—

za Portmeirion Group UK Ltd, A. Willems, S. De Knop i Y. Benizri, odvjetnici,

—

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Gentilija, avvocato dello Stato,

—

za Vijeće Europske unije, S. Boelaert, u svojstvu agenta, uz asistenciju B. O’Connora, solicitor, i de S. Gubela, odvjetnika,

—

za Europsku komisiju, M. França i J.-F. Brakeland kao i A. Stobiecka‑Kuik, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na valjanost Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 412/2013 od 13. svibnja 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL L 131, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 126., str. 210.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Portmeirion Group UK Ltd (u daljnjem tekstu: Portmeirion) i Commissioners for her Majesty’s Customs and Revenue (Porezna i carinska uprava, u daljnjem tekstu: Porezna uprava) jer je ta uprava odbila zahtjev za povrat antidampinških pristojbi koje je Portmeirion platio za uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

3

Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL L 336, str. 1.), Vijeće Europske unije odobrilo je Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), potpisan 15. travnja 1994. u Marakešu, i sporazume iz priloga 1. do 3. tom sporazumu, koji uključuju Sporazum o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (SL 1994., L 336, str. 103.; u daljnjem tekstu: Sporazum o antidampingu iz 1994.).

4

Članak 2. Sporazuma o antidampingu iz 1994., naslovljen „Utvrđivanje dampinga“, glasi:

„2.1   Za potrebe ovog Sporazuma smatra se da je proizvod predmet dampinga, odnosno da je uveden na tržište druge zemlje po cijeni nižoj od njegove normalne vrijednosti, ako je izvozna cijena proizvoda koji se izvozi iz jedne zemlje u drugu niža od usporedive cijene, koja se postiže pod uobičajenim trgovačkim uvjetima, sličnog proizvoda koji je namijenjen za potrošnju u zemlji izvoznici.

[…]

2.6   U ovom sporazumu pojam ‚istovjetan proizvod’ (‚like product’) tumači se tako da znači identičan proizvod, tj. proizvod sličan u svim pogledima proizvodu koji se razmatra ili, ako nema takvog proizvoda, drugi proizvod koji, iako nije sličan u svim pogledima, ima obilježja najbliže slična onima koje ima proizvod koji se razmatra.

[…]“

5

Člankom 236. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, str. 1.; u daljnjem tekstu: Carinski zakonik) propisano je:

„Uvozne ili izvozne carine vraćaju se u iznosu za koji se dokaže da u trenutku plaćanja nije bio zakonski utemeljen […].“

6

Uredba br. 412/2013 donesena je na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, str. 51., ispravak u SL 2010., L 7, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.; u daljnjem tekstu: osnovna uredba). Uvodne izjave 3. i 4. te uredbe glase:

7

Članak 1. osnovne uredbe pod naslovom „Načela“ određuje:

„1.   Antidampinška pristojba može se primijeniti na svaki proizvod po dampinškim cijenama, a puštanje kojeg u slobodan promet u Zajednici nanosi štetu.

2.   Smatra se da je proizvod po dampinškim cijenama ako njegova izvozna cijena u Zajednicu iznosi manje od usporedive cijene za istovjetan proizvod određene u zemlji izvoznici u uobičajenom tijeku trgovine.

3.   Zemlja izvoznica uobičajeno je zemlja podrijetla. Međutim, to može biti i neka zemlja posrednica osim ako se, na primjer, proizvodi samo provoze kroz tu zemlju, odnosno ako se dotični proizvodi ne proizvode u toj zemlji ili za njih ne postoji usporediva cijena u toj zemlji.

4.   Za potrebe ove uredbe, ,istovjetan proizvod’ tumači se tako da znači identičan proizvod, tj. proizvod sličan u svim pogledima proizvodu koji se razmatra ili, ako nema takvog proizvoda, drugi proizvod koji, iako nije sličan u svim pogledima, ima obilježja vrlo slična onima koje ima proizvod koji se razmatra.“

8

Na temelju osnovne uredbe, Komisija je donijela Uredbu (EU) br. 1072/2012 od 14. studenoga 2012. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Kine (SL L 318., str. 28. i ispravak SL 2013., L 36, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 129., str. 125.; u daljnjem tekstu: privremena uredba).

9

Uvodne izjave 24., 25., 51., 52. i 54. do 57. privremene uredbe glase:

[…]

10

Na temelju članka 9. Uredbe br. 1225/2009 Vijeće je donijelo Uredbu br. 412/2013 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe. Uvodne izjave 35. do 37. potonje uredbe glase:

11

Portmeirion je britanski proizvođač keramičkih proizvoda i uvoznik keramičkih proizvoda podrijetlom iz Kine.

12

Dana 16. veljače 2012. Komisija je pokrenula antidampinški postupak u pogledu uvoza u Uniju keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Kine (u daljnjem tekstu: predmetni uvoz).

13

Dana 14. studenoga 2012. Komisija je privremenom uredbom uvela antidampinške pristojbe na predmetni uvoz.

14

Dana 18. prosinca 2012. Portmeirion je podnio prva očitovanja u kojima je, s jedne strane, osporio definiciju predmetnog proizvoda koju je Komisija upotrijebila na kraju svojeg ispitnog postupka i, s druge strane, pozvao se na druge čimbenike koji su prema njegovu mišljenju zabranjivali uvođenje antidampinških pristojbi. Nakon što je Komisija poslala svoj informativni dokument od 25. veljače 2013., saslušala je Portmeirion 5. ožujka 2013. Tom prigodom Portmeirion je izložio svoje stajalište u pogledu, osobito, dosega definicije predmetnog proizvoda.

15

Dana 13. svibnja 2013. na prijedlog Komisije Vijeće je donijelo Uredbu br. 412/2013 i uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na predmetni uvoz s učinkom od 16. svibnja 2013.

16

Dana 2. kolovoza 2013. Portmeirion je na temelju članka 236. Carinskog zakonika zatražio povrat antidampinških pristojbi koje je platio Poreznoj upravi, zbog toga što Uredba br. 412/2013 nije bila u skladu s pravom Unije tako da je uvođenje tih pristojbi bilo, prema njegovu stajalištu, lišeno pravne osnove.

17

Odlukom od 16. prosinca 2013. Porezna uprava odbila je zahtjev za povrat koji je podnio Portmeirion.

18

Dana 14. siječnja 2014. Portmeirion je uložio žalbu na tu odluku pred sudom koji je uputio zahtjev, osporavajući valjanost Uredbe br. 412/2013.

19

Sud koji je uputio zahtjev ocjenjuje da žalbeni razlozi koje je izložio Portmeirion zaista mogu dovesti u pitanje valjanost te uredbe.

20

U tim okolnostima, First‑tier Tribunal (Tax Chamber) Tribunal centre: Birmingham (Prvostupanjski sud u Birminghamu (Porezni odjel)) odlučio je prekinuti postupak i Sudu postaviti sljedeće prethodno pitanje:

„Je li Uredba Vijeća br. 412/20131 nespojiva s pravom Unije zbog toga što:

21

Talijanska vlada tvrdi da se Portmeirion nema pravo pozivati na nevaljanost Uredbe br. 412/2013 pred sudom koji je uputio zahtjev i da, posljedično, pitanje koje je postavio taj sud, koje se odnosi na valjanost te uredbe, treba proglasiti nedopuštenim.

22

Prema stajalištu te vlade, na pravnu osobu poput Portmeiriona Uredba br. 412/2013 izravno se i osobno odnosi tako da je ona mogla sama zahtijevati njezino poništenje od suda Unije.

23

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, opće načelo koje svakom pojedincu jamči pravo da u okviru žalbe podnesene protiv nacionalne mjere kojom mu se nanosi šteta istakne nevaljanost akta Unije na kojem se temelji ta mjera, ne protivi se tomu da se takvo pravo uvjetuje time da zainteresirana stranka nije iskoristila pravo da izravno zatraži njegovo poništenje od suda Unije na temelju članka 263. UFEU‑a. Međutim, samo u slučaju da se bez sumnje može smatrati da bi zahtjev subjekta za poništenje predmetnog akta bio dopušten, njemu nije dopušteno isticati nevaljanost predmetnog akta pred nadležnim nacionalnim sudom (vidjeti u tom smislu presude TWD Textilwerke Deggendorf, C‑188/92, EU:C:1994:90, t. 23.; Valimar, C‑374/12, EU:C:2014:2231, t. 28. i 29. kao i TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 18.).

24

Iz toga slijedi da samo u slučaju u kojem se može smatrati da se uredba čiju valjanost osporava odnosi, bez ikakve sumnje, izravno i osobno na pravnu osobu poput Portmeiriona, toj osobi nije dopušteno isticati nevaljanost te uredbe pred nacionalnim sudovima.

25

Kad je riječ, kao prvo, o uvjetu koji se odnosi na činjenicu da se na Portmeirion osobno ne odnosi sporna uredba, treba podsjetiti da se uredba o antidampinškoj pristojbi može osobno odnositi na određene kategorije gospodarskih subjekata ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost da se ona osobno odnosi na druge subjekte zbog obilježja koja su samo njima svojstvena i po kojima se razlikuju od svih ostalih osoba (vidjeti u tom smislu presude Extramet Industrie/Vijeće, C‑358/89, EU:C:1991:214, t. 16. i TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 22.).

26

U tom pogledu, kao prvo, uredbe se mogu osobno odnositi na one proizvođače i izvoznike predmetnoga proizvoda kojima se na teret stavlja damping na temelju podataka koji proizlaze iz njihove trgovinske djelatnosti (vidjeti, u tom smislu, presudu Valimar, C‑374/12, EU:C:2014:2231, t. 30. i navedenu sudsku praksu).

27

Kao drugo, to također može biti slučaj u vezi s onim izvoznicima navedenog proizvoda čija je prodajna cijena uzeta u obzir prilikom oblikovanja izvozne cijene i na koje se stoga odnose utvrđenja o postojanju dampinga (presude Nashua Corporation i dr./Komisija i Vijeće, C‑156/87, EU:C:1990:116, t. 18. kao i TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 20.).

28

Naposljetku, isto može vrijediti za uvoznike povezane s izvoznicima proizvoda na koji su uvedene pristojbe, osobito u slučaju kad je izvozna cijena izračunana na temelju preprodajnih cijena tih uvoznika na tržištu Unije i u slučaju kad je sama antidampinška pristojba izračunana na temelju tih preprodajnih cijena (presude Neotype Techmashexport/Komisija i Vijeće, C‑305/86 i C‑160/87, EU:C:1990:295, t. 19. i 20. kao i TMK Europe, C‑143/14, EU:C:2015:236, t. 21.).

29

U predmetnom slučaju nije utvrđeno da Portmeirion spada u jednu od gore utvrđenih kategorija gospodarskih subjekata te da se posljedično tomu i Uredba br. 412/2013 nedvojbeno na njega osobno odnosi.

30

Kao što je to Komisija potvrdila na raspravi, Portmeirion je uvoznik predmetnog proizvoda čije preprodajne cijene keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Kine nisu uzete u obzir prilikom oblikovanja izvozne cijene ili izračuna antidampinške pristojbe uspostavljene Uredbom br. 412/2013. Također nije uopće upitno da to društvo nije povezano s izvoznicima. Štoviše, ne čini se da Portmeirion posjeduje obilježja koja su samo njemu svojstvena i po kojima se razlikuje od svake druge osobe.

31

S obzirom na kumulativnost uvjeta povezanih s činjenicom da se navedena uredba mora odnositi na osobu izravno i osobno, nije potrebno ispitati odnosi li se u predmetnom slučaju Uredba br. 412/2013 izravno na društvo Portmeirion.

32

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da se ne može nedvojbeno smatrati da je Portmeirionu zabranjeno isticati nevaljanost Uredbe br. 412/2013 pred nadležnim nacionalnim sudom.

33

Slijedi da je prethodno pitanje dopušteno.

34

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Uredba br. 412/2013 nevaljana s obzirom na to da se, s jedne strane, temelji na očitoj pogrešci u ocjeni kad je riječ o definiciji predmetnog proizvoda koju sadržava i, s druge strane, zbog toga što se ne temelji na primjerenom obrazloženju, kako to zahtijeva članak 296. UFEU‑a.

35

Kad je riječ, na prvom mjestu, o navodnoj očitoj pogrešci u ocjeni definicije predmetnog proizvoda, valja navesti da pojam „predmetni proizvod“ obuhvaća, na temelju uvodne izjave 36. Uredbe br. 412/2013, keramičke stolne i kuhinjske proizvode, osim keramičkih noževa, keramičkih mlinova za kondimente ili začine i njihovih dijelova za mljevenje, keramičkih noževa za guljenje, keramičkih brusilica za noževe i plitica za pizze od kordieritne keramike, vrste koja se koristi za pečenje pizze ili kruha, podrijetlom iz NRK‑a, trenutačno obuhvaćene oznakama KN ex 6911 10 00, ex 6912 00 10, ex 6912 00 30, ex 6912 00 50 i ex 6912 00 90.

36

Nadalje, iz uvodne izjave 35. te uredbe proizlazi da se sve vrste keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda mogu smatrati različitim vrstama istog proizvoda.

37

Portmeirion smatra da je navedena uredba donesena na temelju očite pogreške u ocjeni u pogledu predmetnog proizvoda, u mjeri u kojoj različiti proizvodi koji podliježu antidampinškim pristojbama nisu slični ni istovrsni, tako da se ne mogu smatrati jedinstvenim proizvodom, zbog čega provođenje jedinstvenog ispitnog postupka nije moglo biti opravdano.

38

U tom pogledu valja navesti da pojam „predmetni proizvod“ koji se nalazi kako u privremenoj uredbi tako i u Uredbi br. 412/2013, čini konkretan prijevod općeg pojma „proizvod po dampinškim cijenama“ iz članka 1. stavka 2. osnovne uredbe (u daljnjem tekstu: proizvod koji se razmatra), s obzirom na to da je svrha Uredbe br. 412/2013 provedba osnovne uredbe u predmetnom području.

39

Iz toga proizlazi da elementi koji tvore pojam „proizvod koji se razmatra“, u smislu osnovne uredbe, nužno određuju one koje treba pripisati „dotičnom proizvodu“ u smislu privremene uredbe i Uredbe br. 412/2013.

40

Osnovna uredba ne precizira doseg pojma „proizvod koji se razmatra“, ograničujući se na definiciju, u svojem članku 1. stavku 4., „istovjetnog proizvoda“ kao proizvoda koji je identičan ili ima obilježja vrlo slična obilježjima proizvoda koji se razmatra. Osim toga, iz uvodne izjave 3. osnovne uredbe proizlazi da je cilj te uredbe u što je moguće većoj mjeri uvesti jezik Sporazuma o antidampingu iz 1994.

41

U tim okolnostima pojam „proizvod koji se razmatra“ iz osnovne uredbe valja protumačiti s obzirom na taj sporazum i osobito s obzirom na njegov članak 2. Ipak, taj članak ne precizira ni doseg pojma „proizvod koji se razmatra“ te, osobito, njegova formulacija ne sadržava nijedan element koji bi mogao potvrditi konkretan zahtjev za istovrsnošću i istovjetnošću predmetnih proizvoda.

42

Valja utvrditi da osnovna uredba, tumačena u vezi sa Sporazumom o antidampingu iz 1994., sama po sebi ne određuje da se pojam „proizvod koji se razmatra“ nužno odnosi na proizvod zamišljen kao istovrsna cjelina, koji se sastoji od istovjetnih proizvoda.

43

Tumačenje Sporazuma o antidampingu iz 1994. koje je izvršeno u prethodnoj točki osim toga je potvrđeno onim do kojeg su došle posebne skupine WTO‑a u različitim izvješćima, kao što je naveo i nezavisni odvjetnik u točkama 63. do 67. svojeg mišljenja.

44

Nadalje, valja također uzeti u obzir tumačenje detaljnih pravila sadržanih u navedenom sporazumu koje su izvršili glavni trgovinski partneri Unije, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 4. osnovne uredbe.

45

U tom pogledu, kao što navodi i nezavsni odvjetnik u točki 60. svojeg mišljenja, određeni trgovinski partneri poput Kanade, Kraljevine Norveške ili Narodne Republike Kine ocijenili su da proizvod koji se razmatra mora biti istovrstan te se mora sastojati od istovjetnih proizvoda. Zahtjev za istovrsnošću proizvoda koji se razmatra ne smije se u potpunosti odbaciti iz tumačenja osnovne uredbe.

46

S obzirom na prethodna razmatranja valja provjeriti postoji li u predmetnom slučaju očita pogreška u ocjeni u pogledu definicije predmetnog proizvoda.

47

Važno je podsjetiti da je Sud već ocijenio da u području zajedničke trgovinske politike, a osobito u području mjera trgovinske zaštite, institucije Unije zbog kompleksnosti ekonomskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati raspolažu širokom ovlašću ocjene. Što se tiče sudskog nadzora takve ocjene, on mora biti ograničen na provjeru toga jesu li poštovana postupovna pravila, koliko su činjenice koje se koriste za donošenje sporne odluke materijalno točne, postoji li očita pogreška u ocjeni tih činjenica ili postoji li zlouporaba ovlasti (vidjeti presudu Simon, Evers & Co., C‑21/13, EU:C:2014:2154, t. 29. kao i navedenu sudsku praksu).

48

Iako je točno da se keramički stolni i kuhinjski proizvodi na koje se odnosi antidampinški ispitni postupak razlikuju u pogledu stila, oblika i obilježja, valja napomenuti, kao što je to učinila i Komisija, da navedeni proizvodi dijele ista bitna fizička i tehnička obilježja u mjeri u kojoj su izrađeni od keramike te su namijenjeni dolaženju u kontakt s hranom. Stoga se svi ti proizvodi ne mogu smatrati raznovrsnima.

49

Osim toga, kao što su to institucije Unije istaknule na raspravi, one su podijelile proizvod koji se razmatra u podgrupe usporedivih transakcija te su utvrdile prosječnu normalnu ponderiranu vrijednost i prosječnu izvoznu ponderiranu cijenu za svaku podgrupu, tako da se vodilo računa o različitostima stila, oblika i obilježja.

50

Naposljetku, u zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev iznosi određene sumnje kad je riječ o učinku definicije „proizvoda koji se razmatra“ na analizu koja se odnosi na uzročnu vezu i na štetu jer bi, prema stajalištu tog suda, različita definicija bila dovela do različitih zaključaka. Ipak, Sudu nije podnesen nijedan konkretan dokaz kad je riječ o zaključcima koji su ustvari mogli biti izvedeni na temelju različite definicije predmetnog proizvoda, tako da se ne može smatrati da su institucije Unije počinile očitu pogrešku u ocjeni time što su svoju analizu utemeljile na definiciji predmetnog proizvoda koji obuhvaća keramičke stolne i kuhinjske proizvode.

51

Sukladno tomu, budući da u predmetnom slučaju različiti proizvodi na koje se primjenjuju antidampinške pristojbe mogu činiti isti proizvod tako da jedan ispitni postupak bude opravdan, institucije Unije nisu počinile nikakvu očitu pogrešku u ocjeni.

52

Kao drugo, valja ispitati je li Uredba br. 412/2013 nevaljana zbog toga što se ne temelji na odgovarajućem obrazloženju, poput onog koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a.

53

U tom pogledu, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da obrazloženje koje zahtijeva članak 296. UFEU‑a treba prilagoditi prirodi predmetnog akta te treba jasno i nedvosmisleno iznijeti obrazloženje institucije – autora akta kako bi se zainteresiranima omogućilo da se upoznaju s opravdanjima poduzete mjere, a nadležnom sudu da izvrši svoj nadzor (presuda Banco Privado Português i Massa Insolvente do Banco Privado Português, C‑667/13, EU:C:2015:151, t. 44. i navedena sudska praksa).

54

U predmetnom slučaju, Portmeirion ocjenjuje da predmetne institucije nisu dovoljno precizno utvrdile ni definirale čimbenike koje su smatrale relevantnima za definiranje predmenog proizvoda.

55

Ipak, uvodne izjave 52. i 54. do 57. privremene uredbe određuju razloge zbog kojih je Komisija odlučila uključiti različite proizvode u definiciju tog proizvoda. Te uvodne izjave uključene su u uvodnu izjavu 35. Uredbe br. 412/2013.

56

U tim okolnostima, Uredba br. 412/2013 tumačena u vezi s privremenom uredbom jasno i nedvosmisleno izlaže argumentaciju institucije koja je tvorac akta. Osim toga, iz odgovora na prvi dio pitanja proizlazi da Uredba br. 412/2013 zainteresiranim strankama omogućava da utvrde razloge donesene mjere kao i da nadležni sud izvrši svoj nadzor.

57

Stoga valja utvrditi da Uredba br. 412/2013 sadržava odgovarajuće obrazloženje, poput onog koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a te da se, posljedično tomu, ta uredba ne može proglasiti nevaljanom na tom temelju.

58

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev ne otkriva nikakav element koji bi mogao utjecati na valjanost Uredbe br. 412/2013.

59

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Ispitivanjem prethodnog pitanja nije otkriven nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 412/2013 od 13. svibnja 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine.