Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014TN0384

Predmet T-384/14: Tužba podnesena 3. lipnja 2014. – Italija protiv Komisije

SL C 235, 21.7.2014, p. 32–33 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

21.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 235/32


Tužba podnesena 3. lipnja 2014. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-384/14)

2014/C 235/43

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: B. Tidore, avvocato dello Stato, G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Komisije br. C (2014) 2008 od 4. travnja 2014., priopćenu 7. travnja 2014., o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice, konkretno za Italiju, u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Talijanska vlada ističe tri tužbena razloga:

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela Zajednice i na nedostatnoj istrazi.

U tom smislu ističe se da je Komisija u pobijanoj odluci provela financijski ispravak zbog određenih nedostataka pronađenih prilikom inspekcije na terenu koja je obavljena jedino u regijama Lazio i Abruzzo. Tužitelj osporava da se rezultati takvih inspekcija mogu proširiti izvan navedenih regija i da ispravak može iznositi 5 % jer su u stvarnosti mnoge talijanske regije vrlo različite i u svakom slučaju bila je umiješana samo jedna agencija za plaćanje (Agenzia per le erogazioni in agricoltura – AGEA).

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 43. i 48. Uredbe 1782/2003 (1).

U svojoj je odluci Komisija Italiji prigovorila da je pogrešno primijenila pravila koja se odnose na posebna prava tvrdeći da je nastao rizik za Fond. Tužitelj navodi da članci 43. i 48. Uredbe br. 1782/2003 ne predviđaju poseban način raspodjele posebnih prava za slučajeve koje je ispitivala Komisija te da je metodologija koju je usvojena u Italiji ne samo u potpunosti u skladu s takvim propisima, već sama po sebi ne predstavlja osobite rizike za Fond.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi općih načela glede financijskog ispravka i poštovanja mjerila za akreditaciju kao i na nedostatnom obrazloženju.

U svojoj odluci Komisija je provela ispravak u odnosu na pojedine operativne nedostatke koji se mogu pripisati ARBEA-i (Agenzia della Regione Basilicata per le Erogazioni in Agricoltura), agenciji za plaćanje čija je akreditacija opozvana odlukom uprave od 12. svibnja 2010, s učinkom od 16. listopada 2010, kada je AGEA preuzela nadležnosti ARBEA-e. Tužitelj osporava način postupanja Komisije koja je ispravak za financijske godine 2007-2009 proširila na 2010. pretpostavljajući da postoje već utvrđeni rizici i usvajajući isti postotak te osporava primjenu ispravka na razdoblje između opoziva akreditacije i preuzimanja funkcija od strane AGEA-e.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. kojom se određuju opća pravila za planove izravnih potpora na temelju zajedničke poljoprivredne politike i određeni planovi potpore poljoprivrednicima te kojom se izmjenjuju i dopunjuju Uredbe (EEZ-a) br. 2019/93, (EZ-a) br. 1452/2001, (EZ-a) br. 1453/2001, (EZ-a) br. 1454/2001, (EZ-a) 1868/94, (EZ-a) br. 1251/1999, (EZ-a) br. 1254/1999, (EZ-a) br. 1673/2000, (EEZ-a) br. 2358/71 i (EZ-a) br. 2529/2001 (SL L 270, 2003., str. 1.).


Top