—

za Ford Motor Company, A. Camusso, avvocato,

—

za Wheeltrims srl, D. Rizzo, avvocato,

—

za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, V. Di Bucci i J. Samnadda, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 14. Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL L 289, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 44., str. 49.) i članka 110. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Ford Motor Companyja (u daljnjem tekstu: Ford) i Wheeltrimsa srl (u daljnjem tekstu: Wheeltrims), u kojem se raspravlja o stavljanju u promet potonjeg poklopaca kotača za vozila na kojima se nalazi znak istovjetan registriranom Fordovom žigu za takve proizvode.

3

U uvodnoj izjavi 7. Direktive 98/71 navodi se:

„budući da ova Direktiva ne isključuje primjenu na dizajne nacionalnog ili zakonodavstva Zajednice koji osiguravaju zaštitu drugačiju od one dane registracijom ili objavom kao dizajna, kao što je zakonodavstvo koje se odnosi na neregistrirana prava na dizajn, žigove, patente i uporabne modele, nepošteno tržišno natjecanje ili građansku odgovornost“.

4

Članak 2. te direktive, pod naslovom „Područje primjene“, glasi:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na:

2.   U svrhu ove Direktive registracija dizajna također obuhvaća objavu koja slijedi nakon evidentiranja dizajna u uredu za industrijsko vlasništvo države članice u kojoj objava ima učinak ostvarivanja prava na dizajn.“

5

U članku 14. navedene direktive, pod naslovom „Prijelazna odredba“, predviđeno je:

„Dok se ne usvoje izmjene ove Direktive na prijedlog Komisije u skladu s odredbama članka 18., države članice zadržavaju na snazi svoje postojeće pravne propise koji se odnose na uporabu dizajna sastavnog dijela upotrijebljenog u svrhu popravka složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov izvorni izgled i uvode promjene tih odredbi samo ako je njihova svrha liberalizacija tržišta takvim dijelovima.“

6

U članku 16. iste direktive, pod naslovom „Odnos prema drugim oblicima zaštite“, propisano je:

„Odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje bilo koje odredbe zakonodavstva Zajednice ni zakonodavstva odnosne države članice koje se odnose na neregistrirana prava na dizajn, žigove ili druge razlikovne znakove, patente i uporabne modele, tipografske znakove, građansku odgovornost ili nepošteno tržišno natjecanje.“

7

Uvodne izjave 5. i 31. Uredbe br. 6/2002 glase:

[...]

8

U članku 1. te uredbe, pod naslovom „Dizajn Zajednice“, propisano je:

„1.   Dizajn koji zadovoljava uvjete sadržane u ovoj Uredbi u daljnjem se tekstu naziva ‚dizajn Zajednice’.

2.   Dizajn se štiti:

3.   Dizajn Zajednice ima jedinstveni karakter. On ima jednaki učinak u čitavoj [Europskoj uniji]. Ne može ga se registrirati, prenijeti ili ga se odreći, ne može biti predmetom odluke kojom ga se proglašava ništavim, niti njegova upotreba može biti zabranjena, osim u odnosu na cijelu [Uniju]. Ovo načelo i njegove posljedice se primjenjuju ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno.“

9

Članak 96. stavak 1. navedene uredbe, pod naslovom „Odnos prema drugim oblicima zaštite po nacionalnom pravu“, glasi:

„Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje nijednu odredbu prava [Unije] ili prava odnosne države članice u vezi s neregistriranim dizajnima, žigovima ili ostalim znakovima razlikovanja, patentima i korisnim modelima, tipografskim simbolima, građanskopravnom odgovornošću i nepoštenom tržišnom utakmicom.“

10

Sukladno članku 110. iste uredbe, pod naslovom „Prijelazna odredba“:

„1.   Dok izmjene ove Uredbe ne stupe na snagu na prijedlog Komisije o ovom predmetu, zaštita dizajna Zajednice ne postoji za dizajn koji predstavlja sastavni dio složenog proizvoda koji se upotrebljava u smislu članka 19. stavka 1. u svrhu popravka tog složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov prvobitni izgled.

2.   Prijedlog Komisije naveden u stavku 1. podnosi se i uzima u obzir zajedno sa svakom promjenom koju za isti predmet predloži Komisija na temelju članka 18. Direktive 98/71/EZ.“

11

U članku 5. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, str. 25. i ispravak SL 2009., L 11, str. 86.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.), pod naslovom „Prava koja proizlaze iz žiga“, propisano je:

„1.   Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:

2.   Svaka država članica može također odrediti da nositelj ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste bilo koji znak koji je istovjetan ili sličan žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, ako potonji ima ugled u državi članici i ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

3.   Na temelju stavaka 1. i 2. među ostalim se može zabraniti:

4.   Kada se na temelju prava države članice uporaba znaka pod uvjetima iz stavka 1. točke (b) ili stavka 2. ne može zabraniti prije stupanja na snagu odredaba potrebnih za usklađenje s Direktivom 89/104/EEZ u predmetnoj državi članici, prava koja proizlaze iz žiga nisu dostatna da se spriječi daljnja uporaba znaka.

5.   Stavci 1. do 4. ne utječu ni u jednoj državi članici na odredbe za zaštitu uporabe znaka u druge svrhe osim za razlikovanje proizvoda ili usluga, ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.“

12

U članku 6. te direktive, pod naslovom „Ograničenje učinka žiga“, predviđeno je:

„1.   Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu:

2.   Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu koristi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu predmetne države članice i u granicama područja na kojem je priznato.“

13

Članak 7. navedene direktive odnosi se na iscrpljenje prava koja proizlaze iz žiga.

14

U članku 8. iste direktive uređene su licencije čiji predmet može biti žig.

15

Člankom 17. Direktive 2008/95 stavljena je izvan snage Direktiva 89/104, a upućivanja na potonju smatraju se upućivanjima na prvonavedenu direktivu.

16

Članak 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), pod naslovom „Prava koja proizlaze iz žiga Zajednice“, glasi:

„1.   Žig Zajednice nositelju daje isključiva prava u pogledu tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

2.   Sukladno odredbama stavka 1., inter alia, može se zabraniti sljedeće:

3.   Prava koja proizlaze iz žiga Zajednice imaju učinak prema trećim stranama od datuma objave registracije žiga. Međutim, u odnosu na radnje poduzete nakon datuma objave prijave žiga Zajednice, a koje bi nakon objave registracije žiga bile zabranjene na temelju te objave, može se zahtijevati razumna naknada. Sud nadležan za takav slučaj može donijeti odluku o meritumu stvari tek nakon objave registracije.“

17

Članak 12. te uredbe, pod naslovom „Ograničenje učinka žiga Zajednice“, glasi:

„Žig Zajednice ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu:

18

U članku 20. Zakonske uredbe br. 30 – Zakonik o industrijskom vlasništvu (decreto legislativo n. 30 – Codice della proprietà industriale) od 10. veljače 2005. (GURI br. 52 od 4. ožujka 2005.), kako je izmijenjen Zakonskom uredbom br. 131 od 13. kolovoza 2010. (decreto legislativo n. 131, GURI br. 192 od 18. kolovoza 2010., u daljnjem tekstu CPI), pod naslovom „Prava koja proizlaze iz registracije“, predviđeno je:

„1.   Prava nositelja registriranog žiga sastoje se u njegovu ovlaštenju isključive uporabe žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:

2.   U slučajevima iz stavka 1. nositelj žiga može osobito zabraniti trećim stranama isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima, nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom, uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom te uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.

3.   Trgovac može istaknuti vlastiti žig na robi koju stavlja u prodaju, ali ne može ukloniti žig proizvođača ili trgovca od kojeg je primio proizvode ili robu.“

19

U članku 21. CPI‑ja, pod naslovom „Ograničenja prava na žig“, propisano je:

„1.   Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu, pod uvjetom njezine sukladnosti s načelima poštene poslovne prakse:

2.   Nije dopuštena uporaba žiga koja je protivna zakonu ni, posebno, koja može izazvati vjerojatnost dovođenja u zabludu na tržištu s drugim znakovima za koje je poznato da omogućuju razlikovanje poduzetnika, proizvoda ili usluga drugih ni, u svakom slučaju, koja može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili podrijetla proizvoda ili usluga, s obzirom na način i kontekst u kojemu se žig upotrebljava, ni koja krši autorsko pravo ili industrijsko vlasništvo ili drugo isključivo pravo trećih.

3.   Zabranjena je uporaba registriranog žiga nakon što je registracija proglašena ništavom, kada razlog ništavosti za sobom povlači nezakonitost uporabe žiga.“

20

Članak 241. tog zakonika, pod naslovom „Isključiva prava na dijelovima složenog proizvoda“, glasi:

„Sve dok se Direktiva [98/71], sukladno svojem članku 18., ne izmijeni na temelju prijedloga Komisije, ne mogu se isticati isključiva prava koja se odnose na dijelove složenog proizvoda s ciljem sprečavanja proizvodnje ili prodaje tih dijelova za popravak složenog proizvoda kako bi se obnovio njegov izvorni izgled.“

21

Ford, proizvođač motornih vozila, pribora i rezervnih dijelova za ta vozila, označuje svoje proizvode isticanjem znaka ovalnog oblika koji je postavljen uzdužno i unutar kojeg se nalazi natpis „Ford“ ispisan maštovitim slovima u kurzivu, u boji ili crno‑bijelima (u daljnjem tekstu: žig Ford). Taj je znak registriran kao žig za vozila te za zamjenske dijelove i pribor, uključujući poklopce kotača. Ford taj žig ističe, među ostalim, na poklopcima koji se postavljaju na naplatke kotača vozila koje proizvodi.

22

Wheeltrims, dobavljač zamjenskih dijelova za motorna vozila, stavlja u promet poklopce kotača koji sadržavaju vjernu reprodukciju žigova različitih proizvođača motornih vozila, među kojima i žig Ford, za što nema odobrenje. To društvo također proizvodi i stavlja u promet „univerzalne“ poklopce kotača, odnosno takve na kojima uopće nema žiga, po nižim cijenama od onih koji sadržavaju proizvođačev žig.

23

Dana 15. svibnja 2013. Ford je protiv Wheeltrimsa pokrenuo postupak zbog povrede pred sudom koji je uputio zahtjev kako bi mu se, s jedne strane, zabranilo da proizvodi i stavlja u promet poklopce kotača koji nose žig Ford te upotrebljava taj žig unutar Unije bez odobrenja i, s druge strane, naložilo popravljanje štete koju je Ford pretrpio. Ford smatra da isticanje navedenog žiga na poklopcima kotača koje Wheeltrims bez odobrenja stavlja u promet predstavlja povredu isključivih prava u smislu članka 20. CPI‑ja i članka 9. Uredbe br. 207/2009. Nadalje, takva uporaba ne može se nikako opravdati jednom od iznimki iz članka 21. CPI‑ja i članka 12. Uredbe br. 207/2009, s obzirom na to da isticanje žiga Ford na poklopcima kotača koje Wheeltrims stavlja u promet nije potrebno za označavanje namjene takvog zamjenskog dijela ni za osiguranje drugih deskriptivnih funkcija u smislu te odredbe.

24

Suprotno tomu, Wheeltrims smatra da je njegova uporaba žiga Ford potpuno deskriptivna. To se društvo u tom pogledu poziva na iznimku nazvanu „odredba o popravku“ iz članka 241. CPI‑ja, koja predviđa pravo na reprodukciju sastavnih dijelova složenog proizvoda koji su zaštićeni žigom a da pritom nije pribavljeno prethodno odobrenje nositelja tog žiga kada ta reprodukcija mora omogućiti obnovu izvornog izgleda složenog proizvoda (u daljnjem tekstu: odredba o popravku). Wheeltrimsovo isticanje žiga Ford na poklopcima kotača koje stavlja u promet ne služi označavanju podrijetla dijelova, već označavanju proizvođača proizvoda kao cjeline, a to je motorno vozilo na kojem su postavljeni poklopci kotača. Namjena je te uporabe žiga Ford da se na zamjenskom dijelu istakne estetsko‑deskriptivno obilježje izvornog dijela o kojem je riječ, tj. poklopca kotača, te se to obilježje mora smatrati potrebnim za obnovu izvornog izgleda složenog proizvoda kao što je motorno vozilo promatrano u cjelini. Kad proizvođači zamjenskih dijelova motornih vozila ne bi mogli upotrebljavati žigove u tu svrhu, onemogućilo bi se slobodno tržišno natjecanje na predmetnom tržištu.

25

Sud koji je uputio zahtjev smatra da postupanje koje se Wheeltrimsu stavlja na teret predstavlja povredu prava koja proizlaze iz žiga Ford koja se ne može opravdati nijednim razlogom iz članka 21. CPI‑ja ili članka 12. Uredbe br. 207/2009. Taj se sud u tom pogledu poziva na presudu Gillette Company i Gillette Group Finland (C‑228/03, EU:C:2005:177) te smatra da Wheeltrimsova uporaba žiga Ford nije potrebna da bi se javnost uputila na namjenu predmetnih poklopaca kotača ili na njihovu kompatibilnost s proizvodom „Ford“ u smislu te presude.

26

S druge strane, prema stajalištu suda koji je uputio zahtjev, postoji ozbiljna dvojba s obzirom na područje primjene odredbe o popravku. Sud se još nije izjašnjavao o odnosu između te odredbe i zaštite prava koja proizlaze iz žiga. Taj sud smatra da postoje dva različita tumačenja članka 241. CPI‑ja i članka 110. Uredbe br. 6/2002 između kojih je talijanska sudska praksa podijeljena.

27

Sukladno prvom tumačenju, sadržaj tih odredbi i mjesto koje zauzimaju u propisima koji ih sadržavaju upućuju na to da odredba o popravku dopušta proizvođaču kao što je Wheeltrims da stavlja u promet zamjenske dijelove koji su istovjetni originalnima samo kad je cilj proizvodnje njegovih zamjenskih dijelova obnova izvornog izgleda složenog proizvoda i samo kao iznimka od zaštite koja se pruža dizajnu, ali ne i nekom drugom pravu kojim se štiti industrijsko vlasništvo, posebno ne registriranom žigu.

28

Sukladno drugom tumačenju, odredba o popravku opće je naravi i njezino područje primjene treba široko shvaćati, vodeći računa o potrebi da se složenim proizvodima obnovi izvorni izgled, neovisno o postojanju drugih prava kojima se štiti industrijsko vlasništvo, osobito onih koja proizlaze iz registracije žiga. Ta potreba omogućuje proizvođaču zamjenskog dijela da djeluje na tržištu u istim uvjetima kao i proizvođač originalnih dijelova, bez obzira na narav zaštite koju potonji traži, te dopušta proizvođaču zamjenskih dijelova reproduciranje izvornog dijela sa svim njegovim karakteristikama, funkcionalnima i estetskima.

29

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da su potonje tumačenje prihvatili drugi talijanski sudovi, osobito Corte di Appello di Milano (prizivni sud u Milanu).

30

Tribunale di Torino (sud u Torinu) upozorava da to tumačenje prihvaćaju i suci koji su odbili Fordov zahtjev za privremenu pravnu zaštitu koji se temeljio na istim činjenicama kao što su one o kojima se raspravlja. Suci u postupku privremene pravne zaštite u bitnome su smatrali da se odredba o popravku iz članka 241. CPI‑ja može isticati protiv Forda, s obzirom na to da jamči temeljno ekonomsko pravo proizvođača zamjenskih dijelova da proizvedu savršenu zamjenu za originalni sastavni dio složenog proizvoda.

31

U tim je okolnostima Tribunale di Torino (Sud u Torinu, Italija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

32

Sukladno članku 99. Poslovnika Suda, kad odgovor na prethodno pitanje ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.

33

U okviru ovog prethodnog postupka valja primijeniti tu odredbu.

34

Njemačka vlada ističe sumnje u dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku. Naime, sud koji ga je uputio ne iznosi razloge zbog kojih bi za rješenje spora u glavnom postupku bilo potrebno odgovoriti na pitanje može li se odredba o popravku koja pripada području dizajna prenijeti u područje žigova. Tako istaknut problem stoga je hipotetske naravi.

35

U tom pogledu valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za pitanja o tumačenju prava Unije koja je uputio nacionalni sud u pravnom i činjeničnom okviru i čiju točnost Sud ne provjerava vrijedi pretpostavka relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku koju je uputio nacionalni sud samo ako je posve očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili glavnim postupkom, u slučaju kada je problem hipotetski ili kada Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se moglo dati koristan odgovor na postavljena pitanja. (presude Fish Legal i Shirley, C‑279/12, EU:C:2013:853, t. 30. i navedena sudska praksa te Idrodinamica Spurgo Velox i dr., C‑161/13, EU:C:2014:307, t. 29.).

36

U ovom slučaju iz odluke o upućivanju prethodnog pitanja proizlazi da je na poklopcima kotača koji su predmet glavnog postupka, a koje proizvodi Wheeltrims, reproduciran žig Ford, tako da u slučaju prihvaćanja tumačenja iz točke 27. ovog rješenja taj proizvođač neoriginalnih dijelova mora biti osuđen zbog povrede žiga, dok u slučaju prevladavanja tumačenja izloženog u točki 28. ovog rješenja ne bi bilo te povrede.

37

Slijedom toga, nije očito da je problem koji je istaknut u okviru zahtjeva za prethodno pitanje hipotetske naravi. Stoga je taj zahtjev dopušten.

38

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. Direktive 98/71 i članak 110. Uredbe br. 6/2002 tumačiti na način da, kao iznimka od odredbi Direktive 2008/95 i Uredbe br. 207/2009, dopuštaju proizvođaču rezervnih dijelova i pribora za motorna vozila, kao što su to poklopci kotača, da bez odobrenja proizvođača motornih vozila na svojim proizvodima ističe znak koji je istovjetan žigu koji je potonji registrirao, među ostalim i za te proizvode, s obrazloženjem da je takva uporaba tog žiga sredstvo popravka odnosnog vozila kojim mu se može, kao složenom proizvodu, obnoviti izvorni izgled.

39

Kao prvo, valja navesti da iz teksta članka 14. Direktive 98/71 i članka 110. Uredbe br. 6/2002 proizlazi da te odredbe unose određena ograničenja samo u odnosu na zaštitu dizajna Zajednice, ni na koji način ne upućujući na zaštitu žiga.

40

Kao drugo, valja navesti da se, sukladno članku 2., Direktiva 98/71 primjenjuje samo na registracije dizajna pri pojedinim nacionalnim i međunarodnim uredima te na prijave za registraciju dizajna u tu svrhu. Nadalje, iz članka 1. Uredbe br. 6/2002, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 5., proizlazi da joj je cilj stvoriti dizajn Zajednice koji je izravno primjenjiv u svim državama članicama.

41

Kao treće, valja naglasiti da, s jedne strane, iz uvodne izjave 7. i članka 16. Direktive 98/71 te, s druge strane, iz uvodne izjave 31. i članka 96. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 proizlazi da se ti pravni propisi primjenjuju ne zadirući time u odredbe prava Unije ili prava odnosne države članice koje se odnose osobito na žigove.

42

Iz tih navoda proizlazi da članak 14. Direktive 98/71 i članak 110. Uredbe br. 6/2002 ne sadržavaju nikakvu iznimku od odredbi Direktive 2008/95 i Uredbe br. 207/2009.

43

U odnosu na tezu koju je izložio sud koji je uputio zahtjev, a koju Wheeltrims prihvaća, prema kojoj postizanje cilja zaštite sustava neometanog tržišnog natjecanja kojemu Unija teži zahtijeva proširenje primjene članka 14. Direktive 98/71 i članka 110. Uredbe br. 6/2002 na zaštitu žigova, valja navesti da je zakonodavac Unije već uzeo u obzir taj cilj u okviru Direktive 2008/95 i Uredbe br. 207/2009. Naime, ograničavajući učinak prava koje nositelj žiga ima na temelju članka 5. Direktive 2008/95 ili, kada je riječ o žigu Zajednice, na temelju članka 9. Uredbe br. 207/2009, članak 6. te direktive i članak 12. navedene uredbe imaju za cilj pomiriti temeljne interese zaštite prava na žig s pravima na slobodno kretanja robe i slobodno pružanja usluga na unutarnjem tržištu, i to tako da pravo na žig može ostvariti svoju ulogu kao bitan element sustava neometanog tržišnog natjecanja koje se namjerava uspostaviti i održati Ugovorom (vidjeti u tom smislu osobito presude BMW, C‑63/97, EU:C:1999:82, t. 62. te Gillette Company i Gillette Group Finland, C‑228/03, EU:C:2005:177, t. 29.).

44

Nadalje, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se člancima 5. do 7. Direktive 2008/95 provodi potpuno usklađenje pravila koja se odnose na prava koja proizlaze iz žiga te se njima stoga definiraju prava koja uživaju nositelji žigova u Uniji. Slijedom toga, osim u posebnim slučajevima koji su uređeni člankom 8. navedene direktive i pratećim člancima, nacionalni sud ne može u sporu koji se odnosi na izvršenje isključivog prava koje proizlazi iz žiga ograničiti to isključivo pravo tako da prekorači ograničenja koja proizlaze iz navedenih članaka 5. do 7. (presuda Martin Y Paz Diffusion, C‑661/11, EU:C:2013:577, t. 54. i 55. i navedena sudska praksa).

45

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 14. Direktive 98/71 i članak 110. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da, kao iznimka od odredbi Direktive 2008/95 i Uredbe br. 207/2009, ne dopuštaju proizvođaču rezervnih dijelova i pribora za motorna vozila, kao što su to poklopci kotača, da bez odobrenja proizvođača motornog vozila na svojim proizvodima ističe znak koji je istovjetan žigu koji je potonji registrirao, među ostalim i za te proizvode, s obrazloženjem da je takva uporaba tog žiga sredstvo popravka odnosnog vozila kojim mu se može, kao složenom proizvodu, obnoviti izvorni izgled.

46

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 14. Direktive 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna i članak 110. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice treba tumačiti na način da, primjenom iznimke iz odredbi Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima i Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice, ne dopuštaju proizvođaču rezervnih dijelova i pribora za motorna vozila, kao što su to poklopci kotača, da bez odobrenja proizvođača motornog vozila na svojim proizvodima ističe znak koji je istovjetan žigu koji je potonji registrirao, među ostalim i za te proizvode, s obrazloženjem da je takva uporaba tog žiga sredstvo popravka odnosnog vozila kojim mu se može, kao složenom proizvodu, obnoviti izvorni izgled.