ili drugo zakonodavstvo [Unije] koje uređuje posebna područja mogu predvidjeti obvezu predočenja isprave koja dokazuje podrijetlo robe.

2.   Neovisno o predočenju te isprave, carinska tijela mogu, u slučaju ozbiljne sumnje, zahtijevati dodatni dokaz s ciljem osiguranja da navođenje podrijetla bude u skladu s pravilima propisanim odgovarajućim zakonodavstvom [Unije].”

4

Poglavlje 3. Glave VII. Carinskog zakonika zove se „Naplata iznosa carinskog duga”. Među ostalim, sadržava članke 217. do 221. tog zakonika.

5

U skladu s uvodnom izjavom 22. osnovne uredbe:

„[...] neophodno je da zakonodavstvo [Unije] sadržava odredbe koje se bave ovom praksom, uključujući jednostavno sastavljanje roba u [Europskoj uniji] ili trećoj zemlji, a kojima je glavni cilj izbjegavanje antidampinških mjera.”

6

Članak 10. stavak 1. ove uredbe predviđa:

„Privremene mjere i konačne antidampinške pristojbe primjenjuju se samo na proizvode koji uđu u slobodni promet nakon što je odluka, donesena sukladno članku 7. stavku 1. ili članku 9. stavku 4., ovisno o slučaju, stupila na snagu, i uz izuzeća utvrđena ovom Uredbom.”

7

Članak 13. te uredbe, pod naslovom „Izbjegavanje mjera”, glasi:

„1.   Antidampinške pristojbe uvedene prema ovoj Uredbi mogu se proširiti i na uvoze iz trećih zemalja istovjetnih proizvoda, bilo [neznatno] modificiranih ili ne, ili na uvoze [neznatno] modificiranih istovjetnih proizvoda iz zemlje na koju se mjere primjenjuju ili na njihove dijelove, ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Antidampinške pristojbe, koje ne prelaze preostalu antidampinšku pristojbu uvedenu u skladu s člankom 9. stavkom 5., mogu se proširiti na uvoze iz društava koja koriste pojedinačne pristojbe u zemljama na koje se mjere primjenjuju, ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Izbjegavanj[e] mjera definira se kao promjena strukture trgovine između trećih zemalja i [Unije] ili između pojedinačnih društava u zemlji na koju se mjere primjenjuju i [Unije], a koja proizlazi iz prakse, obrade ili rada za koji ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska opravdanost osim uvođenja pristojbe, a ako postoji dokaz o šteti ili da su preostali učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina istovjetnog proizvoda i ako postoji dokaz o dampingu u odnosu na uobičajene vrijednosti koje su ranije uspostavljene za istovjetni proizvod, ako je potrebno u skladu s odredbama članka 2.

Praksa, obrada ili rad iz prvog podstavka, između ostalog, uključuju neznatnu modifikaciju dotičnog proizvoda kako bi on dobio drugi carinski broj, a na koji se obično ne primjenjuju mjere, pod uvjetom da modifikacija ne mijenja njegova osnovna obilježja, slanje proizvoda na koji se primjenjuju mjere preko trećih zemalja, reorganizaciju strukture i kanala prodaje u zemlji na koju se primjenjuju mjere od strane izvoznika i proizvođača kako bi se po mogućnosti njihovi proizvodi izvozili u [Uniju] putem proizvođača koji koriste pojedinačnu stopu pristojbe koja je niža od one koja se primjenjuje na proizvode proizvođača i, u okolnostima navedenim u stavku 2., sklapanje dijelova postupcima sklapanja u [Uniji] ili u trećoj zemlji.

[...]

3.   Ispitni postupak pokreće se na temelju ovog članka na inicijativu [Europske] komisije, na zahtjev države članice ili dotične stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima navedenima u stavku 1. Postupci se pokreću nakon savjetovanja sa savjetodavnim odborom, na temelju uredbe Komisije koja također može sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuju evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. ili traženjem jamstava. Komisija provodi ispitni postupak, a u kojem joj mogu pomagati carinska tijela te koji završava u roku od devet mjeseci. Ako konačno utvrđene činjenice opravdavaju [proširenje] mjera, [proširuje] ih Vijeće [Europske unije] na temelju prijedloga Komisije nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom. Vijeće donosi prijedlog, osim ako ne odluči, običnom većinom, odbiti prijedlog, u roku od mjesec dana od podnošenja prijedloga Komisije. [Proširenje] stupa na snagu na dan kada je evidentiranje prema članku 14. stavku 5. postalo obvezno ili na dan kada se zatraže jamstva. Relevantne postupovne odredbe ove Uredbe o pokretanju i vođenju ispitnog postupka primjenjuju se u skladu s ovim člankom.

[...]”

8

U skladu s člankom 14. stavkom 5. iste uredbe:

„Nakon konzultacija sa Savjetodavnim odborom, Komisija može narediti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na te uvoze mjere mogu naknadno primijeniti od datuma evidencije. Na zahtjev industrije [Unije], koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvoz može podlijegati evidentiranju. Evidentiranje se propisuje uredbom koja navodi ciljeve mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od devet mjeseci najviše.”

9

Nakon što su europski proizvođači tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana podnijeli pritužbu Komisiji donesena je Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 791/11 od 3. kolovoza 2011. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2011., L 204, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 119., str. 227.; u daljnjem tekstu: izvorna uredba).

10

Prema članku 1. izvorne uredbe, antidampinška pristojba uvedena je na uvoz tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana otvora većeg od 1,8 mm po duljini i širini i mase veće od 35 g/m2, obuhvaćene oznakama KN ex 7019 51 00 i ex 7019 59 00 Kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.) (oznake TARIC 7019 51 00 10 i 7019 59 00 10) i podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

11

Na temelju svojeg članka 4., izvorna uredba stupila je na snagu 10. kolovoza 2011., to jest sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

12

Nakon zahtjeva koji su podnijela četiri proizvođača tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana, u skladu s člankom 13. stavkom 3. i člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe, Komisija je donijela Uredbu (EU) br. 437/2012 od 23. svibnja 2012. o pokretanju ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 791/2011 i o uvjetovanju takvog uvoza evidentiranjem (SL L 134, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 128., str. 255.; u daljnjem tekstu: uredba o pokretanju).

13

U skladu s člankom 1. uredbe o pokretanju, ispitni postupak pokrenut tom uredbom odnosi se na uvoze u Uniju tkanine otvorene mrežne strukture od staklenih vlakana, veličine stanice veće od 1,8 mm u duljinu i u širinu i mase veće od 35 g/m2, isključujući diskove od staklenih vlakana, koje se otpremaju iz Tajvana i Tajlanda, neovisno o tome je li njihovo podrijetlo deklarirano u Tajvanu i Tajlandu ili nije, koje su trenutačno obuhvaćene oznakama ex 7019 51 00 i ex 7019 59 00 KN‑a (oznake TARIC 7019510012, 7019510013, 7019590012 i 7019590013).

14

Članak 2. prvi stavak uredbe o pokretanju propisuje da se u skladu s člankom 13. stavkom 3. i člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe carinska tijela upućuju da poduzmu odgovarajuće korake kako bi evidentirala uvoz u Uniju utvrđen u članku 1. ove Uredbe.

15

U skladu sa svojim člankom 4. uredba o pokretanju stupila je na snagu 25. svibnja 2012., to jest sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

16

Nakon ispitnog postupka iz uredbe o pokretanju Vijeće je donijelo uredbu o proširenju.

17

Članak 1. stavak 1. uredbe o proširenju predviđa proširenje konačne antidampinške pristojbe uvedene člankom 1. stavkom 2. izvorne uredbe na uvoz tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana veličine stanice veće od 1,8 mm u duljinu i u širinu i mase veće od 35 g/m2 podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz tih istih proizvoda koji se otpremaju iz Tajvana i Tajlanda, neovisno o tome je li njihovo podrijetlo deklarirano u Tajvanu i Tajlandu ili nije.

18

Prema članku 1. stavku 2. uredbe o proširenju, pristojba proširena stavkom 1. ovog članka naplaćuje se na uvoz tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana poslanih iz Tajvana i Tajlanda, neovisno o tome je li njihovo podrijetlo deklarirano u Tajvanu i Tajlandu ili nije, evidentiran u skladu s člankom 2. uredbe o pokretanju kao i člankom 13. stavkom 3. te člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe.

19

Uredba o proširenju je na temelju članka 4. stupila na snagu 17. siječnja 2013., to jest sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

20

Selena România, društvo sa sjedištem u Rumunjskoj, je između 12. ožujka i 18. svibnja 2012. stavilo u slobodan promet u Uniju tkanine otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana veličine stanice veće od 1,8 mm u duljinu i u širinu i mase veće od 35 g/m2, uvezene od dobavljača sa sjedištem u Tajvanu (u daljnjem tekstu: uvoz o kojem je riječ).

21

Odlukom o carini od 5. veljače 2014. DGRFP je od društva Selena România zahtijevao plaćanje iznosa od 1151748 rumunjskih leva (RON) (oko 257970 eura), što odgovara antidampinškoj pristojbi i porezu na dodanu vrijednost koje potonje nije platilo za to stavljanje u slobodan promet, uz zatezne kamate i kazne za kašnjenje, uz obrazloženje da je nakon naknadnog nadzora izvršenog nad društvom Selena România i istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), utvrđeno da je uvoz o kojem je riječ zapravo podrijetlom iz Narodne Republike Kine i da je stoga podložan antidampinškoj pristojbi predviđenoj izvornom uredbom i uredbom o proširenju. DGRFP je ocijenio da je u izvješću o istrazi OLAF‑a utvrđeno da su pošiljke tkanina od staklenih vlakana koje su predmet uvoza o kojem je riječ otpremljene iz Narodne Republike Kine u Tajvan, a da tamo, prije nego što su otpremljene u Uniju, nisu ni pretvorene ni obrađene, tako da u odnosu na te pošiljke treba zadržati nepovlašteno kinesko podrijetlo.

22

Selena România je pokrenula upravni postupak protiv te odluke o carini pred Direcția Generală Regională a Finanțelor Publice Galați (glavna regionalna uprava za javne financije u Galați, Rumunjska), koja je potvrdila navedenu odluku.

23

Dana 22. srpnja 2014. Selena România je sudu koji je uputio zahtjev podnijela tužbu za poništenje odluke o carini. U prilog svojoj tužbi navela je, među ostalim, tužbeni razlog koji se odnosi na to da je DGRFP pogrešno retroaktivno primijenio uredbu o pokretanju i uredbu o proširenju. Naime, na dan kada je obavljen uvoz o kojem je riječ nijedna od tih uredaba nije bila na snazi.

24

Sud koji je uputio zahtjev pita se o vremenskom području primjene uredbe o proširenju. Konkretno, pita se može li se konačna antidampinška pristojba uvedena člankom 1. uredbe o proširenju primijeniti na uvoz u Uniju podrijetlom iz Tajvana, poput uvoza o kojem je riječ, koji je obavljen prije stupanja na snagu te uredbe, ali nakon stupanja na snagu izvorne uredbe.

25

U tom pogledu, taj sud ističe da je načelo zabrane retroaktivnosti akata Unije sadržano u sudskoj praksi Suda, osobito onoj uvedenoj presudama od 9. lipnja 1964., Capitaine/Komisija (69/63, EU:C:1964:38), i od 9. prosinca 1965., Singer (44/65, EU:C:1965:122), ali da su se od tog načela dopuštale određene iznimke.

26

U tim je okolnostima Curtea de Apel Bucureşti (žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

27

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita može li se članak 1. stavak 1. uredbe o proširenju tumačiti na način da se konačnu antidampinšku pristojbu proširenu tom odredbom može retroaktivno primijeniti na proizvode poslane iz Tajvana, koji su stavljeni u slobodan promet u Uniju nakon dana stupanja na snagu izvorne uredbe, ali prije dana stupanja na snagu uredbe o pokretanju.

28

S obzirom na to da je uredba o proširenju donesena na temelju članka 13. osnovne uredbe, valja istaknuti da se u skladu sa stavkom 1. te odredbe antidampinške pristojbe uvedene prema toj uredbi mogu proširiti i na uvoze iz trećih zemalja istovjetnih proizvoda ili na njihove dijelove ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Prema stavku 3. tog članka 13. ispitni se postupak pokreće na temelju uredbe Komisije, a koja također može sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuje evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. osnovne uredbe.

29

Konkretno, iz članka 13. stavka 3. osnovne uredbe proizlazi da, u slučaju izbjegavanja mjera, proširenje konačnih mjera koje su već uvedene proizvodi učinak od dana od kojeg je evidentiranje bilo obavezno u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe (presuda od 6. lipnja 2013., Paltrade, C‑667/11, EU:C:2013:368, t. 26.).

30

Naime, iako članak 10. stavak 1. osnovne uredbe utvrđuje načelo zabrane retroaktivnosti antidampinških mjera koje se u načelu mogu primjenjivati samo na proizvode koji uđu u slobodan promet nakon datuma stupanja na snagu uredbe kojom su one uvedene, više odredaba osnovne uredbe odstupa od tog načela. Te odredbe, naime, dopuštaju primjenu antidampinških mjera na proizvode koji su ušli u slobodan promet prije stupanja na snagu uredbe kojom su uvedene, pod uvjetom da je uvoz o kojem je riječ evidentiran u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe (presuda od 17. prosinca 2015., APEX, C‑371/14, EU:C:2015:828, t. 48.).

31

Kad je riječ o uredbi o proširenju, u članku 1. stavku 2. te uredbe izričito je navedeno da se pristojba proširena stavkom 1. ovog članka naplaćuje na uvoz tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana poslanih iz Tajvana i Tajlanda, neovisno o tome je li njihovo podrijetlo deklarirano u Tajvanu i Tajlandu ili nije, evidentiran u skladu s člankom 2. uredbe o pokretanju kao i člankom 13. stavkom 3. te člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe.

32

U ovom slučaju, nije sporno da je uvoz o kojem je riječ obavljen prije dana stupanja na snagu uredbe o pokretanju, odnosno 25. svibnja 2012., to jest prije nego što se uvoz mogao evidentirati u skladu s člankom 2. te uredbe.

33

Stoga iz prethodnih razmatranja proizlazi da se antidampinška pristojba proširena člankom 1. stavkom 1. uredbe o proširenju ne može retroaktivno primijeniti na uvoz, poput uvoza o kojem je riječ, koji je obavljen prije dana stupanja na snagu uredbe o pokretanju.

34

Međutim, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, valja pojasniti da, kao što istaknule rumunjska vlada i Komisija u svojim pisanim očitovanjima, to tumačenje nije prepreka tomu da se konačna antidampinška pristojba uvedena člankom 1. stavkom 1. izvorne uredbe primijeni na takav uvoz ako je nakon naknadnog nadzora utvrđeno da je taj uvoz zapravo podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

35

Naime, valja istaknuti da je prema članku 1. stavku 1. izvorne uredbe uvedena konačna antidampinška pristojba na uvoz tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana opisanih u toj odredbi i koje su podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

36

Kao što proizlazi iz članka 26. Carinskog zakonika, iako zakonodavstvo Unije predviđa obvezu predočenja isprave koja dokazuje podrijetlo robe, predočenje tog dokumenta ne sprječava carinska tijela da u slučaju ozbiljne sumnje zahtijevaju dodatni dokaz s ciljem osiguranja da navođenje podrijetla bude u skladu s pravilima propisanima odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice. S tim u vezi, Sud je već presudio da je svrha naknadnog nadzora provjeriti točnost podrijetla navedenog u potvrdi o podrijetlu (vidjeti po analogiji presudu od 8. studenoga 2012., Lagura Vermögensverwaltung, C‑438/11, EU:C:2012:703, t. 17. i navedenu sudsku praksu).

37

Iz toga proizlazi da to što su uz robu predočene potvrde o podrijetlu nije okolnost koja se može suprotstaviti naplati pristojbi koje se moraju platiti za uvoz te robe ako se nakon toga uvoza pokaže da su u tim potvrdama navedeni netočni podaci (vidjeti u tom smislu presudu od 17. srpnja 1997., Pascoal & Filhos, C‑97/95, EU:C:1997:370, t. 55. do 57. kao i navedenu sudsku praksu).

38

Što se tiče uvoza o kojem je riječ, sud koji je uputio zahtjev mora utvrditi raspolažu li carinska tijela, za svaku od tih pošiljaka tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana koje su stavljene u slobodan promet u Uniji, dovoljnim dokazima da mogu zaključiti da se za te pošiljke može smatrati da su zapravo podrijetlom iz Narodne Republike Kine, iako su poslane iz Tajvana i imaju deklarirano podrijetlo u toj zemlji, u kojem slučaju se na njih primjenjuje antidampinška pristojba iz članka 1. stavka 1. izvorne uredbe. U tom slučaju, kao što je i Komisija naglasila u svojim pisanim očitovanjima, naknadna naplata te pristojbe mora biti u skladu s pravilima koja se odnose na naplatu carinskog duga iz Carinskog zakonika.

39

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 1. stavak 1. uredbe o proširenju valja tumačiti na način da se konačna antidampinška pristojba koja je proširena tom odredbom ne može retroaktivno primijeniti na proizvode poslane iz Tajvana, koji su stavljeni u slobodan promet u Uniju nakon dana stupanja na snagu izvorne uredbe, ali prije dana stupanja na snagu uredbe o pokretanju. Međutim, antidampinška pristojba uvedena člankom 1. stavkom 1. Uredbe br. 791/2011 može se primijeniti na uvoz takvih proizvoda ako je utvrđeno da su, iako su otpremljeni iz Tajvana i imaju deklarirano podrijetlo u toj zemlji, ti proizvodi zapravo podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

40

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavak 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 21/2013 od 10. siječnja 2013. o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 791/2011 o uvozu određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana poslanih s Tajvana i Tajlanda, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo s Tajvana ili Tajlanda ili nemaju, treba tumačiti na način da se konačna antidampinška pristojba koja je proširena tom odredbom ne može retroaktivno primijeniti na proizvode poslane iz Tajvana, stavljene u slobodan promet u Uniju nakon dana stupanja na snagu Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 791/2011 od 3. kolovoza 2011. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih tkanina otvorene mrežaste strukture od staklenih vlakana podrijetlom iz Narodne Republike Kine, ali prije dana stupanja na snagu Uredbe Komisije (EU) br. 437/2012 od 23. svibnja 2012. o pokretanju ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih Provedbenom uredbom br. 791/2011 i o uvjetovanju takvog uvoza evidentiranjem. Međutim, antidampinška pristojba uvedena člankom 1. stavkom 1. Uredbe br. 791/2011 može se primijeniti na uvoz takvih proizvoda ako je utvrđeno da su, iako su otpremljeni iz Tajvana i imaju deklarirano podrijetlo u toj zemlji, ti proizvodi zapravo podrijetlom iz Narodne Republike Kine.