—

za VAD BVBA, J. Gevers, advocaat,

—

za belgijsku vladu, S. Vanrie i M. Jacobs, u svojstvu agenata,

—

za španjolsku vladu, A. Gavela Llopis, u svojstvu agenta,

—

za Europsku komisiju, A. Caeiros i W. Roels, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje pravila 3.(b) općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1214/2007 od 20. rujna 2007. (SL L 286, str. 1., u daljnjem tekstu: KN).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva VAD BVBA (u daljnjem tekstu: VAD) i njegova direktora J. J. M. van Aerta, s jedne strane, i Belgische Staata (belgijska država), s druge strane, u vezi s tarifnim razvrstavanjem kombiniranih audio/videosustava i zvučnika.

3

KN, utvrđen Uredbom br. 2658/87, temelji se na Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS), koji je utvrdilo Vijeće za carinsku suradnju koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO) i koji je uspostavljen Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: Konvencija o HS‑u), sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. i odobrenom, zajedno sa svojim Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986., u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

4

Na temelju članka 12. stavka 1. Uredbe br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000. (SL L 28, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 216.), Europska komisija svake godine donosi uredbu kojom se preuzima cjelokupna verzija KN‑a i carinskih stopa, koja proizlazi iz mjera koje donosi Vijeće Europske unije ili Komisija. Ta se uredba primjenjuje od 1. siječnja sljedeće godine.

5

Verzija KN‑a koja se primjenjuje na činjenično stanje iz glavnog postupka jest ona koja proizlazi iz Uredbe br. 1214/2007.

6

Prvih šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva KN je preuzeo iz HS‑a, dok su sedma i osma znamenka dio njegova vlastitog razvrstavanja.

7

Prvi dio KN‑a sadržava uvodne odredbe. U tom dijelu, u Odsjeku I., koji sadržava opća pravila, odjeljak A, pod naslovom „Opća pravila za tumačenje kombinirane nomenklature“, određuje:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela.

[…]

[…]“ [neslužbeni prijevod]

8

U drugom dijelu KN‑a, koji sadržava popis carinskih stopa, nalazi se Odsjek XVI., pod naslovom „Strojevi i mehanički uređaji, električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka; aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor“.

9

Poglavlje 85. KN‑a, koje se nalazi unutar tog Odsjeka XVI., nosi naslov „Električni strojevi i oprema te njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka, aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor“.

10

Tarifni broj 8518 KN‑a glasi kako slijedi:

‐ ‐ ostalo

‐ zvučnici, neovisno jesu li ugrađeni u zvučničkim kutijama ili ne

8518 29

[…]

‐ ‐ ostalo:

[…]“

11

Tarifni broj 8521 KN‑a glasi:

12

Smjernicama za razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu proizvoda pripremljenih u setu za maloprodaju (SL 2013., C 105, str. 1., u daljnjem tekstu: Smjernice), koje je sastavila Komisija, predviđeno je osobito:

„Za potrebe primjene [pravila 3.(b) općih pravila], proizvodi koji kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete smatraju se ‚proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju’:

[…]

Sve gore navedene pretpostavke moraju biti ispunjene.

[…]“ [neslužbeni prijevod]

13

Kad je riječ o pretpostavci koju proizvodi moraju ispunjavati prilikom pripreme kako bi se mogli prodati izravno korisnicima, bez prepakiravanja, Smjernice propisuju:

14

Na temelju članka 3. stavka 1. Konvencije o HS‑u, svaka se ugovorna strana obvezuje uskladiti svoje tarifne i statističke nomenklature s HS‑om, koristiti sve njegove tarifne brojeve i podbrojeve, bez dodavanja ili preinaka, kao i pripadajuće brojčane oznake te slijediti brojčani niz navedenog sustava. Ista odredba predviđa da se svaka ugovorna strana također obvezuje primijeniti opća pravila za tumačenje HS‑a kao i sve napomene za odsjeke, poglavlja i podbrojeve te da im neće preinačiti opseg.

15

WCO, osnovan međunarodnom konvencijom o uspostavljanju Vijeća za carinsku suradnju, sklopljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950., pod uvjetima propisanima u članku 8. Konvencije o HS‑u odobrava napomene s objašnjenjem koje donese Odbor za HS, tijelo čiji je ustroj uređen člankom 6. te konvencije.

16

Napomena s objašnjenjem koja se odnosi na opće pravilo 3.(b) za tumačenje HS‑a, koja čini dio napomena s objašnjenjem koje je donio taj odbor, u svojoj verziji primjenjivoj na činjenično stanje iz glavnog postupka (u daljnjem tekstu: napomene s objašnjenjem HS‑a) glasi:

„[…]

17

Iz odluke o upućivanju prethodnog pitanja proizlazi da je društvo VAD, čiji je direktor J. J. M. van Aert, u svojstvu carinskog zastupnika, u svoje ime, ali za račun društva Zicplay SA i po uputama društva Transmar Logistics, 10., 11. i 23. siječnja 2008. podnijelo nadležnim carinskim službama u Antwerpenu (Belgija) na potvrdu tri uvozne deklaracije „IM4“ radi stavljanja u slobodni promet i uporabu kombiniranih audio/videosustava pod nazivom „micro Z 99 DVBT“, sastavljenih od, s jedne strane, uređaja koji ujedinjuje DVD čitač, USB priključak, FM prijamnik, zaslon s tekućim kristalima (LCD) TFT, MP3 čitač i TV prijemnik (u daljnjem tekstu: audio/videosustavi) kao i, s druge strane, prijenosnih zvučnika.

18

Ti su proizvodi prilikom prijevoza bili rastavljeni u dijelove i u uvoznim deklaracijama „IM4“ prijavljeni odvojeno, po komponentama.

19

Slijedom toga, uređaji „micro Z 99 DVBT“ razvrstani su pod dva različita tarifna broja KN‑a, odnosno, s jedne strane, audio/videosustavi pod tarifni broj 8518 1095 90 KN‑a, na koji se primjenjuje carinska stopa od 2,5%, i, s druge strane, prijenosni zvučnici pod tarifni broj 8518 2200 90 KN‑a, na koji se primjenjuje carinska stopa od 4,5%.

20

Slijedom toga, audio/videosustavi i zvučnici nisu prijavljeni kao cjelina, pod tarifnim brojem 8521 9000 90 KN‑a, na koji se plaća uvozno davanje od 13,9%.

21

Društvo VAD i J. J. M. van Aert pozvani su 21. listopada 2011. pred correctionele rechtbank te Antwerpen (Kazneni sud u Antwerpenu) pod optužbom da su podnijeli tri deklaracije pod pogrešnim nazivom i pogrešnom tarifnom oznakom proizvoda s ciljem stavljanja u slobodni promet ili uporabe uređaja „micro Z 99 DVBT“ na carinskom području Unije.

22

U svojoj presudi od 6. lipnja 2012. taj je sud presudio da je audio/videosustave i zvučnike trebalo smatrati setom proizvoda te da ih je trebalo razvrstati zajedno pod tarifni broj 8521 9000 90 KN‑a. Naložio je društvu VAD i J. J. M. van Aertu solidarno plaćanje novčane kazne i plaćanje izbjegnutih uvoznih davanja.

23

Povodom žalbe podnesene protiv te presude, hof van beroep te Antwerpen (Žalbeni sud u Antwerpenu) odlukom od 11. rujna 2013. potvrdio je tu presudu.

24

U vezi s time, taj je sud uzeo u obzir, među ostalim, činjenice da su audio/videosustavi i zvučnici bili podneseni na carinjenje u istim uvoznim deklaracijama „IM4“ te da ti proizvodi, kako to proizlazi iz dokumentacije koja se na njih odnosi, očito čine cjelinu i namjena im je da se prodaju zajedno.

25

Prema mišljenju žalbenog suda, ako se dokaže da će proizvodi biti stavljeni u maloprodaju u istom pakiranju, pri čemu im je namjena da u okviru tog načina prodaje budu ponuđeni kao cjelina, ti proizvodi smatraju se setom proizvoda pripremljenim za maloprodaju. Upravo je to slučaj u ovom predmetu, kao što to proizlazi iz skupa činjeničnih elemenata, odnosno uvoza, prijevoza, izdavanja računa i zajedničkog postupanja s proizvodima, okolnosti da je adresat isti, vizualnog prikaza uređaja kao i okolnosti da je parni broj uvezenih zvučnika jednak broju audio/videosustava. Slijedom toga, audio/videosustavi i zvučnici u trenutku svojeg razvrstavanja čine set proizvoda pripremljen za maloprodaju. Okolnost da ti proizvodi u trenutku carinjenja nisu bili zapakirani zajedno ne dovodi u pitanje to utvrđenje.

26

Društvo VAD i J. J. M. Van Aert podnijeli su sudu koji je uputio zahtjev žalbu u kasacijskom postupku protiv navedene presude.

27

U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev pita se osobito treba li proizvode pripremljene u setovima za maloprodaju koji su s valjanim razlogom na carini prijavljeni u odvojenim pakiranjima, ali za koje je očito da čine cjelinu i da im je namjena da se u maloprodaji prodaju kao cjelina, smatrati „proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju“, u smislu pravila 3.(b) općih pravila, čak i ako se ti proizvodi pakiraju zajedno tek nakon deklaracije, s ciljem ponude u maloprodaji.

28

U tim je okolnostima Hof van Cassatie (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li proizvode pripremljene u setovima za maloprodaju koji se na carini prijavljuju u odvojenim pakiranjima za što postoji valjani razlog, ali za koje je očito da čine cjelinu i da im je namjena da se u maloprodaji prodaju kao cjelina, smatrati proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju, u smislu pravila 3.(b) općih pravila [...], čak i ako se ti proizvodi pakiraju zajedno nakon prijave i s ciljem ponude u maloprodaji?“

29

Sud koji je uputio zahtjev u biti pita može li se i u kojoj mjeri pravilo 3.(b) općih pravila tumačiti na način da se proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima te se pakiraju zajedno tek nakon carinjenja, ipak mogu smatrati „proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju“ u smislu tog pravila i, slijedom toga, uvrstiti pod samo jedan tarifni broj, kad je s obzirom na ostale objektivne čimbenike utvrđeno, a što treba utvrditi nacionalni sud, da ti proizvodi čine cjelinu i da im je namjena da se kao takvi prodaju u maloprodaji.

30

Uvodno valja podsjetiti da se pravilo 3.(b) općih pravila, koje osobito uređuje razvrstavanje proizvoda pripremljenih u setovima za maloprodaju, primjenjuje samo ako, s jedne strane, proizvodi o kojima je riječ mogu biti razvrstani u različite tarifne brojeve KN‑a i, s druge strane, ako se razvrstavanje ne može izvršiti na temelju pravila 3.(a) spomenutih općih pravila, odnosno osobito ako se razvrstavanje ne može izvršiti na temelju određenijeg tarifnog broja koji ima prednost pred općenitijim tarifnim brojevima (vidjeti u tom smislu presude Telefunken Fernseh und Rundfunk, 163/84, EU:C:1985:396, t. 36. i 37. kao i Kurcums Metal, C‑558/11, EU:C:2012:721, t. 36.).

31

Iako se u ovom slučaju na prvi pogled čini da su, glede proizvoda o kojima je riječ u glavnom postupku, pretpostavke za primjenu pravila 3.(b) općih pravila ispunjene, tu ocjenu treba izvršiti sud koji je uputio zahtjev te provjeriti mogu li se ti proizvodi razvrstati u različite tarifne brojeve KN‑a od kojih se nijedan ne može smatrati određenijim, u smislu pravila 3.(a) općih pravila (vidjeti u tom smislu presude Kurcums Metal, C‑558/11, EU:C:2012:721, t. 28. i Vario Tek, C‑178/14, EU:C:2015:152, t. 18.).

32

Kad je riječ o postavljenom pitanju, valja naglasiti da je napomenama s objašnjenjem HS‑a kao i Smjernicama glede pravila 3.(b) općih pravila predviđeno, među ostalim, da se „proizvodima pripremljenima u setovima“ u smislu tog pravila mogu smatrati samo proizvodi „pripremljeni tako da mogu biti prodani korisnicima izravno, bez prepakiravanja“. U ovom slučaju proizvodi o kojima je riječ zapakirani su zajedno tek nakon carinjenja s ciljem da se prodaju kao cjelina, što bi, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, moglo imati za posljedicu njihovo isključivanje iz pojma „proizvoda pripremljenih u setovima za maloprodaju“, kako je pojašnjen spomenutim napomenama s objašnjenjem HS‑a i Smjernicama.

33

U vezi s time, Sud je presudio da napomene s objašnjenjem – koje je, kad je riječ o KN‑u, sastavila Komisija te, kad je riječ o HS‑u, WCO – znatno doprinose tumačenju opsega različitih tarifnih brojeva, iako nemaju obvezujuću pravnu snagu (vidjeti osobito presude Digitalnet i dr., C‑320/11, C‑330/11, C‑382/11 i C‑383/11, EU:C:2012:745, t. 33. kao i Data I/O, C‑297/13, EU:C:2014:331, t. 33.).

34

Slijedom toga, sadržaj spomenutih napomena treba biti usklađen s odredbama KN‑a i ne smije im mijenjati opseg (presude JVC France, C‑312/07, EU:C:2008:324, t. 34. i Vario Tek, C‑178/14, EU:C:2015:152, t. 22.). To još više vrijedi kad je riječ o Smjernicama, s obzirom na to da Komisija njima pojašnjava opseg pojma proizvoda „pripremljenih u setovima za maloprodaju“, u smislu pravila 3.(b) općih pravila.

35

Slijedom toga, valja utvrditi da ni u kojem slučaju – ni iz formulacije pravila 3.(b) općih pravila, ni iz napomena s objašnjenjem HS‑a, ni iz Smjernica kojima su predviđene određene iznimke od zahtjeva skupnog pakiranja – ne proizlazi da pojam „seta“ u smislu tog pravila nužno i uvijek pretpostavlja da su proizvodi o kojima je riječ podneseni na carinjenje u istom pakiranju.

36

Kao drugo, valja naglasiti da je Sud presudio da pojam „seta“ u smislu tog pravila pretpostavlja usku povezanost tih proizvoda u smislu njihove prodaje, pri čemu nisu samo podneseni zajedno na carinjenje nego su u različitim stadijima trgovanja, osobito u okviru maloprodaje, uobičajeno ponuđeni kao cjelina, i to u skupnom pakiranju, za ispunjavanje određene potrebe ili izvršavanje određene radnje (vidjeti u tom smislu presudu Telefunken Fernseh und Rundfunk, 163/84, EU:C:1985:396, t. 35.).

37

U vezi s time, iako je točno da iz presude Telefunken Fernseh und Rundfunk (163/84, EU:C:1985:396) proizlazi da se proizvodi, kako bi ih se moglo zajedno razvrstati kao „set proizvoda“, moraju podnijeti na carinjenje zajedno, iz te presude ipak ne proizlazi da se tom prilikom proizvodi o kojima je riječ, da bi ih se moglo tako razvrstati, nužno moraju nalaziti u istom pakiranju. Pojam „set proizvoda“ prije svega upućuje na kombinaciju komponenti koje su uobičajeno ponuđene, osobito u maloprodaji, kao cjelina i u skupnom pakiranju, za ispunjavanje određene potrebe ili izvršavanje određene radnje.

38

Slijedom toga, skupno pakiranje proizvoda tijekom njihova podnošenja na carinjenje nije nužna pretpostavka za zaključak da oni čine cjelinu i da stoga predstavljaju „set“ u smislu pravila 3.(b) općih pravila, nego samo indicij na temelju kojeg je moguće izvesti takav zaključak.

39

Suprotno tumačenje pojma seta u praksi bi uvoznicima omogućilo da na vrlo jednostavan način poput prepakiravanja ili povezivanja komponenti ljepljivom trakom sami odaberu tarifno razvrstavanje proizvoda o kojima je riječ – kao cjeline ili odvojeno – ovisno o tome što je za njih povoljnije.

40

Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da bi takva mogućnost bila protivna načelu prema kojem odlučujući kriterij za tarifno razvrstavanje robe treba općenito tražiti u njezinim objektivnim značajkama i svojstvima, a time bi se ugrozio cilj tarifnog razvrstavanja uvezene robe, odnosno olakšavanje carinskih kontrola i pravne sigurnosti (vidjeti u tom smislu osobito presude Kurcums Metal, C‑558/11, EU:C:2012:721, t. 29. i Humeau Beaupréau, C‑2/13, EU:C:2014:48, t. 45.).

41

Usto, iz sudske prakse Suda proizlazi da na pitanje čine li proizvodi o kojima je riječ prilikom njihova podnošenja na carinjenje cjelinu ili, drugim riječima, „set“ u smislu pravila 3.(b) općih pravila treba odgovoriti ovisno o tome kako je namijenjeno da budu ponuđeni potrošačima, odnosno je li njihova namjena da potrošačima budu ponuđeni kao cjelina (vidjeti u tom smislu presudu Telefunken Fernseh und Rundfunk, 163/84, EU:C:1985:396, t. 35.).

42

Naposljetku, kao što je to učinila i belgijska vlada, treba utvrditi da okolnost da su u glavnom postupku proizvodi o kojima je riječ nakon carinjenja bili prepakirani u skupna pakiranja ne znači nužno da se ti proizvodi ne mogu korisnicima prodati kao cjelina izravno, bez prepakiravanja. Imajući u vidu podatke koje je pružio sud koji je uputio zahtjev, jednako je moguće i opravdano da se audio/videosustavi i pripadajući zvučnici korisnicima prodaju zajedno u odvojenim kutijama kao i u jednom pakiranju.

43

Iz toga proizlazi da okolnost da su proizvodi podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima te da su zapakirani zajedno tek nakon carinjenja ne može sama po sebi biti zapreka za njihovu kvalifikaciju kao „proizvoda pripremljenih u setovima za maloprodaju“ u smislu pravila 3.(b) općih pravila, ako je u trenutku carinjenja na temelju drugih objektivnih čimbenika jasno da ti proizvodi čine cjelinu i da im je namjena da se kao takvi prodaju u maloprodaji.

44

Koji su ti objektivni čimbenici može se zaključiti iz okolnosti poput onih navedenih u odluci o upućivanju prethodnog pitanja, odnosno uvoza, prijevoza, izdavanja računa i zajedničkog postupanja s proizvodima, okolnosti da je adresat isti, vizualnog prikaza uređaja kao i okolnosti da je parni broj uvezenih zvučnika jednak broju audio/videosustava. Međutim, nacionalni sud dužan je ocijeniti relevantne okolnosti kako bi utvrdio može li se smatrati da su proizvodi o kojima je riječ u glavnom postupku pripremljeni u setovima.

45

Slijedom toga, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da pravilo 3.(b) općih pravila treba tumačiti na način da se proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima te se pakiraju zajedno tek nakon carinjenja, ipak mogu smatrati „proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju“ u smislu tog pravila i, slijedom toga, uvrstiti pod samo jedan tarifni broj, kad je s obzirom na ostale objektivne čimbenike utvrđeno, a što treba utvrditi nacionalni sud, da ti proizvodi čine cjelinu i da im je namjena da se kao takvi ponude u maloprodaji.

46

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

Pravilo 3.(b) općih pravila za tumačenje kombinirane nomenklature, koje se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1214/2007 od 20. rujna 2007., treba tumačiti na način da se proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su podneseni na carinjenje u odvojenim pakiranjima te se pakiraju zajedno tek nakon carinjenja, ipak mogu smatrati „proizvodima pripremljenima u setovima za maloprodaju“ u smislu tog pravila i, slijedom toga, uvrstiti pod samo jedan tarifni broj, kad je s obzirom na ostale objektivne čimbenike utvrđeno, a što treba utvrditi nacionalni sud, da ti proizvodi čine cjelinu i da im je namjena da se kao takvi ponude u maloprodaji.