—

za latvijsku vladu, I. Kalniņš i A. Bogdanova, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, A. Caeiros i I. Rubene, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), kako je naknadno izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1031/2008 od 19. rujna 2008. (SL 2008., L 291, str. 1.) i Uredbom Komisije (EZ) br. 948/2009 od 30. rujna 2009. (SL 2009., L 287, str. 1.), osobito tarifnog broja 2711 iz tog Priloga, kao i članka 218. stavka 1. točke (d) Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Valsts Ieņēmumu dienests (porezna uprava, Latvija) i SIA „Latvijas propāna gāze” u vezi s neplaćenim porezom zbog uvoza ukapljenog naftnog plina (UNP) iz Rusije u Latviju.

3

Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da su verzije KN‑a primjenjive na činjenice u glavnom postupku one koje se odnose na godine 2008. i 2009. te koje proizlaze iz Uredaba br. 1031/2008 i 948/2009. Međutim, odredbe KN‑a koje se primjenjuju na predmet u glavnom postupku istovjetne su u obje verzije.

4

U prvom dijelu KN‑a koji se odnosi na „Uvodne odredbe” obuhvaćen je Prvi dio koji se bavi „Općim pravilima” i u čijem se Odsjeku I., naslovljenom „Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature”, osobito određuje:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela.

[...]

5

Drugi dio KN‑a koji se bavi „Popis[om] carinskih stopa” obuhvaća Odsjek V. „Mineralne tvari” u kojem se među ostalim nalazi Poglavlje 27. KN‑a naslovljeno „Mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije; bitumenske tvari; mineralni voskovi”.

6

Tarifni broj 2711 tog poglavlja glasi i strukturiran je kako slijedi:

7

Članak 62. stavak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.) određuje:

„Uz deklaraciju, prilažu se sve isprave [učinjene na carini] koje su potrebne za primjenu propisa vezanih uz primjenu carinskog postupka za koji je roba deklarirana.”

8

U skladu s člankom 218. stavkom 1. Uredbe br. 2454/93:

„Carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave:

[...]

9

Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da je Latvijas propāna gāze predmetni UNP koji je u razdoblju između 20. ožujka 2009. i 15. siječnja 2010. iz Rusije uvezao u Latviju razvrstao pod tarifni podbroj 2711 19 00 i da je slijedom toga na njega primijenio stopu uvozne carine od 0 % njegove carinske vrijednosti. Međutim, porezna uprava je, oslanjajući se na informacije sadržane u ispravama tog društva, ocijenila da su prevladavajući sastojci u tom UNP‑u bili propan i butan, uz prevlast propana, te je spomenuti UNP razvrstala u tarifni podbroj 2711 12 97.

10

Kao što je izložio sud koji je uputio zahtjev, UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku sadržava metan, etan, etilen, propan, propilen, butan i butilen. Međutim, u potvrdi o kvaliteti tog UNP‑a (u daljnjem tekstu: potvrda o kvaliteti) koju je izdao proizvođač to jest AAS „Gazprom” sa sjedištem u Orenburgu (Rusija) ne navodi se odvojeno postotak gustoće svakog od tih sastojaka nego samo spominje udjel metana, etana i etilena (0,32 % gustoće spomenutog UNP‑a), udjel propana i propilena (58,32 %) kao i udjel butana i butilena (najviše 39,99 %).

11

Sud koji je uputio zahtjev navodi da je u okviru spora u glavnom postupku Tehničko sveučilište u Rigi (Latvija) donijelo mišljenje prema kojem nije bilo moguće na temelju potvrde o kvaliteti utvrditi da neki od sastojaka koji čine UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku sam po sebi daje njegovo bitno obilježje kao energetskog izvora, to jest kalorijsku vrijednost i tlak. Prema tom mišljenju, propan i propilen daju tom UNP‑u tlak, ali njegovu kalorijsku vrijednost određuju svi sastojci zajedno.

12

Porezna uprava je ocijenila da UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku treba, primjenom pravila 2 (b), pravila 3 (b) kao i pravila 6. općih pravila za tumačenje KN‑a, razvrstati s obzirom na tvar koja mu daje bitnu značajku.

13

Porezna uprava je smatrala da je u okolnostima ovog slučaja tvar koja proizvodu daje bitnu značajku ona čiji je postotak gustoće najviši. Nadalje, nakon što je utvrdila da prema potvrdi o kvaliteti UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku odgovara ukapljenom plinu CΠБT (SPBT) i da se prema ruskoj nacionalnoj normi ΓOCT 20448‑90 (GOST 20448‑90) kao ukapljeni plin CΠБT (SPBT) mogu kvalificirati plinovi čiji su glavni sastojci propan i butan, ta je uprava zaključila da te dvije tvari UNP‑u daju njegovu bitnu značajku, a da drugi sastojci to jest metan, etan, etilen, propilen i butilen ne mogu mijenjati tu bitnu značajku.

14

Latvijas propāna gāze protiv te odluke porezne uprave podnio je žalbu Administratīvā apgabaltiesa (Županijski upravni sud, Latvija).

15

Taj je sud u svojoj presudi od 10. travnja 2014. najprije uputio na sudsku praksu Suda prema kojoj je, da bi se proizvod razvrstalo u carinsku tarifu, nužno utvrditi koja je tvar među onima od kojih se sastoji ona koja mu daje bitnu značajku, a što se može utvrditi tako da se postavi pitanje bi li proizvod bez nekog od sastojaka zadržao bitna svojstva. Čimbenik koji određuje bitnu značajku može, ovisno o vrsti proizvoda, proizlaziti iz prirode materijala od kojeg je sačinjen ili njegovih sastavnih dijelova, njihovu volumenu, količini, masi, vrijednosti ili važnosti koju neka od sastavnih tvari ima za uporabu tog proizvoda (presuda od 18. lipnja 2009., Kloosterboer Services, C‑173/08, EU:C:2009:382, t. 31. i 32.).

16

Administratīvā apgabaltiesa (Županijski upravni sud) je zatim primijenivši te zaključke na spor u glavnom postupku utvrdio da porezna uprava nije ni dokazala koja je bitna značajka UNP‑a o kojemu je riječ u glavnom postupku niti je dokazala da se propan ili butan trebaju smatrati kao tvari koje mu daju takvu značajku. U tom pogledu je taj sud, nakon što je istaknuo da postotak propana ili butana koji ulaze u sastav UNP‑a nije bio odvojeno naveden u potvrdi o kvaliteti, uputio na mišljenje Tehničkog sveučilišta u Rigi prema kojem nije bilo moguće utvrditi da neka od tvari koje čine spomenuti UNP može, sama po sebi, potonjem dati njegovu bitnu značajku. Naposljetku, spomenuti sud je pri pregledu potvrda o kvaliteti koje je Latvijas propāna gāze podnio u vezi s UNP‑om nabavljenim drugom prilikom u Latviji primijetio da udjel propilena u sastavu UNP‑a može u određenim slučajevima biti veći od udjela propana.

17

Kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, kojemu je porezna uprava podnijela žalbu, iz okolnosti spora u glavnom postupku proizlazi da čak i da se pretpostavi da je propan po gustoći prevladavajuća tvar u UNP‑u o kojemu je riječ u glavnom postupku, UNP se sastoji od različitih tvari koje mu, zajedno, daju kalorijsku vrijednost kao izvoru energije. Stoga taj sud izražava sumnje u vezi s osnovanošću argumenata latvijske porezne uprave, prema kojima tvar s prevladavajućim postotnim udjelom daje dotičnom UNP‑u njegovu bitnu značajku i dodaje da u slučaju da se takvi argumenti odbace, UNP u čijem sastavu prevladavaju propan ili butan trebalo bi uvijek razvrstati u tarifni podbroj 2711 19 00 na koji se primjenjuje uvozna porezna stopa od 0 % carinske vrijednosti.

18

Usto, prema sudu koji je uputio zahtjev, iz članka 218. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 2454/93 proizlazi da osoba koja želi uvesti UNP i razvrstati ga u tarifni broj na koji se primjenjuje povoljni porez mora dotičnim carinskim tijelima prilikom uvoza podnijeti dokaze koji omogućuju da se odbaci svaka sumnja u pogledu osnovanosti tog razvrstavanja. U ovom slučaju, taj sud ističe da je važno utvrditi podrazumijeva li ta odredba obvezu uvoznika UNP‑a, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, da precizno navede postotak tvari koja prevladava u sastavu tog UNP‑a.

19

Sud koji je uputio zahtjev naposljetku zaključuje da više nije moguće uzeti uzorke UNP‑a o kojemu je riječ u glavnom postupku i da stoga nije moguće analizirati taj UNP u carinskom laboratoriju latvijske porezne uprave radi utvrđivanja njegova sastava. Posljedično, kako bi se ispravno odredio primjenjiv tarifni broj, valja voditi računa o činjeničnim okolnostima koje su već utvrđene u glavnom postupku.

20

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, Augstākās tiesa Administratīvo lietu departaments (upravni odjel Vrhovnog suda, Latvija) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

21

Najprije valja odgovoriti na prvo pitanje, zatim na treće pitanje te naposljetku na drugo pitanje.

22

Svojim prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev pita treba li pravilo 2. točku (b) i pravilo 3. točku (b) općih pravila za tumačenje KN‑a, tumačiti na način da, ako svi sastojci UNP‑a njemu zajedno daju njegovu bitnu značajku i ako nije moguće izdvojiti nijedan sastojak kao onaj koji mu daju bitnu značajku, treba pretpostaviti da je sastojak koji tom UNP‑u daje njegovu bitnu značajku u smislu spomenutog pravila 3. točke (b) onaj sastojak koji ima najveći volumni udjel u spomenutom UNP‑u.

23

Valja podsjetiti da su prema pravilu 3. točki (b) općih pravila za tumačenje KN‑a „mješavine, složena roba koja se sastoji od različitih materijala ili je izrađena od različitih komponenti [...] razvrstava se kao da se sastoji od materijala ili komponente koja im daje bitnu značajku, u mjeri u kojoj se taj kriterij može primijeniti”.

24

U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev navodi da UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku sadržava metan, etan, etilen, propan, propilen, butan i butilen. Prema mišljenju tehničkog sveučilišta u Rigi koje je sud koji je uputio zahtjev u zahtjevu za prethodnu odluku spomenuo, nije moguće utvrditi da neka od tih tvari, sama po sebi, daje tom proizvodu njegovu bitnu značajku to jest kalorijsku vrijednost ili tlak. Naprotiv, iz tog mišljenja proizlazi da kalorijsku vrijednost spomenutog proizvoda određuju svi sastojci mješavine plina zajedno, a ne neki izdvojeni sastojak.

25

Premda se to znanstveno mišljenje može uzeti u obzir, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, u vezi s time bi se trebalo zaključiti da nije moguće utvrditi, u skladu s pravilom 3. točkom (b) općih pravila tumačenja KN‑a koja tvar prisutna u UNP‑u daje mješavini njezina fizikalno‑kemijska svojstva i, točnije, njezinu kalorijsku vrijednost.

26

U svakom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da nije moguće utvrditi točnu količinu sastojaka predmetnog UNP‑a, zato što je u potvrdi o kvaliteti robe postotak plinova prisutnih u UNP‑u naveden prema skupini plinova, pri čemu prvu skupinu čine metan, etan i etilen, drugu propan i propilen, a treću butan i butilen.

27

Osim toga, u pogledu dokaza koje je opisao sud koji je uputio zahtjev a koji se odnose na nabavu UNP‑a drugog podrijetla, čini se da u skupini koju čine propan i propilen količina propilena može biti veća od one propana. Stoga se, kada je najznačajnija skupina plinova ona koju čine propan i propilen, ne može pretpostaviti da se propan treba smatrati prevladavajućim elementom mješavine.

28

Naposljetku, opća pravila tumačenja KN‑a sadržavaju pravilo 3. točku (c), primjenjivo u slučaju kada ni pravilo 3. točka (a) ni pravilo 3. točka (b) spomenutih pravila ne omogućuju izvršiti razvrstavanje dotične robe, prema kojem robu valja razvrstati u tarifni broj koji dolazi posljednji po redu od onih tarifnih brojeva koji podjednako dolaze u obzir.

29

Iz toga slijedi da nije nužno primijeniti pretpostavku čiji je cilj utvrditi tvar koja mješavini daje njezinu bitnu značajku.

30

S obzirom na te zaključke, na prvo pitanje valja odgovoriti da pravilo 2. točku (b) i pravilo 3. točku (b) općih pravila za tumačenje KN‑a, treba tumačiti na način da se – zato što svi sastojci mješavine plina, kao što je UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku, njemu zajedno daju njegovu bitnu značajku zbog čega nije moguće odrediti jedan sastojak koji mu daje bitnu značajku i da u svakom slučaju nije moguće odrediti točnu količinu svakog od sastojaka predmetnog UNP‑a – ne smije primijeniti pretpostavka prema kojoj tvar koja proizvodu daje njegovu bitnu značajku u smislu pravila 3. točke (b) tih općih pravila jest onaj sastojak koji ima najveći postotak u mješavini.

31

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li u slučaju da deklarant robe nije precizno naznačio postotak tvari koja ima najveći udio u UNP‑u, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, a koji sadržava 0,32 % metana, etana i etilena, 58,32 % propana i propilena, te najviše 39,99 % butana i butilena, KN tumačiti na način da UNP treba razvrstati u tarifni podbroj 2711 19 00 to jest pod „Naftne plinove i ostale plinovite, ukapljene ugljikovodike, ostalo” ili tarifni podbroj 2711 12 97 to jest pod „Naftne plinove i ostale plinovite, ukapljene ugljikovodike, propan, ostalo, namijenjeno drugoj uporabi: ostalo”.

32

Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da kako bi se osigurala pravna sigurnost i olakšala kontrola, ključni kriterij za tarifno razvrstavanje robe općenito se mora tražiti u osobinama i objektivnim svojstvima robe, određenima sadržajem broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (presude od 1. srpnja 1982., Wünsche, 145/81, EU:C:1982:254, t. 12.; od 20. studenoga 1997., Wiener SI, C‑338/95, EU:C:1997:552, t. 10.; od 15. rujna 2005., Intermodal Transports, C‑495/03, EU:C:2005:552, t. 47.; od 20. studenoga 2008., Heuschen & Schrouff Oriëntal Foods Trading, C‑375/07, EU:C:2008:645, t. 43., kao i od 10. prosinca 2015., TSI, C‑183/15, EU:C:2015:808, t. 24.).

33

Mora postojati mogućnost da se te objektivne osobine i ta objektivna svojstva proizvoda provjere u trenutku carinjenja (presude od 12. prosinca 1996., Foods Import, C‑38/95, EU:C:1996:488, t. 17.; od 27. rujna 2007., Medion i Canon Deutschland, C‑208/06 i C‑209/06, EU:C:2007:553, t. 36., kao i od 23. travnja 2015., ALKA, C‑635/13, EU:C:2015:268, t. 37.).

34

U ovom slučaju, tarifni podbroj 2711 12 KN‑a odnosi se na propan. Međutim, kao što proizlazi iz odgovora na prvo pitanje premda je propan plin čiji je udjel u UNP‑u najveći, kao što je opisao sud koji je uputio zahtjev, ne može se pretpostaviti da mu taj plin daje njegovu bitnu značajku.

35

Isto vrijedi za druge plinove koji čine UNP, zbog čega ga se ne može razvrstati u tarifne podbrojeve 2711 13 („Butan”) ili 2711 14 00 („Etilen, propilen, butilen i butadien”).

36

Budući da pravilo 3. točka (b) općih pravila za tumačenje KN‑a ne omogućava izvršiti razvrstavanje mješavine plina kao što je UNP kako ga je opisao nacionalni sud, valja primijeniti pravilo 3. točku (c) tih pravila na koje se upućuje u točki 28. ove presude, prema kojem se robu razvrstava u tarifni broj koji dolazi posljednji po redu od onih tarifnih brojeva koji podjednako dolaze u obzir, to jest u ovom slučaju, kao što predlaže Komisija, u tarifni podbroj 2711 19 00 KN‑a to jest pod „druge ukapljene naftne plinove”.

37

Stoga na treće pitanje treba odgovoriti da KN treba tumačiti na način da UNP, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, a koji sadržava 0,32 % metana, etana i etilena, 58,32 % propana i propilena, te najviše 39,99 % butana i butilena, zbog čega nije moguće utvrditi koja mu od tih tvari koje ga čine daje njegovu bitnu značajku, potpada pod tarifni podbroj 2711 19 00 to jest pod „Naftne plinove i ostale plinovite, ukapljene ugljikovodike, ostalo”.

38

Svojim drugim pitanjem se sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 218. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da podrazumijeva obvezu deklaranta UNP‑a, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, da precizno naznači postotak tvari koja ima najveći udio u tom UNP‑u.

39

Kao što to proizlazi iz odgovora na prvo pitanje, nije moguće pretpostaviti da je u slučaju kada se UNP, kao što je UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku, sastoji od više tvari, tvar koja UNP‑u daje njegovu bitnu značajku ona tvar čiji je postotak najveći.

40

Usto, kao što to proizlazi iz odgovora na treće pitanje i kao što je to utvrdila Komisija, nepostojanje precizne naznake o postotku tvari koje čine UNP, kao što je UNP o kojemu je riječ u glavnom postupku, ne priječi primjenu pravila o tarifnom razvrstavanju.

41

Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 218. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 2454/93 treba tumačiti na način da ne podrazumijeva obvezu deklaranta UNP‑a, kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, da precizno naznači postotak tvari koja ima najveći udio u tom UNP‑u.

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) odlučuje: