1

Tužbom, koju je tajništvo Službeničkog suda zaprimilo 10. ožujka 2014., I. Barnett zahtijeva poništenje Odluke Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) od 11. srpnja 2013. kojom se za 2013. godinu određuje popis osoba na koje se primjenjuje mjera predviđena člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije u njegovoj verziji koja se primjenjivala do 31. prosinca 2013. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), u dijelu u kojem se tom odlukom odbija da se navedena mjera primijeni na nju i odluke o odbijanju njezine žalbe.

2

Članak 52. Pravilnika o osoblju određuje:

„Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 50. [Pravilnika o osoblju] dužnosnik se umirovljuje:

[…]

[…]“

3

Sukladno članku 77. Pravilnika o osoblju:

„Dužnosnik koji je navršio najmanje deset godina staža u službi ima pravo na starosnu mirovinu. Međutim, pravo na tu mirovinu ostvaruje bez obzira na godine staža u službi, nakon navršene 63 godine života ili ako se nije mogao vratiti na radno mjesto nakon razdoblja mirovanja ili zbog umirovljenja u interesu službe.

[…]

Dob za umirovljenje je 63 godine.“

4

Članak 9. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju glasi kako slijedi:

„1.   Dužnosnik koji napusti službu prije navršene 63. godine života može zatražiti da mu se starosna mirovina:

2.   Tijelo za imenovanje može odlučiti, u interesu službe te na temelju objektivnih kriterija i transparentnih postupaka utvrđenih općim provedbenim odredbama, da se na mirovinu dotičnog dužnosnika ne primijeni gore navedeno smanjenje. Ukupni broj dužnosnika i privremenih službenika koji svake godine odu u mirovinu bez smanjenja mirovine ne smije biti veći od 10% dužnosnika svih institucija koji su otišli u mirovinu prethodne godine. Godišnji postotak može varirati između 8% i 12%, pod uvjetom da ukupni postotak za razdoblje od dvije godine nije veći od 20% i da se poštuje načelo proračunske neutralnosti. Prije isteka petogodišnjeg razdoblja [Europska] komisija Europskom parlamentu i Vijeću [Europske unije] podnosi izvješće o ocjeni provedbe te mjere. [Europska] komisija po potrebi podnosi prijedlog da se nakon pet godina, na temelju članka 336. [UFEU‑a], utvrdi najveća godišnja stopa između 5% i 10% ukupnog broja dužnosnika svih institucija koji su otišli u mirovinu prethodne godine.“

5

Predsjednik EGSO‑a je odlukom br. 192/09 A od 13. ožujka 2009. donio opće provedbene odredbe (u daljnjem tekstu: OPO) predviđene člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju (u daljnjem tekstu: OPO EGSO‑a). OPO EGSO‑a donesen je u dvije verzije, francuskoj i engleskoj.

6

Francuska verzija OPO‑a EGSO‑a određuje:

„[…]

7

Stavak 6. točka (b) OPO‑a EGSO‑a u bilješci na dnu stranice pojašnjava da „trajanje profesionalne djelatnosti“ odgovara „[s]tvarno ostvarenim i valjano dokazanim razdobljima profesionalne djelatnosti, izračunanima na dan 31. [prosinca] godine u kojoj je primijenjena mjera prijevremene [mirovine]“.

8

Engleska verzija stavka 6. OPO‑a EGSO‑a određuje:

„In order to identify which applications best serve the interests of the service and to ensure complete transparency in the drawing‑up of the list of officials who can benefit from the facility, a following points system shall be established based on the following criteria:

[…]

[…]“

9

Europski parlament, Vijeće Europske unije, Europska komisija, Sud Europske unije i Revizorski sud Europske unije donijeli su svoje OPO‑e članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju 6. listopada, 29. travnja, 28. travnja, 20. listopada odnosno 21. prosinca 2004.

10

Kad je riječ o OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koji je donio Parlament (u daljnjem tekstu: OPO Parlamenta), njegov članak 5., naslovljen „Ispitivanje prijave od strane [opće uprave] za [o]soblje i [s]lužbu ili političku [s]kupinu zaposlenja“, određuje:

„[…]

4.   S obzirom na interes službe, smatra se da ima prednost zahtjev dužnosnika u odnosu na kojeg su primijenjene mjere reorganizacije koje je odredila [i]nstitucija: prestanak dužnosnikova radnog odnosa uslijed tekućih mjera reorganizacije, s obzirom na to da nije određena nijedna nova zadaća prilagođena dotičnoj osobi (osobama) ili ista ne može biti određena u bliskoj budućnosti.

5.   Prilikom utvrđivanja prioritetnih skupina […] kao i reda prvenstva svake od njih, služba isto tako vodi računa o […] stažu koji je kandidat ostvario u Europskom parlamentu kao i o njegovoj dobi[.]

[…]“ [neslužbeni prijevod]

11

Članak 6. stavak 2. OPO‑a Parlamenta, naslovljen „Postupak odabira od strane [opće uprave] za [o]soblje“, određuje:

„[Popis dužnosnika i privremenog osoblja u odnosu na koje glavni direktor opće uprave za osoblje predlaže da im se prizna pravo na prijevremenu mirovinu] uzima u obzir:

[…]

[…]“ [neslužbeni prijevod]

12

Kad je riječ o OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koji je donijelo Vijeće (u daljnjem tekstu: OPO Vijeća), njegov članak 5. određuje:

„1.   Pojam interesa službe ocjenjuje se s obzirom na okolnosti i različite čimbenike među kojima su:

2.   [Tijelo za imenovanje] od [z]ajedničkog povjerenstva zahtijeva mišljenje radi oblikovanja stajališta o objektivnim i konkretnim kriterijima koji omogućuju provedbu stavka 1. tijekom relevantne godine. [Z]ajedničko povjerenstvo donosi svoje mišljenje u roku od [petnaest] radnih dana računajući od dana podnošenja zahtjeva u tom smislu.“ [neslužbeni prijevod]

13

Nakon što se tijelo za imenovanje (u daljnjem tekstu: tijelo za imenovanje) Vijeća savjetovalo sa zajedničkim povjerenstvom u skladu s člankom 5. stavkom 2. OPO‑a Vijeća radi provedbe kriterija interesa službe, previđenog u stavku 1. tog članka, ono je za 2004. odredilo sljedeće kriterije o kojima je obavijestilo osoblje putem Priopćenja osoblju br. 105/04 od 15. srpnja 2004.:

14

Kad je riječ o OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koji je donijela Komisija (u daljnjem tekstu: OPO Komisije), njegov članak 5., naslovljen „Ispitivanje prijave od strane Komisijinih službi“, određuje:

„[…]

2.   svake godine svaka služba ili opća uprava utvrđuju popis kandidata na temelju kriterija iz stavaka 4., 5., 6. i 7.

Kandidati na koje se može primijeniti mjera razvrstavaju se u tri prioritetne skupine ovisno o tome da li se interes službe u predmetnom slučaju smatra velikim, slabim ili nepostojećim. […]

[…]

4.   Smatra se da ispunjavanje sljedećih kriterija vezanih za dužnosnikove zadaće njegovu zahtjevu daje stupanj prvenstva s obzirom na interes službe:

6.   Prilikom utvrđivanja prioritetnih skupina iz stavka 2. kao i reda prvenstva svake od njih, služba isto tako može voditi računa o […] stažu koji je kandidat ostvario u Komisiji i/ili njegovu pozitivnom doprinosu radu službe i /ili Komisije.

[…]“ [neslužbeni prijevod]

15

Kad je riječ o OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koji je donio Sud Europske unije (u daljnjem tekstu: OPO Suda Europske unije), njegov članak 5. stavak 2. određuje:

„U roku od [petnaest] radnih dana računajući od podnošenja zahtjeva u tom smislu zajedničko povjerenstvo tijelu za imenovanje dostavlja popis, prema redu prvenstva, dužnosnika i privremenog osoblja u odnosu na koje ono smatra da se, s obzirom na interes službe, može primijeniti mjera. Taj popis utvrđuje se vodeći računa osobito o sljedeći objektivnim kriterijima:

[…]“ [neslužbeni prijevod]

16

Kad je riječ o OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koje je donio Revizorski sud (u daljnjem tekstu: OPO Revizorskog suda), njegov članak 5. glasi kako slijedi:

„[…]

U roku od [petnaest] radnih dana računajući od dana podnošenja zahtjeva u tom smislu zajedničko povjerenstvo tijelu za imenovanje dostavlja popis dužnosnika i privremenog osoblja u odnosu na koje ono smatra da se, s obzirom na interes službe, može primijeniti mjera. Taj popis utvrđuje se vodeći računa osobito o sljedećim objektivnim kriterijima koji su u nastavku navedeni prema redu prvenstva:

[…]“ [neslužbeni prijevod]

17

Tužiteljica je 1. ožujka 1982. zaposlena u EGSO‑u u svojstvu člana privremenog osoblja. Ona je potom zaposlena kao dužnosnik na probnom radu 1. lipnja 1982. te je nakon toga imenovana na stalno radno mjesto 1. prosinca 1982.

18

Članovi osoblja EGSO‑a su Priopćenjem osoblju od 18. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Priopćenje od 18. ožujka 2013.), koje je objavljeno na francuskom i na engleskom jeziku, pozvani da iskažu svoj eventualni interes za mogućnost odlaska u prijevremenu mirovinu bez umanjenja mirovinskih prava tako da podnesu svoju prijavu najkasnije 7. travnja 2013. U gore navedenom priopćenju stajalo je da je broj osoba na koje se može primijeniti ta mjera u 2013. određen na dva.

19

Osam dužnosnika EGSO‑a, među kojima i tužiteljica, pravodobno je podnijelo svoje prijave.

20

Tijelo za imenovanje EGSO‑a je odlukom od 11. srpnja 2013. utvrdilo popis za 2013. na kojem se nalaze dvije osobe na koje se primjenjuje mjera predviđena člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, u predmetnom slučaju osobe X i Y.

21

Tužiteljica je dopisom od 14. kolovoza 2013. na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnijela žalbu protiv odluke tijela za imenovanje EGSO‑a od 11. srpnja 2013., kojom je utvrđen popis za 2013. na kojem se nalaze dvije osobe na koje se primjenjuje mjera prijevremenog umirovljenja bez smanjenja mirovinskih prava, zbog toga što se ona ne nalazi na tom popisu, čime je odbijena njezina prijava podnesena 19. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

22

Tijelo za imenovanje EGSO‑a je odlukom od 9. prosinca 2013. odbilo žalbu (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe). Toj su odluci bile priložene dvije tablice, od kojih je u prvoj bio naveden broj bodova koji su na temelju stavka 6. točaka (a), (b) i (c) OPO‑a EGSO‑a dodijeljeni osobama X i Y i tužiteljici kao i ukupni broj dodijeljenih bodova, odnosno 9,5 bodova, 9,5 bodova i 8,5 bodova, a u drugoj je bio naveden poredak kandidata; prema drugoj tablici, tužiteljica je bila smještena na treće mjesto, iza osoba X i Y.

23

Nastavno na njezin zahtjev tužiteljica je umirovljena od 1. siječnja 2014.; posljedično, smanjena su joj mirovinska prava.

24

Tužiteljica od Službeničkog suda zahtijeva da:

„[–] […] poništiti odluku EGSO‑a o odbijanju da se u 2013. [na nju] primijeni mjera iz članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju […], […], kako je ta odluka o odbijanju provedena [odlukom od 11. srpnja 2013., kojom je utvrđen popis od dvije osobe kojima je u 2013. dodijeljena prijevremena mirovina bez umanjenja mirovinskih prava i odlukom o odbijanju žalbe] […];

[–] […] naloži [EGSO‑u] snošenje troškova.“

25

EGSO od Službeničkog suda zahtijeva da:

26

EGSO je dopisom tajništva od 6. ožujka 2015. pozvan da odgovori na mjere upravljanja postupkom te se on tom pozivu uredno odazvao.

27

Parlament, Vijeće, Komisija, Sud i Revizorski sud su isto tako dopisima tajništva od 6. ožujka 2015. pozvani da odgovore na mjere izvođenja dokaza i osobito da dostave OPO‑e članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koje su donijela njihova tijela za imenovanje. Te institucije su se uredno odazvale na taj poziv.

28

Prvim dijelom svojega tužbenog zahtjeva tužiteljica zahtijeva poništenje pobijane odluke i poništenje odluke o odbijanju žalbe.

29

Valja podsjetiti da je učinak zahtjeva za poništenje koji su formalno podneseni protiv odluke o odbijanju žalbe osporavanje pred Službeničkim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba, s obzirom na to da ti zahtjevi kao takvi nemaju samostalan sadržaj (vidjeti u tom smislu presude od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament, 293/87, EU:C:1989:8, t. 8. i od 15. rujna 2011., Munch/OHIM, F‑6/10, EU:F:2011:139, t. 25.).

30

U predmetnom slučaju Službenički sud ustvrđuje da pobijana odluka ne sadržava razloge zbog kojih tužiteljica nije obuhvaćena mjerom iz članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju i da se na tužiteljicu tek neizravno odnosi popis dužnosnika na koje se primjenjuje gore navedena mjera, s obzirom na to da se tužiteljica ne nalazi na tom popisu. Međutim, odluka o odbijanju žalbe potvrđuje pobijanu odluku i dopunjuje je time što sadržava i obrazloženje odluke o uključivanju osoba X i Y na popis osoba na koje se primjenjuje mjera i obrazloženje odluke o isključenju tužiteljice s tog popisa.

31

U takvoj situaciji zakonitost prvotnog akta kojim se nanosi šteta mora biti ispitana uzimajući u obzir obrazloženje iz odluke o odbijanju žalbe jer bi se ono trebalo podudarati s navedenim aktom (presuda od 9. prosinca 2009., Komisija/Birkhoff, T‑377/08 P, EU:T:2009:485, t. 58. i 59. i navedena sudska praksa).

32

Slijedom toga, zahtjev za poništenje odluke o odbijanju žalbe nema samostalan sadržaj i tužbu treba razumjeti kao da je podnesena protiv pobijane odluke čije je obrazloženje pojašnjeno odlukom o odbijanju žalbe.

33

U prilog svojoj tužbi tužiteljica ističe dva tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog, koji je istaknut kao glavni, temelji se na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a. Drugi tužbeni razlog, istaknut podredno u slučaju da Službeni sud odbije prvi tužbeni razlog, temelji se na prigovoru nezakonitosti stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a.

34

Tužiteljica uvodno ističe da je razlika između broja bodova dodijeljenih osobama X i Y i broja bodova dodijeljenih njoj posljedica pogreške u EGSO‑vom tumačenju stavka 6. točke (b) njegova OPO‑a. Naime, prema njezinu mišljenju, EGSO je za potrebe dodjele bodova na temelju kriterija trajanja profesionalne djelatnosti, predviđenog tom odredbom, vodio računa kako o profesionalnoj djelatnosti koju su osobe X i Y obavljale u institucijama Unije tako i onoj koju su obavljale izvan njih, iako je trebao uzeti u obzir samo staž u službi u institucijama Unije. Da je EGSO pravilno tumačio gore navedeni stavak 6. točku (b), tužiteljica bi bila prva na popisu jer je ona započela profesionalnu karijeru u institucijama Unije nekoliko godina prije osoba X i Y.

35

U prilog prvom tužbenom razlogu tužiteljica navodi više argumenata. Kao prvo, ona ističe da stavke 5. i 6. OPO‑a EGSO‑a valja tumačiti zajedno i da se oba stavka nužno odnose na staž u službi u institucijama ili tijelima Unije.

36

Kao drugo, tužiteljica tvrdi da bi tumačenje koje zagovara EGSO, prema kojem se izrazi „durée de l’activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti) i „length of employment“ (trajanje zaposlenja), koji se nalaze u francuskoj odnosno engleskoj verziji stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a, odnose na cjelokupnu profesionalnu djelatnost kandidata za prijevremeno umirovljenje bez umanjenja mirovinskih prava, praktički onemogućilo upotrebu cjelokupne palete bodova predviđene tom odredbom jer bi ono gotovo nužno dovelo do toga da svaki kandidat dobije maksimalni broj bodova predviđen tim kriterijem.

37

Kao treće, tužiteljica tvrdi da izraz „length of employment“ (trajanje zaposlenja), korišten u engleskoj verziji stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a, dokazuje da se uzima u obzir samo služba koju su kandidati za prijevremeno umirovljenje bez umanjenja mirovinskih prava obavljali u institucijama Unije. Osim toga, u engleskoj verziji Priopćenja od 18. ožujka 2013. korišten je izraz „length of service“ (trajanje staža u službi), dok je u francuskoj verziji upotrebljen izraz „durée de [l’]activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti), što potvrđuje da je EGSO bio dužan uzeti u obzir jedino godine radnoga staža ostvarenog u institucijama Unije.

38

Kao četvrto, tužiteljica tvrdi da tumačenje stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a koje zagovara EGSO može dovesti do situacije u se kojoj godine profesionalne djelatnosti obavljane izvan institucija Unije uzimaju u obzir u jednakoj mjeri kao i one obavljane u tim institucijama, čak i ako trajanje radnog tjedna bilo ograničeno. Međutim, takva situacija može dovesti do povrede načela jednakog postupanja jer omogućuje „dodjelu koristi u obliku dodatnih mirovinskih prava na temelju jednog te istog razdoblja zaposlenja“.

39

Kao peto i posljednje, tužiteljica smatra da, s obzirom na nesuglasje između dviju jezičnih verzija OPO‑a EGSO‑a, stavak 6. točku (b) tog OPO‑a valja tumačiti s obzirom na opću strukturu i cilj propisa kojeg je ta odredba dio. Tako ne postoji razlog na temelju kojeg bi se smatralo da je EGSO želio isto vrednovati profesionalno iskustvo stečeno izvan institucija Unije kao i službu u tim institucijama. Suprotno tomu, čini se vjerojatnijim da je EGSO želio staviti u povoljniji položaj dužnosnike koji su veći dio svojega profesionalnog života proveli u službi u EGSO‑u ili u institucijama u odnosu na one koji su kraće radili u institucijama Unije. Osim toga, taj kriterij primjenjuju Parlament, Vijeće i Sud.

40

EGSO na to odgovara, kao prvo, da su tekstovi stavaka 5. i 6. njegova OPO‑a namjerno različito oblikovani. Tako stavak 5. OPO‑a EGSO‑a zahtjeva da je kandidat za primjenu mjere previđene člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju proveo petnaest godina „staža u službi“ kao dužnosnik ili službenik Unije, dok stavak 6. točka (b) tog OPO‑a namjerno upotrebljava izraz „profesionalna djelatnost“, koji se u Pravilniku o osoblju koristi na mnogo mjesta kako bi uputio na različite profesionalne djelatnosti koje je predmetni dužnosnik ili službenik obavljao izvan institucija Unije.

41

Kao drugo, EGSO smatra da stavci 5. i 6. OPO‑a EGSO‑a imaju različiti doseg. Tako je cilj stavka 5. OPO‑a EGSO‑a definirati kriterije koje moraju zadovoljavati kandidati za prijevremeno umirovljenje bez umanjenja mirovinskih prava kako bi ostvarili to pravo, dok je cilj stavka 6. tog OPO‑a utvrditi kriterije odabira između uspješnih kandidata.

42

Kao treće, EGSO ističe da tužiteljičina teza dovodi do povrede načela jednakog postupanja jer ona stavlja u povoljniji položaj dužnosnike i službenike koji su državljani država članica osnivačica ili država koje su vrlo rano pristupile Uniji.

43

Kao četvrto, EGSO smatra da bilješka na dnu stranice br. 4. stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a (vidjeti točku 7. ove presude) dokazuje da je za primjenu te odredbe dopušteno uzeti u obzir sve profesionalne djelatnosti koje je obavljao kandidat, uključujući i one koje je on obavljao izvan institucija Unije. Naime, budući da ta bilješka upućuje na „[s]tvarno ostvarena i valjano dokazana razdoblja profesionalne djelatnosti“, ona se može odnositi samo na profesionalno iskustvo stečeno izvan institucija Unije, s obzirom na to da nije potrebno instituciji dokazati dužnosnikovu profesionalnu karijeru u institucijama Unije jer ona već posjeduje sve potrebne dokaze koji se odnose na tu karijeru.

44

Kao peto, EGSO ističe da izraz „durée de l’activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti) iz francuskog teksta i izraz „[l]ength of employment“ iz odgovarajuće engleske verzije, koji se nalaze u stavku 6. točki (b) njegova OPO‑a, potvrđuju njegovu tezu prema kojoj se može uzeti u obzir kandidatovo cjelokupno profesionalno iskustvo, uključujući i profesionalne djelatnosti koje je on obavljao izvan institucija Unije. Kad je riječ o engleskoj verziji Priopćenja od 18. ožujka 2013. izraz „length of service“ (trajanje staža u službi) je upotrijebljen na mjestu gdje francuska verzija upotrebljava izraz „durée de [l’]activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti) zbog materijalne pogreške. U svakom slučaju takva materijalna pogreška sadržana u Priopćenju osoblju ne može stvoriti nikakvo pravo, s obzirom na to da je jedini važeći tekst onaj iz stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a, kako na francuskom tako i na engleskom.

45

Kao šesto, EGSO osporava da njegovo tumačenje stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a može dovesti do povrede načela jednakog postupanja jer predmetna mjera ne omogućuje dodjelu dodatnih mirovinskih prava dužnosniku koji je imao profesionalnu prošlost izvan institucija Unije, već omogućuje jedino da on ode u prijevremenu mirovinu bez umanjenja njegovih mirovinskih prava.

46

Kao sedmo i posljednje, EGSO smatra, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu Suda o tome, da francuska i engleska verzija OPO‑a EGSO‑a nisu nesuglasne i da u svakom slučaju opća struktura i cilj OPO‑a EGSO‑a dokazuju upravo to da je njegovo tumačenje stavka 6. točke (b) tog OPO‑a pravilno.

47

Iz dvije tablice priložene odluci o odbijanju žalbe proizlazi da osobe X i Y dijele prvo mjesto, pri čemu svaka od njih ima prosjek ocjena 4,30 bodova i ukupnu ocjenu od 9,5 bodova, pri čemu je ta ukupna ocjena zbroj 2,5 boda za navršenih 59 godina života do 31. prosinca 2013., 4 boda za trajanje njihove profesionalne djelatnosti od 33 odnosno 26 godina i 3 boda za njihova izvješća o ocjeni. Tužiteljica se na popisu nalazi neposredno iza osoba X i Y, na trećem mjestu, s prosjekom ocjena od 4,50 bodova i ukupnim brojem bodova od 8,5, odnosno ima 1,5 bod za navršenih 57 godina života do 31. prosinca 2013., 4 boda za trajanje njezine profesionalne djelatnosti od 31 godinu i 3 boda za njezina izvješća o ocjeni.

48

Iz spisa isto tako proizlazi da su i osobe X i Y započele profesionalnu karijeru u institucijama Unije 1991. Budući da su one otišle u mirovinu 2013., svaka od njih je stoga radila 22 godine i malo manje od 23 godine. Što se tiče tužiteljice, nesporno je da je ona 31 godinu radila u EGSO‑u.

49

Stoga je EGSO prilikom utvrđivanja bodova koje valja dodijeliti kriteriju koji se odnosi na trajanje profesionalne djelatnosti osoba X i Y, od 33, odnosno 26 godine, njihove godine profesionalne djelatnosti izvan institucija Unije dodao njihovu stažu u službi u tim institucijama, u predmetnom slučaju malo manje od 23 godine i svakom slučaju više od 22 godine. Međutim, da je EGSO uzeo u obzir jedino njihov staž u službi u institucijama Unije, osobe X i Y dobile bi tek 2 boda za taj kriterij, zbog čega bi ukupno imale 7,5 bodova, što bi dovelo do toga da tužiteljica zauzme prvo mjesto.

50

Slijedom toga, pitanje jest je li EGSO za izračun trajanja profesionalne djelatnosti kandidata, kako je predviđen stavkom 6. točkom (b) OPO‑a EGSO‑a, mogao voditi računa o cjelokupnom profesionalnom iskustvu kandidata ostvarenom kako unutar institucija Unije tako i izvan njih ili je trebao voditi računa isključivo o stažu u službi u institucijama Unije.

51

S tim u vezi, Službenički sud ustvrđuje da, s jedne strane, francuska verzija Priopćenja od 18. ožujka 2013. zaista upotrebljava izraz „durée de [l’]activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti) na mjestu na kojem engleska verzija upotrebljava „length of service“, odnosno trajanje staža u službi. Međutim, to jezično nesuglasje ne može stvoriti nikakvo pravo u korist tužiteljice, s obzirom na to da je Priopćenje od 18. ožujka 2013. provedbena mjera OPO‑a EGSO‑a i stoga odredba koja je niže rangirana od njih. S druge strane, Službenički sud primjećuje da izrazi „durée de l’activité professionnelle“ (trajanje profesionalne djelatnosti) i „length of employement“ (trajanje zaposlenja), koji su sadržani u francuskoj i engleskoj verziji stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a, nisu nesuglasni, već njihov tekst ne omogućuje davanje jasnog odgovora na pitanje iz prethodne točke ove presude. Stoga se nameće teleološko i kontekstualno tumačenje stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a.

52

Takvo tumačenje stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a zahtijeva da ono bude spojivo s višim pravnim pravilima i, ponajprije, sa člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2006., De Soeten/Vijeće, F‑86/05, EU:F:2006:87, t. 42. i navedenu sudsku praksu), što je kao prvo navelo Službenički sud da ispita ratio legis te potonje odredbe.

53

S tim u vezi, Službenički sud ističe da dva dokumenta sastavljena u okviru pripreme teksta članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, koje je Vijeće podnijelo kao odgovor na mjere izvođenja dokaza, sadržavaju naznake o cilju te odredbe. Tako je u skladu s napomenom br. 9522/03 predsjedništva Vijeća od 19. svibnja 2003., koja sadržava prijedlog predsjedništva Vijeća o reviziji Pravilnika o osoblju, upućenoj Vijeću, cilj predmetne odredbe „olakšati upravljanje osobljem osobito u malim institucijama“. Sukladno napomeni br. 12957/03 predsjedništva Vijeća od 26. rujna 2003. o odobravanju rezultata savjetodavnog odbora u okviru revizije Pravilnika o osoblju, upućenoj Odboru stalnih predstavnika, navedena odredba je namijenjena tomu da „institucijama osigura primjerenu fleksibilnost, osobito u vezi s postupkom proširenja [Unije]“. Službenički sud ističe da je potom donesena uvodna izjava 33. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od 22. ožujka 2004. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika tih Zajednica (SL L 124, str. 1.), koja predviđa da bi „[s]ustav [odlaska u prijevremenu mirovinu] trebao biti namijenjen olakšanju upravljanja ljudskim resursima osobito u manjim institucijama“.

54

Službenički sud smatra da je ratio legis članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju olakšati upravljanje ljudskim resursima u institucijama Unije prijevremenim umirovljenjem bez umanjenja mirovinskih prava. Stoga cilj te odredbe nije stavljanje u povoljniji položaj dužnosnika ili službenika koji na kraju svoje profesionalne karijere dokažu duži staž u službi u institucijama Unije u odnosu na one koji dokažu kraći staž u službi u institucijama Unije zato što se njihova karijera, za razliku od karijere prvonavedenih osoba, u većoj mjeri odvijala izvan tih institucija.

55

Kao drugo, valja istaknuti da se, u skladu s člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, prijevremena mirovina bez umanjenja mirovinskih prava može […] dodijeliti samo „[u] interesu službe“. S tim u vezi, presuđeno je da interes službe valja ocijeniti na temelju objektivnih kriterija i transparentnih postupaka utvrđenih putem OPO‑a i da je zakonodavac želio ograničiti diskrecijsku ovlast uprave kad je riječ o interesu službe. Isto je tako presuđeno da su osnova za temeljiti nadzor koji sud Unije vrši nad ocjenom interesa službe od strane tijela za imenovanje značaj prednosti koja se dodjeljuje na temelju Pravilnika o osoblju i jamstva kojima je zakonodavac uvjetovao njezinu dodjelu (presuda od 12. rujna 2006., De Soeten/Vijeće, F‑86/05, EU:F:2006:87, t. 48.). Svaka institucija Unije putem OPO‑a donosi svoju definiciju interesa službe koji opravdava prijevremeno umirovljenje bez umanjenja mirovinskih prava.

56

Iz članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju isto tako proizlazi da je zakonodavac prepustio tijelu za imenovanje svake institucije Unije diskrecijsku ovlast glede kriterija za odabir dužnosnika i službenika kojima će dodijeliti prijevremenu mirovinu bez umanjenja mirovinskih prava, pod uvjetom da su ti kriteriji objektivni i prethodno određeni. Stoga gore navedena odredba ne zahtijeva da sve institucije Unije donesu zajedničke kriterije za odabir kandidata. Kao što to pravilno ističe EGSO, da je to bila zakonodavčeva volja, on je institucijama mogao nametnuti da te kriterije uspostave zajedničkim sporazumom ili ih je mogao izravno utvrditi u Pravilniku o osoblju, što nije učinio. Budući da ne postoji ni opće načelo prava koje bi sve institucije Unije obvezalo da primijene iste kriterije pri donošenju njihovih OPO‑a članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, valja zaključiti da svaka od institucija Unije u svojemu OPO‑u može slobodno definirati interes službe koji opravdava dodjelu prijevremene mirovine bez umanjenja mirovinskih prava i utvrditi objektivne kriterije koje svaka od njih smatra primjerenima za potrebe odabira prijava za dodjelu te mjere.

57

Slijedom toga, budući da članak 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju ne obvezuje institucije da staž u službi u institucijama Unije smatraju objektivnim kriterijem koji omogućuje odabir kandidata za prijevremenu mirovinu bez umanjenja mirovinskih prava, ali zato što ni ne zabranjuje da se institucije oslanjaju na taj kriterij za odabir kandidata, nije isključeno da institucija odabere upotrijebiti svoju marginu prosudbe pri uspostavi u svojemu OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, među ostalim kriterijima, kriterija staža u službi u institucijama Unije. Tako taj izbor daje prednost dužnosnicima koji su više godina proveli u službi u institucijama Unije time što im osigurava bolji položaj na popisu kandidata za dodjelu mjere koja je previđena člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, nego njihovim kolegama koji su manji dio svoje profesionalne karijere proveli u institucijama Unije.

58

Takav je, kao što to proizlazi iz točaka 9. do 16. ove presude, također i izbor koji su proveli Parlament, Vijeće, Komisija, Sud i Revizorski sud. Naime, kad je riječ o Parlamentu i Komisiji, članak 5. stavak 5. OPO‑a Parlamenta i članak 5. stavak 6. OPO‑a Komisije određuju da je jedan od kriterija o kojima valja voditi računa prilikom odabira kandidata staž u službi ostvaren u predmetnoj instituciji. Kad je riječ o Vijeću i Revizorskom sudu, iz stavka 3. Priopćenja osoblju br. 105/04 Vijeća i članka 5. OPO‑a Revizorskog suda proizlazi da se vrednuje staž u službi u bilo kojoj instituciji Unije. Kad je riječ o Sudu, članak 5. OPO‑a Suda određuje da „staž“ predstavlja jedan od objektivnih kriterija. Kad ga je Službenički sud s tim u vezi ispitao u okviru mjera izvođenja dokaza, Sud je pojasnio da taj pojam ne uključuje samo razdoblja staža koje je dužnosnik proveo u službi Suda, već također i ona koja je proveo službi u drugim institucijama Unije.

59

Budući da izbor institucija navedenih u prethodnoj točki ni na koji način ne veže EGSO, potonji je imao pravo upotrijebiti svoju marginu prosudbe kad je u svojemu OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju kao objektivni kriterij za odabir kandidata odredio trajanje cjelokupne profesionalne djelatnosti dotičnih osoba, a da je pritom nije ograničio samo na profesionalnu djelatnost obavljanu u institucijama Unije.

60

S obzirom na prethodna razmatranja, valja potvrdno odgovoriti na pitanje je li EGSO za izračun trajanja profesionalne djelatnosti kandidata, kako je predviđena stavkom 6. točkom (b) OPO‑a EGSO‑a, mogao voditi računa o cjelokupnom profesionalnom iskustvu kandidata ostvarenom kako unutar institucija Unije tako i izvan njih.

61

K tomu valja dodati da taj zaključak ne može biti doveden u pitanje tužiteljičinim argumentom, prema kojem takvo tumačenje stavka 6. točke (b) OPO‑a EGSO‑a može dovesti do povrede načela jednakog postupanja jer će se odabranim kandidatima koji su svoju profesionalnu djelatnost obavljali i izvan institucija Unije dodijeliti „dodatna mirovinska prava na temelju jednog te istog razdoblja zaposlenja“.

62

Naime, budući da su mirovinska prava izračunana na temelju staža u službi u institucijama Unije i, po potrebi, na temelju prenesenih nacionalnih mirovinskih prava, dodjela prijevremene mirovine bez umanjenja mirovinskih prava dužnosniku koji je obavljao profesionalnu djelatnost izvan institucija Unije ne daje dodatna mirovinska prava u odnosu na situaciju dužnosnika koji isti tako ima pravo na prijevremenu mirovinu bez umanjenja mirovinskih prava, a koji je svoje profesionalno iskustvo stekao u institucijama Unije.

63

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti prvi tužbeni razlog kao neosnovan. Slijedom toga, valja odlučiti o tužbenom razlogu koji je tužiteljica istaknula podredno.

64

Podredno, tužiteljica ističe da je, ako stavak 6. točku (b) OPO‑a EGSO‑a treba tumačiti u smislu da ta odredba obuhvaća posao obavljen izvan institucija Unije, ta odredba nezakonita. Naime, ako institucije raspolažu određenom marginom prosudbe glede objektivnih kriterija koje utvrđuju na temelju članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, pritom je potrebno da ti kriteriji zaista služe interesu službe. Budući da samo služba u institucijama Unije, a ne i posao obavljen izvan njih, zaista služi interesu službe, stavak 6. točka (b) OPO‑a EGSO‑a povrjeđuje članak 9. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

65

S tim u vezi je tužiteljica na raspravi tvrdila da je EGSO bio dužan utvrditi objektivne kriterije u odnosu na interes posebne službe koja se unutar njega obavlja i da je sud Unije morao izvršiti nadzor zakonitosti nad tim interesom službe. Ona je istaknula da je sud Unije trebao poznavati taj interes službe i ispitati omogućuju li objektivni kriteriji koje je utvrdio EGSO njegovo postizanje. Međutim, u predmetnom slučaju OPO EGSO‑a ne sadržava nijedan element koji omogućuje ocjenu interesa službe koja se obavlja unutar EGSO‑a, s obzirom na to da on primjenjuje kriterij predviđen stavkom 6. točkom (b) njegova OPO‑a, koji se odnosi na trajanje profesionalne djelatnosti.

66

EGSO na to odgovara da on raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću kad donosi mjere u interesu službe i da sud Unije prilikom svojega nadzora poštovanja načela zabrane diskriminacije treba provjeravati samo to je li EGSO‑ovo razlikovanje bilo arbitrarno ili očito protivno interesu službe. EGSO dodaje da objektivni kriteriji iz stavka 6. njegova OPO‑a nisu ni arbitrarni ni protivni interesu službe.

67

Kao što je istaknuto u točkama 55. i 56. ove presude, prijevremena mirovina bez umanjenja mirovinskih prava na temelju članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju može se dodijeliti ako to opravdava interes službe, a njega slobodno definira svaka institucija Unije u svojemu OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. Nadalje, kako bi odabralo kandidate tijelo za imenovanje treba utvrditi i primijeniti objektivne kriterije i transparentne postupke koji su isto tako određeni u OPO‑u članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju koji je donijela institucija.

68

S tim u vezi Službenički sud ustvrđuje da OPO‑i Parlamenta, Vijeća, Komisije, Suda i Revizorskog suda sadržavaju definiciju interesa službe u smislu članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. Tako, kad je riječ o Parlamentu, članak 5. stavak 4. OPO‑a Parlamenta upućuje na mjere reorganizacije koje određuje Parlament, a osobito prestanak dužnosnikova radnog odnosa uslijed tekućih mjera reorganizacije, s obzirom na to da nije određena nijedna nova zadaća prilagođena potonjem ili ista ne može biti određena u bliskoj budućnosti. Isto tako, kad je riječ o Vijeću, članak 5. stavak 1. OPO‑a Vijeće određuje da se pojam interesa službe ocjenjuje s obzirom na okolnosti i različite čimbenike među kojima su potrebe strukturne preraspodjele određenih službi i potrebe obnavljanja ili preusmjeravanja vještina koje su potrebne u glavnom tajništvu Vijeća na temelju novih zadaća koje su mu podijeljene kao i obveza vezanih za Unijino proširenje. Kad je riječ o Komisiji, članak 5. stavak 4. OPO‑a Komisije utvrđuje kriterije vezane za mjere reorganizacije za potrebe ocjene interesa službe, kao što su tekuće mjere reorganizacije ili preraspodjele. Kad je riječ o Sudu i Revizorskom sudu, članak 5. OPO‑a Suda i članak 5. OPO‑a Revizorskog suda identificiraju interes službe kao njezinu reorganizaciju.

69

Nadalje, Službenički sud ustvrđuje da OPO‑i pet institucija navedenih u prethodnoj točki utvrđuju objektivne kriterije koji omogućuju dodjelu prednosti određenim kandidatima u odnosu na druge, kao što su njihova dob, trajanje njihova profesionalnog iskustva ili njihova osobna i obiteljska situacija, kao i postupak koji trebaju slijediti kandidati i institucija.

70

Suprotno tomu, kad je riječ o OPO‑u EGSO‑a, njihov stavak 6. određuje da je „[r]adi utvrđivanja zahtjeva koji su najviše u interesu službe i radi osiguranja potpune transparentnosti u oblikovanju popisa dužnosnika na koje se može primijeniti mjera, oblikovan […] sustav dodjele bodova“. Prema stavku 6. OPO‑a EGSO, taj sustav dodjele bodova vodi računa o dobi dotične osobe [stavak 6. točka (a) OPO‑a EGSO‑a], trajanju njezine profesionalne djelatnosti [stavak 6. točka (b) OPO‑a EGSO‑a], koju, kao što je to presuđeno u točki 60. ove presude, treba razumjeti tako da pokriva cjelokupno profesionalno iskustvo dotične osobe i aritmetičku sredinu bodova izvješća o ocjeni koja se odnose na pet posljednjih godina [stavak 6. točka (c) OPO‑a EGSO‑a].

71

Stoga iz teksta stavka 6. OPO‑a EGSO‑a proizlazi da je EGSO samo utvrdio, s jedne strane, kriterije vezane za dob, trajanje profesionalnog iskustva i zasluge koje su kandidati pokazali tijekom svojih posljednjih godina staža u službi u EGSO‑u ili institucijama, pri čemu ti kriteriji jednostavno služe odabiru kandidata i, s druge strane, postupak koji trebaju slijediti kako potonji kako bi podnijeli svoje zahtjeve tako i tijelo za imenovanje za donošenje svoje odluke, ali da on nije identificirao interes službe koji opravdava primjenu mjere previđene člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

72

Gore provedeno ispitivanje teksta stavka 6. OPO‑a EGSO‑a dokazuje da je EGSO smatrao da je u interesu službe tog tijela olakšati odlazak u prijevremenu mirovinu njegovim najstarijim dužnosnicima koji su radili najveći broj godina tijekom svoje karijere i koji imaju najveći broj bodova u svojim posljednjim izvješćima o ocjeni. Međutim, ti kriteriji sami za sebe ne odgovaraju ratio legis članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, koji se, kao što je to istaknuto u točki 54. ove presude, sastoji u tome da institucijama olakša upravljanje ljudskim resursima.

73

Kad je ispitan o tome na raspravi, EGSO je potvrdio da OPO EGSO‑a ne identificira interes službe kako je previđen člankom 9. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. U skladu s njegovim izjavama, EGSO najprije ispituje postoji li „opći interes čitave službe“ da se članak 9. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju primijeni i, ako postoji, on pokreće postupak podnošenja prijava u odnosu na sve osoblje EGSO‑a. Svi kandidati na koje se može primijeniti mjera, a koji udovoljavaju trima kriterijima sadržanima u stavku 6. OPO‑a EGSO‑a koji se odnose na dob, trajanje profesionalne djelatnosti i na zasluge u službi, uvršteni su na popis silaznim redoslijedom po broju ostvarenih bodova. Taj se popis objavljuje i dostavlja kandidatima. Nakon toga kandidati mogu odlučiti hoće li prihvatiti prijevremeno umirovljenje ili ne.

74

Stoga Službenički sud mora utvrditi da EGSO u svojemu OPO‑u članka 9. stavka 2. Prilogu VIII. Pravilniku o osoblju nije definirao interes službe koji opravdava dodjelu prijevremene mirovine bez umanjenja mirovinskih prava i da je u praksi EGSO izjednačio interes službe s odlaskom u prijevremenu mirovinu njegovih najstarijih dužnosnika, koji su radili najveći broj godina tijekom svoje karijere i koji imaju najveći broj bodova u svojim posljednjim izvješćima o ocjeni.

75

Međutim, interes službe koji opravdava prijevremeno umirovljenje bez umanjenja mirovinskih prava nije moguće definirati ni samo na temelju kriterija koji se odnosi na trajanje profesionalne djelatnosti, bilo da je ona obavljana u institucijama Unije ili izvan njih, predviđen u stavku 6. točki (b) OPO‑a EGSO‑a, ni na temelju tog kriterija zajedno s kriterijima koji se odnose na dob i zasluge, koji su sadržani u stavku 6. točki (a) odnosno (c) navedenog OPO‑a.

76

Iz toga proizlazi da stavak 6. točka (b) OPO‑a EGSO‑a 6, ni sam ni zajedno s istim stavkom 6. točkama (a) i (c) ne dopušta EGSO‑u da ocjenjuje interes službe u smislu članka 9. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, s obzirom na koji je on bio dužan ispitati zahtjeve poput tužiteljičina da se na nju primjeni potonja odredba.

77

Slijedom toga i nakon što su na raspravi saslušana mišljenja stranaka o tome je li način na koji je EGSO vodio računa o interesu službe u njegovu OPO‑u mogao opravdati poništenje pobijane odluke, valja prihvatiti istaknuti prigovor nezakonitosti, proglasiti da stavak 6. točka (b) OPO‑a EGSO‑a nije primjenjiv u predmetnom slučaju i prihvatiti drugi tužbeni razlog.

78

Budući da se pobijana odluka temelji na nezakonitoj odredbi, ta odluka je nezakonita i stoga je valja poništiti.

79

Sukladno odredbama članka 101. Poslovnika, ako nije drukčije propisano drugim odredbama Poglavlja 8. Odjeljka 2. navedenog Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi vlastite troškove i dužna je na zahtjev druge stranke snositi troškove koje joj je prouzročila. Na temelju članka 102. stavka 1. navedenog poslovnika, ako to zahtijeva pravičnost, Službenički sud može odlučiti da stranka koja ne uspije u postupku snosi vlastite troškove, ali da je dužna samo djelomično snositi troškove druge stranke odnosno da uopće nije dužna snositi troškove po toj osnovi.

80

Iz razloga navedenih u ovoj presudi proizlazi da je EGSO stranka koja nije uspjela u postupku. Osim toga, tužiteljica je u svojemu tužbenom zahtjevu izričito zatražila da EGSO‑u bude naloženo snošenje troškova. Budući da predmetne okolnosti ne opravdavaju primjenu odredaba članka 102. stavka 1. Poslovnika, EGSO‑u valja naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova koje je imala tužiteljica.

Slijedom navedenog,

SLUŽBENIČKI SUD (drugo vijeće)

proglašava i presuđuje:

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. rujna 2015.