This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62014CN0475
Case C-475/14: Request for a preliminary ruling from the Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Lithuania) lodged on 17 October 2014 — AAS Gjensidige Baltic, acting through the Lithuanian branch of AAS Gjensidige Baltic v UAB DK PZU Lietuva
Predmet C-475/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. listopada 2014. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – AAS Gjensidige Baltic, djelujući putem litavske podružnice AAS Gjensidige Baltic protiv UAB DK PZU Lietuva
Predmet C-475/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. listopada 2014. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – AAS Gjensidige Baltic, djelujući putem litavske podružnice AAS Gjensidige Baltic protiv UAB DK PZU Lietuva
SL C 7, 12.1.2015, p. 15–16
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
12.1.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 7/15 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. listopada 2014. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) – AAS Gjensidige Baltic, djelujući putem litavske podružnice AAS Gjensidige Baltic protiv UAB DK PZU Lietuva
(Predmet C-475/14)
(2015/C 007/20)
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Lietuvos Aukščiausiasis Teismas
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: AAS Gjensidige Baltic, djelujući putem litavske podružnice AAS Gjensidige Baltic
Druga stranka u postupku: UAB DK PZU Lietuva
Prethodna pitanja
1. |
Uspostavlja li članak 14. točka b. Direktive 2009/103/EZ (1) kolizijsko pravilo, koje bi se ratione personae trebalo primjenjivati ne samo na žrtve cestovnih prometnih nesreća, već i na osiguravatelje vozila odgovorne za štetu uzrokovanu u nesreći, za svrhe utvrđivanja prava primjenjivog na odnose među njima te je li ta odredba posebno pravilo s obzirom na pravila o primjenjivom pravu koja su uspostavljena uredbama Rim I (2) i Rim II (3) [?] |
2. |
Ako je na prvo pitanje odgovor negativan, važno je utvrditi potpadaju li pravni odnosi između osiguravatelja u ovom slučaju pod pojam ‘ugovornih obveza’ u smislu članka 1. stavka 1. Uredbe Rim I. Ako pravni odnosi između osiguravatelja potpadaju pod pojam ‘ugovornih obveza’, onda je važno pitanje potpadaju li ti odnosi u kategoriju ugovora o osiguranju (pravni odnosi) te bi li pravo koje se na njih primjenjuje trebalo biti utvrđeno u skladu s člankom 7. Uredbe Rim I. |
3. |
Ako su na prva dva pitanja odgovori negativni, važno je utvrditi da li u slučaju regresnog zahtjeva pravni odnosi između osiguravatelja vozila, korištenih u kombinaciji, potpadaju pod pojam ‘izvanugovorne obveze’ unutar značenja prema Uredbi Rim II i bi li te odnose trebalo smatrati izvedenim pravnim odnosima koji proizlaze iz cestovne prometne nesreće (delikta), prilikom utvrđivanja primjenjivog prava u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe Rim II. Bi li, u slučaju kao što je ovaj, osiguravatelje vozila korištene u kombinaciji trebalo smatrati dužnicima odgovornima za isti zahtjev u smislu članka 20. Uredbe Rim II, i bi li pravo primjenjivo na odnose između njih trebalo biti utvrđeno u skladu s tim pravilom [?] |
(1) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL 2009 L 263, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 114.)
(2) Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008 L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.)
(3) Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL 2007 L 199, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 73.)