Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014TN0230

Predmet T-230/14: Tužba podnesena 15. travnja 2014. – Deutsche Edelstahlwerke protiv Komisije

SL C 223, 14.7.2014, p. 13–14 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

14.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 223/13


Tužba podnesena 15. travnja 2014. – Deutsche Edelstahlwerke protiv Komisije

(Predmet T-230/14)

2014/C 223/18

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Deutsche Edelstahlwerke GmbH (Witten, Njemačka) (zastupnici: S. Altenschmidt i H. Janssen, Rechtsanwälte)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Europske komisije od 18. prosinca 2013. u predmetu o državnoj potpori SA.33995 (2013/C) – poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i ograničavanje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća;

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a

Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda čl. 108. st. 1. UFEU-a i načela pravne sigurnosti

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se primjenjuje na nove programe potpore u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 41. Povelje o temeljnim pravima i prava na saslušanje

Tužitelj nadalje navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)


Top