Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62013CN0375

Predmet C-375/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Handelsgericht Wien (Austrija) 3. srpnja 2013. — Harald Kolassa protiv Barclays Bank PLC

SL C 274, 21.9.2013, p. 6–7 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
SL C 274, 21.9.2013, p. 3–4 (HR)

21.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 274/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Handelsgericht Wien (Austrija) 3. srpnja 2013. — Harald Kolassa protiv Barclays Bank PLC

(Predmet C-375/13)

2013/C 274/12

Jezik postupka: njemački

Sud koji je postavio prethodno pitanje

Handelsgericht Wien

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Harald Kolassa

Tuženik: Barclays Bank PLC

Prethodna pitanja

A.

Članak 15. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001  (1) (Uredba Bruxelles I):

1.

Treba li formulaciju „u stvarima (koje) se odnose na ugovor koji sklapa osoba – potrošač, u svrhe za koje se može smatrati da su izvan njezine profesionalne djelatnosti” u čl. 15. st. 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti na način da se:

1.1.

tužitelj, koji je kao potrošač stekao obveznicu na donositelja na sekundarnom tržištu i koji sada prema izdavatelju postavlja zahtjeve po osnovi odgovornosti iz prospekta zbog povrede obveza obavještavanja i nadzora te uvjeta obveznice, može pozivati na nadležnost predviđenu tom odredbom ako je kupnjom vrijednosnog papira od treće osobe derivativno stupio u ugovorni odnos između izdavatelja i prvotnog potpisnika obveznice?

1.2.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.1.) tužitelj može pozivati na nadležnost iz čl. 15. navedene Uredbe i onda kada je treća osoba od koje je potrošač kupio obveznicu na donositelja istu prethodno stekla u svrhu koja se može smatrati profesionalnom djelatnošću te osobe, dakle tužitelj preuzima kreditni odnos od osobe koja nije potrošač?

1.3.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanja 1.1. i 1.2.) tužitelj kao potrošač može pozivati na nadležnost suda za potrošačke ugovore predviđenu čl. 15. navedene Uredbe i u slučaju kada on sam nije imatelj obveznice nego je to treća osoba koju je tužitelj ovlastio na pribavljanje vrijednosnih papira, a ona iste sukladno dogovoru u svoje ime kao fiducijar drži za račun tužitelja i istom priznaje samo obveznopravni zahtjev za njihovu predaju?

2.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.1.) Predstavlja li čl. 15. st. 1. Uredbe (EZ 44/2001) osnovu za dodatnu nadležnost suda pred kojim se vodi spor o ugovornim pitanjima vezanim uz stjecanje obveznice, a temeljem koje bi isti odlučivao i o izvanugovornoj odgovornosti iz tog stjecanja?

B.

Članak 5. točka 1. (a) Uredbe (EG) br. 44/2001 (Uredba Bruxelles I):

1.

Treba li formulaciju „u stvarima (koje) se odnose na ugovore” u čl. 5. t. 1. (a) Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti na način da se:

1.1.

tužitelj, koji je kao potrošač stekao obveznicu na donositelja na sekundarnom tržištu i koji sada prema izdavatelju postavlja zahtjeve po osnovi odgovornosti iz prospekta zbog povrede obveza obavještavanja i nadzora te uvjeta obveznice, može pozivati na nadležnost predviđenu tom odredbom ako je kupnjom vrijednosnog papira od treće osobe derivativno stupio u ugovorni odnos između izdavatelja i prvotnog potpisnika obveznice?

1.2.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.1.) tužitelj može pozivati na nadležnost iz čl. 15. navedene Uredbe i onda kada je treća osoba od koje je potrošač kupio obveznicu na donositelja istu prethodno stekla u svrhu koja se može smatrati profesionalnom djelatnošću te osobe, dakle tužitelj preuzima kreditni odnos od osobe koja nije potrošač?

2.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.1.) Predstavlja li čl. 15. st. 1. Uredbe (EZ 44/2001) osnovu za dodatnu nadležnost suda pred kojim se vodi spor o ugovornim pitanjima vezanim uz stjecanje obveznice, a na temelju koje bi isti odlučivao i o izvanugovornoj odgovornosti iz tog stjecanja?

C.

Članak 5. točka (3) Uredbe (EZ) br. 44/2001 (Uredba Bruxelles I):

1.

Trebaju li se zahtjevi po osnovi odgovornosti iz prospekta i zahtjevi zbog povrede obveza zaštite i obavještavanja povezani s izdavanjem obveznice na donositelja, prema propisima koji se odnose na tržište kapitala, smatrati zahtjevima u stvarima koje se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte u smislu čl. 5. t. 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001?

1.1.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1.) Može li se dati isti odgovor i u slučaju kada navedene zahtjeve prema izdavatelju ističe osoba koja nije imatelj obveznice nego raspolaže samo obveznopravnim zahtjevom na predaju iste protiv imatelja koji kao fiducijar za njezin račun drži vrijednosne papire?

2.

Treba li formulaciju „u mjestu u kojemu se dogodio štetni događaj ili bi se on mogao dogoditi” iz čl. 5. t. 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti na način da se u slučaju kupnje vrijednosnog papira na temelju namjerno netočnih informacija,

2.1.

mjestom nastanka štete ima smatrati prebivalište oštećenika kao mjesta u kojem se nalazi pretežiti dio njegove imovine?

2.2.

(u slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2.1.) Može li se dati isti odgovor i u slučaju kada su nalog za kupnju i prijenos sredstava opozivi do trenutka realizacije transakcije, a do realizacije je došlo određeno vrijeme nakon terećenja računa oštećenika u drugoj državi članici?

D.

Provjera nadležnosti, činjenična pitanja od dvostruke važnosti

1.

Treba li sud u okviru provjere nadležnosti na temelju čl. 25. i 26. Uredbe (EZ) br. 44/2001 provesti opsežan dokazni postupak o spornim činjenicama koje su važne kako za pitanje nadležnosti tako i za postojanje prava na koje se tužitelj poziva („činjenična pitanja od dvostruke važnosti”) ili prilikom odlučivanja o pitanju nadležnosti može polaziti od točnosti navoda tužitelja?

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima; (SL L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

Top