1.

Problematika oporezivanja motornih vozila, osobito rabljenih vozila, je sveprisutna u sudskoj praksi Suda ( 2 ). Posljednjih godina rumunjski sustav jednokratnog poreza na registraciju motornog vozila zauzeo je važno mjesto u toj sudskoj praksi. Predmet ovog postupka su propisi kojima se, nakon što je u nizu presuda utvrđena nespojivost tog sustava s pravom Unije, nastoji otkloniti ta nespojivost.

2.

Rumunjska je 1. siječnja 2007. pristupila Europskoj uniji. Istoga dana je na temelju Legea br. 343/2006 din 17 iulie 2006 pentru modificarea şi completarea Legii br. 571/2003 privind Codul fiscal (Zakon br. 343/2006 od 17. srpnja 2006. o izmjenama i dopunama Zakona br. 571/2003 o poreznom zakoniku, u daljnjem tekstu: Zakon br. 343/2006) na snagu stupio poseban porez na osobne automobile i motorna vozila ( 3 ). Dana 1. srpnja 2008. taj je porez zamijenjen porezom na emisije onečišćujućih tvari iz motornih vozila koji je uveden Ordonanţa de urgenţă a Guvernului br. 50/2008 din 21 aprilie 2008 pentru instituirea taxei pe poluare pentru autovehicule (Hitna vladina uredba br. 1/2012 od 21. travnja 2008. o porezu na emisije onečišćujućih tvari iz motornih vozila, u daljnjem tekstu: OUG 50/2008) ( 4 ). Porezna obveza iz oba pravna akta nastala je kod prve registracije motornog vozila u Rumunjskoj.

3.

Presudom Suda ( 5 ) utvrđeno je da porez uveden s OUG 50/2008 nije u skladu s člankom 110. UFEU‑a. Sud je utvrdio da porez na motorna vozila koji se ubire isključivo kod njihove prve registracije u toj državi članici – to jest u odnosu na rabljena vozila – isključivo na ona uvezena iz inozemstva, otežava kupnju rabljenih vozila podrijetlom iz drugih država članica, a da istovremeno ne otežava kupnju rabljenih vozila iste starosti i u istom stanju pohabanosti na domaćem tržištu ( 6 ). Sud je ovo stajalište više puta potvrdio u odnosu na odredbe OUG 50/2008 i to u njegovoj izvornoj verziji kao i u samo kozmetički izmijenjenoj verziji ( 7 ).

4.

Dana 13. siječnja 2012. OUG 50/2008 zamijenjen je s Legea br. 9/2012 din 6 ianuarie 2012 privind taxa pentru emisiile poluante provenite de la autovehicule (Zakon br. 9/2012 od 6. siječnja 2012. o porezu na emisije onečišćujućih tvari iz motornih vozila, u daljnjem tekstu: Zakon br. 9/2012). Porez uveden na temelju tog zakona također se ubirao kod prve registracije motornog vozila u Rumunjskoj. Zakon je sadržavao, međutim, dodatno pravilo iz članka 4. stavka 2. koje predviđa:

„Obveza plaćanja poreza nastaje i pri prvom prijenosu prava vlasništva na rabljenom vozilu u Rumunjskoj za koje nije plaćen ni poseban porez na osobne automobile i motorna vozila predviđen Zakonom br. 571/2003, kako je naknadno izmijenjen i dopunjen (među ostalim Zakonom br. 343/206), ni porez na onečišćenje motornim vozilima i koje ne pripada u kategoriju vozila koja su izuzeta ili oslobođena od plaćanja tih poreza na temelju odredbi na snazi u trenutku njegove registracije.“

5.

Na temelju Ordonanţa de urgenţă a Guvernului nr. 1/2012 din 30 ianuarie 2012 pentru suspendarea aplicării unor dispoziţii ale Legii nr. 9/2012 privind taxa pentru emisiile poluante provenite de la autovehicule, precum şi pentru restituirea taxei achitate în conformitate cu prevederile articolului 4 alineatul (2) din lege (Hitna vladina uredba br. 1/2012 od 30. siječnja 2012. o odgodi primjene određenih odredbi Zakona br. 9/2012 o porezu na emisije onečišćujućih tvari iz motornih vozila i povratu poreza plaćenog na temelju odredbi članka 4. stavka 2. tog zakona) ( 8 ), odgođena je primjena članka 4. stavka 2. Zakona br. 9/2012 od 31. siječnja 2012. do 1. siječnja 2013. Porezi, koji su već bili plaćeni na temelju tog zakona, morali su se vratiti. Do 1. siječnja 2013. porez ubran na temelju Zakona br. 9/2012 bio je dakle i dalje suprotan članku 110. UFEU‑a, što je potvrđeno kasnijom presudom Suda ( 9 ).

6.

Zakon br. 9/2012 ponovno je 15. ožujka 2013. zamijenjen s Ordonanţa de urgenţă a Guvernului nr. 9/2013 din 19 februarie 2013 privind timbrul de mediu pentru autovehicule (Hitna vladina uredba br. 9/2013 od 19. veljače 2013. o okolišnom porezu na motorna vozila, u daljnjem tekstu: OUG 9/2013) ( 10 ). Članak 4. stavak 2. Zakona br. 9/2012 stoga se primjenjivao samo od 1. siječnja do 14. ožujka 2013. U tom vremenskom razdoblju nastalo je činjenično stanje na kojem se zasniva glavni postupak. Predmet ispitivanja u ovom predmetu je stoga pravni položaj u skladu sa Zakonom br. 9/2012 s obzirom na njegov članak 4. stavak 2.

7.

Tužitelj u glavnom postupku, Mihai Manea, zatražio je od Instituția Prefectului – județul Brașov – Serviciul public comunitar regim permise de conducere și inmatriculare a vehiculelor (tijelo nadležno za registraciju vozila u Brașovu [Rumunjska]), tuženika u glavnom postupku, registraciju rabljenog vozila koje je kupio u Španjolskoj. Dopisom od 5. ožujka 2013. to je tijelo pozvalo žalitelja na plaćanje poreza u skladu sa Zakonom br. 9/2012. Mihai Manea podnio je protiv toga tužbu pred Tribunal Brașov (prvostupanjski sud u Braşovu) i zahtijevao registraciju motornog vozila bez obveze plaćanja odnosnog poreza koji prema njegovu mišljenju nije u skladu s pravom Unije. Nakon što je njegova tužba odbijena, tužitelj je podnio žalbu pred Curtea de Apel Braşov (žalbeni sud u Braşovu). Ovaj je sud obustavio postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:

8.

Ovim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev želi u bitnome da se utvrdi, sprječava li članak 110. UFEU‑a državu članicu da uvede jednokratni porez na motorna vozila, koji se od dana uvođenja tog poreza plaća kod prve registracije motornih vozila u toj državi članici ili pri prvom prijenosu prava vlasništva na već registriranom motornom vozilu, te od kojeg su oslobođena motorna vozila, za koja je već plaćen sličan porez, dok motorna vozila, koja su već registrirana u toj državi, ne podliježu novom porezu sve do prijenosa vlasništva na tim vozilima.

9.

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, moraju se razjasniti sljedeći aspekti: (i) mogućnost uvođenja poreza kao što je rumunjski porez o kojemu je riječ u glavnom postupku, uključujući problem neoporezivanja motornih vozila kod kojih nije došlo do prijenosa vlasništva, (ii) mogućnost oslobođenja za motorna vozila za koja je već plaćen sličan porez koji je prethodno bio na snazi, i (iii) mogućnost primjene takvog oslobođenja od poreza u slučaju rumunjskih poreza koji su prethodno bili na snazi i za koje je utvrđeno da nisu u skladu s pravom Unije.

10.

Odvojeno od pitanja oslobođenja od poreza na motorna vozila za koji je već plaćen sličan porez, ustroj poreza koji je u Rumunjskoj uveden na temelju Zakona br. 9/2012 u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, jest vrlo jednostavan: porez se duguje prilikom svakog prvog unosa imena vlasnika u ispravu o registraciji, računajući od dana stupanja na snagu tog zakona ( 11 ). U tom smislu je irelevantno, je li motorno vozilo već prije bilo registrirano i je li ta registracija obavljena u Rumunjskoj ili u drugoj državi.

11.

Uvođenjem tako ustrojenog poreza Rumunjska je željela otkloniti nesukladnost poreza koji važi na temelju OUG 50/2008, s člankom 110. UFEU‑a. Ta nesukladnost počivala je na okolnosti da je porez bio ubiran isključivo kod prve registracije motornog vozila u Rumunjskoj, tako da su rabljena vozila uvezena iz drugih država članica bila opterećena porezom, dok rabljena vozila koja su se već nalazila na domaćem tržištu nisu bila opterećena ( 12 ). S druge strane, porez uveden Zakonom br. 9/2012 jednokratno opterećuje motorno vozilo koje se nakon svoje kupnje registrira na ime novog vlasnika.

12.

Takvo ustrojstvo poreza prema mojem mišljenju nije upitno s obzirom na članak 110. UFEU‑a. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, člankom 110. UFEU‑a se država članica ne smije sprječavati da uvodi nove poreze ili izmjenjuje stope porezne osnovice postojećih poreza, ako oni počivaju na objektivnim kriterijima i nemaju za posljedicu diskriminaciju uvoza proizvoda iz drugih država članica ( 13 ). U slučaju poreza kojim se opterećuju isključivo motorna vozila uvezena iz inozemstva, diskriminacija se sastoji u tome da kupac takvog motornog vozila mora osim kupoprodajne cijene platiti i porez, dok kod kupnje domaćeg motornog vozila mora platiti samo kupoprodajnu cijenu. Oporezivanje i domaćih motornih vozila uklanja taj diskriminatorni učinak.

13.

U odnosu na rabljena motorna vozila je uz to u sudskoj praksi Suda uspostavljeno daljnje načelo radi dopune zabrane porezne diskriminacije proizvoda iz drugih država članica. U skladu s njim, porez na rabljena vozila uvezena iz drugih država članica je u skladu s člankom 110. UFEU‑a ako nije viši od preostalog iznosa sličnog poreza koji je sadržan u vrijednosti rabljenih vozila koja se već nalaze na domaćem tržištu ( 14 ).

14.

Sud ne određuje obvezujuću metodu za izračun poreza na motorna vozila. Takva metoda mora, međutim, uzeti u obzir umanjenje vrijednosti vozila, kao i njegovu starost i stupanj pohabanosti na način da porez na rabljena vozila uvezena iz drugih država članica nije viši od gore navedenog preostalog iznosa poreza koji je sadržan u tržišnoj vrijednosti domaćih vozila ( 15 ).

15.

Porez u skladu s OUG 50/2008 Sud je podvrgnuo detaljnoj analizi i utvrdio da on ispunjava gore navedeni kriterij ( 16 ). Budući da su načela za izračun poreza uvedenog Zakonom br. 9/2012, koja su utvrđena u njegovim člancima 6. i 9., izgleda slična načelima iz OUG 50/2008, postoji velika vjerojatnost da i ona ispunjavaju gore opisanu pretpostavku. Međutim, to u konačnici treba utvrditi sud koji je uputio zahtjev.

16.

Okolnost istaknuta drugim prethodnim pitanjem, da su u Rumunjskoj registrirana vozila koja nisu opterećena navedenim porezom, ako ne dođe do prijenosa prava vlasništva, ne mijenja, prema mojem mišljenju, ništa na ovom zaključku. S jedne strane se ovdje ne radi, kako to Komisija točno primjećuje u svojem očitovanju, o porezu na korištenje motornog vozila, nego o porezu na njegovu registraciju i time posredno na njegovu kupnju. S druge strane, prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 110. UFEU‑a u sustavu koji predviđa Ugovor dopunjuje odredbe o ukidanju carina i davanja s istovrsnim učinkom. On ima za cilj osigurati slobodno kretanje robe između država članica u normalnim uvjetima tržišnog natjecanja tako da se uklone svi oblici zaštite koji bi mogli proisteći iz primjene diskriminatornih nacionalnih poreza na proizvode koji potječu iz drugih država članica ( 17 ). Rabljeno vozilo predstavlja robu samo ako je ponuđeno na prodaju. Neoporezivanje motornih vozila koja nisu predmet trgovine ne predstavlja stoga diskriminaciju koja nije u skladu s člankom 110. UFEU‑a.

17.

Konačno valja primijetiti da je Sud nedavno donio presudu koja bi mogla ukazivati na to da se ispitivanje porezne stope, porezne osnovice kao i metode za izračun poreza u nekim slučajevima može pokazati nedostatnim ( 18 ). Naime, moglo bi biti nužno na domaćem tržištu potražiti motorno vozilo čije značajke su što bliže značajkama vozila koje je predmet postupka, te usporediti visinu poreza za to drugo motorno vozilo s preostalim iznosom poreza koja je sadržan u vrijednosti prvog motornog vozila. Ta se presuda odnosila, međutim, na posebno pravilo nizozemskog poreznog pravila u skladu s kojim se porezna osnovica izračunava pomoću kataloške cijene za motorno vozilo, koja se smanjuje razmjerno smanjenu vrijednosti rabljenog motornog vozila ( 19 ). Ne mislim da se utvrđenja iz te presude mogu uopćiti, posebno u odnosu na poreze koji su drukčije uređeni nego što je tamo raspravljeni nizozemski porez. Naposljetku je Sud utvrdio da nizozemski porez zbog izmjene načina njegova izračuna krši članak 110. UFEU‑a. Naime, porez se više nije izračunavao samo pomoću vrijednosti motornog vozila, nego je, također, uključivao iznos koji ovisi o razini emisije ugljičnog dioksida, zbog čega je porez ubiran za rabljena vozila uvezena iz drugih država članica nakon te izmjene bio nedvojbeno veći od preostalog iznosa poreza koji je bio sadržan u vrijednosti sličnih rabljenih vozila registriranih u Nizozemskoj prije zakonske izmjene ( 20 ). Navedena presuda odnosi se stoga na situaciju u kojoj država članica povisuje već važeći porez i time diskriminira motorna vozila uvezena iz drugih država članica.

18.

Iz prethodnih razloga smatram da jednokratni porez, koji se ubire kod prve registracije motornog vozila u državi članici koja uvodi porez ili kod prvog prijenosa prava vlasništva na već registriranom motornom vozilu, računajući od dana uvođenja tog poreza, nije protivan članku 110. UFEU‑a, ako je ispunjen kriterij naveden u točki 14. ovog mišljenja.

19.

S uvođenjem novog poreza na registraciju motornih vozila članak 4. stavak 2. Zakona br. 9/2012 istovremeno predviđa oslobođenje od poreza na motorna vozila za koja je već bio plaćen porez koji je prethodno bio na snazi, to jest onaj predviđen na temelju Zakona br. 343/2006 kao i OUG 50/2008. Prema objašnjenju rumunjske vlade u njezinu očitovanju o ovom postupku, tim bi se oslobođenjem trebalo izbjeći dvostruko oporezivanje istih proizvoda. Postavlja se pitanje, dovodi li ovo oslobođenje do nove nesukladnosti rumunjskog poreza s člankom 110. UFEU‑a.

20.

Takvo oslobođenje znači da taj novi porez neće vrijediti za sva rabljena vozila prodana u tuzemstvu, nego načelno za sva motorna vozila uvezena iz drugih država članica. S druge strane će u vrijednosti motornih vozila oslobođenih od novog poreza biti sadržan preostali iznos poreza koji je ranije bio na snazi. Pretpostavka za dopuštenost takvog oslobođenja odgovara stoga pretpostavci navedenoj u točki 14. ovog mišljenja, to jest da novi porez na rabljena vozila uvezena iz drugih država članica ne smije biti viši od preostalog iznosa ranijeg poreza koji je sadržan u vrijednosti sličnih domaćih motornih vozila.

21.

Uvođenjem poreza navedenog u točki 18. ovog mišljenja država članica stoga smije od istoga osloboditi motorna vozila za koja je već plaćen porez koji je prethodno bio na snazi, ako novi porez na rabljena vozila uvezena iz drugih država članica nije viši od preostalog iznosa ranijeg poreza koji je sadržan u tržišnoj vrijednosti domaćih motornih vozila.

22.

Budući da je, kao što je već opisano, metoda za izračun poreza uvedenog Zakonom br. 9/2012, vrlo slična metodi za izračun poreza prema OUG 50/2008 i ranijeg poreza prema Zakonu br. 343/2006, i na prikladan način u obzir uzima smanjenje vrijednosti motornih vozila, kao i njihovu starost i stupanj pohabanosti, izgleda da je ova pretpostavka ispunjena u ovom slučaju.

23.

Uz to se treba raspraviti mora li se i u kojem opsegu primijeniti načelo navedeno u točki 21. ovog mišljenja u posebnom slučaju rumunjskog poreza na motorna vozila.

24.

Kako sam uvodno primijetio, pravila Zakona br. 9/20012 kojima je bio uveden porez o kojemu je riječ u ovom postupku, predviđaju oslobođenje od poreza na motorna vozila za koja je porez već plaćen u skladu sa Zakonom br. 343/2006 ili u skladu s OUG 50/2008.

25.

Zbog presude u predmetu Tatu potvrđene kasnijim odlukama ( 21 ) utvrđeno je da porez uveden OUG 50/2008 nije stoga u skladu s člankom 110. UFEU‑a, jer su se njime diskriminirala rabljena vozila uvezena iz drugih država članica u odnosu na slična domaća motorna vozila.

26.

Porez uveden Zakonom br. 343/2007 nije bio predmet prethodnog postupka. Mora se, međutim, imati na umu da u okviru prethodnog postupka Sud ne ispituje sukladnost konkretnih odredbi s pravom Unije, nego samo tumači pravo Unije. Na temelju tog tumačenja nacionalni sudovi potom donose odluku o sukladnosti predmetnih odredbi s pravom Unije. Izgleda da je porez uveden Zakonom br. 343/2006 bio diskriminatoran na isti način kao što je utvrđeno u pogledu poreza uvedenog OUG 50/2008. U tom bi slučaju rumunjski sudovi morali na temelju presude Tatu i kasnije sudske prakse utvrditi da ni taj porez nije u skladu s člankom 11. UFEU‑a.

27.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda iznosi poreza ubrani protivno pravu Unije moraju se vratiti s kamatama. Ova obveza predstavlja posljedicu i dopunu prava koja pojedincima pripadaju na temelju odredbi prava Unije kojima se ti porezi zabranjuju, kako ih je Sud protumačio ( 22 ).

28.

Osloboditi motorno vozilo od poreza, zato što je za to motorno vozilo plaćen porez koji je prethodno bio na snazi i za koji je potom utvrđeno da nije u skladu s pravom Unije, ne predstavlja pravilan način za ispunjavanje obveze povrata. Naime, porezni obveznici u pogledu ta dva poreza su dvije različite osobe. Korist od oslobođenja od poreza ima, naime, kupac motornog vozila koji je oslobođen od obveze plaćanja poreza na registraciju motornog vozila kod registracije istog na svoje ime. Nasuprot tomu, pravo na povrat prethodnog poreza koji nije u skladu s pravom Unije pripada onome koji je taj porez platio, to jest sadašnjem prodavatelju motornog vozila ili jednom od njegovih ranijih vlasnika, ako je motorno vozilo prodano između dana plaćanja ranijeg poreza i dana stupanja na snagu novog poreza. Čak i ako bi se na taj način poravnao dobitak za državni proračun koji potječe o poreza koji nije u skladu s pravom Unije, korist koja potječe od toga neće imati osoba kojoj pripada pravo na povrat tog poreza, nego treća osoba. Ovlaštenik će u kupoprodajnoj cijeni u svakom slučaju dobiti povrat preostalog iznosa poreza koji je sadržan u vrijednosti motornog vozila, koji će, međutim, rijetko odgovarati stvarno plaćenom iznosu poreza te sigurno neće sadržavati dugovane kamate.

29.

Iz prethodnih razloga takav mehanizam obeštećenja za porez ubran protivno pravu Unije, putem oslobođenja od novog poreza, neće osigurati niti neutralnost koja se zahtijeva u skladu s člankom 110. UFEU‑a. Budući da obveza povrata poreza nije bila ispunjena, porezni obveznik zadržava svoje pravo na povrat i može stoga kod prodaje motornog vozila zahtijevati nižu cijenu kod koje se ranije plaćeni porez ne uzima u obzir. Stoga se ne može smatrati da je bilo koji preostali iznos tog poreza sadržan u vrijednosti motornog vozila. Motorna vozila koja se uvoze iz inozemstva i za koje se novi porez uvijek mora plaćati, jer prema definiciji nisu obuhvaćeni oslobođenjem od poreza, time su s aspekta tržišnog natjecanja automatski u nepovoljnijem položaju nego domaća motorna vozila za koja je plaćen raniji porez, koji nije u skladu s pravom Unije.

30.

Stoga smatram da su države članice načelno ovlaštene primjenjivati oslobođenje od poreza kako je opisano u točki 21. ovog mišljenja, ali da ono ne smije biti odobreno u svrhu povrata poreza koji je ranije bio na snazi i za koji je kasnije utvrđeno da nije u skladu s pravom Unije.

31.

U konkretnom slučaju iz Rumunjske, koji je predmet glavnog postupka, to po mojem mišljenju znači da se članak 110. UFEU‑a protivi oslobođenju, predviđenom u članku 4. stavku 2. Zakona br. 9/2012., od poreza na motorna vozila uređenog tim zakonom za koji je već plaćen porez koji je prethodno bio na snazi u skladu sa Zakonom br. 343/3006 i s OUG 50/2008 ( 23 ).

32.

To ne mijenja niti okolnost da je Sud u presudi Tatu utvrdio da porez uveden s OUG br. 50/2008 ne dovodi do diskriminacije vozila uvezenih iz drugih država članica u korist motornih vozila koja se nakon prethodnog uvoza i plaćanja tog poreza već nalaze na rumunjskom tržištu ( 24 ). Naime, to je utvrđenje uslijedilo još prije nego što je Sud u daljnjem dijelu svojeg obrazloženja te presude usporedio položaj motornih vozila uvezenih iz drugih država članica sa položajem motornih vozila za koja takav porez nikad nije plaćen (to jest, koja su registrirana u Rumunjskoj još prije uvođenja poreza), te je utvrdio da je taj porez općenito diskriminatoran u odnosu na rabljena vozila ( 25 ).

33.

Valja, međutim, voditi računa o tome da su se presude Suda, na temelju kojih je utvrđeno da porez iz OUG 50/2008 nije u skladu s pravom Unije, te koje su, kao što sam naveo u točki 26., mjerodavne za porez iz Zakona br. 343/200, odnosile upravo na rabljena vozila. Sud je naime u tim presudama utvrdio da članak 110. UFEU‑a treba tumačiti na način da državi članici zabranjuje uvođenje poreza koji se ubire na motorna vozila kod njihove prve registracije u toj državi članici, ako je ta porezna mjera ustrojena na način da u toj državi članici otežava stavljanje u promet rabljenih vozila kupljenih u drugim državama članicama, a da istovremeno na domaćem tržištu ne otežava kupnju rabljenih vozila iste starosti i u istom stanju pohabanosti ( 26 ). Položaj novih vozila je u tom pogledu drukčiji. Naime, novo vozilo je po definiciji uvijek prvi put registrirano ( 27 ), neovisno o tome, je li proizvedeno u državi te registracije ili je uvezeno iz inozemstva. Porez, koji se ubire kod prve registracije motornog vozila u konkretnoj državi nema u skladu s tim diskriminatorni učinak u odnosu na nova vozila kao u odnosu na rabljena vozila.

34.

Stoga ne vidim razloga za to da se za porez koji se na temelju Zakona br. 343/2006 ili OUG 5072008 ubire kod registracije novih vozila smatra da nije u skladu s pravom Unije. Shodno tomu, oslobođenje od poreza predviđeno u članku 4. stavku 2. Zakona br. 9/2012 ne krši članak 110. UFEU‑a u pogledu motornih vozila koja se u Rumunjskoj registriraju kao nova vozila. Ovo, naravno, pod uvjetom da je ispunjena pretpostavka opisana na kraju točke 21.

35.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja Curte de Apel Braşov odgovori kako slijedi: