—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) energetski intenzivnim poduzećima industrije čelika općenito, a posebice tužiteljima br. 2. do 24., ne dodjeljuje nikakvu prednost.

—

Tužitelji također ističu da im posebno korekcijsko uređenje a fortiori ne donosi selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji nadalje smatraju posebno korekcijsko uređenje ne predstavlja potporu „koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje u Europskoj uniji.

—

Tužitelji nadalje ističu da posebno korekcijsko uređenje ne utječe na trgovinu između država članica.

—

Tužitelji navode da bi smatranje posebnog korekcijskog uređenja potporom ili njegovo znatno smanjenje ne samo prekoračilo jasno utvrđene granice članka 107. UFEU-a koje je odredio Sud Europske unije, već bi i temeljni zahtjev materijalne pravednosti opterećenja bio povrijeđen. Ukidanje ili znatno smanjenje posebnog korekcijskog uređenja stoga bi povrijedilo temeljna prava tužiteljâ, osobito njihova temeljna prava iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

Tužitelji nadalje ističu da je Komisija u Odluci od 22. svibnja 2002. izričito utvrdila da EEG i pripadajuća „korekcijska uređenja” ne ispunjavaju kriterije potpore (1). Ta odluka također se odnosi na posebno korekcijsko uređenje.

—

Tužitelji također navode da Komisija nije primjereno ispitala pa onda ni zaključila da su izuzeća za energetski intenzivna poduzeća opravdana s obzirom na cilj, prirodu odn. unutrašnju strukturu EEG-a te da stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelji također prigovaraju da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako teškim pravnim posljedicama.