—

za Eco‑Emballages SA, L. Koehler‑Magne, avocat,

—

za Délipapier SAS, Gopack SAS, Industrie Cartarie Tronchetti SpA, Industrie Cartarie Tronchetti Ibérica SL, Industrie Cartarie Tronchetti France SAS, Kimberly‑Clark SAS, WEPA France SAS, ranije Lucart France, Paul Hartmann SA, SCA Hygiène Products SAS, SCA Tissue France SAS, CMC France SARL i Group’Hygiène syndicat professionnel, N. Chahid‑Nouraï, J.-M. Leprêtre i C. Boillot, avocats,

—

za Melitta France SAS i Cofresco Frischhalteprodukte GmbH & Co. KG, H. Weil i A. de Lalande, avocats,

—

za Système U Centrale Nationale SAS, A. Gossement, avocat,

—

za francusku vladu, D. Colas i J. Traband kao i S. Ghiandoni, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, E. Sanfrutos Cano, F. Simonetti i S. Petrova kao i C. Zadra, u svojstvu agenata,

1

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 3. Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL 1994., L 365, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 12.), kako je izmijenjena osobito Direktivom 2004/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. (SL 2004., L 47, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 65., str. 39.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 94/62) kao i valjanosti Direktive Komisije 2013/2/EU od 7. veljače 2013. o izmjeni Priloga I. Direktivi 94/62 (SL 2013., L 37, str. 10.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 61., str. 288., u daljnjem tekstu: Direktiva 2013/2).

2

Zahtjev u predmetu C‑313/15 upućen je u okviru spora između Eco‑Emballages SA i Sphère France SAS, Carrefour Import SAS, SCA Tissue France SAS, Melitta France SAS, SCA Hygiène Products SAS, WEPA France SAS, ranije WEPA Troyes SAS, Industrie Cartarie Tronchetti SpA, Industrie Cartarie Tronchetti Ibérica SL, Cofresco Frischhalteprodukte GmbH & Co. KG, Kimberly‑Clark SAS, Gopack SAS, Délipapier SAS, Scamark SAS, CMC France SARL, Schweitzer SAS, Paul Hartmann SA, Wepa France SAS, ranije Wepa Lille SAS, Système U Centrale Nationale SA, Industrie Cartarie Tronchetti France SAS, u vezi s odbijanjem potonjih da plate financijski doprinos koji su obvezni platiti zbog recikliranja predmeta koje su stavili na tržište od 1. siječnja 2007. i koje Eco‑Emballages smatra ambalažnim proizvodima.

3

Zahtjev u predmetu C‑530/15 upućen je u okviru tužbe zbog prekoračenja ovlasti koju su podnijeli Melitta France SAS, Cofresco Frischhalteprodukte GmbH & Co. KG, Délipapier SAS, Gopack SAS, Industrie Cartarie Tronchetti SpA, Industrie Cartarie Tronchetti Ibérica SLU, Kimberly‑Clark SAS, WEPA France SAS, Paul Hartmann SA, SCA Hygiène Products SAS, SCA Tissue France SAS, kao i Group’Hygiène syndicat professionnel protiv odluke Ministra ekologije, održivog razvoja i energije od 6. kolovoza 2013. kojom je izmijenjena Odluka od 7. veljače 2012. o primjerima primjene kriterija kojima je utvrđen pojam „ambalaže” iz članka R. 543‑43 Zakona o okolišu (JORF, od 27. kolovoza 2013., str. 14487., u daljnjem tekstu: Odluka od 6. kolovoza 2013.).

4

Članak 3. točka 1. Direktive 94/62 propisuje:

„Za potrebe ove Direktive:

5

Uvodne izjave 2. i 4. Direktive 2013/2 glase:

[…]

6

Prilog I. Direktivi 94/62 naslovljen „Ilustrativni primjeri za kriterije iz članka 3. stavka 1.” kako je izmijenjena Direktivom 2013/2 određuje:

„Ilustrativni primjeri za kriterij i.

Ambalaža

[…]

Kalemi, tube i valjci na koje se namataju fleksibilni materijali (npr. plastična folija, aluminij, papir), osim kalema, tuba i valjaka koji su dio proizvodnih strojeva i ne rabe se za predstavljanje proizvoda kao prodajne jedinice

[…]”

7

U članku L. 541‑10-II Zakona o okolišu određuje se:

„Primjenom načela proširene odgovornosti proizvođača, može se propisati obveza proizvođača, uvoznika i distributera [proizvoda koji stvaraju otpad] ili elemenata i materijala koji su uključeni u njihovu proizvodnju da se pobrinu za otpad koji zbog nje nastaje, da pridonose sprečavanju tog otpada ili upravljanju njime.

Proizvođači, uvoznici i distributeri, kojima se odredbama ovog odjeljka i pod pretpostavkama iz spomenutih odredaba nameće prethodno navedena obveza, mogu se osloboditi njihove obveze tako da uspostave vlastiti sustav prikupljanja i obrade otpada koji je posljedica njihovih proizvoda ili tako da zajedno uspostave ekoorganizacije, organizacije kojima plaćaju financijski doprinos i prenose svoju obvezu te čijim upravljanjem se bave. Proizvođač, uvoznik ili distributer koji je uspostavio vlastiti sustav prikupljanja i obrade otpada ili ekoorganizaciju koji ima dozvolu posjednik je tog otpada u smislu ovog poglavlja ako se brine o upravljanju otpadom primjenom stavka II. ovog članka.

[…]

Ekoorganizacijama dozvolu izdaje država na razdoblje od najviše šest godina koje se može produljiti ako utvrde da raspolažu tehničkim i financijskim mogućnostima koje ispunjavaju zahtjeve specifikacija, koje su određene međuministarskom odlukom i nakon mišljenja povjerenstva u kojemu su predstavljeni sudionici u tom lancu.

[…]”

8

Članak L. 543‑56 tog zakona propisuje:

„Svaki proizvođač i svaki uvoznik čiji se proizvodi stavljaju na tržište u ambalaži koja je prirode spomenute u članku R. 543‑55 ili, ako se tog proizvođača ili uvoznika ne može identificirati, osoba odgovorna za prvo stavljanje na tržište tih proizvoda mora pridonijeti ili pobrinuti se za upravljanje svim svojim ambalažnim otpadom, poštujući odredbe članaka L. 2224‑13 do L. 2224‑16 Općeg zakonika o teritorijalnim vlastima.”

9

U članku R. 543‑43 Zakona o okolišu određuje se:

Definicija pojma ‚ambalaža’ temelji se, nadalje, na niže u tekstu navedenim kriterijima:

[…]

Ministar nadležan za zaštitu okoliša ministarskom odlukom izradit će popis ilustrativnih primjera za ove kriterije.”

10

Odluka od 6. kolovoza 2013. kojom je izmijenjen članak 1. Odluke od 7. veljače 2012. o primjerima primjene kriterija kojima se detaljno određuje pojam „ambalaže” utvrđen u članku R. 543‑43 Zakona o okolišu predviđa:

„Na temelju kriterija i. iz članka R. 543‑43 Zakona o okolišu, sljedeći primjeri se smatraju:

11

Društvo Eco‑Emballages je ekoorganizacija s državnom dozvolom koja joj omogućuje sklapanje s poduzetnicima koji na francusko tržište stavljaju ambalažu ugovora kojima ti poduzetnici odgovaraju za svoju obvezu pridonošenja smanjenju kućanskog ambalažnog otpada plaćanjem financijskih doprinosa izračunatih na osnovi broja distribuirane ambalaže i težine materijala od kojeg se sastoji.

12

Tijekom siječnja 2013., društvo Eco‑emballages tužilo je poduzetnike tuženike u glavnom postupku radi toga da na osnovi članka R. 543‑43 Zakona o okolišu, kojim se u francuski pravni poredak prenosi Direktiva 94/62, plate doprinose na role u obliku kalema, tuba i valjaka koji su prodani potrošačima, a na koje se namata određena količina fleksibilnog materijala, kao što su plastična folija, aluminijski papir, higijenski ili apsorbirajući papir (u daljnjem tekstu: role) koje su oni stavljali na tržište od 1. siječnja 2007.

13

Tuženici u glavnom postupku ističu međutim da te role ne odgovaraju definiciji pojma „ambalaža” u smislu članka 3. Direktive 94/62. Osobito su istaknuli da, kao prvo, sam pojam „ambalaža” nužno upućuje na nešto što, ako i ne omata, ali je barem izvan proizvoda i, kao drugo, da takva rola niti ne sadržava niti ne štiti proizvod jer ona nije vanjski omot nego unutarnji sastavni dio. Kao treće istaknuli su da se dosad nikada nije smatralo da rola može biti ambalaža, upravo zato što ne omata proizvod, kao što proizlazi među ostalim iz parlamentarnih rasprava u vezi s donošenjem Direktive 2004/12. U svakom slučaju Direktiva 2013/2, koju, kao što podsjeća njezina preambula, nisu odobrili ni Europski parlament ni Vijeće Europske unije, samo je ilustrativni vodič koji je izradila samo Europska komisija.

14

Zaključivši da je kvalifikacija takvih rola kao ambalaže daleko od jednoglasne usuglašenosti, određeni tuženici u glavnom postupku su tako zatražili sud koji je uputio zahtjev, tribunal de commerce de Paris (Trgovački sud u Parizu, Francuska), da Sudu postavi prethodno pitanje radi utvrđivanja treba li članak 3. Direktive 94/62 tumačiti na način da obuhvaća spomenute role.

15

Sud koji je uputio zahtjev smatrao je, nakon što je podsjetio na pojmove iz članka 3. Direktive 94/62, zatim zaključio da je Direktivu 2013/2, koja je izmijenila samo Prilog I. Direktivi 94/62, odobrila samo Komisija, s obzirom na to da odbor ustanovljen člankom 21. Direktive 94/62 nije dao mišljenje i da Vijeće nije odlučilo o Komisijinu prijedlogu, da je ona samo ilustrativna, da njezini članci nisu konačni članci direktive i da stoga nije izmijenila opću definiciju ambalaže.

16

U tim je okolnostima tribunal de commerce de Paris odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Uključuje li pojam ambalaže kako je definiran člankom 3. Direktive [94/62] ‚role’ (kalemi, tube, valjci), oko kojih je omotan savitljiv materijal, poput papira ili plastičnih folija, koji se prodaju potrošačima?”

17

Tužbom podnesenom 28. listopada 2013., tužitelji u glavnom postupku su pred sudom koji je uputio zahtjev, Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) pokrenuli postupak zbog prekoračenja ovlasti s ciljem poništenja Odluke od 6. kolovoza 2013.

18

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se Odlukom od 6. kolovoza 2013. u francusko pravo prenosi Direktiva 2013/2 time što su na popis primjera ambalaže dodane role kao što su one definirane u njoj, da je društvo Eco‑Emballages u siječnju 2013. podnijelo tužbu pred tribunal de commerce de Paris (Trgovački sud u Parizu), protiv raznih društava, među kojima su tuženici u glavnom postupku radi utvrđenja postojanja tražbina na temelju doprinosa dugovanih za role, iste vrste kao one o kojima je riječ u predmetu C‑313/15, koje sadržavaju određeni proizvodi koje ta društva stavljaju na tržište i da je spomenuti sud, presudom od 19. lipnja 2015. uputio Sudu prethodno pitanje o tumačenju članka 3. Direktive 94/62, ponovljenom u točki 16. ove presude.

19

Sudu koji je uputio zahtjev također navodi da, u slučaju negativnog odgovora Suda na pitanje koje je u predmetu C‑313/15 postavio tribunal de commerce de Paris (Trgovački sud u Parizu), društva tužitelji dovode u pitanje valjanost Direktive 2013/2, ističući da je ta direktiva, time što je takve role svrstala među primjere ambalaže, iskrivila pojam „ambalaže” u smislu članka 3. Direktive 94/62 i prekoračila opseg ovlasti dodijeljenih Komisiji na temelju njezinih provedbenih ovlasti.

20

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li Direktiva [2013/2], time što je u primjere ambalaže uključila ‚role’ (kalemi, tube i valjci) na koje se namataju fleksibilni materijali, kao što su to papir i plastične folije itd., koji se prodaju potrošačima, iskrivila pojam ambalaže kako je definiran u članku 3. Direktive [94/62] i prekoračila opseg ovlasti dodijeljenih Komisiji u okviru njezinih provedbenih ovlasti?”

21

Odlukom predsjednika Suda od 28. listopada 2015. predmeti C‑313/15 i C‑530/15 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog postupka te donošenja presude.

22

Svojim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. točku 1. Direktive 94/62 tumačiti na način da su role u obliku kalema, tubi i valjaka na koje se namataju fleksibilni materijali i koje se prodaju potrošačima „ambalaža” u smislu te odredbe.

23

U tom pogledu valja najprije utvrditi da je osobito cilj Direktive 94/62, u skladu s člankom 1., spriječiti i smanjiti utjecaj ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš država članica i trećih zemalja kao i osigurati visok stupanj zaštite okoliša, na način da se osobito državama članicama nametne uspostavljanje sustava prikupljanja i obnove ambalaže i ambalažnog otpada. Zbog toga Direktiva 94/62, kao što proizlazi iz njezine uvodne izjave 5. i u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1., obuhvaća svu ambalažu stavljenu na tržište Europske unije i sav ambalažni otpad.

24

Iz toga slijedi da, kao što je Sud već presudio, pojam ambalaže valja široko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 29. travnja 2004., Plato Plastik Robert Frank, C‑341/01, EU:C:2004:254, t. 56. i 57.).

25

Nadalje valja podsjetiti da, da bi neki predmet bio ambalaža u smislu članka 3. točke 1. Direktive 94/62, on mora, s jedne strane, ispuniti dvije pretpostavke iz članka 3. točke 1. prvog i drugog podstavka Direktive 94/62 (vidjeti u tom smislu presudu od 29. travnja 2004., Plato Plastik Robert Frank, C‑341/01, EU:C:2004:254, t. 47.) i, s druge strane, odgovarati kriterijima navedenima u članku 3. točki 1. trećem podstavku spomenute direktive.

26

Stoga, kao prvo, da bi bio „ambalaža” u smislu Direktive 94/62, proizvod mora, s jedne strane, biti namijenjen, u skladu s člankom 3. točkom 1. prvim podstavkom te direktive, za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe od proizvođača do korisnika ili potrošača. Druga rečenica te iste odredbe navodi, osim toga, da se ambalažom također trebaju smatrati svi „jednokratni” predmeti koji se upotrebljavaju u tu istu svrhu.

27

Kako je Sud već presudio, moguće funkcije ambalaže nisu kumulativno navedene u članku 3. točki 1. prvom podstavku Direktive 94/62 (presuda od 29. travnja 2004., Plato Plastik Robert Frank, C‑341/01, EU:C:2004:254, t. 49.).

28

Takav se proizvod, s druge strane, mora nalaziti u nekom od triju razreda ambalaže navedenih i definiranih u članku 3. točki 1. drugom podstavku podtočkama (a) do (c) Direktive 94/62, to jest prodajne ambalaže, skupne ambalaže i transportne ambalaže.

29

Kao drugo, u skladu s člankom 3. točkom 1. trećim podstavkom podtočkom i. Direktive 94/62, predmet koji odgovara pozitivnoj definiciji pojma ambalaže iz prvog i drugog podstavka tog članka 3. točke 1. treba smatrati ambalažom, osim ako je sastavni dio proizvoda i stoga je nužno da on sadržava, podržava ili čuva taj proizvod tijekom njegova životnog vijeka i ako je namjena da se svi elementi zajedno koriste, troše ili odlažu.

30

U tom pogledu valja naglasiti da iz samog teksta potonje odredbe proizlazi da su tri negativna kriterija koja ona nabraja kumulativna. Posljedično, samo se predmeti koji, iako odgovaraju pozitivnoj definiciji pojma ambalaže, ne ispunjavaju istodobno ta tri kriterija ne mogu smatrati ambalažom u smislu Direktive 94/62.

31

U ovom slučaju valja utvrditi da role, koje su predmeti na koje se namata fleksibilni materijal, kao što su plastična folija, aluminijski papir, higijenski ili apsorbirajući papir, odgovaraju pozitivnoj definiciji pojma utvrđenoj u članku 3. točki 1. prvom i drugom podstavku Direktive 94/62 i da ne ispunjavaju kriterije negativne definicije spomenutog pojma navedene u trećem podstavku podtočki i. tog istog članka.

32

Naime, kao prvo, iako je doduše točno da takve role nisu namijenjene tomu da sadržavaju spomenute proizvode, one ipak ispunjavaju funkciju potpore i omatanja tih fleksibilnih materijala, dakle funkcije zaštite kao i prezentiranja potonjih u smislu članka 3. točke 1. prvog podstavka Direktive 94/62.

33

U tom pogledu, kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 42. do 44. svojeg mišljenja, rola fleksibilnom materijalu koji je na nju namotan osigurava zaštitu iznutra, što mu daje čvrstoću koja omogućuje da ga se prezentira te olakšava njegov transport i njegovu uporabu. Osim toga, jednom kad se fleksibilni materijal omotan oko nje potroši, rola je „nepovratni” predmet u smislu navedenog članka 3. točke 1. prvog podstavka druge rečenice.

34

Usto, budući da je rola osmišljena na način da s fleksibilnim materijalom čini cjelinu za potrošača na prodajnom mjestu, ona odgovara definiciji primarne ambalaže iz članka 3. točke 1. drugog podstavka podtočke (a) Direktive 94/62.

35

Kao drugo, iako je istina da su takve role, s obzirom na njihovu funkciju potpore i omatanja tih fleksibilnih materijala oko njih, nužne za potporu tih proizvoda tijekom njihovog životnog vijeka, ipak ne ispunjavaju kriterije negativne definicije navedene u članku 3. točki 1. trećem podstavku podtočke i. Direktive 94/62. Naime, suprotno vrećici čaja ili kapsuli kave, navedenima u Prilogu I. Direktivi 94/62 kao primjerima predmeta koji nisu ambalaža u smislu te odredbe, rola nije sastavni dio fleksibilnog materijala kojem služi kao potpora i za omatanje te nije namijenjena tomu da se potroši ili baci zajedno s njim nego, naprotiv, opstaje i mora se baciti kada se spomenuti proizvod potroši.

36

Naposljetku, valja utvrditi da je tumačenje prema kojem su role ambalaža u smislu članka 3. točke 1. Direktive 94/62 potvrđeno time što je Komisija donijela Direktivu 2013/2, kojom je izmijenjen Prilog I. Direktive 94/62, koja odsad u popisu primjera ambalaže koja odgovara kriteriju definiranom u članku 3. točki 1. trećem podstavku podtočki i. Direktive 94/62 navodi „kalem[e], tube i valj[ke] na koje se namataju fleksibilni materijali”.

37

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da članak 3. točku 1. Direktive 94/62 treba tumačiti na način da su role u obliku kalema, tubi i valjaka na koje se namataju fleksibilni materijali i koje se prodaju potrošačima „ambalaža” u smislu te odredbe.

38

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev podredno pita, u slučaju negativnog odgovora Suda na pitanje postavljeno u predmetu C‑313/15, je li Komisija time što je donijela Direktivu 2013/2, koja uključuje role u primjere ambalaže iz Priloga I. Direktive 94/62, iskrivila pojam „ambalaže” kako je definiran člankom 3. potonje direktive i prekoračila opseg ovlasti koje su joj dodijeljene na temelju njezinih provedbenih ovlasti.

39

Budući da je na pitanje postavljeno u predmetu C‑313/15 Sud dao potvrdan odgovor, nije potrebno odgovoriti na pitanje postavljeno u predmetu C‑530/15.

40

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudovima koji su uputili zahtjeve, na tim je sudovima da odluče o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 3. točku 1. Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu, kako je izmijenjena Direktivom 2004/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004., treba tumačiti na način da su role u obliku kalema, tuba i valjaka na koje se namataju fleksibilni materijali i koje se prodaju potrošačima „ambalaža” u smislu te odredbe.