1. 

U predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev sirovo ulje palminih koštica (jezgri) uvezeno je u Europsku uniju iz različitih država Srednje i Južne Amerike koje sve uživaju istu carinsku povlasticu. Za potrebe prijevoza, ulje podrijetlom iz nekoliko od tih država uliveno je u jedan spremnik i deklarirano za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji kao mješavina.

2. 

U tom kontekstu, postavlja se pitanje kako za potrebe primjene carinske povlastice treba postupati kad je riječ o miješanju proizvoda podrijetlom iz različitih država. Točnije, od Suda se zahtijeva da pruži smjernice o pravilnom tumačenju članka 74. stavka 1. Uredbe br. 2454/93 ( 2 ) – koji ne dopušta izmjenu ili preoblikovanje proizvoda – i osobito o zahtjevu da proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji budu isti kao i proizvodi koji su izvezeni iz države korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom („uvjet istovjetnosti”).

3.

Članak 5. Uredbe br. 732/2008/ propisuje:

„1.   Predviđene carinske povlastice primjenjuju se na uvoz proizvoda uključenih u dogovor koji koristi država korisnica njihovog podrijetla.

2.   U svrhu dogovora iz članka 1. stavka 2., pravila o podrijetlu u odnosu na definiciju koncepta proizvoda s podrijetlom, postupaka i načina administrativne suradnje s tim u vezi, jesu ona predviđena Uredbom (EEZ) br. 2454/93.

[…]”

4.

Uredba br. 2454/93 utvrđuje odredbe za provedbu Carinskog zakonika Zajednice ( 4 ).

5.

Uvodna izjava 16. u preambuli Uredbe br. 1063/2010, kojom je izmijenjena Uredba br. 2454/93, objašnjava da postoji potreba za fleksibilnošću jer su pravila koja su bila na snazi u vrijeme donošenja uredbe o izmjeni zahtijevala dokaz o izravnom prijevozu u Europsku uniju koji se teško može dobiti. Zbog tog zahtjeva, neka roba kojoj je priložen valjan dokaz o podrijetlu ne može stvarno uživati povlašten tretman. Zbog toga se smatralo primjerenim uvesti novo, jednostavnije i fleksibilnije pravilo koje je usredotočeno na to da roba podnesena carinarnici za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji bude jednaka robi koja je napustila državu korisnicu izvoznicu, pri čemu je ključno da ta roba tijekom prijevoza ni na koji način nije bila izmijenjena ili preoblikovana.

6.

Članak 72. Uredbe br. 2454/93 propisuje:

„Smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz države korisnice:

7.

Članak 74. Uredbe br. 2454/93 navodi:

„1.   Proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji su isti kao i proizvodi koji su izvezeni iz države korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom. Oni ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju, prije deklariranja za puštanje u slobodan promet. Skladištenje proizvoda ili pošiljaka i dijeljenje pošiljaka moguće je ako se obavlja pod odgovornošću izvoznika ili kasnijeg imatelja robe i ako proizvodi ostanu pod carinskim nadzorom u državi (državama) provoza.

2.   Usklađenost sa stavkom 1. smatra se ispunjenom osim ako carinsko tijelo ima razlog misliti suprotno; u takvim slučajevima, carinsko tijelo može zahtijevati da pruži dokaz o usklađenosti, koji se može pružiti bilo kojim putem, uključujući ugovorne isprave o prijevozu kao što su brodski tovarni list ili činjenični ili konkretni dokazi koji se temelje na označavanju ili brojčanom označavanju paketa ili bilo koji dokaz u vezi sa samom robom.”

8.

Društvo ADM Hamburg AG (u daljnjem tekstu: ADM Hamburg) 11. kolovoza 2011. uvezlo je nekoliko pošiljaka sirovog ulja palminih koštica (jezgri) iz Ekvadora, Kolumbije, Kostarike i Paname u Njemačku radi puštanja u slobodan promet u Europskoj uniji. Sve te države su države izvoznice uključene u GSP ( 5 ). Ulje je prevezeno u različitim spremnicima teretnog broda. Kako bi iskoristio povlasticu, ADM Hamburg podnio je potvrde o povlaštenom tretmanu koje su izdale navedene države.

9.

Predmet pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi se samo na jednu od tih pošiljaka (u daljnjem tekstu: predmetna pošiljka). Predmetna pošiljka sadržavala je mješavinu sirovog ulja palminih koštica (jezgri) podrijetlom iz različitih država korisnica.

10.

Hauptzollamt Hamburg‑Stadt (Glavni carinski ured u Hamburgu) 8. prosinca 2011. donio je rješenje o utvrđivanju uvoznih carina. U pogledu predmetne pošiljke odredio je uvoznu carinu na temelju carinske stope za treće države, odnosno bez odobravanja zatraženog povlaštenog tretmana za pošiljku. Razlog za odbijanje povlaštenog tretmana u biti je bila činjenica da je sirovo ulje palminih koštica (jezgri) iz različitih uvoznih pošiljaka iz različitih država podrijetla bilo pomiješano u jedan spremnik.

11.

Nakon neuspješne upravne žalbe, ADM Hamburg pokrenuo je postupak pred Finanzgerichtom Hamburg (Porezni sud u Hamburgu, Njemačka). Finanzgericht Hamburg imao je sumnje o pravilnom tumačenju relevantne odredbe prava Unije pa je odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li u slučaju kao što je ovaj ispunjena činjenična pretpostavka iz članka 74. stavka 1. prve rečenice [Uredbe br. 2454/93] prema kojoj proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji moraju biti isti kao i proizvodi koji su izvezeni iz države korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom, kada veće količine sirovog ulja palminih koštica (jezgri) iz različitih država izvoznica koje su korisnice općeg sustava povlastica (GSP), iz kojih se smatra da je navedeno ulje podrijetlom, nisu izvezene te potom uvezene u Europsku uniju na način da su međusobno fizički odvojene, već su prilikom izvoza stavljene u isti spremnik teretnog broda te se u tom spremniku međusobno pomiješane uvoze u Europsku uniju, pri čemu se može isključiti mogućnost da tijekom transporta tih proizvoda pa sve do njihovog puštanja u slobodan promet u spremnik transportnog broda dospiju drugi proizvodi, a osobito oni koji nisu u sustavu povlastica?”

12.

ADM Hamburg, Hauptzollamt Hamburg‑Stadt i Komisija podnijeli su pisana očitovanja. Te su stranke, osim Hauptzollamta Hamburg‑Stadt, također podnijele usmena očitovanja na raspravi održanoj 11. lipnja 2015.

13.

Je li uvjet istovjetnosti između proizvoda koji su napustili državu korisnicu i onih koji su predočeni carini radi puštanja u slobodan promet u Europskoj uniji, kako je propisan člankom 74. stavkom 1. Uredbe br. 2454/93, ispunjen kad je sirovo ulje palminih koštica (jezgri) podrijetlom iz nekoliko država koje uživaju istu carinsku povlasticu uliveno u isti spremnik teretnog broda i uvezeno kao mješavina u tom spremniku? To je bit pitanja čije razjašnjenje u ovom predmetu od Suda zahtijeva sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku bio je potaknut da od Suda zatraži pojašnjenja ovog pitanja ne samo zato što Sud dosad nije imao priliku razjasniti značenje članka 74. Uredbe br. 2454/93 već i zato što nadležna carinska tijela država članica imaju neusklađene stavove o tom pitanju.

14.

Točnije, postoji nesigurnost u pogledu pitanja isključuje li miješanje proizvoda – koji su u ovom slučaju međusobno zamjenjivi i materijalno, s obzirom na to da je sirovo ulje palminih koštica (jezgri) podrijetlom iz različitih država korisnica istovjetno – mogućnost povlaštenog tretmana. Zbog razloga navedenih u nastavku, smatram da ne isključuje.

15.

Započet ću podsjećanjem da je prije izmjene članka 74. Uredbe br. 2454/93 Uredbom br. 1063/2010 kako bi uvoznik mogao uživati povlasticu bilo potrebno podnijeti dokaz o izravnom prijevozu u Europsku uniju, što je bio zahtjev koji je često bilo teško ispuniti. Kao što je to objašnjeno u uvodnoj izjavi 16. u preambuli Uredbe br. 1063/2010, cilj članka 74. Uredbe br. 2454/93 bio je uvesti novo, jednostavnije i u biti fleksibilnije pravilo usredotočeno na cilj da deklarirana dobra budu jednaka izvezenima.

16.

Na početku, također bih istaknuo da se uvjet istovjetnosti, kako je propisan člankom 74. stavkom 1. Uredbe br. 2454/93, ne smije promatrati odvojeno, već kao dio cjeline, i to u vezi s člankom 74. stavkom 2., koji navodi da se usklađenost s uvjetom istovjetnosti smatra ispunjenom osim ako carinsko tijelo ima razlog misliti suprotno. Drugim riječima, ako carinsko tijelo nema razlog misliti da deklarirani proizvodi pušteni u slobodan promet nisu isti kao i izvezeni, ono mora prihvatiti da se radi o istovjetnim proizvodima.

17.

U predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku nesporno je podrijetlo proizvoda. Također je nesporno da bi ulje iz sporne pošiljke, da nije bilo pomiješano, uživalo povlašten tretman. Osim toga, predmetni proizvodi međusobno su zamjenjivi i materijalno, s obzirom na to da je sirovo ulje palminih koštica (jezgri) istovjetno. Smatram da bi pretpostavka istovjetnosti propisana člankom 74. stavkom 2. kao i činjenica da nema sumnje u podrijetlo proizvoda trebala sama po sebi biti dovoljna za rješenje pitanja na kojem se temelji glavni predmet.

18.

Točno je da se može tvrditi da je carinskom tijelu teže pregledati i uzeti uzorke uvezenih proizvoda kada su proizvodi različitog podrijetla uvezeni kao mješavina. Doista, ovdje se ne smije previdjeti cilj olakšavanja zadaće carinskog tijela da provjeri podrijetlo uvezenih proizvoda. Zapravo ga treba promatrati kao jedno od vodećih načela pri tumačenju Carinskog zakonika i Uredbe br. 2454/93, čiji je cilj provedba Carinskog zakonika. To je tako ne samo zato što je cilj Carinskog zakonika, među ostalim, zajamčiti brz i učinkovit postupak za puštanje proizvoda u slobodan promet ( 6 ). Bez ikakve sumnje, iznimno je važno da carinsko tijelo može, ako je potrebno, pregledati robu kako bi provjerilo da odgovara potvrdi o podrijetlu.

19.

Stoga je za potrebe povlaštenog tretmana ključna mogućnost utvrđivanja veze između proizvoda, statusa njegova podrijetla i određene potvrde o podrijetlu. Pri utvrđivanju te veze potvrde o podrijetlu imaju ključnu ulogu ( 7 ). Sud je naglasio važnost formalnog dokaza o podrijetlu (potvrda o podrijetlu): ustaljena je sudska praksa da se zahtjev za valjanim dokazom o podrijetlu koji je izdalo nadležno tijelo ne bi mogao smatrati pukom formalnošću koja može ostati neispunjena kad se mjesto podrijetla utvrdi drugim dokaznim sredstvima ( 8 ).

20.

U pogledu predmeta pred sudom koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, iz tog zahtjeva proizlazi da je ADM Hamburg podnio potvrde o povlaštenom tretmanu u obliku potvrda o podrijetlu za svih pet pošiljaka (Obrazac A) koje su kao takve u ovom slučaju nesporne.

21.

U tom pogledu, odredbe koje se odnose na potvrde o podrijetlu iz članka 47. točke (b) Uredbe br. 2454/93 određuju da one moraju sadržavati sve pojedinosti potrebne za prepoznavanje proizvoda na koji se odnose, posebno broj paketa, bruto i neto težinu ili njegov volumen. Nadalje, Prilog 17. Uredbi br. 2454/93 opisuje sadržaj „Obrasca A”. U poljima 5, 6 i 9 obrasca potrebno je naznačiti broj proizvoda, oznake i broj paketa te bruto težinu ili drugu količinu. Na poleđini obrasca, naslovljenoj „Napomene”, pod II. „Opći uvjeti” u točki (b) dalje se navodi da svaki proizvod u pošiljci mora zasebno ispuniti uvjete.

22.

Na prvi pogled, točno je da je miješanje proizvoda različitog podrijetla donekle u suprotnosti sa zahtjevima koji se odnose na sadržaj relevantnih potvrda, ne samo s obzirom na težinu i količinu već i s obzirom na zahtjev da svaki proizvod mora zasebno ispuniti uvjete. U tom smislu, kad je proizvod pomiješan s proizvodom drugog podrijetla na način da je nemoguće ponovno fizički odvojiti dva proizvoda, moglo bi se tvrditi da se ne radi o proizvodu istovjetnom onomu kakav je bio prije miješanja s drugim. S obzirom na to, argument da bi miješanje carinskom tijelu otežalo provjeru podrijetla ima određenu težinu. U tom smislu, članak 74. stavak 1. može se tumačiti tako da zahtijeva da se proizvodi koji odgovaraju određenoj potvrdi o podrijetlu prevoze na način koji osigurava njihovu fizičku odvojenost.

23.

Unatoč tome, ne smatram da to predstavlja dovoljan razlog da se zahtijeva fizička odvojenost pošiljki povezanih s određenom potvrdom o podrijetlu tijekom prijevoza. Postoji nekoliko razloga zbog kojih zauzimam takvo stajalište.

24.

Kao prvo, treba imati na umu da je članak 74. dio poglavlja 2. glave IV. dijela I. Uredbe br. 2454/93, koje se odnosi na povlašteno podrijetlo. Točnije, ta je odredba dio pododjeljka 2. odjeljka 1. tog poglavlja, koji se odnosi na definiciju pojma „proizvoda s podrijetlom”, to jest proizvoda s podrijetlom iz države korisnice za svrhe primjene carinske povlastice ( 9 ).

25.

Budući da se cjelokupni pododjeljak 2. odnosi na definiciju proizvoda s podrijetlom, pronalazim malo (ili nimalo) dokaza koji upućuju na to da je cilj uvjeta istovjetnosti osigurati ništa drugo nego da su proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet zaista proizvodi s podrijetlom – odnosno proizvodi s podrijetlom u državi korisnici, a ne u trećoj državi – za potrebe određivanja uvozne carine (više ili niže, ovisno o podrijetlu proizvoda). To je jedina svrha članka 74. Uredbe. Očito je da se ta odredba ne odnosi, primjerice, na označavanje proizvoda koji se prodaju potrošaču ( 10 ).

26.

Kao što je to prethodno napomenuto, čini se da se stranke slažu da proizvodi deklarirani za puštanje u promet zaista odgovaraju potvrdama o podrijetlu koje je izdao ADM Hamburg. Suprotna tvrdnja, a još manje dokaz koji bi upućivao na to da su proizvodi iz trećih država bili dodani predmetnoj pošiljci, nisu bili izneseni pred sudom koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.

27.

Kao drugo – i najvažnije – tekućine i rasuti proizvodi poseban su slučaj. Kako sam ja to shvatio, uobičajena je praksa za te proizvode izdati potvrde o podrijetlu za određeno razdoblje i za određenu količinu proizvoda, kojima se zatim dodjeljuje teretni list. Ti su dokumenti nebitni za prijevoz i osobito stvarni utovar teretnog broda, za koji vrijedi potpuno drukčija logika ( 11 ). Zbog toga se nipošto ne čini neobičnim da se nekoliko potvrda o podrijetlu povezuje s proizvodima koji se prevoze u jednom spremniku ili prostoru za teret, uključujući situaciju kada svi ti proizvodi imaju podrijetlo iz jedne te iste države.

28.

U tom smislu, na raspravi je objašnjeno da su i druge pošiljke sirovog ulja palminih koštica (jezgri) koje je uvezao ADM Hamburg, a ne samo predmetna, zapravo bile mješavine, iako podrijetlom iz jedne države korisnice. Imajući to na umu, tumačenje članka 74. stavka 1. Uredbe br. 2545/93 kao zahtjeva za fizičkim odvajanjem tekućina ili rasutih proizvoda može dovesti samo do neopravdanog razlikovanja. Zahtjev za fizičkim odvajanjem tijekom prijevoza (temeljen na kriteriju poput države podrijetla ili potvrde o podrijetlu) za tekuću ili rasutu robu imao bi za posljedicu nepovoljniji položaj, glede primjene carinske povlastice, proizvoda koje je teško, pa čak i nemoguće odvojiti jednom nakon što su utovareni u prostor za teret (ili spremnik). Ne vidim kako bi se to moglo opravdati: zašto bi miješanje u spremniku ili prostoru za teret proizvoda koji su međusobno zamjenjivi i materijalno – s obzirom na to da je sirovo ulje palminih koštica (jezgri) istovjetno – činilo „izmjenu ili preoblikovanje” suprotno članku 74. stavku 1. Uredbe br. 2454/93 kad pomiješani proizvodi imaju podrijetlo iz nekoliko država korisnica, ali ne kad su proizvodi podrijetlom iz jedne države?

29.

Glede potrebe provjere podrijetla, koja, prema mojem mišljenju, predstavlja jedini valjani argument koji bi se na prvi pogled mogao upotrijebiti da opravda fizičko odvajanje, napomenut ću samo sljedeće: ne razumijem zašto bi bilo lakše provjeriti podrijetlo na temelju potvrda o podrijetlu u situaciji u kojoj se međusobno zamjenjivi proizvodi (tekući ili rasuti) s podrijetlom iz jedne države prevoze kao mješavina, a teže u situaciji u kojoj je, kao što je to slučaj ovdje, nekoliko potvrda o podrijetlu povezano s pošiljkom koja sadržava međusobno zamjenjive proizvode s podrijetlom iz nekoliko država korisnica. U objema situacijama nekoliko potvrda o podrijetlu povezano je s mješavinom tekućih ili rasutih proizvoda.

30.

To me dovodi do zaključnog opažanja. Smatram da se prvom rečenicom članka 74. stavka 2. Uredbe br. 2454/93 uvodi pretpostavka u korist statusa podrijetla. Samo u slučaju kada carinska tijela imaju razloga misliti da proizvodi nemaju status podrijetla, deklarant mora dokazati da pošiljka zapravo sadržava proizvode jednake onima koji su izvorno izvezeni. To može biti učinjeno, kao što je tom odredbom izričito objašnjeno, na bilo koji način, ugovornim dokumentima o prijevozu poput teretnog lista ili činjeničnim ili konkretnim dokazima koji se temelje na označavanju ili brojčanom označavanju paketa ili svakim dokazom povezanim sa samim proizvodima. U tom smislu, prijevoz proizvodâ kao mješavine ne isključuje povlašten tretman. Ipak, uz rizik iznošenja očitog, uvoznik (deklarant) snosi rizik više uvozne carine ako carinsko tijelo nije uvjereno dokazom koji je predočio o statusu podrijetla proizvoda.

31.

Na temelju gore navedenog, smatram da je u okolnostima poput onih na kojima se temelji ovaj predmet – (i.) kada su proizvodi koji su pomiješani materijalno, s obzirom na to da je riječ o sirovom ulju palminih koštica (jezgri), jednaki i međusobno zamjenjivi, (ii.) potječu iz država koje uživaju jednak povlašten tretman i (iii.) kada nema dvojbe o njihovu statusu podrijetla – ispunjen uvjet istovjetnosti između izvezenih proizvoda i onih koji su deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji, kako je propisan člankom 74. stavkom 1. Uredbe br. 2454/93.

32.

Uzimajući u obzir sve navedeno, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je postavio Finanzgericht Hamburg (Porezni sud u Hamburgu) odgovori na sljedeći način:

Uvjet istovjetnosti, kako je propisan prvom rečenicom članka 74. stavka 1. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1063/2010 od 18. studenoga 2010. – prema kojem proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji moraju biti isti kao i proizvodi koji su izvezeni iz države korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom – ispunjen je u okolnostima poput onih na kojima se temelji ovaj predmet, kada nekoliko pošiljki sirovog ulja palminih koštica (jezgri) podrijetlom iz različitih država koje uživaju isti povlašten tretman nije bilo fizički odvojeno radi prijevoza, već je bilo uliveno u isti spremnik teretnog broda i, posljedično, u Europsku uniju uvezeno kao mješavina u tom spremniku.