EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014TB0171

Predmet T-171/14: Rješenje Općeg suda od 26. studenoga 2014. – Léon Van Parys protiv Komisije ( „Tužba za poništenje — Carinska unija — Dopis Komisije kojim se obavještava tužitelja o produljenju roka za obradu zahtjeva za otpust carina — Zahtjev za odluku — Nenadležnost Općeg suda — Nepostojanje pravnog interesa — Očita nedopuštenost” )

SL C 56, 16.2.2015, p. 19–19 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

16.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 56/19


Rješenje Općeg suda od 26. studenoga 2014. – Léon Van Parys protiv Komisije

(Predmet T-171/14) (1)

((„Tužba za poništenje - Carinska unija - Dopis Komisije kojim se obavještava tužitelja o produljenju roka za obradu zahtjeva za otpust carina - Zahtjev za odluku - Nenadležnost Općeg suda - Nepostojanje pravnog interesa - Očita nedopuštenost”))

(2015/C 056/26)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Firma Léon Van Parys (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: P. Vlaemminck, B. Van Vooren i R. Verbeke, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros, B.-R. Killmann i M. van Beek, agenti)

Predmet

Kao prvo, zahtjev za poništenje dopisa Komisije od 24. siječnja 2014. kojim se obavještava tužitelja o produljenju roka za obradu zahtjeva za otpust carina predviđenog člankom 907. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.), i kao drugo, zahtjev da se utvrdi da je članak 909. Uredbe br. 2454/93 proizveo pravne učinke u odnosu na tužitelja temeljem presude Općeg suda od 19. ožujka 2013., Firma Van Parys/Komisija (T-324/10, EU:T:2013:136).

Izreka

1.

Tužba se odbacuje.

2.

Nalaže se društvu Firma Léon Van Parys snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Europske komisije.


(1)  SL C 151, 19.5.2014.


Top